REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2007/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja STIMOR d.o.o., [adresa], OIB 77159431991, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u OD Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju STIMOR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 77159431991 ukupan iznos od 747,00 EUR (slovima: sedamsto četrdeset sedam eura) zajedno s pripadajućom zakonskom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 13. veljače 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju STIMOR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 77159431991, zastupano po članu uprave HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 495,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. te godine, tekućom od 30. listopada 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 1. listopada 2024. navodi da u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 10. veljače 2024. nastala je šteta na vozilu, marke BMW SERIJA 4, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika HPS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi kao odgovorni osiguratelj sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. dalje ZOO). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku dana 12. veljače 2024. godine te su djelatnici tuženika dana 11. ožujka 2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248603200118. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o uplati nespornog dijela oštećeniku, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 124-P1-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 14.088,11 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 13.341,11 EUR. Razliku od 747,00 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, prema tvrdnjama tužitelja tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj /oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 16. kolovoza 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 747,00 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik. Temeljem svega navedenog tužitelj tužbeni zahtjevom traži isplatu iznosa koji predstavlja razliku u cijeni radnih sati. Od dokaza tužitelj dostavlja: račun br. 124-P1-1 od 20. svibnja 2024., izvod prometa po računu za tužitelja, izvid štete tuženika, broj: 248603200118, fotografije (4x), obrazložena ponuda tuženika od dana 09. srpnja 2024. godine, e-mail korespondencija tužitelja i tuženika, Cjenik tužitelja, Ugovor o ustupanju od dana 16. kolovoza 2024. godine, notifikacija od dana 16. kolovoza 2024. godine i potvrda o njenom slanju, sudsku praksu. Predlaže i provođenje dokaza prometno tehničkim vještačenje na okolnost visine cijene sata rada, dokaz saslušanjem oštećenika HPS iz [adresa], saslušanje ovlaštene osobe tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i zatraženi tijek kamata. Osporava službeni cjenik radionice tužitelja navodeći da ga je tužitelj izdao sam sebi i da on ne može biti mjerodavan dokaz o cijeni radnog sata. Navodi da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste cijene i kvalitete servisa kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisa po jeftinijoj cijeni od one koju tužitelj navodi, međutim odabrana je opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Od dokaza dostavlja: račune drugog servisa, dokaz saslušanjem procjenitelja tuženika, uvid u isprave koje je tužitelj dostavio uz tužbu, Uvjete kasko osiguranja, Uputu o radionici za popravak vozila. predlaže provođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost da su fizičke osobe platile račune tužitelju, dokaz prometnim vještačenjem na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način kao u servisu Tomić&Co.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.

– dalje: ZPP).

4. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, dokazni prijedlozi stranaka za provođenje prometnog vještačenja, kao i prijedlog za saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i oštećenika u svojstvu svjedoka, odnosno prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka ŽP. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, a ishod spora bi bio isti. Iz istih razloga je odbijen dokazni prijedlog financijskim vještačenjem računa drugih fizičkih osoba.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnog potraživanja i djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (stopa zatezne kamate).

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 747,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2024. do isplate s osnove isplate razlike cijene sata rada tužitelja i one priznate od strane tuženika u mirnom postupku.

7. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Glede sporne aktivne legitimacije treba navesti kako iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 16. kolovoza 2024. (list 24. spisa) proizlazi da je HPS kao ustupitelj ustupila tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 124-P1-1 i na temelju izvida štete broj 248603200118 (oznaka štete dužnika), a po kojem računu je dužnik oštećeniku isplatio iznos od 13.341,11 EUR slijedom čega primatelj (tužitelj) i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 747,00 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 2. rujna 2024. (list 27. spisa).

9. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

10. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11. Iako tuženik osporava pasivnu legitimaciju, ovaj je sud mišljenja, a s obzirom na sadržaj spisu priležeće dokumentacije, prema kojoj je oštećenik tuženiku prijavio štetu iz štetnog događaja od 10. veljače 2024. dana 12. veljače 2024. i povodom koje prijave je tuženik napravio izvid i procjenu štete 11. ožujka 2024. te oštećeniku dostavio ponudu od 9. srpnja 2024. i isplatio naknadu u nespornom iznosu, da je time tuženik konkludentno priznao kako pasivnu legitimaciju, tako i odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju. Osim toga, iz obrazložene ponude od 9. srpnja 2024. proizlazi da je tuženik izrijekom priznao odgovornost za naknadu štete, procijenio štetu na iznos od 14.154,84 EUR, dok je račun broj 124-P1-1 umanjen za iznos od 747,00 EUR na ime razlike cijene radnog sata, a kako to proizlazi iz iz e-maila tuženika od 9. srpnja 2024. (list 17. spisa). Stoga ovaj sud osporavanje pasivne legitimacije koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 10. veljače 2024. pregledao oštećeno vozilo 11. ožujka 2024. te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 25,50 h, lakirer – 8,80 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera te optike i drugo.

13. Račun koji je tužitelj na ime limarskih radova izdao vlasniku vozila 20. svibnja 2024., s dospijećem plaćanja 4. lipnja 2024. (list 9. spisa) odnosi se, među ostalim, na limarske radove u trajanju od 25,50h po cijeni 33,18 EUR/h uvećano za PDV. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu od 20. svibnja 2024. obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 1. siječnja 2023. Tuženik, prema ocjeni suda, svojim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje valjanost cjenika tužitelja. U e-mailu od 9. srpnja 2024. tuženik je osporio ovdje utuženi račun za upravo ovdje utuženi iznos na „ime razlike cijene radnog sata (upućeni u ovlašteni servis BMW-a, nije ispoštovana uputa o radionici“). Pri tome valja naglasiti kako je tuženik u izvidu štete visinu štete procijenio u iznosu od 14.154,84 EUR dok je račun tužitelja iznosi 14.088,11 EUR.

14. Iz sadržaja navedenog računa je vidljivo da je istim obračunat rad limara upravo u trajanju koji je predviđen izvidom štete tuženika. Upravo je cijena radnog sata limara predmet prijepora između stranaka, a ne preostale stavke iz računa tužitelja kako to proizlazi iz ponude i e-maila tuženika od 9. srpnja 2024. Isto se odnosi na cijenu sata za optiku za koje radove tužitelj obračunava 30,00 EUR/h uvećano za PDV (prema priloženom računu).

15. Navodi tuženika da je oštećeniku ukazao na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera, ali po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj, nisu od utjecaja na ishod ovog spora. Naime, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

20. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju mišljenja nadzornih tijela – AZTN i HANFA.

21. Imajući u vidu kako se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti sud nije provodio predloženo prometno vještačenje ocijenivši da bi utvrđivanje činjenica vezanih za utvrđivanje visine cijene radnog sata provođenjem istog bilo povezano s nerazmjernim troškovima i teškoćama pa je u skladu s odredbom čl. 464.a ZPP-a zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu.

22. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 747,00 EUR, koji mu je tuženik osporio u e-mailu na ime cijene radnog sata, koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 921. ZOO budući račun tužitelja iznosi 14.088,11 EUR, a tuženik je isplatio tužitelju iznos od 13.341,11 EUR.

23. Tuženik je dužan isplatiti na navedeni iznos i zakonske zatezne kamate u skladu s čl. 943. ZOO. Naime, odredbom čl. 943. st. 1. ZOO određeno je da je, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (čl. 943. st. 2. ZOO). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (čl. 943. st. 3. ZOO), a prema stavku 4. ovog zakonskog članka, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala. Tužitelj zatezne kamate potražuje od 13. veljače 2024. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 12. veljače 2024. pa je stoga, u skladu s čl. 943. st. 4. ZOO, osnovan i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od traženog datuma. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police kasko osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

24. Kako je tužitelj uspio u sporu u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate – čl. 35. st. 2. ZPP), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP).

25. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine" broj 118/18, 51/23 dalje u tekstu: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR, kako je tužitelj to zatražio.

26. Tužitelju je kao potreban priznat zatraženi sljedeći trošak: trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), i trošak pristupa na ročište 14. listopada 2025. (Tbr. 9.1.) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude 30. listopada 2025. (Tbr. 9.3.) u zatraženom iznosu od 75,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu svako u iznosu od 13,27 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude. Naime, imajući u vidu da je odredbama ZSP propisana dužnost stranke pristojbu za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku platiti prilikom njihovog podnošenja, kada se pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom (13,27 EUR), trošak potreban za vođenje parnice, a na koji tužitelj ima pravo na naknadu od tuženika, sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a je upravo trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe za tužbu utvrđene Tarifom koji je tužitelj mogao uplatiti prilikom podnošenja podneska i u konkretnom slučaju je to učinio. U preostalom dijelu, dakle u drugoj polovici propisanog iznosa, tužitelj nema pravo na naknadu nastalog mu troška na teret protivne strane. Sudska pristojba za presudu također je priznata u visini polovice propisanog iznosa (čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama). Dakle, tužitelju je priznato pravo na naknadu sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od po 13,27 EUR, dakle ukupno 26,54 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska o 19. studenog 2024. u iznosu od 150,00 EUR uvećano za PDV budući isti nije bio nužan za okončanje ovog postupka.

27. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. Sud je, jednako kao i u odnosu na glavno potraživanje, na troškove postupka koji predstavljaju sporednu tražbinu, tužitelju dosudio kamatnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose.

28. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 30. listopada 2025.

Sudac

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po pun – sp na presudu

2. tuženiku po pun

3. kal pravomoćnosti – 30 dana