Posl. broj P-2856/2023-25
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru
Obala Bana Berislavića 1
21220 Trogir
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Ivanki Karadža, u pravnoj stvari tužiteljice DZ pk. D, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku iz OD Budimir & Partneri d.o.o., Split, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po odvjetnicima u odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 29. rujna 2025. u nazočnosti pun . tužitelja, a u izočnosti tuženika, koja odluka je objavljena dana 31. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od ukupno 7.277,68 Eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to za razdoblje od 01.02.2009. godine pa do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 30.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te po stopi koja se od 30.12.2023. pa nadalje određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koja;
na iznos od 15,18 EUR teče od 1-vlj-09 pa do isplate,
na iznos od 21,52 EUR teče od 1-ožu-09 pa do isplate,
na iznos od 13,68 EUR teče od 1-tra-09 pa do isplate,
na iznos od 10,71 EUR teče od 1-svi-09 pa do isplate,
na iznos od 7,82 EUR teče od 1-lip-09 pa do isplate,
na iznos od 8,24 EUR teče od 1-srp-09 pa do isplate,
na iznos od 10,95 EUR teče od 1-kol-09 pa do isplate,
na iznos od 7,67 EUR teče od 1-ruj-09 pa do isplate,
na iznos od 9,25 EUR teče od 1-lis-09 pa do isplate,
na iznos od 9,25 EUR teče od 1-stu-09 pa do isplate,
na iznos od 9,73 EUR teče od 1-pro-09 pa do isplate,
na iznos od 17,78 EUR teče od 1-sij-10 pa do isplate,
na iznos od 21,33 EUR teče od 1-vlj-10 pa do isplate,
na iznos od 29,72 EUR teče od 1-ožu-10 pa do isplate,
na iznos od 33,00 EUR teče od 1-tra-10 pa do isplate,
na iznos od 44,68 EUR teče od 1-svi-10 pa do isplate,
na iznos od 54,62 EUR teče od 1-lip-10 pa do isplate,
na iznos od 42,24 EUR teče od 1-srp-10 pa do isplate,
na iznos od 73,41 EUR teče od 1-kol-10 pa do isplate,
na iznos od 59,33 EUR teče od 1-ruj-10 pa do isplate,
na iznos od 59,39 EUR teče od 1-lis-10 pa do isplate,
na iznos od 69,21 EUR teče od 1-stu-10 pa do isplate,
na iznos od 95,77 EUR teče od 1-pro-10 pa do isplate,
na iznos od 75,27 EUR teče od 1-sij-11 pa do isplate,
na iznos od 78,96 EUR teče od 1-vlj-11 pa do isplate,
na iznos od 79,79 EUR teče od 1-ožu-11 pa do isplate,
na iznos od 78,55 EUR teče od 1-tra-11 pa do isplate,
na iznos od 91,38 EUR teče od 1-svi-11 pa do isplate,
na iznos od 113,76 EUR teče od 1-lip-11 pa do isplate,
na iznos od 133,37 EUR teče od 1-srp-11 pa do isplate,
na iznos od 144,67 EUR teče od 1-kol-11 pa do isplate,
na iznos od 117,87 EUR teče od 1-ruj-11 pa do isplate,
na iznos od 108,26 EUR teče od 1-lis-11 pa do isplate,
na iznos od 103,40 EUR teče od 1-stu-11 pa do isplate,
na iznos od 109,97 EUR teče od 1-pro-11 pa do isplate,
na iznos od 123,12 EUR teče od 1-sij-12 pa do isplate,
na iznos od 123,12 EUR teče od 1-vlj-12 pa do isplate,
na iznos od 119,92 EUR teče od 1-ožu-12 pa do isplate,
na iznos od 118,58 EUR teče od 1-tra-12 pa do isplate,
na iznos od 124,05 EUR teče od 1-svi-12 pa do isplate,
na iznos od 118,96 EUR teče od 1-lip-12 pa do isplate,
na iznos od 121,71 EUR teče od 1-srp-12 pa do isplate,
na iznos od 112,15 EUR teče od 1-kol-12 pa do isplate,
na iznos od 115,15 EUR teče od 1-ruj-12 pa do isplate,
na iznos od 120,68 EUR teče od 1-lis-12 pa do isplate,
na iznos od 119,68 EUR teče od 1-stu-12 pa do isplate,
na iznos od 121,97 EUR teče od 1-pro-12 pa do isplate,
na iznos od 114,29 EUR teče od 1-sij-13 pa do isplate,
na iznos od 118,84 EUR teče od 1-vlj-13 pa do isplate,
na iznos od 121,26 EUR teče od 1-ožu-13 pa do isplate,
na iznos od 108,75 EUR teče od 1-tra-13 pa do isplate,
na iznos od 110,60 EUR teče od 1-svi-13 pa do isplate,
na iznos od 109,05 EUR teče od 1-lip-13 pa do isplate,
na iznos od 108,42 EUR teče od 1-srp-13 pa do isplate,
na iznos od 110,91 EUR teče od 1-kol-13 pa do isplate,
na iznos od 114,12 EUR teče od 1-ruj-13 pa do isplate,
na iznos od 115,85 EUR teče od 1-lis-13 pa do isplate,
na iznos od 120,69 EUR teče od 1-stu-13 pa do isplate,
na iznos od 114,15 EUR teče od 1-pro-13 pa do isplate,
na iznos od 121,44 EUR teče od 1-sij-14 pa do isplate,
na iznos od 115,56 EUR teče od 1-vlj-14 pa do isplate,
na iznos od 113,85 EUR teče od 1-ožu-14 pa do isplate,
na iznos od 111,28 EUR teče od 1-tra-14 pa do isplate,
na iznos od 110,88 EUR teče od 1-svi-14 pa do isplate,
na iznos od 113,53 EUR teče od 1-lip-14 pa do isplate,
na iznos od 114,23 EUR teče od 1-srp-14 pa do isplate,
na iznos od 116,42 EUR teče od 1-kol-14 pa do isplate,
na iznos od 116,26 EUR teče od 1-ruj-14 pa do isplate,
na iznos od 122,54 EUR teče od 1-lis-14 pa do isplate,
na iznos od 122,68 EUR teče od 1-stu-14 pa do isplate,
na iznos od 122,50 EUR teče od 1-pro-14 pa do isplate,
na iznos od 123,64 EUR teče od 1-sij-15 pa do isplate,
na iznos od 123,39 EUR teče od 1-vlj-15 pa do isplate,
na iznos od 123,39 EUR teče od 1-ožu-15 pa do isplate,
na iznos od 123,39 EUR teče od 1-tra-15 pa do isplate,
na iznos od 123,39 EUR teče od 1-svi-15 pa do isplate,
na iznos od 123,39 EUR teče od 1-lip-15 pa do isplate,
na iznos od 123,39 EUR teče od 1-srp-15 pa do isplate,
na iznos od 123,39 EUR teče od 1-kol-15 pa do isplate,
na iznos od 123,39 EUR teče od 1-ruj-15 pa do potpune isplate.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.200,00 eura, uvećan za zatezne kamate koji teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Dana 12. lipnja 2023. kod suda je zaprimljena tužba u kojoj se navodi da je dana 27.2.2006. tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o namjenskom kreditu broj 84/06 temeljem kojeg je tuženik odobrio namjenski stambeni kredit tužitelju i isplatio iznos od 106.086,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, sa kamatom na dan sklapanja kredita od 4,50% godišnje, koja se u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.
Nadalje, navodi se da 3. veljače 2016. između stranaka zaključen Dodatak ugovora o kreditu zbog konverzije ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužiteljica navodi da takav način promjene kamatne stope ništetan, da se radi o nepoštenim odredbama kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja ugovorne obveze mijenja u skladu sa jednostranom odlukom Banke, a o kojoj se nije pojedinačni pregovaralo, da tuženik tužitelju prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije ponudio dovoljno informacija i obavijesti o značenju i rizicima vezanim za zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF koje odredbe ugovora su također ništetne.
Prema navodima tužiteljice, tuženik je istoj od dana sklapanja ugovora do zaključenja Dodatka , s tog osnova neosnovano naplatio iznos od ukupno 7.804,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog anuiteta do danas.
Nadalje, navodi da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14.6.2018. utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.1.2004- 31.12.2008., tužiteljica ističe da je tuženik stoga dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.
Tužiteljica se poziva na odredbe članka 1111 st. 1. ZOO-a, čl. 1115 ZOO-a, odredbu članka 502 c ZPP-a.
1.1.Iz ovih razloga, predloženo je donošenje odluke kojom će se tuženik obvezati da tužiteljici isplati iznos od 7.804,77 eura( 58.805,02 kn) sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.
2.U tijeku postupka i to podneskom od 24. travnja 2025. tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještaka za financije Ines Lozić uredila svoj tužbeni zahtjev predloživši donošenje presude pobliže opisane kao u izreci, navodeći kako ne utužuje mjesec prosinac 2008. te listopad, studeni, prosinac 2015. i siječanj 2016., te da ukupan zbroj tih mjesečnih razlika iznosi 498,74 eura ., te da stoga potražuje ukupan iznos od 7.277,68 eura, dok je vještak utvrdila ukupnu razliku odnosno preplatu anuiteta od 7.776,42 eura .
3. U odgovoru na tužbu od 26. rujna 2023. tužena je istakla da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja predlažući isti odbiti kao neosnovan uz obvezu tužitelja na snašanje parničnog troška tuženiku s kamatama od presuđenja do isplate.
Nadalje, ističe prigovor zastare na iznose dospjele prije 12. lipnja 2018., osporava istinitost tužbenih tvrdnji, navodeći da je predmetni kredit konvertiran sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br 102/2015- ZID ZPK/15), s obzirom da su tužitelj i tuženik 1. veljače 2015. sklopili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, da su sve tužiteljeve uplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene uračunate za otplatu usporednog EUR kredita. Nadalje, navodi da je konverzija nastupila na temelju volje tužitelja da se njegov kredit u CHF konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR , pri čemu je sam način izračuna konverzije propisao Zakon u čl. 19 c ZID ZPK/15 , da je tužitelj stavljen u položaj kao da je otpočetka , cijelo vrijeme koristio kredit u EUR-, čime da je po svom slobodnom izboru izjednačen sa položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR , da je tako sklopljen pravni povodom tužiteljevog prihvata konverzije , koji ej tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, te da su stranke, tako riješile svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan zakonom. Ističe se i to da je pravni posao odnosno dodatak ugovora o kreditu se odnosi na konvertiranje ugovora o kreditu u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope.
Nadalje, tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je potrošač odnosno da je sredstva kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe, da se ne zna namjena kredita, a potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
Osim toga, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da uplate nije vršio tužitelj već su vršene od strane trećih osoba te da postoje one uplate koje se ne mogu povezati sa tužiteljem jer nije naznačena osoba platitelja.
4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom dokumentacije uz tužbu, i to ugovora o namjenskom kreditu od 27.2.2006. broj 84/06, vjenčanog lista od 3.3.2015., izvatka iz knjige položenih ugovora iz 2006 za k. o. [katastarska općina], Potvrde (solemnizacija) od 27.2.2006 broj OU OV- 56/06, pregledom promjene kamatnih stopa o kreditu 7103029742 od 1.6.2019., obročne otplatni plan od početka otplate sa naznačenim promjenama kamatne stope, uplate po kreditu (specifikacija) dokumentacija uz odgovor na tužbu podneske tužitelja i tuženika, saslušanjem tužiteljice kao stranke, vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić , pregledom njezinog nalaza i mišljenja od 20.1.2025. te pregledom ostale dokumentacije priložene spisu.
5.Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je restitucijski zahtjev za isplatu razlike u anuitetima kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu koji je konvertiran iz CHF u EUR valutu , i to s osnova promjenjive stope redovne kamate i tečaja CHF, u odnosu na početno ugovorenu stopu redovne kamate i tečaja CHF važećem na dan korištenja kredita sa zateznim kamatama, a nakon provedene konverzije odnosno sklapanja Dodatka sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.("Narodne novine" br. 102/15-ZID ZPK/15)
7. Između stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 27.02.2006. ugovor o kreditu te je u čl. 1. ugovoreno da se stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 106.086,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a u čl. 7. ugovora da u dijelu prema kojem korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF
7.1.Kako je predmetni ugovor sklopljen 2006., mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine, broj: 96/2003. - dalje: ZZP).
8. Dakle, neprijeporno je da su tužiteljica (korisnik kredita / potrošač) i tuženik (kreditor / trgovac) zaključili 27.02.2006. Ugovor o kreditu br. 84/06 potvrđen 27.02.2006. . kod javnog bilježnika Petra Žanko iz [adresa] pod brojem: OU- 56/06a kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 106.086,80 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, na rok od 300 mjeseci za kupnju stambenog objekta pri čemu je početna ugovorena promjenljiva kamatna stopa iznosila 4,50% postotnih poena godišnje.
8.1.Isto tako, nije sporno da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu dana 1. veljače 2016. –list 84-89 spisa, kojim je izvršena konverzija kredita u eure – stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujan 2015. iznos prestale glavnice za isplatu iznosi 53.690,52 eura ( 409.770,24 kn ) , a pretplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 888,92 €, a koji iznos se sukladno čl. 19c st. 1. toč. 5. Zakona preračunava u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste Banke važeće na dan 30. rujna 2015. i iznosi 6.784,31 kn.
9. Prema odredbi čl. 81. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava.
10. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10.1.Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke (i tuženica u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žaliteljicu.
10.2.Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. u odnosu na ugovaranje promjenjive stope redovne kamate, Trgovački sud u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. u odnosu na valutu CHF), stranka kojih je bio i tuženik, a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno:
- da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o krediti promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, na koji način je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a, a nastavno važećim ZZP-a, te ZOO-a,
- da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.
11. Između stranaka u ovom postupku sporno je postoji li pravna osnova za isplatom utuženih iznosa s obzirom na sklopljeni Dodatak ugovoru o kreditu broj 12. siječnja 2016. koji je sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15 - dalje: ZID ZPK/15).
12. Prema pravilima iz odredaba čl. 19.a - 19.f Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022 i 156/20123 - dalje: ZPK) o konverziji kredita, koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u odredbama čl. 375.a - 357.f Zakon o kreditnim institucijama ("Narodne novine", br. 159/2013, 19/2015, 102/2015, 15/2018, 70/2019, 47/2020, 47/2020, 146/2020, 151/2022 i 145/2024 - dalje: ZKI) konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom čl. 19.c ZPK-a, te ostale uvjete određene čl. 19.d i čl. 19.e ZPK-a.
12.1.Odredbama ZPK-a i ZKI-a postavljeni temelji za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da oba Zakona uređuju istu vrstu odnosa, s time što je stupanjem na snagu ZID ZKI/2015 samo proširen krug ovlaštenika i na adresate koji nisu obuhvaćeni odredbama ZID ZPK/2015, odnosno određen sadržaj, način i učinci konverzije kredita te primjena odredbi propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi na sve obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca koji nisu uređeni posebnim zakonima.
12.2.Isto tako, općim propisima sadržanim u odredbama ZOO-a je određeno, između ostalog, da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2.), da ih mogu urediti i drugačije nego što je odredbama ZOO-a određeno (čl. 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (čl. 160. st. 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (čl. 160. st. 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (čl. 248. st. 2.).
13. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 12.01.2016. sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim su stranke suglasno utvrdile iznos preplate, te je isti ukalkuliran u namirenje budućih anuiteta, čime je isti suštinski iscrpljen kondemnatorni zahtjev za isplatom s osnova stečenoga bez osnove i tužitelj nema pravo na daljnje obeštećenje, te bi se eventualnim usvajanjem tužbenog zahtjeva naplatio u dvostrukom iznosu, dakle, s osnova pretplate koja je konverzijom ukalkulirana kao i s osnova ovdje postavljenog tužbenog traženja.
Tim Dodatkom je suglasno regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, prema kojoj glavnica kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujan 2015. je 53.690,52 eura, a pretplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 888,92 eura , te je u skladu s čl. 19.c st. 1. t. 3. otplatni plan iz Osnovnog ugovora u CHF zamijenjen novim otplatnim planom izrađenim u skladu s odredbama ZID ZPK-a.
13.1.Prema tome, navedenim dodatkom ugovorne strane utvrdile su da je isti akt kojim se na propisani način mijenjaju odredbe osnovnog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 27.02.2006. u skladu sa od tužitelja prihvaćenim izračunom konverzije i tim se Dodatkom, osnovni ugovor o kreditu mijenja u pogledu valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i ujedno se postiže sporazum o raspolaganju preplatom. Na navedenu izmjenu tužitelj je pristao tako da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu prestale u tom dijelu obveze parničnih stranaka iz osnovnog Ugovora o kreditu od 27.02.2006. odnosno zaključenjem tog Dodatka osnovni ugovor o kreditu je u tom dijelu prestao postojati jer ga je u cijelosti zamijenio novi kreditni ugovorni odnos, sadržan u Dodatku ugovoru od 12.01.2016. (kako proizlazi iz odredbe čl. 6. Dodatka uz Ugovor o kreditu).
Sklapanjem tog Dodatka tužitelj se suglasio s izračunom konverzije na dan 30. rujna 2015., te su parnične stranke ujedno ugovorile da se svi iznosi (pa tako i iznosi s osnove razlike između ugovorne i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope), koje je tužitelj platio tuženiku u ispunjenju svoje obveze korisnika kredita prema ranijem Ugovoru o kreditu u CHF, uračunaju u ispunjenje obveze tuženika iz Dodatka uz Ugovor o kreditu u EUR koji je sklopljen 12.01.2016.
14. Imajući u vidu i da je ZID ZPK/2015 i ZID ZKI/2015 povodom više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih Zakona s Ustavom, koji nisu prihvaćeni, razmatran pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (rješenje broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. i druga - "Narodne novine" br. 39/2017) i da je odredbom čl. 19.a st. 2. ZPK-a određeno da se odredbe Glave IV. a (Konverzija kredita denominirana u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF), primjenjuju na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojem dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora nije ispunjenja ili prisilno ostvarena, treba zaključiti da tuženik nije dužan vratiti tužitelju iznose glavnice koje potražuje tužbenim zahtjevom,
14.1.Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Dodatku ugovoru o kreditu od 12.01.2016., sastavni dio kojeg je i Plan otplate, restrukturirane su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK-a i postignuta svrha konverzije regulirana čl. 19.b st. 2. ZPK-a - položaj tužitelja kao potrošača izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR.
Imajući u vidu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost (tako i VSRH u odluci Rev- 637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).
Dakle, tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, dok ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije sada u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO.
15. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, valja reći da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15, a upravo to je u konkretnom slučaju i učinjeno.
15.1.Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom, a koje su na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro, slijedom čega je valjano prestala obveza tuženika za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja je proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO/05 i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate i valutne klauzule iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje te uplate.
16.Dakle, u situaciji kada su stranke temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15 - dalje: ZID ZPK) sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim su izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR u okviru kojeg je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kojim su sadržane sve uplate koje je izvršio u okviru ispunjenja obveza iz izvornog ugovora o kreditu, korisnik kredita nema osnove da zahtijeva isplatu razlike između ugovorne kamate ugovorene osnovnim ugovorom o kreditu i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope. Naime, tuženik je izračun konverzije bio dužan izvršiti sukladno čl. 19.c ZPK, u okviru kojeg je bio dužan uzeti u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio pa tako i one iznose koji se odnose na razliku između ugovorene i nezakonito mijenjane stope ugovorne kamate. Na temelju takvog izračuna konverzije koji je, između ostalog, morao sadržavati jasan pregled svih promjena (čl. 19.e st. 4. ZPK), utvrđivao se iznos preostale neotplaćene glavnice kredita s valutnom klauzulom u valuti EUR (čl. 19.c st. 1. toč. 7. ZPK), a na isti je tužitelj kao korisnik kredita dao svoj pristanak. Tim pristankom je pristao da se i iznosi koje je imao temelja potraživati s osnove razlike između ugovorne i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope da nije bilo konverzije, obračunaju prilikom izračuna konverzije.
16.1.Naime, ne može tužitelj s jedne strane, pristajati da mu se svi uplaćeni iznosi (što obuhvaća i iznose s osnove razlike između ugovorne i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope te valutne klauzule) uzmu u obzir prilikom izračuna konverzije na osnovu kojih joj se utvrdio iznos neotplaćene glavnice kredita konvertiranog u valutu EUR, a onda, s druge strane, nakon tog pristanka, zahtijevati da mu se ti isti iznosi koji su uzeti u obzir prilikom izračuna konverzije vrate jer se odnose na razliku između početno ugovorne i nezakonito mijenjane stope ugovorne kamate odnosno valutne klauzule. Protivno shvaćanje bilo bi, prema ocjeni ovog suda, suprotno svrsi donošenja ZID ZPK.
17. Prema tome, sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao slijedom čega se ne može ni u kojem slučaju smatrati da potrošači koji su konvertirali kredite imaju nižu razinu zaštite potrošačkih prava jer im je pravo na restituciju omogućeno upravo sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu.
17.1.Zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
Kako su provedenom konverzijom 2016., u skladu sa ZPK-a, koju je tužitelj izričito prihvatio neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006., to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe čl. 160. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 3. st. 2. ZZP/22 prestala obveza tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao potrošaču i korisnici kredita na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorene stope redovne kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama (podudarno sa shvaćanjem iskaznim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.), kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno pravo tužitelja na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope redovne (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a što zakonom nije zabranjeno. Stoga, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.
18. Međutim, tužitelj je tužbom zatražio i zatezne kamate pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, kako je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači.
Dakle, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.
19. U tom smislu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK, nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 1111. st. 1. ZOO, na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.
20. To dakle znači, da potrošač koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).
Zatezne kamate ne odnose se na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.
21. Relevantno je, je li ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Zaštita u postupcima kolektivnih interesa ne iscrpljuje se u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti.
22. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmetu tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO/05).
U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05.
Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.
23. Ovaj sud stoga prihvaća i dosuđuje restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbe koja tužitelja ne obvezuje, u visini utvrđenoj na temelju provedenog vještačenja, a visina je izračunata prema izračunu iznad onoga što je tužitelj trebao platiti da u tom razdoblju nije ugovorena valutna klauzula, što je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.
24. Stoga je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo i načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.
25. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare, a to stoga jer je tužba u ovom predmetu podnesena 12.06.2023. a u situaciji kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok (opći zastarni rok – 5 godina) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), a iz čega proizlazi da u ovom predmetu nije protekao zastarni rok te nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.
26. Što se tiče dosuđene zatezne kamate tekućoj od dana izvršene svake mjesečne preplate, valja reći da je ista dosuđena u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO), a s obzirom na to da se ovdje radi o povratu onoga što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, sud smatra da je tuženik nesavjestan stjecatelj (radi se o odredbama koje je u ugovor unio sam tuženik) te je stoga dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.
27. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu polazeći od utvrđenja da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, to podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021. i Revd-2862/2021 od 19. listopada 2021.)
27.1.Prigovor tuženika da prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužitelja treba uzeti u obzir tzv. negativnu razliku tečaja (kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita), za ukazati je da je u ovom postupku predmet spora restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe članka 104. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetnih ugovornih odredaba, a kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP-a), a tuženik takav zahtjev nije postavio, stoga predmet odlučivanja u ovome postupku ne može biti bilo kakvo potraživanje tuženika (koje nije postavio), niti može biti izvršen prijeboj s tražbinom tužiteljice (jer nije stavljen niti prigovor prijeboja, niti je podnijeta kompenzibilna protutužba).
28. Tužiteljica je tijekom postupka isticala da pristanak na konverziju ne znači da se odrekla svojih potraživanja na temelju ništetnosti ugovornih odredaba koja je utvrđena nakon konverzije -presuda C-452/18 SUD EU, i nakon provedene konverzije potrošač ima pravo utvrđivati ništetnost ugovornih odredbi iz temeljnog Ugovora, te navodi da sud mora omogućiti povrat svih neosnovano stečenih koristi banke potrošaču ako te koristi nisu vraćene konverzijom, a potrošači posljedično imaju pravo utvrđivati preplaćene iznose anuiteta . Navodi da tužiteljica na dan konverzije ima pravo na preostalu glavnicu po početnom otplatnom planu koja ej manja od konvertirane glavnice, sve uplaćeno iznad toga po početnom otplatnom planu, potrošač mora dobiti natrag zajedno sa zateznim kamatama, jer je sve iznad toga nepošteno stjecanje banke.
Nadalje, navodi da tužiteljica kao potrošač ima pravo na preplaćene iznose kamata i preplaćene iznose tečaja zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaku utvrđenu preplatu od dana uplate pojedinog anuiteta jer je banka nepošteni stjecatelj, te navodi da obzirom da je preostala glavnica po početnom otplatnom planu na dan konverzije manja od konvertirane preostale glavnice, to potrošač ima pravo i na tu razliku sa zateznim kamatama od dana konverzije.
29. U postupku je izveden dokaz vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za financije Ines Lozić čije je vještvo zaprimljeno dana 20. siječnja 2025. u kojem je vještak dala nalaz i mišljenje da je ukupan iznos preplate uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznose 7.776,42 eura, a ukupan iznos koji je tužitelj manje platio zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 387,26 eura. Dakle vještak navodi da je sveukupan iznos koji ej više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 7.389,16 eura. Vještak ističe da je tuženik prilikom provođenja konverzije uzeo u obzir sve uplate tužitelja te da je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl. 19. c. te je utvrdio preplatu tužitelja u iznosu od 888,92 eura na dan 30.9.2015.
29. Ovaj sud jednako kao i stranke, prihvaća nalaz i mišljenje i utvrđenja sudskog vještak Ines Lozić ocjenjujući isto stručnim, objektivnim i argumentiranim u cijelosti.
29.1.Prema tome sud prihvaća kako je u konkretnom slučaju tužiteljica više platila prilikom otplate kredita, kako je to utvrdila sudski vještak Ines Lozić, kojem izračunu nije ni tuženik prigovarao, a kako je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora o kreditu od 27.2.2006. u dijelu u kojem je ugovoreno vraćanje kredita uz valutnu klauzulu, kao i odredba članka 2 navedenog Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je kamata promjenjiva jer je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez jasno ugovorenih parametara za izračun promjene kamatne stope, te da je kao posljedica ništetnosti navedenih odredbi ugovora o kreditu vraćanje odnosno naknada iznosa koji je tužiteljica više platila s osnova valute švicarski franak i nepoštene odredbe o valuti, to je sud tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u podnesku od 24.04.2025. ocijenio osnovanim u cijelosti , te je tuženika valjalo obvezati da tužiteljici s osnova više plaćenog isplati upravo iznos od 7.277,68 eura sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, kako je to zatraženo konačnim tužbenim zahtjevom koji je usklađen sa utvrđenjima ovlaštenog vještaka za financije Ines Lozić, sve sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kada su izvršene preplate temeljem čl. 1115. ZOO-a po stopi iz čl. 29. St. 2.ZOO-a
30. Obzirom na iznijeto, a budući da sud tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 24.4.2025. ocjenjuje osnovanim u cijelosti, isti je valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.
31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. ZPP-a, a ista obuhvaća obistinjenje troška sastava tužbe 100 bodova, trošak sastava podneska od 29.8.2024., 10.1.2024., 24.4.2025.- po 100 bodova ili ukupno 300 bodova, trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 23.10.2024., 6.12.2024., 29.9.2025.-po 100 bodova ili ukupno 300 bodova. Tužiteljici je priznato ukupno 700 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.400,00 eura , koji iznos je uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 350,00 eura, što daje zbroj od 1.750,00 eura.
Tužiteljici je priznat trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura i 184,55 eura.
32. Prema tome, ukupan trošak tužiteljice iznosi 2.200,00 eura , zajedno sa pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate, koji trošak je odmjeren na temelju važeće Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22, 138/23) Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, 118/18, 51/23)
U Trogiru, dana 31. listopada 2025.
Sudac:
Ivanka Karadža
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud .
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)
DNA: pun. tužitelja
pun. tuženika
u spis
