Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-1406/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, po sucu mr.sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Kovačić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika 1- RD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2- FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupani po punomoćniku Dušanu Trifunoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon provedene javne glavne rasprave u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, javno objavivši dana 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da Ugovor o darovanju nekretnina od 25. srpnja 2022.g. ovjeren kod javnog bilježnika Maria Brajdića broj: OV-2580/2022 i Aneks Ugovora o darovanju nekretnina od 17. kolovoza 2022.g. ovjeren kod istog javnog bilježnika broj: OV- 2925/2022, a kojima je 1-tuženik kao darovatelj darovao 2- tuženoj kao obdareniku (daroprimcu) svoju nekretninu označenu kao čkbr. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište, površine 341 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II, gubi pravni učinak prema tužitelju u ½ dijela i to u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema 1-tuženiku u iznosu od ukupno 29.602,60 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na dio navedenog iznosa u visini od 16.377,99 eur od 12.11.2024. pa do isplate po stopi koja se, u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na preostali dio iznosa u visini od 13.224,61 eur bez daljnje kamate, te je 2-tužena dužna trpjeti da tužitelj svoju tražbinu prema 1-tuženiku u iznosu od ukupno 29.602,60 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na dio navedenog iznosa u visini od 16.377,99 eur od 12.11.2024. pa do isplate po stopi koja se, u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na preostali dio iznosa u visini od 13.224,61 eur bez daljnje kamate, namiri prodajom ½ dijela nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] kuća u [adresa] i dvorište, površine 341 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II.

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pr-3346/2021 od 14. veljače 2022. koja je potvrđena u točci I i II te preinačena u točci III i IV Presudom Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž R- 6/2022 od 9. lipnja 2022. naloženo ovdje prvotuženiku da isplati tužitelju 101.500,00 kn na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale u štetnom događaju od dana 25. siječnja 2008., iznos od 5.900,00 kuna na ime naknade imovinske štete, iznos od 16.000,00 kuna na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, te iznos od 9.939,50 kn na ime parničnog troška, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Prvotuženik da nije dobrovoljno pristupio po naprijed navedenim presudama već da je u međuvremenu i to po primitku odluke drugostupanjskog suda zaključio sa svojom kćeri, ovdje drugotuženom dana 25. srpnja 2022. Ugovor o darovanju nekretnina, te dana 17. kolovoza 2022. Anex ugovora o darovanju nekretnina kojima je darovao svoju nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište površine 341 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] 2. Temeljem takvog besplatnog raspolaganja drugotužena da je uknjižena kao vlasnica opisane nekretnine. Osim naprijed opisane nekretnine prvotuženik da nema druge vrijednije imovine. Iz uvjerenja PU PG da je vidljivo da je prvotuženik sva vozila koja je imao u vlasništvu odavno odjavio, dok da iz potvrde HZMO-a proizlazi da se isti ne vodi u službenoj evidenciji HZMO-a niti po jednoj osnovi, a iz uvjerenja katastra da proizlazi da nije upisan kao posjednik niti jedne nekretnine na području RH te da je iz toga evidentno da je opisanu nekretninu prenio na drugotuženu isključivo kako bi izbjegao ispunjenje svoje obveze prema tužitelju utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom.

Opisana pravna radnja prvotuženika kao dužnika u korist drugotužene kao treće osobe da je poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika u smislu odredbe čl. 66. Zakona o obveznim obvezama. U konkretnom slučaju da se radi o bespravnom pravnom raspolaganju prvotuženika kao dužnika propisano odredbom čl. 67. st. 3. ZOO-a, kod kojih se smatra da je prvotuženik kao dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku te da za pobijanje tog pravnog posla nije od značaja da je drugotuženoj kao trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato da prvotuženik kao dužnik ovim besplatnim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju kao njegovom vjerovniku.

Slijedom svega iznijetog tužitelj da ovom tužbom pobija pravnu radnju tuženika poduzetu u korist drugotužene temeljem odredbi čl. 66. -71. ZOO-a te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da Ugovor o darovanju nekretnina od 25. srpnja 2022. i Anex tog ugovora od 17. kolovoza 2022. sklopljen između 1 i 2 tuženika gubi pravni učinak prema tužitelju u djelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema prvotuženiku u iznosu od ukupno 133.339,50 kn, odnosno 17.697,19 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Podneskom od dana 22. studenog 2024. (list 127-129 spisa) tužitelj konačno precizira tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženi navode (list 59-62 spisa) da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Dio duga prema tužitelju u iznosu od 80.000,00 kuna prvotuženik da je podmirio tužitelju na način da je navedeni iznos po njegovom nalogu isplatio na ruke ZD iz [adresa], njegovoj bivšoj supruzi. Tim primljenim iznosom oni su podmirivali sve svoje životne troškove za vrijeme dok se tužitelj nalazio na liječenju i bolovanju zbog zadobivene povrede na radu. O primljenom iznosu ZD da je potpisala prvotuženiku dana 15. listopada 2018. godine posebnu izjavu. Nadalje navode tuženici da je na ime dijela naknade štete vezano za štetni događaj tužitelju Croatia osiguranje d.d. Zagreb isplatila 20.170,00 kn, i to :

- s osnova dnevne naknade zbog liječenja u bolnici 3.150,00 kn/isplata je izvršena 12.05.2009. godine/,

- s osnova trajnog invaliditeta 11.000,00 kn/isplata je izvršena 06.08.2009. godine/,

- s osnova trajnog invaliditeta 5.000,00 kn/ponovno je izvršena isplata 20.04.2011. godine/, tako da je po osnovi trajnog invaliditeta tužitelju ukupno isplaćeno 16.000,00 kn,

- s osnova dnevne naknade zbog liječenja u bolnici 660,00 kn/isplata je izvršena 12.07.2011.godine/.

Isplata da je izvršena na temelju ugovorene Police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja/nezgode/ broj police [broj police], koju je tuženik isplatio iz svojih sredstava. Iz navedenog razloga, dvostruko potraživanje tužitelja za dio naknade štete koji je već naplatio od Croatia osiguranja d.d. da nije osnovano na temelju ZOO-a kao i Zakona o radu.

Za preostali dio duga tužitelj vrši naplatu preko FINE na mirovini 1-tuženika VD.

Tuženici nadalje navode da nekretnina koja je predmet ove tužbe nije isključivo vlasništvo tuženika VD, već da se radi o bračnoj stečevini njega i njegove supruge ŠD koja je suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine, kuće i okućnice, koje su samo formalno u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo u cijelosti upisane na ime tuženika VD, pa iz tog razloga RD nije bio ovlašten raspolagati i sa dijelom nekretnine čiji nije stvarni vlasnik. Navedena nekretnina koja je predmet darovnog ugovora u naravi je među njima podijeljena prije deset godina tako da ŠD pripada prizemlje i pola podruma, a 1-tuženiku potkrovlje i pola podruma. Svatko od njih samostalno koristi dio nekretnina koje su mu diobom pripale. ŠD nije bila upoznata da RD ima bilo koje dugovanje prema tužitelju, niti je imala saznanja da je on sačinio predmetni darovni ugovor kojim cjelokupno vlasništvo prenosi na kćer, s kojima ona nije u dobrim odnosima dugo godina. Kada je ŠD saznala za darovni ugovor kojim je RD otuđio i njezin suvlasnički dio nekretnina, ona se tome protivila i zatražila raskid darovnog ugovora kojeg su RD i FD zaključili. Međutim, neovisno o pravnoj valjanosti gore navedenog darovnog ugovora, tužba tužitelja kojom pobija dužnikove pravne radnje je neosnovana iz razloga što nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz odredbe čl. 66. i čl. 67. st. 3. ZOO-a. Naime, za pobijanje dužnikovih pravnih radnji potrebno je da su ispunjene slijedeće zakonske pretpostavke:

1. da je dospjela tražbina vjerovnika/tužitelja/ prema dužniku prvotuženiku,

2. da je pravna radnja dovela do insolventnosti dužnika i

3. da zbog poduzete pravne radnje dužnika postoji oštećenje vjerovnika,

4. da je poduzetom pravnom radnjom tuženik doveden u imovno stanje koje potpuno onemogućuje tužitelja da realizira svoje potraživanje.

Da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako bez nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Ukoliko bi sud utvrdio da prvotuženik dug tužitelju nije podmirio, ističe se prigovor da nisu ispunjene gore navedene zakonske pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz razloga što prvotuženik kao dužnik ima druge imovine za podmirenje duga. To da proizlazi iz podataka FINE preko koje tužitelj vrši naplatu svog potraživanja.

Slijedom svega iznijetog tuženici predlažu odbijanje tužitelja s tužbenim zahtjevom i obvezivanje na naknadu parničnog troška tuženima.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to Presudu ovoga suda posl. br. Pr- 3346/2021 od 14. veljače 2022., Presudu Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž R-6/2022 od 9. lipnja 2022., potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti, Ugovor o darovanju nekretnina od 25. srpnja 2022., Anex ugovora o darovanju nekretnina od 17. kolovoza 2022., zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II, Obavijest i Uvjerenje PU PG Rijeka od 30. rujna 2022., Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. listopada 2022., Uvjerenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Krapina, Odjel za katastar nekretnina Zabok od 29. rujna 2022., dopis Croatia osiguranja, Službe za obradu štete osobnih osiguranja od 15. lipnja 2018. iz predmeta Pr-28/2018, izjavu ZD od 15. lipnja 2018., potvrdu FINA-e o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od 13. siječnja 2023., Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 13. siječnja 2023. i 12. ožujka 2024., Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 12. studenog 2024., Sporazum o raskidu darovnog ugovora od 9. veljače 2023., Ugovor o utvrđenju i diobi zajedničke bračne imovine od 9. veljače 2023., Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 9. veljače 2023., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te prvo i drugo tuženika kao i saslušanje svjedoka ŠD te je izvršen uvid u ovosudni spis posl. br. Pr-3346/2021.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) ovaj sud smatra zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

5. Tužitelj je u svom iskazu naveo (list 114 spisa) da je on dobio pravomoćnu presudu zbog ozljede na radu koju je doživio kod tuženika i želi naplatiti to svoje potraživanje. Za sada se naplaćuje ovrhom na mirovini 1-tuženika i to mjesečno u iznosu od oko 152 EUR-a. Prvotuženik osim te mirovine nema nikakve druge imovine. Imao je ovu nekretninu koju je darovao svojoj kćerki ovdje 2-tuženoj. Poznato mu je da je 1-tuženik u braku, njegova se supruga zove N ili ŠD. Prvotuženika poznaje sigurno 35 godina. Upoznao ga je dok još nije bio u braku. Zna gdje se nalazi predmetna nekretnina, radi se o obiteljskoj kući i zna da su je 1-tuženik i njegova supruga kupili za vrijeme trajanja njihovog braka a također zna da on i supruga i dan danas žive u toj kući. Drugotužena je njihova zajednička kćer. Nema saznanja da bi između njih troje, dakle između 1-tuženika i 2-tužene te supruge 1-tuženika odnosno majke 2-tužene odnosi bili poremećeni. Prvotuženik osim jedne kćeri ima i sina.

Na upit odgovara da je supruga 1-tuženika znala da je on doživio ozljedu na radu. On da je dolazio k njima doma donositi doznake. Pretpostavlja da supruga 1-tuženika zna i za pravomoćnu presudu kojom je njemu dosuđena naknada štete.

6. Prvotuženik RD u svom je iskazu naveo (list 114-115 spisa) da je točno da je tužitelj doživio ozljedu na radu radeći u njegovom obrtu a u svezi čega je i donijeta pravomoćna presuda kojom je njemu naloženo da mu isplati naknadu štete. On da smatra da kao poslodavac nije odgovoran za njegovu ozljedu na radu već da je isključivo odgovoran tužitelj. U tom postupku niti jedan njegov prijedlog niti prigovor nije usvojen. Tamo da je tvrdio i dokazivao da je tužiteljevoj supruzi davao novac što mu nije priznato a također mu je i osiguranje platilo jedan dio štete što nije uračunato. Osim mirovine koja mu iznosi oko 600,00 EUR on da nema nikakvih drugih primanja, nema nikakve ušteđevine, nema nekretnina, nema automobil niti bilo koje druge imovine. U braku je, njegova supruga se zove ŠD i oni žive u toj kući koja je predmet ugovora međutim otprilike posljednjih pet godina on i supruga nisu u dobrim odnosima, razgovaraju vrlo malo ali se nisu razveli i zajedno žive. U kući imaju zajedničku kuhinju i kupaonu, ali imaju svaki svoju sobu. Slabo zajedno čak i jedu za stolom. Imaju sina koji ima 38 godina i koji živi sa njima u toj kući. Drugotužena je njihova kći koja posljednjih otprilike 14 godina od kada se udala ne živi sa njima. On i njegov sin nisu u dobrim odnosima isto vrijeme u kojem nije u dobrim odnosima sa suprugom, dakle otprilike posljednjih pet godina. Drugotužena također otprilike zadnjih pet godina nije u dobrim odnosima sa svojom majkom. Kada ga se pita koji je to razlog da su se prije otprilike zadnjih pet godina udaljili odgovara da je on imao nekih svojih problema i to je bio razlog. Naveo je nadalje da je on sklopio predmetni ugovor o darovanju sa 2-tuženom jer je imao samo tu malu mirovinu pa da je htio da ona ima neku imovinu iz koje će ga moći uzdržavati. Predmetnu nekretninu kupili su on i njegova supruga 1985. i to od fizičkih osoba. U to vrijeme on i supruga su bili u braku, vjenčali su se 1981. Radi se o obiteljskoj kući u [adresa]. Kuću su kupili od njihove zajedničke ušteđevine koju su stekli za vrijeme trajanja braka. Nema posebnog razloga zašto se samo on upisao kao vlasnik. On nikada nije osporavao da je to bračna stečevina. Kada je nekretninu darovao 2-tuženoj nije svojoj supruzi rekao za to jer više nisu bili u dobrim odnosima. Njegova supruga nema nikakvih primanja niti mirovine i nju financijski pomaže njihov sin. Ona nema niti druge imovine osim sada polovice ove kuće. Na pitanje kako je njegova supruga saznala za darovni ugovor odgovara da je poštar donio rješenje iz gruntovnice a kako njega nije bilo doma supruga je primila njegovu poštu, otvorila ju i tada je vidjela da su on i 2-tužena sklopili darovni ugovor. Njegova supruga da je tada zvala 2-tuženu i rekla joj da kako su mogli sklopiti takav darovni ugovor kada je to i njezina kuća. Njih četvero da su tada postigli dogovor, tu misli na sebe, tuženu, njegovu suprugu i sina, da će on i tužena raskinuti taj ugovor o darovanju, te da će supruga i on sklopiti ugovor o diobi bračne stečevine što je sve i učinjeno. Nakon toga on je sa 2-tuženom sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Na pitanje da li su njih četvero postigli takav dogovor sami ili im je to savjetovao odvjetnik odgovara da su oni sami postigli takav dogovor nakon čega su tužena, njegova supruga i on otišli kod odvjetnika i rekli mu kakve ugovore žele sklopiti. On da bi sa tuženom raskinuo ugovor o darovanju i sklopio ugovor o diobi bračne stečevine i u slučaju da nije dobio tužbu u ovom predmetu. I predmetni ugovor o darovanju on bi sklopio sa 2-tuženom i da tužitelj nije dobio presudu kojom mu je dosuđena naknada štete. Dakle razlog sklapanja ugovora o darovanju između njega i 2-tužene nije bio taj da tužitelja onemogući u naplati potraživanja. Njegova supruga je bila prijavljena u njegovom obrtu sve dok se nisu posvađali prije otprilike pet godina, a on je obrt zatvorio negdje 2022. Taj obrt je imao od 1980. sve dok nije otišao u mirovinu 2022. Supruga je bila prijavljena u obrtu otprilike 15 godina. Kada su se oni vjenčali ona je došla iz Bosne, prije toga je u Bosni radila u jednoj firmi ali kada je došla ovdje nije se zaposlila. Kasnije ju je on prijavio u svom obrtu, ne zna više na koje radno mjesto, misli na mjesto čistačice. Kancelariju od obrta imao je u njihovoj kući i ona je čistila te prostorije. Isplaćivao joj je plaću. On da je na poslu bio od 6 ujutro pa do navečer tako da je njegova supruga vodila brigu o djeci i o kućanstvu. Isključivo je ona čistila, kuhala, prala robu i sve što je trebalo a on je radio. Osim imovine koju su naveli u ugovoru o diobi bračne stečevine supruga i on su 1995. kupili jedan stan u [adresa] za 125.000,00 tadašnjih DEM koji novac su predali prodavateljima međutim nikada se nisu uspjeli upisati kao vlasnici jer je taj čovjek kojem su dali novac isti taj stan prodao još jednoj osobi koja se uknjižila prije njih tako da su oni ostali i bez novaca i bez stana. Za to su dignuli kredit koji su morali vratiti. Druge imovine on i supruga nemaju osim one koja je navedena u ugovoru o diobi bračne imovine. Predmetnu kuću on i supruga koriste zajedno iako su u ugovoru naveli koji dio kuće kome pripada međutim osim što svatko od njih pa tako i njihov sin ima svoju sobu.

Na pitanje odgovara da su se odnosi između njega i supruge poremetili prije otprilike pet godina. Kada su se posvađali on ju je odjavio iz obrta. Na pitanje da li su se posvađali negdje 2019. odgovara da da, negdje malo prije početka pandemije korone. Od štetnog događaja koji se dogodio 2008. do 2019. dok se nisu posvađali on sa suprugom o tom događaju kao niti o parničnom postupku koji je tužitelj vodio protiv njega nije razgovarao. Inače na poslu osim ovog nije imao sličnih događaja. Na pitanje da li je točno da je tužitelj donosio doznake i predavao ih njegovoj supruzi odgovara da misli da ih nije predavao njegovoj supruzi nego njemu. Dok tužitelj nije mogao dolaziti on da je znao otići njegovoj supruzi koja mu je dala doznake. Kasnije dok je tužitelj još formalno bio na bolovanju isti da je radio kod njega za što da mu je isplaćivao plaću iako se vodio kao da je na bolovanju. Pored toga, a kako je to tvrdio i u postupku radi naknade štete, on da je tužiteljevoj supruzi davao novac dok je tužitelj bio u bolnici a i kasnije a u svezi čega je ona i potpisala potvrdu. Među njima su odnosi bili dobri sve dok jednom njega tužitelj nije zvao a on se nije javio. Tužitelj da mu je tada rekao da kako se nije javio, da je to njemu bilo bitno jer mu je sin bio bolestan a on da je tužitelju rekao, jer očito nije znao, da je tada bio u bolnici jer je i on sam doživio ozljedu na radu, drvo ga je udarilo u glavu. Nakon tog događaja odnosno nakon što mu se nije javio jer nije mogao, tužitelj je njemu rekao da će ga tužiti što je i učinio. Njegova supruga nije znala da on supruzi tužitelja daje novac. Nije on tih 80.000,00 kn tužiteljevoj supruzi dao odjednom već kroz par godina. On da joj je to davao jer je tužitelj doživio ozljedu i nije radio a imali su i dvoje djece, misli da njegova supruga nije radila i on im je to davao da imaju od čega živjeti, čak da im je dao novac i za lož ulje na koje su se grijali. Naveo je tužitelj nadalje da je u mirovini otprilike dvije godine i kada je odlazio u mirovinu tada je zatvorio i obrt. Iako je bio svjestan da je pola kuće od supruge sklopio je ugovor sa 2-tuženom jer je mislio da supruga za to neće saznati. Ne zna zašto je supruga otvorila poštu na njegovo ime, međutim na njegovo ime dolaze računi tako da ona otvara i takvu poštu pa je valjda tako otvorila i ovo što je došlo od gruntovnice. Možda čak supruga nije otvorila poštu od gruntovnice, možda je to otvorila njegova kćer pa je pustila na stolu i supruga je vidjela. Na pitanje ako je prvi puta sa 2-tuženom sklopio ugovor o darovanju zašto je kasnije s njom sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, odgovara zato da bi ga ona uzdržavala, a na pitanje zašto onda još 2022. kada su sklapali ugovor o darovanju nije s 2-tuženom sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju odgovara da bi ga uzdržavala, on da je siguran da ga ne bi izbacila iz kuće. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopili su i iz razloga da njegov sin ne bi tražio svoj dio. Supruga je bila upoznata sa problemom sa stanom u [adresa], kredit za taj stan je bio na njemu ali sa ovom ozljedom na radu i potraživanjem tužitelja kao niti za vođenjem ove parnice njegova supruga nije upoznata i ne zna ništa o tome.

Njegov sin da je povremeno znao raditi u njegovom obrtu, ukupno je on kod njega radio pet godina ali sa prekidima jer je odlazio i u Njemačku. Nije radio u njegovom obrtu u vrijeme ozljeđivanja tužitelja. Ne zna da li je njegov sin od nekoga čuo da se tužitelj ozlijedio i da ga tuži. On da mu to nije nikada rekao niti su o tome on i sin razgovarali. Njegov se sin zove R.

Na pitanje ako tvrdi da njegova supruga ne zna za vođenje ovog postupka kako to da ju je predložio za svjedoka odnosno da li ju je obavijestio da će biti svjedok odgovara da joj nije rekao da je predložena za svjedoka u ovom postupku.

7. Drugotužena je u svom iskazu navela (list 116 spisa) da ona posljednjih 14 godina ne živi sa svojim roditeljima i svojim bratom međutim žive u istom gradu, međusobno se posjećuju i u kontaktu su. Točno je da je prije otprilike pet godina unutar obitelji došlo do poremećaja odnosa međutim ti odnosi su više poremećeni između njezinih roditelja i njezinog brata dok je ona sa svima njima relativno u dobrim odnosima. Ne bi sada željela iznositi razlog zbog kojeg je došlo do poremećaja. Njezin otac je 2022. stekao uvjete za mirovinu, a kako je mirovina mala ona i otac su se dogovorili da će mu ona pomagati i tada su sklopili darovni ugovor bez da su se prethodno sa bilo kime o tome savjetovali. Kada je majka saznala za taj darovni ugovor ona se naljutila, rekla je da i ona ima pravo na dio u kući. Njezin roditelji su u braku preko 40 godina, i tada su njih četvero, dakle njezini roditelji, brat i ona sjeli i dogovorili se nakon čega su nazvali odvjetnika i rekli kakve ugovore žele sklopiti. Kada je potrebno ona ocu pomogne financijski, nedavno je bio u bolnici gdje ga je posjećivala. Kada su otac i ona sklapali darovni ugovor ona uopće nije razmišljala o tome da i njena majka ima prava na toj kući. Ona i otac majci nisu rekli da su sklopili darovni ugovor a majka je za njega saznala kada je otvorila poštu koja je došla na očevo ime. Majka je tada nju nazvala i pitala ju što su to napravili, ona da joj je tada rekla da su ona i otac sklopili darovni ugovor na što je majka rekla da i ona ima pravo na tu kuću, da su je ona i otac zajedno kupili i u nju zajedno ulagali, da je ona za vrijeme trajanja braka čuvala i odgajala djecu, prala i kuhala što je sve istina. Nakon toga otac i ona su raskinuli taj ugovor, dakle iz razloga jer je majka tako tražila, te su sklopljena ostala dva ugovora o diobi bračne stečevine i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. U trenutku kada su ona i otac sklapali darovni ugovor ona nije znala da je donijeta pravomoćna presuda kojom je njenom ocu naloženo da tužitelju isplati naknadu štete. Znala je da se taj postupak između tužitelja i njenog oca vodi. Vođenje tog postupka radi naknade štete nije bio razlog zašto su otac i ona sklopili darovni ugovor. Darovni ugovor sklopili su kao što je rekla zato što je otac tada otišao u mirovinu koja je bila mala i dogovorili su se da će mu ona pomagati, a zauzvrat on joj je darovao predmetnu nekretninu. Nije bila tada upoznata s mogućnošću da sklope ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Njoj je za mogućnost sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju rekla njezina prijateljica. Ne zna da li je njezin brat znao za vođenje postupka između tužitelja i njezinog oca.

Na pitanje odgovara da kada su u veljači 2023. sklapali ta dva ugovora ona je bila prisutna kao i njezini roditelji, bili su kod javnog bilježnika, a prije toga kod odvjetnika. Iako je tužbu primila prije sklapanja sporazuma o raskidu darovnog ugovora primitak tužbe u ovom postupku nije ni na koji način utjecao na odluku nje i njenog oca da raskinu darovni ugovor. Ugovor su raskinuli na inzistiranje njezine majke, da majka to nije tražila oni ugovor ne bi ni raskinuli. Potpis na dostavnici o primitku tužbe sa lista 57 je njezin i proizlazi da je tužbu primila 27. prosinca 2022. Nije razmišljala kakve će posljedice raskid ugovora o darovanju imati na ovaj postupak. Ne zna da li je njezina majka znala da tužitelj vodi postupak protiv njezinog oca za naknadu štete. Ona je za vođenje postupka znala jer je sa ocem i poslovno surađivala, bila je zaposlena u njegovom obrtu kao knjigovođa i to od 2011. pa otprilike narednih 10 godina. Sa njima ne živi od 2010. Ne sjeća se da li je sa majkom ikada razgovarala o postupku koji se protiv oca vodi radi naknade štete. Njezinom ocu i majci ovo je jedina nekretnina odnosno dom. Njezin otac osim mirovine koju prima i to umanjenu s obzirom na ovrhu tužitelja nema druge imovine, nema dakle niti nekretnina niti vrijednih pokretnina.

8. Svjedok ŠD u svom je iskazu navela (list 120-121 spisa) da su se ona i 1- tuženik vjenčali u matičnom uredu 1980., a u crkvi su se vjenčali 1981. Predmetnu kuću kupili su nekoliko godina kasnije misli 1986. ili 1987. otprilike. Oni su od kupnje kuće sa njihove dvoje djece, kćerkom, ovdje 2-tuženom FD i sinom živjeli u jednoj baraci u šumi gdje su živjeli i radnici koji su bili zaposleni kod njezinog supruga, u kojoj nisu imali niti struje niti vode. Kada su uštedjeli novac kupili su tu kuću u kojoj suprug i ona i danas žive. U to vrijeme ona nije radila već je brinula o djeci i kućanstvu dok je 1-tuženik radio. Kuća je kupljena od novaca kojeg su uštedjeli tijekom trajanja braka. Nije tada uopće razmišljala da se i ona upiše kao suvlasnica kada su kupili kuću, bila je tada jako mlada i bili su sretni da su uopće kupili kuću. U zadnjih pet godina 1-tuženik i ona vrlo rijetko razgovaraju. Formalno su još uvijek u braku iako je to samo brak na papiru. Ona da sada ovdje ne bi željela navodi razloge njihovih problema u braku. Iako pet godina gotovo uopće ne razgovaraju već i neko vrijeme prije toga njihova komunikacija je bila poremećena jer to nije došlo odjednom. Njoj tuženici nisu rekli da su sklopili darovni ugovor, ona je za to saznala jer je pročitala poštu koja je došla na ime 1-tuženika. Ona da je i inače znala otvarati poštu na njegovo ime zbog računa koji su stizali na njegovo ime. Ovo pismeno je našla u poštanskom sandučiću pa ga je također otvorila, a nije otvarala pismena za koje je trebalo potpisati odnosno takva pismena od poštara ne bi niti preuzela a također nije otvarala niti dokumentaciju vezanu za njegov obrt. Kada je to vidjela prvo je razgovarala sa svojom kćerkom ovdje 2-tuženom i pitala ju kako su to mogli napraviti kada je kuća i njezina na što joj je ona rekla da su ugovor sklopili jer je 1-tuženik otišao u mirovinu pa se želio osigurati da mu ona pomaže. Kada ju se pita u kakvim odnosima je bila sa 2-tuženom u vrijeme sklapanja darovnog ugovora odgovara da je ponekad znalo doći do nekih svađa ali rekla bi da su to uobičajene svađe između djece i roditelja. Pitala je i 1-tuženika za sklapanje tog darovnog ugovora ali se ne sjeća više što joj je on rekao iz kojeg razloga je taj ugovor sklopljen. Oni da su nakon toga svi skupa sjeli, ona je inzistirala da dobije svoj dio kuće i kada su se dogovorili otišli su kod odvjetnika i javnog bilježnika i sklopili takve ugovore. Ona je tražila svoj dio i nije ju interesiralo kako će 1. i 2-tuženici urediti svoje odnose. Na pitanje da li je znala da je tužitelj doživio ozljedu na radu kod 1- tuženika odgovara da se ona nikada nije miješala u posao 1-tuženika niti u njegov odnos sa radnicima, to može potvrditi i sam tužitelj. Znala je da je nešto bilo a šta je dalje bilo ona ništa ne zna jer se bavila sa sobom i svojim problemima koje je imala. Smatra da polovica predmetne kuće pripada njoj jer je to bračna stečevina. Ona nema osim ove kuće niti jednu drugu nekretninu i od kada su je kupili živi isključivo u ovoj kući.

Na pitanje da li je znala da je ozlijeđeni radnik na radu kod 1-tuženika upravo tužitelj odgovara da nije znala. Njoj da je smetalo vezano za taj darovni ugovor i to što je time njihov sin ostao bez ikakvih prava na toj kući.

Na daljnji upit odgovara da niti kod odvjetnika niti kod javnog bilježnika nije bilo govora da je ova tužba zabilježena u zemljišnim knjigama. Na pitanje na što je mislila kada je izjavila "da je nešto bilo" odgovara da ne zna što je mislila pod time.

9. Uvidom u ovosudnu Presudu posl.br.Pr-3346/2021 od 14. veljače 2022. (list 6-20 spisa) proizlazi da se postupak vodio između ND kao tužitelja protiv RD, vlasnika obrta za šumarske usluge, trgovinu i preradu drva „ [obrt]“ kao tuženika, radi naknade štete, te da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime nematerijalne štete iznos od 101.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana 25. siječnja 2008.g. do isplate, te na ime materijalne štete iznos od 5.900,00 kn sa zateznom kamatom od dana 14. veljače 2022. do isplate, kao i da mu plati trošak parničnog postupka u iznosu od 63.314,50 kn. Drugostupanjskom odlukom posl.br. Gž-6/2022 od 09. lipnja 2022. (list 22-34 spisa) potvrđena je prvostupanjska odluka u pogledu dosuđene visine nematerijalne štete dok je preinačena u toč. IV (odbijajućem dijelu) i to na način da je tuženik dužan tužitelju na ime naknade nematerijalne štete isplatiti i daljnji iznos od 16.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2012. do isplate, kao i u pogledu dosuđenog parničnog troška (točka III) koji je priznat u iznosu od 9.939,50 kn.

10. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina (list 37-41 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između RD kao darovatelja i FD kao daroprimatelja. Predmet ugovora je kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II dana 25. srpnja 2022.

11. Uvidom u Anex ugovora o darovanju nekretnina (list 42-43 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između RD kao darovatelja i FD kao daroprimatelja. U čl. 1 se konstatira da je darovatelj otac daroprimatelja. U čl.2. se ispravlja opis nekretnine kako bi se ugovor mogao provesti u zemljišnim knjigama i to na način da se nekretnina opisuje kao „ kč. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa] i dvorište površine 341 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II“.

12. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II (list 46-48 spisa) proizlazi da je 2-tužena upisana kao vlasnica, temeljem Ugovora o darovanju nekretnina broj OV-2580/2022 od 25.07.2022. i Anexa ugovora o darovanju nekretnina OV-2925/2022 od 17.08.2022. kč. br. [katastarska čestica] – kuća u [adresa] i dvorište, u cijelosti. Na nekretnini je uknjižen teret i to pravo zaloga radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od ukupno 140.345,43 kn s daljnjim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 136.154,12 kn teku od 22. srpnja 2022 pa do naplate kao i troškova ovršnog postupka, temeljem Rješenja o osiguranju broj OVR-990/2022 od 11.08.2022. za korist RH, Ministarstvo financija. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II sa lista 65 spisa proizlazi da je dana 31.10.2022. zaprimljena i zabilježena ova tužba radi pobijana dužnikovih pravnih radnji zaprimljena na sudu dana 27.10.2022. pod posl.br.P- 1406/22.

13. Iz Uvjerenja PU PG Rijeka od 30.09.2022. (list 49-51 spisa) proizlaze podaci o vlasništvu nad vozilima za tuženika.

14. Iz Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 03.10.2022. (list 52 spisa) proizlazi da tuženik nije prijavljen na mirovinsko osiguranje niti mu se isplaćuju mirovinska primanja.

15. Iz Uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Krapina, Odjela za katastar nekretnina Zabok od 29.09.2022. (list 53 spisa) proizlazi da tuženik nije upisan u katastarski operat.

16. Uvidom u Vjenčani list (list 66 spisa) proizlazi da su RD i ŠD rođ. Valjan vjenčani dana 27. prosinca 1980.

17. Uvidom u dopis Croatia osiguranja d.d. od 15.06.2018. (list 67 spisa) proizlazi da se dostavljaju podaci na traženje suda u predmetu posl.br.Pr-27/2018 u svezi štetnog događaja od dana 25.01.208. u kojem je stradao ND iz [adresa]. Navodi se da je oštećenom MD temeljem police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja br. 0421400002667 isplaćeni određeni iznosi i to s osnova dnevne naknade zbog liječenja u bolnici, te s osnove trajnog invaliditeta.

18. Uvidom u Izjavu od 15.10.2018. (list 68 spisa) proizlazi da u istoj ZD, izjavljuje da je na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede na radu RD vl. obrta [obrt] isplatio njezinom bivšem suprugu MD 80.000,00 kn, te da je ona osobno primila novac, a isplata je izvršena tijekom godine dana od povrede, o čemu je ND bio upoznat te se sa isplatom suglasio, a primljeni novac je utrošen za pokriće njihovih zajedničkih životnih i drugih troškova. Navodi se u izjavi nadalje da ona nije bila zaposlena, da nisu imali drugih prihoda već da su sve životne i druge troškove pokrivali od novca koje mu je isplaćivao RD na ime pretrpljene štete.

19. Uvidom u Potvrdu FINA-e o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od 13.1.2023. (list 69 spisa) proizlazi da je na računima i novčanim sredstvima ovršenika RD evidentirano 102 dana neprekidne blokade odnosno 116 dana blokade u prethodnih 6 mjeseci zbog neizvršenih osnova za plaćanje evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje. Ovršenik u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u iznosu od 30.913,56 eur.

20. Iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate za tuženika (list 70-71 spisa) proizlazi da ukupan iznos duga za naplatu/zapljenu po svim neizvršenim osnovama za plaćanje iznosi 30.913,56 eur.

21. Iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate za tuženika od dana 12. studenog 2024. (list 130-133 spisa) proizlazi da ukupan iznos duga temeljem presude Pr-3346/21 iznosi 29.602,60 eur, od čega glavnica iznosi 16.377,99 eur, a kamata 13.224,61 eur.

22. Uvidom u Sporazum o raskidu darovnog ugovora od 09. veljače 2023. (list 104- 105 spisa) utvrđeno je da istim RD i FD, odnosno 1 i 2-tuženici u ovom postupku, raskidaju Darovni ugovor od 25.7.2022. i Aneks istoga od 17.8.2022.

23. Uvidom u Ugovor o utvrđenju i diobi zajedničke bračne imovine od 09. veljače 2023. (list 106-108 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između RD i ŠD. Stranke ugovora u istome konstatiraju da žive u bračnoj zajednici od 27.12.1980. te da su u braku stekli zajedničku imovinu koju čini nekretnina – obiteljska kuća u [adresa] i dvorište koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II, te određene pokretnine i to jedan TV, jedna spavaća soba, kuhinjski namještaj, perilica za rublje „Gorenje“ i telefonski uređaj. U čl.2. ugovorne strane sporazumno utvrđuju da je njihov doprinos u stjecanju zajedničke imovine u braku jednak pa da VD pripada ½ dijela, a ŠD rođ. F ½ dijela navedene imovine. Čl. 3. ugovorne strane vrše diobu nekretnina na način da VD pripadne prvi kat, ½ dijela podruma i ½ dijela dvorišta, a ŠD prizemlje, ½ dijela podruma, ½ dijela dvorišta i sve pokretne stvari. Čl.5. sadrži tabularnu izjavu kojom se ŠD dozvoljava uknjižba prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II u 1/2 dijela.

24. Uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 09.02.2023. (list 109-111 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između FD kao davateljice uzdržavanja i RD kao primatelja uzdržavanja. Ugovorom se davateljica uzdržavanja obvezuje uzdržavati primatelja uzdržavanja koji joj na ime naknade za primljeno uzdržavanje daje u vlasništvo svoje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II i to ½ dijela kč. br. [katastarska čestica].

25. U konkretnom slučaju se radi o tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, pa je potrebno utvrditi da li su se ispunile zakonske pretpostavke za pobijanje iz čl. 66. i čl. 67. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29718 i 126/21; dalje ZOO).

26. U smislu odredbe čl. 69. st. 2. ZOO-a u tužbi za pobijanje dužnikovih pravnih radnji pasivno su legitimirani dužnik i treća osoba s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija. U konkretnom slučaju 1- tuženik je tužiteljev dužnik, dok je 2- tužena osoba s kojom je 1-tuženik zaključio predmetni Ugovor o darovanju i Aneks istoga koji se ovom tužbom pobija.

27. Odredbom čl. 66. ZOO-a propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

28. Odredbom čl. 67. st. 2. ZOO-a propisano je da ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. St.3. istoga članka je propisano da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

29. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu može pobijati radnju svog dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu ako zbog takve radnje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, odnosno za pobijanje dužnikovih pravnih radnji nužno je ispunjenje općih pretpostavki, a to su dospjelost vjerovnikove tražbine, insolventnost dužnika, dužnikova pravna radnja i postojanje oštećenja vjerovnika.

30. Tražbina se smatra dospjelom od trenutka kada je vjerovnik ovlašten zahtijevati njezino ispunjenje, odnosno kada je nastupio rok za ispunjenje dužnikove obveze tj. kada je dužnik pao u zakašnjenje. Insolventnost dužnika znači da dužnik nema dovoljno sredstva za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom dužnika podrazumijeva se svaki postupak dužnika zbog kojeg se njegova imovina materijalno smanjuje u nečiju korist ili zbog kojih dužnik dolazi u nepovoljan položaj u nekom postupku (propuštanje, priznanje i dr. ). Postojanje oštećenja vjerovnika podrazumijeva da je zbog dužnikove pravne radnje u njegovoj imovini došlo do negativne promjene koja je onemogućila namirenje vjerovnikove tražbine, a u situacijama kada je pravni posao sklopljen ili raspolaganje učinjeno sa bračnim drugom ili krvnim srodnicima na štetu vjerovnika, tada postoji zakonska oboriva predmnijeva da je navedenim osobama bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Kod besplatnih raspolaganja postoji neoboriva zakonska predmnijeva ( čl. 67. st. 3. ZOO- a) da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

31. Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da tužitelj prema 1- tuženiku kao svom dužniku ima novčanu tražbinu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom Presudom ovoga suda posl.br.Pr-3346/21 od 14. veljače 2022. (list 6-20 spisa i list 35) kao i da se radi o tražbini dospjeloj prije utuženja jer je tužitelj pravomoćnošću te odluke odnosno 09. lipnja 2022. kada je donijeta drugostupanjska odluka (list 22-34 spisa) odnosno nastupom ovršnosti (18. kolovoza 2022.) bio ovlašten zahtijevati ispunjenje dužnikove obveze.

32. Nadalje, tijekom postupka sud je utvrdio da na strani 1-tuženika postoji insolventnost. Pri tom valja istaknuti da insolventnost dužnika ne zahtijeva da isti nema uopće nikakve imovine, već da nema sredstva koja omogućuju naplatu vjerovnikove tražbine. Činjenica da je 1-tuženik korisnik mirovine na kojoj se i provodi ovrha koja mu iznosi kako je sam naveo oko 600,00 eura te da druge imovine nema što je među stranka nesporno, imajući protom u vidu i visinu tražbine tužitelja doista je za zaključiti da tužitelj ne može samo na mirovni 1-tuženika uspješno i u razumnom vremenu naplatiti svoju tražbinu.

33. Cijeneći visinu predmetne tražbine, te visinu mirovine 1-tuženika kao i činjenicu da 1-tuženik nema druge imovine, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju proizlazi stvarna i vjerojatna nenaplativost tužiteljeve tražbine, a čime je ispunjena i druga zakonska pretpostavka za pobijanje pravnih radnji dužnika.

34. Nadalje, pravna radnja dužnika na štetu vjerovnika, kao što je prethodno navedeno, mora biti takva da zbog iste dužnik nema dovoljno sredstva za podmirenje vjerovnikove tražbine. Sklapanjem predmetnog Ugovora o darovanju od 25.07.2022.g. a kojim je 1-tuženik besplatno raspolagao svojim vlasničkim udjelima u korist svoje kćeri, ovdje 2-tužene, isti je nedvojbeno smanjio svoju imovinu, a time je umanjio i izglede za namirenje tužitelja kao vjerovnika, odnosno pravno je pogoršao njegovu poziciju. Naime, predmetna pravna radnja svakako je dovela do negativne promjene koja je onemogućila namirenje tužiteljeve tražbine jer je predmetnim ugovorom o darovanju 1-tuženik, a koji nema drugu imovinu iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti, faktično onemogućio tužitelja kao vjerovnika u realizaciji njegove tražbine. Stoga je i svrha pobijanja da tužitelj kao vjerovnik dođe u povoljniji materijalnopravni i formalnopravni položaj u cilju namirenja svoje tražbine, a takvi se poslovi pobijaju samo u onom opsegu koji je dovoljan za namirenje vjerovnikove dospjele tražbine, dok u ostalom djelu ostaju valjani i proizvode pravne učinke.

35. U konkretnom slučaju radilo se o besplatnom raspolaganju 1-tuženika kao dužnika u korist 2-tužene kao njegove kćeri čime se predmnijeva da je isti znao i morao znati da se tim raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku.

36. U odnosu na prigovore tuženika iznijete u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi se kako slijedi.

36.1. U odnosu na prigovor tuženika da je dio duga i to u iznosu od 80.000,00 kn tužitelju podmiren i to na način da je navedeni iznos po nalogu tužitelja 1-tuženik isplatio na ruke ZD, tužiteljevoj bivšoj supruzi u odnosu na koji prigovor tuženici u spis dostavljaju i Izjavu potpisanu od strane ZD od dana 15. listopada 2018. (čiji sadržaj je iznesen pod točkom 19. ove presude) za navesti je, kao na to ukazuje i tužitelj, da je isti prigovor prvotuženik isticao i u postupku iz kojeg proizlazi potraživanje tužitelja odnosno u predmetu ovoga suda posl.br.Pr-3346/2021. Sud u tom predmetu nije prihvatio prigovor tuženika da je navedeni iznos isplaćen što je detaljno obrazloženo na listu 9 i 10 te presude (list 14 i 15 spisa). Odlučujući povodom žalbe i drugostupanjski sud je u svojoj odluci Gž-6/2022 dao iscrpno obrazloženje iz kojih razloga smatra neosnovanim žalbene tvrdnje da je pogrešno utvrđeno kao tuženik nije dokazao da je tužitelju još 2008. posredstvom njegove supruge platio iznos od 80.000,00 kn i to upravo na ime naknade štete pretrpljene uslijed ozljeđivanja na radu (toč.14., 14.1., 14.2. i 15. – list 30 spisa). Dakle, u postupku koji je prethodio ovom, a u kojem je tužitelju dosuđena naknada štete raspravljen je iscrpno ovaj prigovor 1-tuženika. Stoga je stav suda da 1-tuženik niti u ovom postupku nije dokazao da je navedeni iznos od tadašnjih 80.000,00 kn isplatio tužitelju posredstvom njegove supruge na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja, jer sama pisana izjava na koju se 1-tuženik poziva i iskaz 1-tuženika nisu dostatni za takav zaključak posebice pored sadržaja ranije citiranih odluka suda kojima je utvrđeno potraživanje tužitelja.

36.2. U odnosu na daljnje navode tuženika da je tužitelj djelomično namiren isplatom koja mu je izvršena na temelju Police osiguranja osoba o nesretnog slučaja broj 042140002667 koju je tuženik isplatio iz svojih sredstva za navesti je da je i taj prigovor tuženik isticao u postupku koji je tužitelj vodio radi naknade štete te da je drugostupanjski sud svojom odlukom posl.br.Gž-6/2022 i preinačio prvostupanjsku presudu iz razloga što je ocijenjeno da nisu ispunjene pretpostavke za uračunavanje isplaćenog iznosa osigurnine u utvrđenu naknadu neimovinske štete. Obrazloženje takve odluke Županjski sud navodi u točkama 16., 16.1., 16.2., 16.3., 16.4. i 17. svoje odluke. Stoga neosnovano 1-tuženik i u ovom postupku ističe da je navedenom isplatom tužitelj djelomično namiren u svom potraživanju budući da nisu ispunjeni uvjeti za uračunavanje iznosa koji su tužitelju isplaćeni od strane Croatia osiguranja d.d. temeljem Police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 042140002667 kako podaci o toj isplati proizlaze iz dopisa sa lista 67 spisa kojeg su tuženici dostavili u spis.

36.3. Nadalje tuženici u odgovoru na tužbu ukazuju da nekretnina koja je predmet ove tužbe nije isključivo vlasništvo 1-tuženika već da se radi o bračnoj stečevini njega i njegove supruge ŠD koja da je suvlasnica u ½ dijela. U odnosu na ove navode tužitelj u podnesku od dana 15. ožujka 2024. (list 80-83 spisa) navodi da su 1-tuženik i njegova supruga ŠD sklopili Ugovor o diobi bračne stečevine dana 09. veljače 2023. te je temeljem tog ugovora ŠD uknjižena u zemljišnim knjigama kao suvlasnica u ½ dijela, te da je taj ugovor sklopljen nakon sklapanja darovnog ugovora i Aneksa tom ugovoru pa da se postavlja pitanje da li pri ocjeni pravne valjanosti konkretnih raspolaganja prednost ima načelo bračne stečevine ili načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige. Pritom se tužitelj poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011.

37. Nije sporno, a što proizlazi iz dokumentacije u spisu, da su nakon primitka tužbe u ovom postupku tuženici raskinuli Ugovor o darovanju od dana 25. srpnja 2022. kao i Aneks tog ugovora od 17. kolovoza 2022. i to Sporazumom o raskidu darovnog ugovora od 09. veljače 2023. Istoga dana, dakle 09. veljače 2023., 1-tuženik i njegova supruga ŠD sklopili su Ugovor o utvrđenju i diobi zajedničke bračne imovine temeljem kojeg sporazuma se ŠD uknjižila kao suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela.

38. Sud ne prihvaća dio iskaza svjedoka ŠD da nije znala da tužitelj vodi postupak protiv njezinog supruga za naknadu štete kao što ne prihvaća niti njen iskaz u dijelu u kojem svjedokinja navodi da nije znala za sklapanje Darovnog ugovora između 1-tuženika i 2-tužene već da je za to saznala slučajno, kada je otvorila poštu koja je došla na ime 1-tuženika. Naime, radi se o supruzi 1-tuženika i majci 2-tužene, dakle o najbližim srodnicima te je neživotno da se u obitelji nije razgovaralo kako o postupku koji tužitelj vodi protiv 1-tuženika (koji je trajao više godina) tako i o sklapanju darovnog ugovora. Iako tuženici i svjedokinja navode da su njihovi međusobni odnosi poremećeni unazad oko pet godina, nitko od njih u svojim iskazima nije želio navesti razloge navodno poremećenih odnosa, 2-tužena i svjedokinja su izričito navele da ne žele navoditi razloge poremećenosti odnosa. Osim toga činjenica da 1-tuženik i njegova supruga i nadalje žive u istoj kući kao i da su, kako je navela 2-tužena, odnosi više poremećeni između njezinih roditelja i njezinog brata dok da je ona sa svima njima u relativno dobrim odnosima ne ukazuju na takvu poremećenost odnosa koja bi učinila vjerodostojnim iskaze da supruzi 1-tuženika nisu bile poznate navedene činjenice.

39. Međutim prilikom ocjene prigovora tuženika da nekretnina koja je predmet Darovnog ugovora predstavlja bračnu stečevinu u ½ dijela valja imati u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja odnosno ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika kako određenog pravnog odnosa tako i onoga kojeg se taj odnos tiče, dakle tužitelja. To znači da u konkretnom slučaju valja cijeniti i iskaz tužitelja u dijelu u kojem je isti naveo da zna gdje se nalazi predmetna nekretnina, da se radi o obiteljskoj kući i da on zna da su je 1-tuženik i njegova supruga kupili za vrijeme trajanja njihovog braka, a također zna da on i supruga i danas žive u toj kući. Prema tome tužitelj je imao dovoljno razloga posumnjati da navedena nekretnina ne predstavlja isključivo vlasništvo 1-tuženika već da se radi o bračnoj stečevini. Drugim riječima tužitelj ne može tvrditi da je imao legitimno očekivanje da će svoje potraživanje moći naplatiti iz vrijednosti čitave nekretnine budući da mu je bilo poznato da se ne radi o nekretnini koja je u isključivom vlasništvu 1-tuženika kao njegovog dužnika. Pored toga, rezultati provedenog dokaznog postupka, osim samog iskaza tužitelja, doista upućuju na zaključak da navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu 1-tuženika i njegove supruge. Naime iz vjenčanog lista proizlazi da su oni brak sklopili 27. prosinca 1980., dok iz povijesnog izvadka iz zemljišne knjige proizlazi (list 84-86 spisa) da je 1-tuženik nekretninu kupio kupoprodajnim ugovorom od 16. listopada 1987. Prihvatljivi su stoga navodi 1-tuženika kao i dio iskaza svjedoka ŠD da nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Uostalom niti tužitelj u podnesku od dana 15. ožujka 2024. ne osporava da bi nekretnina predstavljala bračnu stečevinu 1-tuženika i njegove supruge već smatra, s obzirom da je Ugovor o utvrđenju i diobi zajedničke bračne imovine sklopljen nakon Darovnog ugovora da bi povjerenje u potpunost i istinitost zemljišne knjige trebalo imati prednost pred bračnom stečevinom odnosno da je pritom potrebno procjenjivati savjesnost i dobru vjeru svih sudionika pravnog odnosa pa tako i ŠD.

40. Odredbom čl. 278. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("N.N." 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine propisano je da bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine. St .2. istoga članka propisano je da se sporazum o diobi nekretnina zaključuje u pismenom obliku. Kako su 1-tuženik i njegova supruga na zakonom predviđen način podijelili zajedničku imovinu sklapanjem pisanog sporazuma, te da niti sam tužitelj ne osporava da bi nekretnina koja je i predmet Darovnog ugovora predstavljala bračnu stečevinu 1- tuženika i ŠD, kao što niti jedan drugi provedeni dokaz ne upućuje na drugačiji zaključak, te pored ranije istaknute činjenice da je tužitelju bilo poznato da su 1-tuženik i njegova supruga kupili nekretninu za vrijeme trajanja braka te da ista predstavlja njihovu obiteljsku kuću, pri čemu ne treba zanemariti niti činjenicu da se tužitelj i 2- tuženik poznaju dugi niz godina, tužitelj je u iskazu naveo da 1-tuženika poznaje sigurno 35 godina te da oboje žive u manjem mjestu zbog čega se iskaz tužitelja da mu je poznao da su nekretninu kupili 1-tuženik i njegova supruga za vrijeme trajanja braka ukazuje životnim, te upućuje a zaključak da su tužitelju poznate određene prilike u obitelji tuženika.

41. Nesporno je da su 1 i 2-tuženici nakon utuženja sporazumno raskinuli predmetni Ugovor o darovanju nekretnina kao i Aneks istoga. Međutim, tužitelj prije toga već zabilježio vođenje ovog spora u zemljišnoj knjizi. Odredbom čl. 91. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama ("N.N." 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024; dalje ZZK) propisano je da osoba koja je sukladno propisima o obveznim odnosima ovlaštena pobijati pravnu radnju svoga dužnika može, kad pobija tužbom, zahtijevati zabilježbu te tužbe u zemljišnoknjižne uloške u kojima je radi ostvarenja tužbenoga zahtjeva potreban zemljišnoknjižni upis, dok je st. 2. istoga članka propisano da zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv svih kasnijih nositelja knjižnoga prava, pa će se ovrha moći neposredno provesti bez obzira na to tko je u međuvremenu postao nositelj knjižnoga prava. Stoga naknadne promjene u zemljišnoknjižnom ulošku nisu od utjecaja na vođenje ovog postupka odnosno postupak se može nastaviti bez obzir na iste.

42. Iz navoda tuženika tijekom postupa može se zaključiti da se 1-tuženik poziva na pravo na dom. Naime, tijekom postupka se ističe da 1-tuženik nema u vlasništvu drugih nekretnina što proizlazi i iz dokumentacije u spisu te da u nekretnini koja je predmet Ugovora o darovanju, a koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću, živi od kada je kupljena. Drugotužena je u svom iskazu navela da je predmetna nekretnina njezinom ocu i majci jedina nekretnina odnosno njihov dom.

43. Pravo na dom zajamčeno je čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("N.N." 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencija).

43.1. Za ovaj sud nije sporno da nekretnina koja je predmet Ugovora o darovanju a u kojoj 1-tuženik stanuje dugi niz godina (od kupnje 1987.), predstavlja „dom“ u ustavnopravnom i konvencijskom smislu budući da postoji „dovoljna, trajna i kontinuirana“ veza 1-tuženika s predmetnom nekretninom.

43.2. Odlukom suda u ovom predmetu, a kojom se djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja na trpljenje namirenja prodajom ½ dijela nekretnine dolazi do miješanja u pravo 1-tuženika na dom.

43.3. Međutim, prema stavu ovoga suda, ovo miješanje utemeljeno je na zakonu i teži legitimnom cilju. Konkretno, čl. 66. ZOO-a propisano je pravo vjerovnika čija je tražbina dospjela za isplatu na pobijanje pravnih radnji svog dužnika poduzetih na štetu vjerovnika u mjeri koja je potrebna za namirenje. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao da su ispunjene sve pretpostavke propisane za pobijanje dužnikove pravne radnje, a kako je to ranije u ovoj odluci i obrazloženo.

43.4. U odnosu na legitimni cilj miješanja ističe se da se u konkretnom slučaju odlukom o pravu na namirenje prodajom dijela nekretnine štiti pravni interes tužitelja kao vjerovnika koji ima dospjelo potraživanje u odnosu na pravnu radnju dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu.

43.5. Stoga je, prema mišljenju ovog suda, potrebno provesti test razmjernosti i utvrditi je li odluka u ovom konkretnom predmetu nužna da bi se postigao legitimni cilj zaštite prava tužitelja te može li se zaštita legitimnog cilja postići kojom blažom mjerom.

43.6. Uzimajući u obzir sve okolnosti ovog predmeta te cijeneći pravo tužitelja na namirenje svoje dospjele tražbine kao i pravo 1-tuženika na dom, ovaj sud utvrđuje da u okolnostima konkretnog predmeta pravo 1-tuženika na dom ne preteže nad pravom tužitelja na namirenje tražbine koja potječe od ozljede na radu zadobivene radom upravo kod 1-tuženika. Ovo tim više što 1-prvotuženik s 2-tuženom ima sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 9. veljače 2023. (list 109-111 spisa) temeljem kojeg je (čl.2.) 2-tužena dužna primatelju uzdržavanja osigurati, između ostaloga, i materijalnu pomoć, a plaćanjem duga tužitelja ne bi bilo potrebe za prodajom predmetne nekretnine, pa imajući u vidu relativno mala primanja 1-tuženika s obzirom na obvezu 2-tužene koja svakako podrazumijeva i brigu o stanovanju 1- tuženka kao primatelja uzdržavanja ne proizlazi da bi 1-tuženik usvajanjem tužbenog zahtijeva ostao stambeno nezbrinut. S druge strane tužitelj kao vjerovnik ima pravo na naplatu svoje dospjele tražbine pri čemu se posebno ističe da se radi o potraživanju naknade materijalne i nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti za koju je odgovoran upravo 1-tuženik.

43.7. Prema tome, budući da je sud utvrdio kako se pravo na namirenje tužitelja ne može ostvariti blažom mjerom, to sud smatra da je odluka kojom se usvaja tužbeni zahtjev nužna radi zaštite legitimnih interesa tužitelja.

44. Kako je tužitelj u međuvremenu djelomično naplatio svoje potraživanje i to izravnom naplatom, a kako iz Očevidnika osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (list 130-133 spisa) proizlazi da je tužbeni zahtjev u pogledu visine potraživanja tužitelja ispravno postavljen, što tuženici niti ne osporavaju, valjalo je tužbeni zahtjev djelomično usvojiti te utvrditi da Ugovor o darovanju nekretnina gubi pravni učinak prema tužitelju u ½ dijela u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema 1-tuženiku, te naložiti trpljenje namirenja prodajom ½ dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II, dok je u preostalom dijelu za ½ dijela nekretnine za koji dio je utvrđeno da predstavlja bračnu stečevinu supruge 1-tuženika zahtjev odbijen.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a imajući u vidu da su stranke uspjele u parnici u jednakom dijelu, budući da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da Ugovor o darovanju i Aneks istome gubi pravni učinak u cijelosti u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine te da je 2- tužena dužna trpjeti namirenje tužitelja prodajom cijele nekretnine a da je presudom utvrđeno da ugovor gubi učinak u ½ dijela, te da je 2-tužena dužna trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine prodajom ½ dijela nekretnine. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Delnice, 31. listopada 2025.

Sudac

mr.sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.