REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-645/2022-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja OR iz [adresa], Bodenseestrase 212, 81243 München, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Đorđićeva 24, protiv tuženika FERELI d.o.o. Poreč-Parenzo, Partizanska 4/II, OIB: 25462768432, kojeg zastupa punomoćnik Luka Krković, odvjetnik u Rijeci, J. Polića Kamova 8, radi isplate 16.000,00 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 16.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 9.716,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9.9.2022. podnio tužbu radi isplate 16.000,00 EUR s kamatama. Radi se o iznosu koji je platio tuženiku za popravak brodskih motora. Tužitelj je 2018. tuženiku predao svoj brod na pregled nakon čega je obaviješten kako je na istome potrebno popraviti motore. Potom je usmeno dogovoren popravak istih kod tuženika koji inače djeluje na četiri lokacije u Istri pod nazivom FERELI Marina Service. Za izvršene usluge popravka, tužitelj je platio ukupno 16.000,00 EUR, sukladno računima za akontaciju i uputama HR s kojim je i dogovaran popravak te potrebama za nabavku rezervnih motora koje je tužitelj kupio u Njemačkoj i na koje tuženik nije imao primjedbe niti je uočio nedostatke na koje bi tužitelja kao naručitelja popravka eventualno bio dužan upozoriti sukladno čl. 436. st. 2. Pomorskog zakonika. Nakon što je obaviješten o popravku i završetku radova, tužitelj je preuzeo brod i prevezao u Tursku te tamo prvi puta zaplovio morem u ljeto 2021., kojom prilikom su se ugrađeni motori pokvarili te je došlo do oštećenja motora, gubitka goriva i curenja hidraulike. Drugim riječima, došlo je oštećenja dijelova koji su trebali biti adekvatno popravljeni kod tuženika. O svemu navedenom tužitelj je detaljno obavijestio tuženika prigovorom od 9. rujna 2021., kao i odštetnim zahtjevom od 2. kolovoza 2022., međutim tuženik po istome nije postupio. S obzirom da je popravak motora očito izvršen protivno pravilima struke i bez dužne pažnje dobrog gospodarstvenika, a isti je uredno plaćen, tužitelj traži povrat plaćenog iznosa jer je tuženik po prigovoru odbio postupiti. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva. Ne osporava da je cijena popravka iznosila 16.000,00 EUR (str. 344 spisa). Istaknuo je prigovor aktivne legitimacije jer tužitelj nije dostavio niti jednu ispravu iz koje bi proizlazilo da je upravo on vlasnik broda koji je popravljen kod tuženika u Marini Červar-Porat i predan tužitelju u ljeto 2020.. Smatra da je jedini valjani dokaz o pravu vlasništva i teretima na plovilu upisni list plovila, odnosno izvadak iz upisnika brodova/jahti. Osporava da bi bio odgovoran za navodna „oštećenja na motorima” temeljem članka 436. st. 2. Pomorskog zakonika. Motore je dostavio sam tužitelj te je izričito usmeno i pismeno potvrdio tuženiku da je riječ o upotrijebljenim i isprobanim motorima. Dakle, upravo je tužitelj inzistirao da se u brod ne postave novi već rabljeni motori (zbog cijena motora), te je navedene motore on sam i nabavio i garantirao da je riječ o odličnim tj. isprobanim i ispravnim motorima. Nadalje, prije ugradnje samih motora tuženik je poduzeo sve detaljne potrebne radnje kako bi provjerio motore. Izvršen je vizualni pregled motora, te je izmjerena kompresija i pritisak ulja. Također, motor je uključen tri puta i tri puta provjeren prije same ugradnje. Također, valja reći i da nakon što su počeli radovi na brodu u marini, djelatnici tuženika su slike o radovima redovito slali tužitelju, a i sam tužitelj je dolazio u marinu pogledati brod i radove. Konačno, nakon ugradnje motora, djelatnici tuženika su s brodom napravili tri probne vožnje gdje su isprobavali rad motora po sat vremena pod različitim opterećenjima, a isto je učinjeno i prilikom konačne probne vožnje kojoj je prisustvovao i sam tužitelj prilikom primopredaje broda. Ovu činjenicu potvrdio je tužitelj i pismeno u svom mailu od 9.9.2021.. Svi testovi i probne vožnje su uspješno odrađeni te je u rujnu 2020. brod isporučen tužitelju koji ga je prihvatio bez primjedbi. Dakle, imajući u vidu gore navedeno očito je da je tuženik poduzeo sve potrebne radnje kao brodopopravljač, uključujući i one iz čl. 436. st. 2. Pomorskog zakonika. U svakom slučaju, tuženik je popravak broda obavio stručno, u skladu sa svim pravilima struke, te se ni u kojem slučaju ne može smatrati odgovornim za bilo koja navodna oštećenja na plovilu odnosno motorima plovila tužitelja. Opreza radi, prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva koji ničim nije obrazložen. Tuženik ističe i prigovor zastare što je jasno vidljivo obzirom na protek vremena i datum predaje tužbe sudu. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu (povrat) 16.000,00 EUR s kamatama koje je platio tuženiku za popravak motora na brodu jer je tuženik popravak motora izvršio protivno pravilima struke.

4. Među strankama je sporna aktivna legitimacija i vlasništvo broda, odgovornost tuženika eventualnu štetu, uzrok kvara, da li su se pregledom rabljenih dijelova mogli utvrditi eventualni nedostaci odnosno da li su isti postojali, te zastara.

5. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanjem tužitelja OR (list 326-329 spisa), zakonskog zastupnika tuženika IR (list 329-330 spisa), te svjedoka ČR (list 342-344 spisa), FR (list 345-346 spisa), vještačenjem po vještaku brodostrojarske struke Marino Sorić iz društva Vještačenja Maris j.d.o.o. Rijeka, na okolnost stručnosti popravka broda (motora), uzroka kvara motora i ostalih dijelova, odnosno uzročno posljedične veze popravka motora od strane tuženika i kvara motora (nalaz i mišljenje s lista 361-369 spisa, usmeno obrazlaganje na ročištu 18.9.2025. s lista 402-404 spisa).

6. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14, 70/19 i 80/22), te je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka (uvida u isprave, iskaz tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka) sud je zaključio da su stranke bile u obveznom odnosu na temelju usmenog ugovora o popravku broda tako što je tužitelj naručio, a tuženik izveo radove na popravku brodskog motora. Ugovor o popravku broda, koji se odnosi i na brodice, je uređen odredbama članaka 430. do 441. Pomorskog zakonika (dalje: PZ-a, Narodne novine broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) kojima je, p ored ostalog, uređena i odgovornost brodopopravljača za vidljive i skrivene nedostatke i prava naručitelja u vezi s nedostacima.

8. Prema odredbi čl. 430. st. 2. PZ-a ugovor o preinaci i popravku broda je ugovor kojim se brodopopravljač obvezuje da će preinačiti ili popraviti postojeći brod u određenom roku, a naručitelj se obvezuje platiti naknadu brodopopravljaču za ugovoreni popravak ili preinaku. Pod ugovorom o popravku broda podrazumijevaju se i ugovor temeljem kojega se izvode radovi održavanja, servisiranja te slični radovi na brodu ili njegovim dijelovima. Prema odredbama čl. 438. PZ-a koje se na temelju odredbe čl. 440. tog Zakonika na odgovarajući način primjenjuju i na ugovor o popravku broda, brodograditelj je dužan u primjerenom roku, na svoj trošak i rizik, otkloniti nedostatke za koje je odgovoran prema odredbama čl. 433., 434. i 436. ovoga Zakonika (st. 1.); ako se nedostaci ne mogu otkloniti, naručitelj može zahtijevati odgovarajuće sniženje cijene (st. 2.); ako je nedostatak koji se ne može otkloniti bitan, naručitelj ima pravo raskinuti ugovor (st. 3.); odredbama st. 1. – 3. ovoga članka ne dira se u naručiteljevo pravo na naknadu štete (st. 4.). Konačno, prema odredbi čl. 439. PZ-a brodograditelj odgovara za skrivene nedostatke koji se otkriju u tijeku jedne godine, računajući od dana predaje broda naručitelju, uz uvjet da ga naručitelj pisano obavijesti o tim nedostacima čim ih otkrije.

9. Iz iskaza tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka ČR koji su u tom dijelu suglasni proizlazi da je tužitelj 2019. predao tuženiku brod na pregled te ga je tuženik izvijestio da su motori (dva komada) pokvareni i da su za popravak nužni novi motori, ali i da se mogu ugraditi rabljeni. Tako je tužitelj je iz Njemačke nabavio dva rabljena motora te ih predao tuženiku na ugradnju, jer mu je ta opcija bila cjenovno povoljnija. Tuženik je ugradio motore, napravio nekoliko probnih vožnji i brod predao tužitelju u rujnu 2020.. Prema navodima tužitelja brod je preuzeo, te ga transportnim brodom odveo u Tursku. Brod je došao u Tursku u listopadu 2020.. U ljeto 2021. stavio je brod u more. Tužitelj tvrdi da je unutar pola sata od početka vožnje jedan motor počeo trokirati odnosno ispuštati neispravan zvuk. Nakon toga ga je popravio u Turskoj. Tuženika je o tome obavijestio dolaskom u njegovu radionu (iz iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika dolazak proizlazi nespornim), a prema njegovom naputku i pisanim prigovorom putem maila 9.9.2021. (str. 88 spisa) gdje je opisao oštećenja i molio za odgovor. S obzirom da je tuženik odbio popravak (mail od 21.10.2021., na str. 19 spisa) s tuženikom je raskinuo ugovor i zatražio povrat 16.000,00 EUR na ime plaćenih radova koji potražuje tužbom.

10. Dakle, tužitelj se koristio pravima s osnove odredbe čl. 436. st. 3. PZ-a ako je nedostatak koji se ne može otkloniti bitan, naručitelj ima pravo raskinuti ugovor (st. 3.), te je s osnova restitucijskog zahtjeva zatražio povrat iznosa koji je platio za popravak. Tužitelj nije imao drugu mogućnost jer je tuženik odbio odgovornost (mail od 21.10.2021., na str. 19 spisa).

11. Radi utvrđivanja stručnosti popravka broda (motora), uzroka kvara motora i ostalih dijelova, odnosno uzročno posljedične veze popravka motora od strane tuženika i kvara motora te radi li se o nedostatku popravka s tuženikove strane, proveden je dokaz vještačenjem po vještaku brodostrojarske struke Marino Sorić iz društva Vještačenja Maris j.d.o.o. Rijeka koji je pisani nalazi i mišljenje podnio 11.7.2025. (list 361-369 spisa), te usmeno obrazložio na ročištu 18.9.2025. (list 402- 404 spisa).

12. Vještak je analizirajući dokumentaciju u spisu (fotografije, iskaze) u nalazu i mišljenju zaključio da na probnim vožnjama u prisutnosti servisera nije bilo nepravilnosti u radu (tako su iskazale stranke i svjedok HR). Prema dokumentaciji do oštećenja je došlo prilikom prve samostalne vožnje vlasnika (iskaz tužitelja). Opisom nastalih oštećenja na temelju dostavljenih fotografija i pregleda dijelova (iako nema potvrde da iste odgovaraju upravo onim ugrađenim motorima u plovilo) vještak je ustanovio slijedeće: - Puknuće klipnjače pri donjem uhu (ležaj klipnjače), uz jasne znakove toplinske degradacije materijala; - Oštećenje radilice – tragovi zapečenja i žarenja površine na mjestu ležaja; - Nema dokaza o mehaničkom udaru izvana – kvar je unutarnjeg mehaničkog karaktera; - Motorni sklop je naknadno kupljen kao polovni i nije poznata njegova prethodna servisna povijest. Na temelju analize, uzrok havarije je najvjerojatnije zaribavanje ležaja radilice, što je dovelo do loma klipnjače i sekundarnih oštećenja. Bitno je navesti da ovi motori imaju alarm za tlak ulja. Dakle, uslijed gubitka podmazivanja, dolazi do pada tlaka ulja, pa je za pretpostaviti da se upalio alarm u vožnji. Elektronika tada automatski spušta radne okretaje motora koji se može i ugasiti. Iz dokumentacije ostaje nepoznato što se tada dešavalo sa motorima, tj. vožnjom plovila. Dakle, nejasno je u kojim okolnostima vožnje je nastupilo zaribavanje motora. Naveo je neke od općih uzroka zaribavanja:

Gubitak podmazivanja uslijed: - začepljenosti uljnih kanala, - neispravne uljne pumpe, - nepravilnog tipa ili manjka ulja, - Oštećenje već postojećeg ležaja (polovni motor nije bio prethodno detaljno ispitan), - Neodgovarajuće sklapanje motora – npr. labavo pritezanje vijka klipnjače, - Nepostojanje faze razrađivanja motora nakon ugradnje.

13. Na temelju utvrđenog tehničkog stanja, vještak je mišljenja da je do kvara na motoru došlo zbog unutarnjeg mehaničkog loma izazvanog zaribavanjem ležaja radilice, a uzrok je najvjerojatnije gubitak podmazivanja motora (moguća i prethodna oštećenja na polovnom motoru). Ne postoji defektaža oštećenja, niti račun popravka motora u Turskoj. Ugradnja polovnog motora bez prethodne kompletne dijagnostike (mjerenja zazora, inspekcije uljnih kanala, ispitivanja ležajeva,…) predstavlja visok rizik, osobito kod brodskih motora koji rade pod velikim opterećenjima. Nema pisanog traga o izvršenoj kompletnoj dijagnostici od strane tuženika. Vještak je na listu 6 nalaza i mišljenja (str. 366 spisa) popisao opće tehničke obveze servisa prije i kod ugradnje motora. Te obveze uključuju: 1. Ulazna kontrola motora (provjera kompresije svih cilindara; vizualna inspekcija curenja, pukotina i hrđe; provjera stanja ulja, vode, rashladnog sustava; očitati serijski broj i usporediti ga s dokumentacijom motora; 2. Djelomično ili potpuno rastavljanje kod rabljenih motora servis mora osobito ako motor dolazi bez jamstva kao ovaj - rastaviti karter i poklopce za inspekciju klipova i ležajeva; provjeriti radilicu, klipnjače, ležajeve i pumpu ulja; očistiti i/ili zamijeniti uljne i rashladne kanale; provjeriti glave motora, ventile i podizače; 3. Zamjena potrošnih dijelova (ulje i filter ulja, gumene crijevi (ako su istrošene); impeler i rashladne dijelove ako su sumnjivi; brtve i dihtunge kod svakog rastavljanja; 4. Testiranje prije isporuke: obavezna je probna vožnja pri raznim opterećenjima; provjera tlaka ulja, temperature, performansi i ispušnih plinova; mjerenje napona i rada alternatora; 5. Obveza pažljivog i savjesnog rada - servis mora postupati kao „dobar gospodarstvenik”: Ne smije ugraditi tehnički nesiguran motor; i Mora upozoriti vlasnika na moguće rizike, npr. ako motor pokazuje znakove habanja.

14. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj i tuženik su imali primjedbe, međutim, vještak je iste otklonio usmenim obrazlaganjem na ročištu 18.9.2025. (list 402-404 spisa).

15. Kako je vještak dao jasne razloge o mogućem uzroku štete na tužiteljevom motoru (neizvršena kompletna dijagnostika na rabljenim motorima prije ugradnje), imajući u vidu cjelokupnu dokumentaciju iz spisa, fotografije motora, iskaze tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka DR, sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao stručan, objektivan i nepristran, te sukladan ostalim provedenim dokazima.

16. Stoga je sud zaključio da tuženik nije prilikom ugradnje rabljenih motora napravio kompletnu dijagnostiku istih kako bi isporučio ispravno popravljeni proizvod. Tuženik nema detaljan zapisnik o kompletnoj dijagnostici. Tome u prilog govori i svjedok HR u izjavi na str. 344 spisa gdje je naveo da je rabljene motore koje mu je dostavio tužitelj radi ugradnje smatrao ispravnima zbog čega ispravne motore ne rastavljaju radi pregleda. Iz toga proizlazi i zaključak suda da je u pravu tužitelj kada tvrdi da tuženik kod ugradnje rabljenih motora nije upotrijebio dužnu pažnju zbog čega je nestručno izvršio popravak.

17. Tužitelj je nakon kvara prigovarao tuženiku, ali je tuženik odgovorom odbio daljnju suradnju temeljem ugovora o popravku. Stoga je tuženik raskinuo ugovor i sam se pobrinuo za popravak, a od tuženika traži povrat novca koje je platio za popravak. Učinak raskida je takav da ako je jedan strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala te su obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Tuženik ne osporava primitak 16.000,00 EUR za popravak. Svjedok HR je u iskazu naveo da je tužitelj platio da se izvadi stari motor, da se reparira rabljeni, da se kompletiraju ti motori, testiraju, zamjene stavke (str. 344 spis). U svakom slučaju nakon odlaska iz radione tuženika tužitelj je imao pravo vjerovati da će ti motori raditi, odnosno biti u ispravnoj funkciji. Taj rad je platio, pa kako motori nisu radili, tužitelj ima pravo tražiti povrat novca plaćenog za popravak koji nije polučio rezultatom. Stoga je tuženik taj iznos dužan i vratiti tužitelju.

18. Tuženikov prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim. Sukladno odredbi čl. 440. u vezi s čl. 441. i 439. PZ-a, obveze brodopopravljača vezane uz skrivene nedostatke na plovilu zastarijevaju za jednu godinu, računajući od dana kad je brodopopravljač na temelju čl. 439. PZ-a obaviješten o nedostacima broda. Obzirom da je tužitelj tuženika e mailom od 9. rujna 2021. pisano obavijestio o skrivenim nedostacima, a prije toga i osobnim dolaskom u radionu tuženika (nesporno, mail na str. 88 spisa, izjava FR, str. 345 spisa, izjava zakonskog zastupnika tuženika), a da je tužba predana sudu 9. rujna 2022., tijek zastarnog roka nije protekao. Isto tako sud zaključuje da je tužitelj preuzeo brod s popravka 25.9.2020. kako to navodi jer drugi dokazi ne ukazuju na odstupanje (tužitelj navodi taj datum još u mailu na str. 88 spisa, iz iskaza je nesporno da je primopredaja bila u rujnu 2020., a i cjeloviti račun za popravak je tuženik izdao 30.9.2020. na str. 11 spisa). Odredbom čl. 439. PZ-a brodograditelj odgovara za skrivene nedostatke koji se otkriju u tijeku jedne godine, računajući od dana predaje broda naručitelju, uz uvjet da ga naručitelj pisano obavijesti o tim nedostacima čim ih otkrije. Tužitelj je obavijestio tuženika o nedostacima osobnim dolaskom u radionu tuženika u ljeto 2021. (iskaz zakonskog zastupnika tuženika, str. 330 spisa) jer mu se to ljeto i pokvario motor, stoga sud zaključuje da je to učinio u primjerenom trenutku. Sud nema razloga posumnjati da između primopredaje 25.9.2020. i prvog korištenja broda u ljeto 2021. je upravo toliko i proteklo, ako se uzme u obzir da tužitelju brod služi za ljetne mjesece.

19. Tuženik je prigovarao vlasništvu broda, međutim sud ukazuje da ta činjenica nije ovdje odlučna, jer tužitelj potražuje povrat plaćenog temeljem ugovora o popravku broda u kojem slučaju je utvrđeno da je tužitelj bio naručitelj radova koji je radove platio. Dakle, ovdje se radi o naknadi temeljem obveznopravnog zahtjeva, a ne temeljem činjenice vlasništva stvari.

20. Kako je tužitelj dokazao da je kod tuženika popravljao motor, te da tuženik nije proveo sve potrebe radnje kod ugradnje rabljenih motora koje je popisao vještak na str. 366 spisa i listu 6 nalaza i mišljenja, jer je svjedok HR izjavio na str. 344 spisa da je rabljene motore koje mu je dostavio tužitelj radi ugradnje smatrao ispravnima zbog čega ispravne motore ne rastavljaju radi pregleda, to sud zaključuje da tuženik nije proveo sve radnje radi provjere rabljenog motora prije ugradnje.

21. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovore da fotografije koje je sačinio tužitelj radi dokazivanja štete nisu vjerodostojne, da tužitelj nije dokazao identitet broda, da je tužitelj zakasnio s prijavom nedostataka jer fotografije datiraju u kolovozu 2021. a tužitelj je plovio u lipnju 2021., a prijavio nedostatke u rujnu, da se fotografije ne odnose na ugrađene motore u radionici tuženika jer da to mogu biti fotografije bilo kojeg motora koji nema veze s tužiteljevim brodom, da nije dostavio niti račune za navodne popravke na brodu uzrokovani skrivenim nedostacima, da nije obavijestio svog osiguratelja da je pretrpio štetu. U odnosu na te prigovore valja istaknuti da je i vještak doista naveo da na fotografijama nedostaju pločice odnosno šasija koja bi upućivala na identifikaciju motora pa da bi iste trebale biti detaljnije dokumentirane. I vezano za identifikaciju plovila je naveo da nije bilo mogućnosti provjere broja trupa. Međutim ti svi prigovori nisu dostatni da bi sud izveo zaključak da je dokumentacija koju je dostavio tužitelj potpuno nevjerodostojna da bi za posljedicu imala gubitak prava iz ugovora. Dokumentacija možda ima određene manjkavosti jer je sačinjena od nestručne osobe koja se više bavila fotografiranjem onog što je ona smatrala potrebnim i najbolje što je mogla, ali samo zbog toga se ne može uzeti da tužitelj nije dokazao da se radi o upravo tom motoru kojeg je tuženik uzeo na popravak. Po mišljenju suda tužitelj je dostavljenom dokumentacijom i predloženim i saslušanim personalnim dokazima dokazao odlučne činjenice u ovom postupku od kojeg zavisi isplata utuženog iznosa. I sam tužitelj je na ročištu 18.9.2025., str. 404 spisa, neposredno obrazložio da je jedno te isti brod bio pod imenom Aslan 1 registriran u [adresa], a da je u Turskoj dao ime Aslan 5. Obrazložio je i broj šasije u dokumentaciji tako što je iz Hrvatske trebao odvesti brod za Tursku, pa kako motori nisu imali nikakav broj, je sa starog motora pričvrstio na novi broj pa mu je to omogućilo prelazak (državne) granice, što bi mu bez broja bilo onemogućeno. Tuženik je prigovarao i uzročno-posljedičnoj vezi popravka kod tuženika i kasnijeg kvara motora, međutim kako je utvrđeno da tuženik nije proveo kompletnu dijagnostiku rabljenih motora, a kvar je uslijedio neposredno nakon popravka odnosno prvog korištenja nakon popravka, to sud ipak smatra tužiteljev iskaz vjerodostojnim, logičnim i u odgovarajućem slijedu događaja s dokumentacijom, zbog čega u njegov iskaz nije imao razloga posumnjati, unatoč tuženikovom osporavanju svih navedenih činjenica.

22. Tijekom postupka postalo je nesporno da je tuženik primio 16.000,00 EUR za popravak (a to dokazuje i konačni račun od 30.9.2020. (str. 11-15 spisa).

23. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbe čl. 436. st. 2., 438. st. 3., 439., 440. i 441. st. 1. PZ-a prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu 16.000,00 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

24. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 368. st. 5. ZOO-a, jer strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od kada je isplatu primila. Račun dospijeva 30.9.2020., a nije bilo sporno da je tuženik iznos platio prije primopredaje.

25. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav tužbe od 9.9.2022. od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- sastav žalbe od 29.9.2022. od 250,00 EUR (Tbr. 10. t. 4.)

- sastav obrazloženih podneska od 8.2.2023., 20.3.2023., 9.6.2025., 23.7.2025., 6.8.2025., i 10.9.2025. od 500,00 EUR za svaki (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 3.000,00 EUR;

- trošak zastupanja na ročištima 22.2.2023., 6.2.2025., 14.5.2025., 27.5.2025., i 18.9.2025. od 500,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 2.500,00 EUR;

- trošak PDV (25%) od 1.562,50 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 7.812,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu od 103,23 EUR i presudu od 206,45 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

Tužitelju je priznat i trošak vještačenja po stalnom sudskom vještaku za brodostrojarstvo Marino Sorić od 684,72 EUR, koji iznos je isplaćen iz položenog predujma.

Tužitelju je priznat i trošak prijevoda dokumentacije po ovlaštenim sudskim tumačima Anji Dragomanović i Tatjani Rakuljić Simsek od 255,40 EUR (računi s lista 130 i 132 spisa) i od 154,00 EUR (račun s lista 217 spisa).

Tužitelju je priznat i trošak tumača za njemački jezik Mirne Marotti od 187,50 EUR (račun s lista 332 spisa), od 187,50 EUR (račun s lista 350 spisa) i od 125,00 EUR (račun s lista 409 spisa).

26. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 9.716,30 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

27. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 31. listopada 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.