REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž Ovr-233/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola po sucu Mariji Sošić u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Suvlasnici višestambene zgrade [adresa] po upravitelju TEHNOSTAN d.o.o. (OIB: 91347134540) sa sjedištem u [adresa], zastupanom po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv ovršenika ČR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja poslovni broj: Ovr-198/2025-8 od 2. svibnja 2025. Općinskog suda u Vukovaru, 31. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te potvrđuje rješenje poslovni broj: Ovr-198/2025-8 od 2. svibnja 2025. Općinskog suda u Vukovaru.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude poslovni broj: Povrv-103/2023-16 od 16. siječnja 2025. Općinskog suda u Vukovaru, a koji prijedlog ovršenika je zaprimljen kod prvostupanjskog suda dana 10. ožujka 2025.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi ovršenik zbog bitnih povreda postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U okviru žalbe ovršenik navodi razloge zbog kojih smatra da je ovršna isprava, na temelju koje je provedena izravna naplata, nepravilna i nezakonita, ističući pritom da mu ista nije uredno dostavljena. Smatra da je prvostupanjski ovršni sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) jer da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije cijenio dokaze iz parničnog postupka iz kojeg proistječe ovršna isprava, uslijed čega da je pobijano rješenje utemeljeno na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Ističe da punomoćnik ovrhovoditelja ni u parnici ni u ovrsi nije imao urednu punomoć za zastupanje. Smatra da je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te da je povrijedio više ustavnih i konvencijskih prava ovršenika.
3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen ovršenikov prijedlog za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koju je ovrhovoditelj zatražio na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Povrv-103/2023-16 od 16. siječnja 2025. za naplatu iznosa od 166,23 eura sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2022. do isplate po osnovi zajedničke pričuve i troškova parničnog postuka u iznosu od 225,77 eura.
6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnoga prava kao i na bitne povrede odredaba ovršnog postupka kad se na njih tako pazi prema ZPP a predviđene u članku 365. stavku 2. ZPP, sve na temelju članka 21. stavka 1. i 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ/12), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno a time i ovršenikova žalba neosnovana.
7. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
7.1. Činjenica, u smislu žalbenih navoda ovršenika, da su dva tužitelja (RR i AR) navedena u ovršnoj ispravi umrla, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost provedene izravne naplate, s obzirom na to da upravitelj zgrade TEHNOSTAN d.o.o. po samom zakonu ima aktivnu legitimaciju za naplatu zajedničke pričuve u ime i za račun svih suvlasnika zgrade a pričuva predstavlja zajedničku imovinu posebne namjene (i odvojenu od imovine bilo kojeg suvlasnika) čije namirenje ima pravo zahtijevati svaki od zajedničara – suvlasnika zgrade od njih desetero koliko ih je navedeno u ovršnoj ispravi (stranica 74 spisa), sve u smislu odredaba članka 90. stavaka 1., 3. te članka 62. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17).
7.2. Ni činjenica da punomoćnik ovrhovoditelja ne bi imao potrebno ovlaštenje za zastupanje u ovome postupku - osim što je neosnovana jer suprotno proizlazi iz ovršne isprave i generalnih punomoći (stranice 94-95 spisa) - ne može ići ovršeniku u korist, s obzirom na to da žalbu iz takvog žalbenog razloga može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču (članak 354. stavak 3. ZPP), a to bi u konkretnom slučaju bio ovrhovoditelj, a ne ovršenik.
8. Nije utvrđeno ni postojanje drugih žalbenih razloga, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Ne postoje ni razlozi na koje se povodom pravnog sredstva ovršenika iz članka 210. OZ/12 pazi po službenoj dužnosti a to su razlozi iz članka 50. stavka 1. točaka 1., 3., 5. i 6. u vezi s člankom 4. stavcima 4. i 5. OZ.
9.1. Izravna naplata je naime provedena na temelju ovršne sudske odluke - presude poslovni broj: Povrv-103/2023-16 od 16. siječnja 2025. Općinskog suda u Vukovaru za koju je izdana potvrda o pravomoćnosti i ovršnosti (stranice 89-90 spisa) te nije utvrđeno da je ta isprava na bilo koji način izgubila svoju djelotvornost ili da je bez učinka. Takva ovršna isprava predstavlja valjanu osnovu za plaćanje u smislu članka 3. točke 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20) a ne radi se o slučaju u kojemu je propisan rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha.
10. Ovršenik sada u žalbi prvi put iznosi tvrdnje o nepravilnoj dostavi prvostupanjske presude, što se može smatrati razlogom iz članka 50. stavka 1. točke 2. OZ/12 (ako isprava na temelju koje je određena ovrha, u ovom slučaju izravna naplata, nije stekla svojstvo ovršnosti), ali taj žalbeni razlog ovršenik nije iznio u pravnom sredstvu iz članka 210. OZ/12 o kojemu je odlučio prvostupanjski sud pa o njemu ne vodi računa ni drugostupanjski sud povodom žalbe protiv rješenja prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
10.1. Osim toga, ovršenik ne tvrdi ni da je podnio prijedlog za ukidanje potvrde o ovršnosti koju je izdao Općinski sud u Vukovaru 18. veljače 2025. (stranica 89 spisa) koji je odlučivao o tražbini u prvom stupnju (članak 36. stavci 2. i 3. OZ/12).
11. Svi ostali navodi koje ovršenik iznosi u žalbi protiv pobijanog rješenja svode se na ponovno osporavanje zakonitosti i pravilnosti ovršne isprave – presude poslovni broj: Povrv-103/2023-16 od 16. siječnja 2025. Općinskog suda u Vukovaru, što nisu razlozi koje je ovršni sud, s obzirom na pravomoćno okončanje parnice iz koje ta ovršna isprava potječe, ovlašten ocjenjivati, kao što to ispravno obrazlaže i prvostupanjski sud u točki 6.1. obrazloženja pobijanog rješenja. U tom smislu nije osnovan žalbeni navod ovršenika da bi ovršni sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP time što nije ponovno ocjenjivao dokazni materijal iz parničnog spisa iz kojeg proistječe ovršna isprava, kao što nije osnovan ni žalbeni navod ovršenika da bi, za ovršni postupak, relevantno činjenično stanje bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.
12. Prvostupanjski sud je, dakle, pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice i pravilno primijenio mjerodavno pravo kada je odbio prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, a predmetna izravna naplata provedena je na temelju valjane osnove za plaćanje, u skladu s načelom strogog formalnog legaliteta koje vrijedi u postupku ovrhe odnosno izravne naplate.
12.1. Provedbom predmetne izravne naplate ne povrjeđuju se ni ustavna ni konvencijska prava ovršenika na pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek kao ni jamstvo vlasništva odnosno zabrana od diskriminacije, s obzirom na to da je ovršenik dužan snositi one posljedice koje proizvodi pravomoćna i ovršna sudska odluka koja proistječe iz kontradiktornog postupka u kojem je ovršenik imao priliku sudjelovati te njenu zakonitost pobijati u okviru ondje dopuštenih pravnih lijekova.
13. Slijedom je svega navedenog valjalo odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. ZPP, te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Puli 31. listopada 2025.
Sudac
Marija Sošić
