REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-9195/2023-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja I tužitelja GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupanI po punomoćniku Branku Sewer odvjetniku iz Ludbrega, protiv tuženika GHT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3189 1/2 [adresa], SAD zastupan po punomoćniku Marku Krpanu odvjetniku iz, Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025.godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 31. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu br.111111TB sklopljen 11.11.2011.g. u Zagrebu između tuženika GHT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan te je tuženik dužan trpjeti da si osnovom ove presude tužitelji ishode uknjižbu brisanja prava zaloga na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], cijele

čkbr. [katastarska čestica] Dvor u Slanju sa 126 m2

čkbr. [katastarska čestica] Dvor u Slanju sa 115 m2

čkbr. [katastarska čestica] Dvor u Slanju sa 115 m2

čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u Slanju sa 213 m2

čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u Slanju sa 166 m2

čkbr. [katastarska čestica] kuća i Dvor u Slanju sa 686 m2 upisano pod br. Z-2052/11 Općinski sud u Varaždinu kao i da nadoknadi parnične troškove sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 7.406,25 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Varaždinu dana 25. travnja 2014. navode da su sa tuženikom sklopili Ugovor o zajmu br.111111TB dana 11.11. 2011. te je isti po javnom bilježniku MH iz [adresa] potvrđen. Javni bilježnik je ispitao ugovor i utvrdio da kao isprava po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. I tužitelj je sklopio ugovor kao zajmodavac i založni dužnik, a II tužiteljica je isti potpisala kao solidarni jamac i založni dužnik. Ugovorom je ugovoreno da tuženik daje zajam u iznosu od 20.809,45 eur. Tužitelji ističu da je predmetni ugovor prividan i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ništetan, da se radi o ugovoru koji je protivan propisima i moralu jer su tužitelji bili prisiljeni prijetnjama potpisati predmetni ugovor iako isti nije sadržavao njihovu volju nit je istinit po sadržaju. Ističu da nisu ništa primili od navedenog iznosa u ugovoru i ne radi se o Ugovoru o zajmu iako sadrži elemente da bi bio valjan ali mu nedostaje suglasnost volja stranaka dakle prava volja tužitelja nije bilo primanje zajma već otklanjanje dugovanja koje nije postojalo prema tuženiku niti prema bilo kom drugom. Prividan ugovor nema pravni učinak među ugovornim strankama jer je ništetan. Tužitelji su sklopili prvi Ugovor o zajmu OMV-0917 od **.**.2008. sa CH po kojem su primili 8.000,00 kn, zajam je u cijelosti vraćen ali su bili prisiljeni potpisati radi lihvarskih kamata drugi ugovor o zajmu br. 170313 OMV dana **.**.2009. sa ŽHT na iznos od 10.610,45 eur po kojem je tužiteljima isplaćen iznos od 5.000,00 kn na ruke dok je sve ostalo u ugovoru prividno. Kasnije je potpisana i izvan sudska nagodba od 4.3.2011. u kojoj je navedeno da je isplaćeno 21.547,81 kn, a da je preostalo dugovanje od 57.352,19 kn sa danom 30.3.2011. Dana 8.3.2011. je sklopljena izvan sudska nagodba i istog dana THT izdaje potvrdu o otplaćenom dugu 1055 kojom potvrđuje da mu je isplaćen iznos od 83.361,00 kn u cijelosti iako mu ništa nije plaćeno. Naknadnim ugovorima nije ništa isplaćivano, a tužitelji su isplatili davateljima u gotovini preko 30.000,00 kn. Nadalje, tužitelji su pod pritiskom i prijetnjama potpisali i treći ugovor o zajmu br. 110308 VMO sa FH u kojom niti iznos nije naveden, a ugovorom je stvorena formalna obveza u iznosu od 136.576,42 kn iako nisu ništa primili te je izdana i potvrda o isplaćenom dugu 62956 od 11.11.2011. da su tužitelji vratili cijeli iznos zajma od 136.576,42 kn iako isti nisu primili niti vratili ništa. Tužitelji su nadalje potpisali i četvrti Ugovor o zajmu br.111111 TB po kojem nisu ništa primili. Temeljem navedenog ugovora tuženik je uknjižio pravo zaloga u iznosu od 20.809,45 eur i kamata i eventualne ovršne troškove. Kako je Ugovor o zajmu ništetan i isti nema pravne učinke tuženik je dužan izdati tužiteljima ispravu kojom će brisati uknjiženo pravo zaloga stoga tužitelji predlažu da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev pobliže označe u izreci ove presude uz naknadu parničnog troška.

2. Presudom Općinskog suda u Varaždinu br. P-677/14 od 29. studenog 2016. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i točkom II izreke presude naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročen parnični trošak.

2.1. Presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-174/17 od 23. veljače 2017. potvrđena je presuda Općinskog suda Varaždinu br. P-677/14 od 29. studenog 2016.

2.2. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. P-677/14 od 29. svibnja 2018. odbijen je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka podnesen dana 4.12.2017.

2.3. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-648/18 od 7.studenog 2018. ukinuto je prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

2.4. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. P-677/14 od 23. kolovoza 2019. i to točkom I izreke rješenja dopušteno je ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari i točkom II izreke rješenja ukinuta je presuda posl.br. P-677/14 od 29. studenog 2016.godine te je točkom III izreke rješenja odlučeno je da će se postupak nastaviti nakon pravomoćnosti rješenja pod novim poslovnim brojem. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 14. rujna 2019.

2.5. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. P-1448/19 od 3. siječnja 2020. navedeni sud se oglasio mjesno nenadležnim na postupanje te po pravomoćnosti rješenja isti ustupiti ovom sudu kao mjesno nadležnim.

2.6. U privitku dopisa Općinskog suda u Varaždinu od 11. veljače 2020. spis je dostavljen ovom sudu kao mjesno nadležnom sudu za daljnje postupanje.

3. Presudom ovog suda posl.br. P-768/2020 od 23. prosinca 2022. odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Točkom II izreke rješenja naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 6.687,98 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

4. Rješenjem Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-132/2023 od 5. lipnja 2023. ukinuta je presuda ovog suda posl.br. P-768/2020 od 23. prosinca 2022. i predmet vraćen na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 16.9.2019.godine osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to osnov i visinu istog. Ne osporava činjenicu sklapanja Ugovora od dana 11. studenog 2011. i činjenicu da je temeljem istog u korist tuženika uknjižena hipoteka na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Osporava činjenicu da tužiteljima ne bi bio isplaćen ugovoreni iznos od 155.000,00 kn budući iz dostavljene isplatnice potpisane od strane II tužitelja proizlazi da je primio iznos od 155.000,00 kn. U bitnom dijelu osporava činjenične navode tužbe koji se odnose na eventualnu pobojnost i ništavnost predmetnog ugovora navodeći da je isto pravno valjan i obvezuje obje ugovorne strane. Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze te izvršio uvid u prijedlog za upis prava zaloga na listu 9 spisa, u Ugovor o zajmu 170313OMV na listu 10 do 14 spisa, u izvansudske nagodbe na listu 15 do 17 spisa, u potvrde na listu 18 do 19, 25 do 26 spisa, u Ugovor o zajmu 110308VMO na listu 20 do 24 spisa, u ugovor o zajmu na listu 27 do 33 spisa, u zk izvadak na listu 34 spisa, u isplatnicu na listu 117i 137 spisa, u izjave na listu 118 do 121, 138 do 139, 145 do 146 spisa, dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu i dokaz saslušanjem tužitelja kao i dokaz dopunskim saslušanjem.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Nakon ukidne odluke Županijskog suda sud je proveo dokaz dopunskim saslušanjem stranaka koje su u svojim iskazima u cijelosti kod iskaza danim u ranijem tijeku postupka.

6.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka MH iz razloga što isti u više navrata nije bio uredno pozvan, a i kada je dostava poziva bila uredna isti se nije odazvao pozivu suda.

Tužitelj je predložio da se dokaz saslušanjem svjedoka MH danog pred ovim sudu u predmetu ovog suda P-2487/16 koristi u svrhu dokazivanja u ovom predmetu no tuženik s istim nije bio suglasan. Raspravnim rješenjem suda od 11. rujna 2025. sud je odustao od istaknutog dokaznog prijedloga u vidu saslušanja navedenog svjedoka. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda također valja dodati da s obzirom na činjenicu posla kojim se isti bavio – javni bilježnik i s obzirom kako na protek vremena tako i na količinu stranaka koje svakodnevno dolaze u javnobilježnički ured isti se sasvim sigurno ne može sjećati konkretnog slučaja.

7. Među strankama nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o zajmu od dana 11. studenog 2011.godine, a što je utvrđeno i od strane suda uvidom u isti na listu 27 do 33 spisa.

7.1. Člankom 2 predmetnog Ugovora određen je predmet ugovora odnosno zajam kojeg zajmodavac, odnosno tuženik daje korisniku zajma, odnosno tužiteljima u iznosu od 20.809,43 eur, a koji iznos potpisom Ugovora tužitelji potvrđuju primitak ugovorenog iznosa.

7.2. Uvidom u isplatnicu na listu 137 spisa utvrđeno je da je ista potpisana od strane II tužitelja. To nadalje znači da je tužitelj potpisom Ugovora i potpisom isplatnice potvrdio primitak iznosa od 155.000,00 kn.

7.3. Kronološki gledano iz dostavljene dokumentacije od strane tužitelja, a koja prileži spisu na listu 10 do 33 spisa proizlazi da su stranke u dužem vremenskom periodu sklapale ugovore o zajmu.

8. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time eventualne osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

9. II tužitelj je u svom iskazu naveo da je 2008.g. zasnovao obitelj, imao je dvoje djece i u cilju osiguranja životnog prostora želio je urediti stan u obiteljskoj kući. Naime trebalo im je više prostora obzirom je u prizemlju zajedno sa suprugom i tada dvoje djece živjela i njegova majka. U Ludbregu na jednom zidu uočio je reklamu za povoljne kredite te je nazvao broj koji je vidio i dogovorio je podizanje zajma u iznos od 2.000 eura. Bio je zaposlen i mogao je podići kredit u banci, međutim ovo mu se činilo jednostavnijim i brže. Stoga je sa CH zaključio ugovor o zajmu u Zagrebu u blizini Trga bana Jelačića, međutim ne bi mogao reći u kojoj ulici. Nije vidio nju osobno, međutim sa djelatnicima tog kreditnog odjela dogovorio je sve uvjete zajma a nakon toga je došao u Zagreb gdje su ga već čekali svi pripremljeni papiri. Tom prilikom s njim je bila njegova majka GH. Na ruke je primio 8. 000,00 kn time da mu je bilo rečeno da će zajam vraćati u roku od dvije godine, a da će broj računa i visinu rate dobiti naknadno. Uopće nije bilo riječi o tome kolike su kamate niti o tome da će se zasnovati hipoteka na nekretnini u njegovom vlasništvu. Nije stigao pročitati jer je potpisivao veliku količinu dokumenata, a i osjećao je da su djelatnici kreditnog ureda u žurbi. Uopće nije bio svjestan da će potpisivanjem ovog ugovora o zajmu preuzeti obvezu povrata iznosa od 8.299,82 eura. Nakon određenog vremena početkom 2009. zvali su ga djelatnici kreditnog ureda i zahtijevali su od njega da sa novim investitorom MHT zaključi novi ugovor o zajmu. Na to je pristao u i ožujku 2009. zaključio je novi ugovor o zajmu kojom prilikom je dobio na ruke 5.000,00 kn u gotovini, isto tako ovim ugovorom je zatvorio raniji dug. Obzirom je ovaj ugovor potpisao pod prijetnjama da će kuću prodati ali i osobnim prijetnjama za život i tijelo za obitelj i za djecu preuzeo je obvezu plaćanja 10. 610,45 eura. Nakon toga je prema traženju djelatnika kreditnog ureda plaćao povremeno 2.000,00 ili 3.000,00 kn kako su oni zahtijevali, a u jednom navratu je odnio 12. 000,00 kn u Zagreb. Ukupno je otplatio preko 40.000,00 kn. Nakon toga njemu su se ponovno javili djelatnici ureda i rekli da je kuća na prodaju čime su ga prisilili da sklopim izvan sudsku nagodbu s CHT. Neovisno o spomenutim uplatama kao i znatno manjim iznosima koje je primio na ruke od obveze koju je preuzeo, u ožujku 2011.g. pod prijetnjama djelatnika kreditnog ureda bio je prisiljen zaključiti novi ugovor o zajmu sa OH. Tom prilikom nije dobio nikakav novčani iznos, a preuzeo je obvezu plaćanja 17.536,78 eura. Redovito je u iznosima plaćao dogovorene rate zajma međutim, to je nosio u Zagreb na ruke djelatnicima kreditnog ureda, međutim ta primopredaja novca nije odvijana u prostorima kreditnog ureda nego na raznim mjestima u gradu Zagrebu, najčešće kod hotela Antunović. O ovim uplatama nije dobio nikakve potvrde i zbog toga su se javili razno razne prijetnje da će kuća ići na prodaju, ali i prijetnje njemu i osobno i njegovoj obitelji te je bio primoran sklopiti ugovor sa FHT i to 11. 11. 2011. godine Tom prilikom nije dobio novac, a preuzeo je obvezu 20.809,45 eura, a kao glavno osiguranje vraćenog zajma bila je nekretnina u suvlasništvu njegove majke i njega. Sve ove ugovore potpisivala je i njegova majka s njim kao sudužnik, odnosno solidarni jamac platac. Da zaključi, na ruke je od svih ovih kreditora primio ukupno tadašnjih 13.000,00 kn. Vratio je preko tadašnjih 40.000,00 kn, a neovisno o tome je 2011. potpisao obvezu na povrat još tadašnjih 155.000,00 kn. Prije otprilike dvije godine na televiziji je primijetio da su djelatnici spomenutih kreditnih ureda djelovali protuzakonito te je na USKOK prijavio što se njemu dogodilo. Tamo mu je bilo rečeno da mora podnijeti tužbu privatno što bi bilo najbolje, a kako nije vidio izlaz to je i učinio. U prvi ugovor o zajmu je stupio zbog toga jer niti na koji drugi način nije mogao pribavit novce, a želio si je srediti svoj život i ovo mu se činilo jedini izlaz. Svi ugovori su potpisivani kod javnog bilježnika međutim oni im nikada nisu čitani, tumačeni, niti su bili upozoreni na posljedice koje mogu nastupiti zaključenjem ugovora. Nikada nije vidio bilo kojeg zajmodavca, odnosno kreditora nego su u kreditnim uredima vidjeli više muških i ženskih osoba, nitko od njih nije se predstavljao. Za svaki novi ugovor o zajmu otplaćivan je raniji zajam, međutim nakon spomenutih tadašnjih 13.000,00 kn nije dobio niti kune od investitora.

Na postavljeno pitanje da li su on ili njegova majka čitali ugovore prije potpisivanja, pojašnjava da su kod javnog bilježnika potpisivali veliku hrpu papira kao i u kreditnom uredu, gdje su bili jako požurivani. Doma su pročitali dokumentaciju, međutim smatrali su da ništa ne mogu napraviti obzirom su potpisali takvu dokumentaciju. Tim više tužitelj pojašnjava da su on i majka bili bespomoćni i nisu se usudili ništa poduzeti budući su primali stalno prijetnje trećih osoba putem telefona i osobno.

9.1 U svom dopunskom saslušanju na ročištu održanom dana 10. ožujka 2022. II tužitelj je naveo da se sjeća iskaza danog pred Općinskim sudom u Varaždinu i u cijelosti ostao kod istog. U vezi predmetnog posla u Zagrebu je bio za sklapanje ugovora 4 puta i za plaćanje 2 puta. Jednom prilikom je platio 15.000,00 kn, drugi puta ne sjeća se točno, sklopio je četiri ugovora.

Na postavljeno pitanje zašto je sklopio toliko ugovora, II tužitelj je odgovorio da je bio prisiljen sklopiti ih i to pod prisilom i prijetnjom. Npr. kada je želio platiti dio duga službenica mu je rekla da je došao neki drugi investitor i da pričeka. Drugi ugovor je bio s FHT, prvi s ĐH, treći sa OH, a četvrti FHT, a drugi je bio THT. Nazivali su ga doma, dolazili su neki ljudi doma s navodima da su iz državnog odvjetništva i to je prijavio policiji. Samo je temeljem prvog ugovora dobio novce, a to su s drugim ugovorima prebijali tako da je bio sve veći dug. Prijavljeno je to sve i USKOK-u, ne zna koji je ishod kaznenog postupka. Uredno je podmirivao rate kad je mogao i kad je znao kome plaća. Prilikom prve uplate su mu dali uplatnicu i imao je broj računa, dalje ne, ni danas ne zna kome je dužan. Njemu su oni blokirali račun, isto tako i njegovoj mami. Blokada je bila nešto manja od 300.000,00 kn, a to je bilo 2011.godine. Prije sklapanja ugovora vodio je razgovore s G, odnosno bilo je više, to je bilo u Zagrebu, Bogovićeva ne zna koji broj. FHT nikad nije vidio, prilikom sklapanja ugovora bila su dvojica, koja ne zna. Nije pitao tko su oni, došlo se kod javnog bilježnika, papiri su bili pripremljeni i on je potpisao, bila je hrpa papira. Nije čitao što je potpisivao, ni majka, to je bilo jako brzo, sve u žurbi. Vidio je iznos koji je bio naveden u ugovoru prvi put, a za zadnji ugovor čak prvu stranicu nije ni dobio, dakle nije vidio iznose. Po zadnjem ugovoru misli da nije vršio nikakva plaćanja. Shvatio je da se radi o prevari, bilo je i na tv-u, a kako je rekao nije niti znao kome da plaća.

Sve skupa je od njih dobio 13.000,00 kn, a mami je preko zadužnice dignuto 23.000,00 kn, ali je 20.000,00 kn dao na ruke i smatra da nije ništa dužan. Za svaki potpisanih 4 ugovora je dobio poseban papir gdje je morao napisati da ne bude tužio i to je morao vlastoručno napisati i to je svaki put napisao.

9.2. Na ročištu održanom dana 2. listopada 2024. proveden je dokaz dopunskim saslušanjem II tužitelja. U svom dopunskom saslušanju II tužitelj je naveo da se sjeća iskaza koji je dao pred sudom i u cijelosti je ostao kod istog. U bitnom dijelu je naveo da nije dobio te novce kako je navedeno u ugovoru, odnosno nije dobio niti lipu. Nakon što je II tužitelju predočen ugovor na listu 27 do 32 spisa, isti je naveo da je potpisao taj ugovor i potpisao ga je pod prijetnjom, prijetili su mu se da će mu prodati kuću, da će mu netko doći doma i to mu je rekla gospođa iz tog kreditnog ureda. Ugovor su potpisali u Zagrebu u Bogovićevoj, bila je prisutna ta žena. Temeljem tog ugovora ne postoji više upisano založno pravo na nekretninama koje su u vlasništvu njega i I tužiteljice. Za taj dug jedan dio je neplaćen preko zadužnice. Ne postoji nikakav postupak kojim ih tuženik tuži na isplatu ili neka druga osoba. Kod javnog bilježnika nije bila ta žena iz kreditnog ureda, bio je jedan gospodin krupnije građe, on je s njma donio te ugovore iz kreditnog ureda. Njegova mama, on i taj čovjek krupnije građe za kojeg ne zna kako se zove, su zajedno od kreditnog ureda koji je bio u Bogovićevoj došli do javnog bilježnika, ne sjeća se više adrese i tamo potpisali taj ugovor o zajmu, a koji se nalazi na listu 27 do 32 spisa. Zadužnice su potpisali od prvog ugovora i onda su se one malo skidale, malo stavljale i to u FINI. Misli da je prvi ugovor potpisan 2008., a zadnji 2011. godine. UH je jedan od investitora. Nisu dali te novce, a potpisali su ih kao da su dali, oni su već pripremili papire dok su oni bili kod drugog investitora. Jedini novci koje su vidjeli od svega toga je tadašnjih 13.000,00 kn. Isto su potpisali pod prisilom, zvali su ih da ima drugi investitor i da će im prodati kući i onda su to potpisali.

10. I tužiteljica je u cijelosti iskazivala identično sa navodima II tužitelja te dodala da je nju iznimno potreslo sve što se događalo vezano uz zaključenje ovih ugovora te je istaknula da su sin i ona iznimno pošteni i nikada nisu nikome ostajali dužni. Kako je sin uvijek njoj vratio sav novac koji mu je dala za kupnju, bio je iznimno dobro dijete, njemu je sve vjerovala i na njegov zahtjev je potpisala sve što je od nje zahtijevao. Istaknula je da su jednom prilikom na dvorište njihove kuće došla dva gospodina s crnom torbom i zahtijevali su da odmah zaključe sin i ona novi ugovor o kreditu, odnosno o zajmu ili će im prodati kuću, počeli su slikati kuću, a kada je tražila neke isprave kojim dokazuju da su državni odvjetnici, kako su se predstavili otišli su. Zapisala je reg. oznaku vozila te je nakon provjere utvrđeno da državni odvjetnici nemaju nikakve veze s tim vozilom. Prilikom zaključenja jednog ugovora o zajmu kao sredstvo osiguranja povrata zajma potpisala je 2 bianko zadužnice te joj je od 2011.g. blokiran račun. Misli da su joj sa računa na ovaj način kreditori uzeli preko 10. 000,00 kn . Isto tako zna da je dvije banko zadužnice potpisao i njen sin.

10.1. U svom dopunskom saslušanju na ročištu održanom dana 10. ožujka 2022. I tužiteljica je u cijelosti ostala kod svog iskaza danog pred Općinskim sudom u Varaždinu te navela da im javni bilježnik nije pročitao ugovor, da je bilo brzo, on je samo rekao potpišite i rekao stavite OV. Na pitanje suda što je OV, tužiteljica je odgovorila da je to GH, odnosno da ni ne mora u cijelosti potpisati. Prije potpisivanja ugovora nije s nikim razgovarala. Osim ove nekretnine u sporu nema neku drugu imovinu. U to vrijeme je bila zaposlena s primanjima oko 2.200,00-2.300,00 kn i svi zajedno su živjeli u toj kući. Novac je bio potreban jer si je sin htio nešto srediti. Temeljem tog ugovora dobili su tadašnjih 8.000,00 kn prvi put, a poslije ništa i zbog svega tog je oboljela na živce i ne sjeća se detalja.

10.2. U svom dopunskom saslušanju na ročištu održanom dana 2. listopada 2024. I tužiteljica je navela da se sjeća iskaza danog pred ovim sudom u dva navrata, da ostaje kod istog i sve je istinito. Detalja se više ne sjeća jer su prošle godine, misli da su bile dvije isplate od sveukupno misli 13.000,00 kn i to u dva navrata.

Nakon što je tužiteljici predočena potvrda na listu 18 spisa s upitom da li je to njen potpis, ista je odgovorila da je.

Na postavljeno pitanje tko je bio prisutan prilikom potpisivanja te potvrde, tužiteljica je odgovorila da je bila neka ženska osoba, muški nije bio nitko, pokazivala je prstom gdje da potpiše i požurivala, samo je listala i pokazivala s prstom.

Ne može se sjetiti gdje je to potpisano, muška osoba nije bila prisutna. Nije niti pročitala što je potpisala, rekla je da ima gužvu i da samo potpiše. Bila je prisutna sa sinom, bili su sin i ona.

Nakon što je tužiteljici predočen potpis na listu 23 spisa, ista je odgovorila da je to njen potpis, a nakon što joj je predočen potpis na listu 25 spisa, ista je odgovorila da ne zna, a potpis na listu 32 valjda je, ne zna. Nakon što je tužiteljici predočen potpis na listu 13 spisa, ista je odgovorila da ne zna, valjda je. Ni sama ne zna koliko puta je potpisivala niti što je potpisivala. Javni bilježnik nije bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora, bila je neka žena, a ugovore je donio neki jaki čovjek.

11. U svom dopunskom saslušanju na ročištu održanom dana 22. listopada 2024. stranke nisu navele ništa novo niti drugačije od onoga što su iskazivale u ranijem tijeku postupka.

12. Tužitelji u činjeničnim navodima tužbe navodi razloge za utvrđenje pobojnosti i razlog za utvrđenje ništavosti te ističe da se radi o lihvarskom ugovoru i ugovoru protivnom moralu društva.

13. Odredbom čl.322 Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05.,41/08.,125711., 78/15. i 29/18.-nastavno ZOO) određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13.1 Odredbom čl.327 ZOO-a određeno je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

13.2. No, po službenoj dužnosti sud ne utvrđuje činjenice niti provodi dokaze kojima bi se utvrdila ništavost bez da su isti predloženi od strane stranaka.

13.3. Odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a određeno je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti. Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

14. Uvidom u Ugovor o zajmu na listu 27-32 spisa utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao zajmodavca i tužitelja kao zajmoprimca i založnog dužnika kojim ugovorom je zajmodavac dao u zajam iznos od 20.809,45 EUR-a na razdoblje od 399 mjeseca odnosno od 11. studenog 2011.do 11. veljače 2045. Kunska protuvrijednost zajma po srednjem tečaju HNB-a na dan ugovora iznosi 155.000,00 kn.

14.1. Člankom 4 navedenog ugovora određen je način povrata zajma.

14.2. Člankom 3 navedenog ugovora kao osiguranje vraćanja zajma ugovoreno je založno pravo na nekretnini u vlasništvu tužitelja.

14.3. Člankom 8 navedenog ugovora kao osiguranje vraćanja zajma određeno je da je zajmoprimac dužan uručiti zajmodavcu bianko zadužnicu izdanu i potpisanu od strane zajmoprimca koju zajmodavac smije unovčiti ukoliko zajmoprimac ne ispuni na vrijeme bilo koju dospjelu obvezu iz ugovora.

14.4. Sve navedeno znači da su tužitelji sa tuženikom kao fizičkom osobom sklopili Ugovor o zajmu pred javnim bilježnikom u obliku javnobilježnički solemniziranog akta, čime je stekao snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a iz istog proizlazi da korisnik zajma, ovdje tužitelji, potpisom Ugovora potvrđuje primitak iznosa od 20.809,45 EUR.

14.5. Nadalje, spisu prileže isplatnice broj 111111OMV od dana 11. studenog 2011. godine potpisane po tužitelju kojom isti potvrđuje da je po Ugovoru o zajmu izvršena isplata iznosa od 155.000,00 kn.

15. Sud iskaz I tužitelja i II tužiteljice cijeni životnim, no ne i istinitim i logičnim u cijelosti. Ukoliko bi se smatrali istinitim navodi iz iskaza tužitelja tada si isti imali na raspolaganju čitav niz pravnih instituta radi zaštite svojih prava i interesa kako iz građanske tako i kaznene oblasti kojima su pravovremeno mogli reagirati i ne poduzimati daljnje pravne radnje. No, isto je očito izostalo. Pozivanje na ništetnost ugovora uz nespornu činjenicu primitka novca ( I tužitelj niti sam ne zna koji iznos je primio i koji vratio) i navod vraćanja " kako je imao" je protivan kako sklopljenom ugovoru tako i načinu postupanja sudionika obveznopravnih odnosa.

15.1. No, također valja istaći da iskazi tužitelja nisu bitni, a niti odlučni za ishod ovog postupka. Iskazi stranaka kao takvi u sebi sadrži subjektivni element koji se u nedostatku ostale procesne građe ne može nedvojbeno objektivizirati iz čega proizlazi da se ne može nedvojbeno utvrditi sporna činjenica. Osim dokaza svojim saslušanjem tužitelji nisu imali drugih dokaznih prijedloga pa tako niti provođenje eventualnog financijskog vještačenja.

15.2. I tužitelj tijekom postupka nije osporio da bi potpisao gore navedenu dokumentaciju, a tvrdnju da mu nije isplaćen navedeni iznos u isplatnici pokušava dokazati samo vlastitim iskazom.

15.3. Potpisom ugovora tužitelji su postali sudionici obveznopravnog odnosa sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz istog.

15.4. U konkretnom slučaju prije sklapanja Ugovora o zajmu čiju ništetnost tužitelji traže navodeći da se radi o lihvarskom ugovoru, tužitelji su sa tuženikom sklopili i druge ugovore koji su dostavljeni u spis.

15.5. I tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je kredit trebao radi uređenja stana u obiteljskoj kući i u navedenom dijelu sud mu je poklonio vjeru. Znači, tužitelj u svom iskazu nije naveo teške materijalne prilike koje su ga eventualno prisilile na podizanje kredita stoga je nejasno kako bi tuženik s istim sklopio ugovor iskorištavajući njegovu tešku materijalnu situaciju kada ista nije niti postojala. Sam je tužitelj u svom iskazu naveo da je sve potpisao bez da je pri tom pročitao to što je potpisao. Nije logično, a niti životno da bi bilo koja poslovno sposobna osoba potpisala ugovor, a da ga ne pročita. Od sklapanja prvog ugovora pa do zadnjeg, a koji je predmet spora u ovoj pravnoj stvari prošao je vremenski period od dvije godine u kojem su tužitelji mogli provjeriti sve bitne elemente budućeg ugovora, a ne čitati reklame i oslanjati se na istinitost istih budući se iste temeljem odredbe čl. 256 st.1 ZOO-a ne smatraju ponudom, nego samo pozivom da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima.

15.6. Potpisom ugovora tužitelji su je postali stranke nastalog obveznopravnog odnosa i na sebe preuzeli ugovorom preuzete obveze. Također je nejasno i nelogično da se pristupi sklapanju ugovora, a da se pri tom ne zna niti prezime osobe s kojom se ugovor sklapa, da se odlazi u javno bilježnički ured a ne zna se s kim se ide, da se prije sklapanja ugovora ne dogovori stopa kamate kao i ostali bitni sastojci ugovora.

15.7. Kako su tužitelji potpisivanjem Ugovora o zajmu potpisali da su primili određeni novčani iznos, to je za njih nastala obveza isplate navedenog iznosa.

16. Za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora potrebno je da se ispune slijedeći bitni uvjeti:

- da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoje očiti nesrazmjer u vrijeme sklapanja ugovora, što bi u ovom slučaju značilo prekomjerno ugovorena visina kamate,

- da je iskorišteni suugovaratelj ugovora, ovdje tužiteljica, na taj očiti nesrazmjer pristala zbog na njenoj strani postojećih nepovoljnih okolnosti, a koje zakon u navedenom članku 329. ZOO-a navodi, a to su stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost i zavisnost (znači isti su taksativno navedeni),

- da je u vrijeme sklapanja tog ugovora postojalo kod zelenaša, ovdje tuženika, znanje o postojanju navedenih nepovoljnih okolnosti na strani iskorištenog suugovaratelja i njegova namjera da te okolnosti iskoristi u svoju korist na očiglednu štetu svog suugovaratelja.

16.1. Iz navedenog proizlazi da je nastanak ugovora vezan i uvjetovan postojanjem jednog objektivnog i dva subjektivna mjerila, a sva tri navedena bitna uvjeta moraju postojati istovremeno i kumulativno i to prilikom zaključenja ugovora.

16.2. Valja istaći da se elementi zelenaških ugovora trebaju posebno utvrđivati u svakom slučaju, što znači da se ne mogu generalizirati.

16.3. Kao što je navedeno, tužitelj nije dokazao postojanje bitnih uvjeta da bi predmetni Ugovor o zajmu bio proglašen zelenaškim ugovorima, a sama činjenica da je isti saznao da je prevaren zbog čega više ne želi plaćati na sebe preuzete obveze ne znači samo za sebe ispunjenje uvjeta u smislu citirane odredbe Zakona.

17. U konkretnom slučaju prijevara je kazneno djelo, a tužitelj nije dokazao da je tuženik za isto oglašen krivim.

17.1. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda također valja istaći da prijevara kao institut građanskog prava može biti pod određenim zakonskim pretpostavkama biti razlog pobojnosti, no s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev isto nije bitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

18. Odredbom čl. 285 ZOO-a određeno je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost, kako je to određeno st.2 navedenog članka. Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi. Prividan (simuliran ili fiktivan) je ugovor kod kojeg postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, s obzirom na postojanje svjesnog nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvog ugovora. Takav ugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora. Takav ugovor nema učinka među ugovornim stranama jer između njih nije postignuta suglasnost volja. Pretpostavka valjanosti pravnih poslova je u tome da je ugovor sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana. Ako nema suglasne volje ugovornih strana, odnosno ako postoji nesklad između stranačke volje i očitovanja govori se o mani volje. Ako je prilikom sklapanja ugovora bilo mana u pogledu volje u smislu prijevare, prijetnje, zablude, stranka u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi. No, u nekim, iznimnim slučajevima (uporaba sile, nesporazum, te prividan ugovor) mane volje imaju za posljedicu ništetnost ugovora.

18.1. Kao što je već rečeno prividan ugovor je onaj koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao suglasnošću volja da se samo stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora, a najčešći motiv za sklapanje takvih ugovora je stjecanje imovinsko- pravne koristi.

18.2. U konkretnom slučaju nejasno je na koji bi način sklopljeni ugovor stvarao privid i kod koga (kojih trećih osoba) i time stvarao privid ili lažni dojam.

19. Tužitelji također ističu da sklopljen ugovor, osim što je lihvarski je i protivan i moralu društva.

19.1. U pogledu navedenog valja istaći da u situaciji kada je tužitelj pristupio sklapanju ugovora i preuzimanju novca bez da je pročitao ugovor, pozivanje istog na moral se ukazuje bespredmetnim. Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju što je dobro, a što zlo. Moral je nešto objektivno kao oblik društvene svijesti, sistem običaja, navika, normi. Može se reći da je moral zahtjev društva za određenim ponašanjem odnosno principima koji određuju kako nešto treba biti. Vrijednosti morala su dobro, ispravno i pravedno. Sama činjenica što su stranke sklopile dvostrani ugovor, a čije sklapanje je određeno Zakonom o obveznim odnosima, sadržaj kojeg ugovora je dopušten ne znači i ne upućuje na zaključak da je isti protivan moralu društva. Tim više ako se uzme u obzir činjenica da je predmetnim ugovorom zajmodavac dao određenu i ugovorenu novčanu svotu tužitelju kao zajmoprimcu na raspolaganje pod ugovorom određenim pretpostavkama, a s kojima se tužitelj kao zajmoprimac usuglasio i svojim potpisom prihvatio. Točno je da postoje osobe koje se obrtimice bave posuđivanjem novca i da time sebi priskrbe određenu novčanu korist, no isto ne znači da su svi ugovori sklopljeni pod istim uvjetima, istog sadržaja i da su svi protivni moralu.

19.2. Sklopljeni ugovor između stranaka nije protivan moralu društva.

20. Sudu je uvjerljivo da postoje osobe koje iskorištavaju lakomislenost drugih osoba koje se olako zadužuju, uvjerljivo je da se takve osobe mogu dovesti do situacije da više nemaju nikakav nadzor nad vlastitim financijama i da su zadužene daleko više nego što mogu vraćati, ali sama ta činjenica ne omogućuje tim osobama tražiti sudsku zaštitu, očekujući da će na taj način njihovi financijski problemi biti riješeni. Da bi uspjeli sa svojim zahtjevom, tužitelji prema odredbi čl. 219. ZPP-a i 299. ZPP-a, dužni iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

20.1. Kao što je već rečeno, tužitelji osim dokaza svojim saslušanjem nisu imali drugih dokaznih prijedloga.

20.2. Istaknuti dokazi prijedlozi tuženika u vidu saslušanja svjedoka javnog bilježnika na okolnost da li je isti rastumačilo svaku odredbu ugovora prilikom solemizacije sud je odbio kao nebitan za ishod ovog postupka iz razloga što javni bilježnik obzirom na zanimanje kojim se bavi i količinu ljudi koji prolaze kroz ured sasvim sigurno se ne može sjećati svakog detalja svakog konkretnog ugovora.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci ove presude.

22. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.l55 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/22).

23. Trošak tuženika sastoji se od troška pristupa na osam ročišta po tbr.9 toč.1 (9.5.2019.g., 19.1.2021.g., 10.3.2022.g., 15.9.2022.g., 9.11.2022.g., 29.2.2024., 2.10.2024. i 11.9.2025.) od 2000 bodova, troška pristupa na četiri ročišta po tbr.9 toč. 5 (14.5.2024., 5.12.2024., 16.1.2025. i 10.6.205.) troška sastava 200 bodova, podneska po tbr.8 toč.1 (29.5.2018.g. 15.3.2019.g. i 16.9.2019.g.) od 300 bodova, troška sastava prijedloga za ponavljanje postupka po tbr.10 toč.5 od 150 bodova i troška sastava žalbe po tbr.10 toč.1 od 312,50 bodova, odnosno sveukupno 2962,50 bodova što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 5.925,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 1.481,25 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tuženika od 7.406,25 eur.

24. Rješenjem Ureda državne uprave varaždinske županije od 25. ožujka 2014. tužitelji su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. listopada 2025.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu u Zagrebu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja

2. Punomoć. tuženika