Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1066/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-698/2024-9 od 10. srpnja 2025., 31. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se tuženikova žalba, ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-698/2024-9 od 10. srpnja 2025. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda kojeg je podnio tuženik.

2. Protiv rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 10. Ugovora o kreditu od 17. siječnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora te radi nalaganja tuženiku da tužitelju plati iznos od 278,72 eura sa zateznim kamatama te da mu naknadi parnični trošak.

4.1. Nije sporno da su stranke člankom 14. Ugovora o kreditu ugovorile da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke.

4.2. Tuženik je prigovorio mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda navodeći da je mjesto sjedišta tuženika u Rijeci, zbog čega bi mjesno nadležan za suđenje bio sud u Rijeci.

4.3. Tužitelj se je usprotivio prigovoru mjesne nadležnosti tvrdeći da je sporna prorogacijska odredba Ugovora o kreditu ništetna te da bi se mjesna nadležnost trebala procjenjivati prema odredbi članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22., 156/23.; dalje: ZPK) kojim je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Međutim, za ocjenu mjesne nadležnosti u ovom predmetu nema mjesta primjeni odredbe čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim je člankom uređena nadležnost suda za slučaj spora u vezi ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem, a ne nadležnost u slučaju spora u svezi s ugovorom o kreditu kojeg je potrošač ugovorio s bankom sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, odnosno u Rijeci. Nedvojbeno je da se predmetni Ugovor o kreditu ne može smatrati ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem.

4.4. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba Ugovora o kreditu kojom su stranke ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke ništetna te je slijedom toga pobijanim rješenjem odbijen prigovor mjesne nenadležnosti kojeg je podnio tuženik.

4.5. Međutim, prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega smatra da je nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

4.6. Ukoliko bi sporna odredba Ugovora o kreditu o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu tuženika bila ništetna, tada bi se mjesna nadležnost suda određivala prema odredbi članka 46. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, prema odredbi članka 48. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište ili prema odredbi članka 59. ZPP-a kojim je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

4.7. Ukoliko bi se nadležnost određivala prema članku 46. stavak 1. i 48. stavak 1. ZPP-a, tada bi za suđenje bio mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci budući da tuženik ima sjedište u Rijeci.

4.8. U obzir bi također mogla doći i primjena članka 59. ZPP-a kojom je propisano da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

4.9. Međutim, za primjenu te zakonske odredbe je potrebno utvrditi da li tuženik ima poslovnu jedinicu na području nadležnosti prvostupanjskog suda i da li je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice. Kako prvostupanjski sud te činjenice nije utvrdio, činjenično stanje je za sada nepotpuno utvrđeno te je zbog tih razloga pobijano rješenje ukinuto na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. U ponovnom postupku treba utvrditi da li tuženik ima poslovnu jedinicu na području nadležnosti prvostupanjskog suda i da li je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice te potom primjenom gore navedenih odredbi ZPP-a o mjesnoj nadležnosti donijeti novu odluku o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

Koprivnica, 31. listopada 2025.

Sudac

Veljko Kučeković