Povrv – 3556/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu Zagreb,

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika ORBIS IMPRESSIO d.o.o. Zagreb, Ulica sljezova 2, OIB: 52546576489, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025. u prisutnosti zaposlenika tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, s danom objave 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku ORBIS IMPRESSIO d.o.o. Zagreb, Ulica sljezova 2, OIB: 52546576489 isplatiti tužitelju GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 iznos od 4.731,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.07.2017. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.08.2017. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.09.2017. godine do isplate - na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.10.2017. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.11.2017. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.12.2017. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.01.2018. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.02.2018. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.03.2018. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.04.2018. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.05.2018. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.06.2018. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a kamatom tekućom od 06.07.2018. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.08.2018. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06. 09.2018. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06.10.2018. godine do isplate;

- na iznos od 266,26 EUR-a s kamatom tekućom od 06. 11.2018. godine do isplate;

- na iznos od 205,12 EUR-a s kamatom tekućom od 19.03.2019. godine do isplate; a koje kamate se obračunavaju po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23),aq u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, Čikoševa 3, poslovni broj Ovrv-1435/19 od 8. svibnja 2019.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 94,23 eur u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška koji se odnosi na ovršni dio postupka u iznosu 124,46 eura sa zatraženom pripadnom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja), javni bilježnik Radojka Galić iz Zagreba, Jurišićeva 1, donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-1435/2019 od 8. svibnja 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35.649,16 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u platnom nalogu, i to za naknadu za korištenje poslovnog prostora u [adresa]DV, površine 92,62 m2, te naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno podnio prigovor te je sud na temelju odredbe čl. 54. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 dalje: OZ) stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u bitnome tijekom postupka iznosi pobijajuću tvrdnju kako predmetni poslovni prostor nije niti koristio, niti boravio u njemu te navodi kako sa tužiteljem nema sklopljen nikakav ugovor za navedene prostore. Navodi kako je istina da je korišten manji prostor od cca 25 m2, povremeno za administrativne poslove, a prostorije koje su sporne da su koristili djelatnici tvrtke koja je u stečaju desetak godina i koja je brisana iz sudskog registra, a što je vidljivo iz zapisnika Općinskog suda poslovni broj Ovr-295/21 pri preuzimanju navedenih prostorija.

4. Podneskom od 20. rujna 2021. tužitelj je izložio činjenične i pravne osnove utuženju navodeći u bitnom kako je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetni poslovni prostor u [adresa], dvorišne zgrade, u ukupnoj površini od 92,62 m2 bez pravne osnove, te za korištenje istog nije plaćao tužitelju nikakvu naknadu, s obzirom da je tužitelj predmetni poslovni prostor i ranije davao u zakup, te je imao namjeru daljnjeg davanja predmetnog poslovnog prostora u zakup, to se tuženik neosnovano obogatio u visini zakupnine koju bi inače morao plaćati tužitelju za predmetni poslovni prostor, čime je stekao korist koju je obvezan naknaditi tužitelju, sukladno odredbi čl. 1120. u vezi s čl. 1111. („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 6 59. Povrv-62/2024-9 29/18; dalje: ZOO), podredno temeljem odredbe čl.165. st. 1., a u svezi odredbe čl. 166. st. 1 i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZVDSP). Podneskom od 08. studenog 2024. je uredio tužbeni zahtjev konverzijom u važeću valutu euro te istim ustraje u potraživanju koje se odnosi za razdoblje od srpnja 2017. do ožujka 2019. god., a u visini iznosa koji bi odgovarali iznosima neplaćene zakupnine za navedeno razdoblje.

5. Stranke su radi pokušaja mirnog rješenja spora pristupile postupku mirenja pri ovom sudu no bez uspjeha.

6. Predmet spora je dakle zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od eura na ime naknade za korištenje poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 92,62 m2 bez pravne osnove, u razdoblju od srpnja 2017. do ožujka 2019. god. Valja reći kako u konkretnom slučaju pokrenuti ovršni postupak nije bio valjani pravni put zaštite tužiteljevih prava, budući da se radi o naknadi koristi zbog korištenja tuđe stvari pa je stoga nastavno u postupku valjalo u cijelosti ukinuti predmetni izdani platni nalog prema odredbi članka 452. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91., NN 91/92., NN 112/99, NN 88/01., NN 117/03., NN 88/05., NN 84/08., NN 96/08., NN 123/08., NN 57/11., NN 148/11, NN 25/13, NN 89/14, NN 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) a kako je i odlučeno u točki I. izreke rješenja te odlučiti o tužbenom zahtjevu kao da je podnesena tužba (tako i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž3510/22 od 27. srpnja 2023.), a sukladno čemu je i tužitelj i specificirao tužbeni zahtjev.

7. Svaka stranka u ovom sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a, treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. u vezi čl. 461. a ZPP-a), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica dočim glede pravnih pitanja i pravnih osnova spora sud nije vezan navodima stranaka (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a).

8. Dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva.

9. Pravila o teretu dokazivanja obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

10. Između ovdje stranaka nije sporno da su bile u poslovnom i pravnom odnosu temeljem ugovora o zakupu, spornim nije niti sadržaj isprava koje su privijene spisu, uključujući i visinu zakupnine, spornom je u bitnome međutim činjenica u kojoj je površini predmetne nekretnine je tuženik koristio i nastavio koristiti prostor nakon mirne primopredaje pretežitog dijela prostora predmetne nekretnine 10. prosinca 2018. god, odnosno do konačne potpune deložacije 08. rujna 2022. (zapisnik list 219.) a sve obzirom na nasuprotne navode parničnih stranaka u odnosu na tu činjenicu. Prema tvrdnjama tužitelja tuženik je nastavio koristiti 92,62 m2, budući je ostao u posjedu prostorija tlocrtno prikazanih na skici od 4. do 10. (list 68 i 218 spisa) dočim tuženik tvrdi i priznaje da je koristio samo 25 m2.

11. U provedenom postupku temeljem cjelokupnog stanja spisa sud je došao do uvjerenja da tužbene tvrdnje tužitelja treba uzeti vjerodostojnima ne samo na potrebnoj razini pretežite vjerojatnosti, a kako stvar stoji s potrebnom razinom utvrđenja odlučnih činjenica u sporovima male vrijednosti, kakav ovaj spor upravo jest, već i na razini izvjesnosti utvrđenja tih činjenica.

12. Navedeno posebice cijeneći pravnorelevantna utvrđenja glede sporne činjenice kao i uopće pravnih aspekata predmetnog prijepora u njegovom meritumu, obzirom na sadržaj pravomoćnih odluka koje su u uporednim sudskim postupcima Povrv- 1640/2020, Povrv 1755/2021, Povrv 62/2024 te posebice P-2500/2018, donesene u ovoj, istoj pravnoj stvari, a koje je spise predmeta i navedene odluke ovaj sud razgledao i isčitao. Pokrenuti postupci i postavljeni tužbeni zahtjevi se razlikuju samo obzirom na razdoblja utuženja dugovanog, dočim se predmet pravomoćno okončanog postupka P-2500/2018 i prihvaćenog tužbenog zahtjeva odnosio na ispražnjenje i predaju upravo ovdje spornog poslovnog prostora/prostorija površine 92,62 m2 naznačenog na spomenutoj tlocrtnoj skici brojevima 4 do 10.

13. Ovaj sud je prihvatio utvrđenja i ocjene sadržane u navedenim odlukama glede naznačene odlučne činjenice, ne nalazeći razloga za suprotno te slijedom pravnog shvaćanja da bi bilo protivno načelima vladavine prava i postulata pravne sigurnosti (pravno pravilo ne bis in idem) te ujednačenja sudske prakse kao pretpostavki ozbiljnjenja načela vladavine prava, suditi drugačije o istome (dakle, suprotno utvrđenjima sadržanim u pravomoćnim sudskim odlukama).

14. Navedeno posebice obzirom na sadržaj odluke od 11.10.2019. u pravomoćno okončanom predmetu P-2500/2018 kojom je utvrđeno da tuženik koristi preostali sporni prostor bez valjanog pravnog osnova, te je stoga i odlučeno o predaji spornog prostora tužitelju, a valja dodati da je navedeno utvrđenje sadržano i u ostalim navedenim sudskim odlukama,.

15. Međutim i pored svega navedenog, ovaj je sud poduzeo uviđaj (zapisnik o istom na listu 269-270 spisa), a upravo kako bi došao do potpunog razjašnjenja činjenica temeljem neposrednog opažanja (čl. 227. ZPP-a) te izložio i dodatnoj provjeri poričuće navode tuženika, a sve u svrhu stjecanja valjanog uvjerenja glede spornih činjenica.

16. Sadržaju zapisnika o uviđaju i činjeničnim utvrđenjima koje isti sadrži glede zatečenog stanja u spornom prostoru te slučajno iznađenih isprava koje se odnose upravo na ovdje tuženika kao adresata, tuženik nije prigovorio niti je na isti imao primjedbi.

17. Na temelju iznesenog činjeničnopravnog razlogovanja te cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je stoga ocijenio i prihvatio tužbeni zahtjev pretežito osnovanim, osim u dijelu zatraženog ovršnog troška.

18. Glede pravne osnove predmetnog potraživanja valja i u ovoj odluci reći dakle da prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

19. U smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. tog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

20. Dakle da bi tužitelj ostvario pravo na naknadu koristi od uporabe tog poslovnog prostora u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke: da je tužitelj (predmnijevani) vlasnik predmetne nekretnine, da se tuženik nalazi u njenom posjedu bez valjanog pravnog temelja, te da je tuženik uporabom predmetne nekretnine ostvario korist te da je takav zahtjev tužitelja dospio.

21. Kako je prethodno izloženo za zaključiti je dakle da su sve navedene pretpostavke realizirane budući da je tuženik ostao u posjedu manjeg dijela predmetnog poslovnog prostora ( prema navedenom tlocrtu) u površini od 92,62 m2 i to prostorija koje se sastoje od prostorija oznaka po tlocrtu od 4. do 10.

22. Navedeno proizlazi i iz spomenute pravomoćne presude ovog suda posl. broj:

P-2500/18 od 11. listopada 2019., ispravljene rješenjem od 28. listopada 2019. (list 80- 91 spisa), kojom je tuženiku (tamo kao I-tuženiku) naloženo da tužitelju Gradu Zagreb u roku od petnaest dana preda u posjed dio poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa], u dvorišnoj zgradi, ukupne površine 640,82 m2, a koji poslovni prostor je izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to: prostorije koje se nalaze u dvorišnom objektu ravno na prvom katu površine 92,62 m2, prema spomenutom i priloženom tlocrtu - prostorije broj 4 do 10.

23. Prema tome ovdje tuženiku naloženo je da tužitelju preda u posjed predmetni poslovni prostor površine 92,62 m2, koji je predmet ovog postupka, stoga je navedenom presudom od dana 11. listopada 2019., utvrđeno da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora upravo površine od 92,62 m2, kako to potražuje tužitelj u ovom postupku, odnosno tom presudom utvrđeno je da tuženik nema pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora površine 92,62 m2 temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a.

24. Stoga nisu osnovani navodi (i priznanje) tuženika kako je koristio predmetni prostor samo u površini od 25,00 m2, a o navedenoj činjenici je to i takvo uvjerenje stekao i ovaj sud neposrednim opažanjem temeljem provedenog uviđaja.

25. Dakle kako između stranaka nije sporno da je tužitelj (predmnijevani) vlasnik predmetne nekretnine u kojoj je tuženik u utuženom periodu bio u posjedu bez valjane pravne osnove to je u konkretnom slučaju tuženik i u ovdje utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora a posebice nakon egzistentne pravomoćne odluke o iseljenju (pravomoćna 29. studenog 2019.). Stoga kao takav a ovdje tuženik jest u obvezi tužitelju platiti naknadu za koristi koje je isti imao od uporabe stvari, odnosno visinu zakupnine koju bi inače morao plaćati tužitelju da je imao valjanu pravnu osnovu posjedovanja predmetnog poslovnog prostora a u visini sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 14/12,10/13, 1/14 i 6/16).

26. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj dokazao svoje navode te time i osnovanost zahtjeva za isplatu iznosa od 4.731,54 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

27. Tužitelju ima pravo i na zatezne kamate u smislu odredbe čl. 183. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, i to kamatu po stopi u smislu odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a a budući nije riječ o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

28. Prema odredbi čl. čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju je priznat opravdani trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 94,23 eura sukladno Tarifi sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) o čemu je odlučeno pod točkom II rješenja dočim je pod točkom III rješenja kao neosnovan odbijen zahtjev za naknadu troška ovršnog dijela postupka iz razloga prethodno navedenih u točki 6. obrazloženja.

29. Slijedom izloženog riješeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

Zagreb, 30. listopada 2025.

SUDAC:

Vjekoslav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).

DNA

Tužitelj po pun

Tuženik po zz