Poslovni broj: K-119/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Dubravki Đivanović uz sudjelovanje Anđele Turuk, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VĐ po optužnici Općinskog državnog odvjetništva, u Dubrovniku broj KO- DO-98/2024 od 23. travnja 2024. radi kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - u daljnjem tekstu KZ/11) nakon javne rasprave održane na ročištu 15. rujna 2025. i zaključene na ročištu dana 29. listopada 2025. koje ročište je održano u prisutnosti općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku Ante Vetme, optuženika VĐ, optuženikove braniteljice Marijane Temali, odvjetnice u Dubrovniku, oštećenika ŽĐ, oštećenikovog punomoćnika Ivana Fabijanovića, odvjetnika u Dubrovniku dana 30. listopada 2025. u prisutnosti optuženika VĐ i oštećenikovog punomoćnika odvjetnika Ivana Fabijanovića objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25

- dalje: ZKP/08) kazneni nalog ovog suda poslovni broj K-119/2024 od 14. lipnja 2025. stavlja se izvan snage.

Optuženik: VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. V i pok. SĐ rođ. Ž, rođen **.**.1949. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, pomorac, umirovljenik, razveden, bez djece, mirovina u iznosu od 620,00 eura, vlasnik kuće na adresi [adresa], površine kuće cca 130 m2, vlasnik osobnog vozila marke i tipa Renault Clio, godina proizvodnje 2003.

k r i v  je

II. da je dana 29. veljače 2024. oko 17,00 sati, u [adresa], a poradi od prije narušenih odnosa, u nakani da kod ŽĐ izazove osjećaj straha i prepasti, imenovanome rekao: „ Zgazit ću te, zakopat ću te“ te uzeo dvije cigle i bacio

P o s lo v

n i b r o j : K - 1 1 9 / 2 0 2 4

ih u smjeru ŽĐ, ali ga nije pogodio, a koje riječi i radnje su kod ŽĐ

ŽĐ izazvale osjećaj straha i prepasti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

III. pa je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - u daljnjem tekstu KZ/11)

IV. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 optuženik VĐ se za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

V. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku VĐ se izriče

UVJETNA OSUDA

Tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema optuženiku neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25

- dalje u tekstu: ZKP/08), troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, iznosi 200,00 eura (dvjestoeura), nagrada i nužni izdaci punomoćnika oštećenika ŽĐ u iznosu od 437,50 eura (četristotridesetsedameura i pedesetcenti) padaju na teret optuženika VĐ koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe i to iznos od 200,00 (dvjestoeura eura) uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847-11924 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K- 119/2024), a iznos od 437,50 eura (četristotridesetsedameura i pedesetcenti) uplatom oštećeniku KĐ na njegov račun.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je podiglo pred ovim sudom optužnicu pod brojem KO-DO-98/2024 od 23. travnja 2024. protiv okrivljenika VĐ radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga.

2. Općinski sud u Dubrovniku prihvatio je zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, i presudom poslovni broj K-119/2024 od 29. svibnja 2024. izdao kazneni nalog kojim je okrivljeni VĐ proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 139. st. 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine.

P o s lo v

n i b r o j : K - 1 1 9 / 2 0 2 4

3. Okrivljenik je pravodobno podnio prigovor protiv kaznenog naloga te je optužnica dostavljena optužnom vijeću koje je rješenjem poslovni broj 4Kov-127/2024-6 od 06. rujna 2024. potvrdilo optužnicu.

4. Kako je optuženik pravodobno podnio prigovor protiv kaznenog naloga odlučeno je kao pod točkom I. izreke i kazneni nalog ovog Suda poslovni broj K-119/2024 od 29. svibnja 2024. je stavljen izvan snage.

5. Upitan na raspravi kakvo je njegovo očitovanje o optužbi optuženik VĐ je izjavio da se ne smatra krivim. Nadalje iskazao je kako će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka i da će odgovarati samo na pitanja svoje braniteljice.

6. U dokaznom postupku, a budući je rasprava počela iznova pročitan je na temelju čl. 431. st. 1. t. 7. i 8. ZKP/08 iskaz svjedoka oštećenika AĐ ispitanog pred istom sutkinjom u nazočnosti stranaka (list spisa 84), ispitani su svjedoci FĐ (list spisa 98-99), ĆĐ (list spisa 101-102) pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list spisa 32-33).

7. U svojoj obrani optuženik VĐ je naveo da je bio na balkonu svoje kuće, a ŽĐ je bio udaljen 4 do 5 metara. Svjedok FĐ je rekao da je ŽĐ pilao i čistio kad je svjedok to vidio i da mu je ŽĐ govorio da snima. Svjedok je naveo da je stavio dijete u vozilo pa on ne zna kako je to sve mogao s obzirom na kratkoću događanja. Smatra da je taj svjedok bio u dogovoru sa ŽĐ i da je isti s namjerom to sve snimao. Kada je sve počelo taj svjedok je već bio tu u ulici, 20 metara udaljen od njega, a dijete on nije vidio. Taj svjedok je rekao da je vikao ŽĐ da stane, da ŽĐ njega ne bi povrijedio a ŽĐ ga nije mogao povrijediti jer je on bio na balkonu. Pita se kako bi on povrijedio ŽĐ kad on ima 50 kg a ŽĐ 100 kg, kad on ima 75 godina a ŽĐ 50 i on je bolestan. On je htio ŽĐ vikom da otjera, da ne pila grane. Kad je vidio da ga ne može vikom otjerati uzeo je uteg, uteg za dizanje i bacio ga pored ŽĐ, a ŽĐ se smijao i rekao ajde, ajde baci. Bacio je uteg i još nešto ali ne da ŽĐ ozlijedi već da ga potjera jer nije mogao gledati da ŽĐ reže šipak koji je on posadio i o kojem se brinuo. Nije ŽĐ rekao da će ga zgaziti, da će ga prebiti i zakopati i to nisu njegove riječi, te riječi on ne spominje nikako. ŽĐ je rekao da je govorio snimaj, snimaj a sve je to trajalo par minuta i ŽĐ je bio u interakciji s njim i gledao je njega i nije gledao cestu. ŽĐ je nešto ispilio i uzeo je granu i zakopao je u njegov salonit na strehi i to je proizvelo neki zvuk i S koja je bila gore smilovala se njemu, došla je do ŽĐ i rekla ŽĐ izlazi, izlazi. ŽĐ je napravio rupu u ogradi da može doći u njegov teren, sporan je taj dio terena i on je tri puta popravljao tu rupu. ŽĐ je njemu 4 puta napravio veliki stres. Da će ja učiniti nešto Mariovoj djeci to mu je smiješno te nije mu za spominjati. ŽĐ je došao tu gdje ne smije doći. To izgleda da jači može terorizirati slabije. On se ne može suprotstaviti ni nekom djetetu a kamoli ŽĐ. ŽĐ je rekao da je završio posao, znači da ga se nije bojao. Međutim posao nije završio jer ga je izvukla rodica, a koja ih nije mogla vidjeti zbog gusta dva šipka, ona je samo čula tupi udarac. On i ŽĐ se nisu nikad svađali ali ŽĐ sluša oca kao dijete od 10 godina, a koji mu govori što da učini. ŽĐ njemu nije mogao nauditi jer je on bio na balkonu svoje kuće. On se u svojih 75 godina nikada nije naljutio kao u ova 4 puta kad je imao probleme sa ŽĐ. On nikada s nikim nije imao problema osim sa ŽĐ. Išao je u policiju i govorio im da ŽĐ samo zabrane da ulazi tu i u policiji su mu rekli da traži zabranu pristupa što je i tražio ali treba puno vremena za to.

P o s lo v

n i b r o j : K - 1 1 9 / 2 0 2 4

7.1. Pregledan je, pročitan i preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VĐ s elektronskim zapisom i snimkom pred policijskim službenicima od 2. ožujka 2024. (list spisa 19-23),

8. Svjedok oštećeni ŽĐ je iskazao da mu je 29. veljače 2024. otac rekao da ispili 2 grane šipka koje su prelazile iznad čestice zemlje VĐ. Dok je pilio te grane u prizemlje kuće je došao VĐ i pitao ga što radi, rekao je istome da pili grane koje prelaze preko njegove čestice. VĐ mu je na to rekao vidjet ćeš ti sad i došao je na prvi kat kuće na balkon te ga gađao sa dvije cigle. U to vrijeme je tu prolazio FĐ i on je rekao K "snimaj ovo može biti dokaz na sudu". U to je VĐ njemu rekao da će ga zakopati, da će ga zgaziti. On se tada udaljio a i FĐ mu je rekao " A makni se odatle". Do tog događaja bili su u dobrim odnosima. VĐ je pokrenuo imovinsko pravni spor protiv njegovog oca ali bez obzira na to on i VĐ su se međusobno javljali. Njemu je bilo čudno ovo Brankovo ponašanje jer prije ga nije takvog vidio. Bojao s za život svoje djece više nego za svoj. On je nakon ovog pratio pola godine djecu do trgovine da ne bi došlo do kakvog incidenta. Nije se dogodio nikakav incident. Svjedok FĐ može potvrditi njegove navode a dijelom je i snimio ovaj događaj ali snimka mu je ostala na starom mobitelu i ne zna da li ima mogućnost da se snimka vrati. FĐ je poslao snimku i njemu, ali on je snimku slučajno izbrisao. Na upit braniteljice naveo je da se nije maknuo kad ga je VĐ počeo gađati ciglom jer nije bio završio sa polom. Na daljnji upit naveo jei da je tu bio za vrijeme dok ga je VĐ gađao i prijetio mu i otišao je kad je završio sa poslom. Na daljnji upit naveo je da je nakon ovog događaja dolazio na mjesto događaja i radio je i VĐ mu nije više prijetio. Na daljnji upit da li je prijetio VĐ njegovoj djeci naveo je da nije.

9. Svjedok FĐ je iskazao da mu je poznato da je pozvan kao svjedok Na upit zastupnika optužbe naveo je da je išao s djetetom u vozilo i vidio je nekakvu buku, galamu. Oštećeni mu je vikao "snimi, snimi" i on je snimao mobitelom jedan određeni period, nije snimio kompletno sve. Prije toga dijete, djevojčicu je stavio u vozilo rekao da okrene glavu i da to ne gleda i da ne bi imala stres. Optuženik je s nečim teškim, kamenom ili opekom, ne zna točno čime, to je bilo teško jer se morao pri bacanju baciti prema naprijed. On je vikao A, A. Čini mu se da je optuženik F spominjao seksualno općenje s majkom. Sjeća se da optuženik nije rekao ubit ću te, rekao je prebit ću te ili zgazit ću te, nije 100% siguran točno, rekao je nešto u tom smislu. Susjeda je bila na balkonu i ista je vikala A, A stani. To je trajalo kratko vrijeme, možda minutu ili najviše minutu i po po njemu i onda je sve stalo i on je otišao. Na daljnji upit navodi da se on sjeća da je optuženik jedan put bacio nešto na Ć, a da li je bilo bacanja više puta on se toga ne može sjetiti. Na upit punomoćnika da li je tu bio prisutan ĆĐ naveo je da se on istoga ne sjeća. Na daljnji upit da li se prilikom ovog događaja oštećenik agresivno ponašao prema optuženom naveo je da koliko se može sjetiti oštećenik se optuženiku obraćao "ajde, ajde", on ne zna što je time oštećenik mislio. Na daljnji upit da li još ima snimku događaja naveo je da ne zna da li je ima spremljenu na kompjuteru, promijenio je u međuvremenu mobitel i na mobitelu je nema. Na daljnji upit naveo je da ukoliko istu pronađe kući na kompjuteru spreman ju je dostaviti.

Na upit braniteljice naveo je da je A za vrijeme događaja bio blizu stabla, misli da je pilio stabla, A je bio iza ograde, tu je betonski zid i ograda zajedno visine cca možda 2 metra, ne zna točno. Na daljnji upit navodi da ne zna kada se oštećeni udaljio,, on je tu bio dok je snimao. Na daljnji upit naveo je da je F vikao A, P o s lo v

n i b r o j : K - 1 1 9 / 2 0 2 4

A stani jer ga je bilo strah da ne bi A pošao na optuženika, da ne bi učinio nešto što nije primjereno. Na daljnji upit da li je ajde, ajde bila provokacija naveo je da on to ne zna.

10. Svjedok ĆĐ je iskazao da mu je poznato zašto je pozvan na sud. On je susjed sa VĐ i sa ŽĐ. Želio bih reći da je on u određenom poslovnom odnosu sa VĐ. Njih dva posjeduju zemljišta koja međusobno graniče i VĐ je njemu dao punomoć da može Brankovo zemljište objediniti sa svojim a da bi mogao graditi kuću s tim da je prije objedinjavanja potrebno ishoditi građevinsku dozvolu i VĐ mu je dao punomoć da u njegovo ime svu dokumentaciju pribaviti za ishođenje građevinske dozvole, nakon toga spajanje zemljišta a potom i gradnja kuće. Jedan put, ne sjeća se ni datuma ni godine, s obzirom da je bilo sunce to je bilo u popodnevnim satima čuo je dok se nalazio u verandi svoje kuće, neku galamu. Prvotno je mislio da je to zbog prometa. Tada je vidio da je ŽĐ bio na ulici a na terasi kuće bila je Marieva rodica S koja mu je govorila da gdje će i da se vrati i da se ne svađaju. S je sišla na ulicu i pošla do ŽĐ. Što je ona ŽĐ tu rekla ne zna, ŽĐ se vratio u svoj ulaz, ne zna točno da li garažu ili kuću i S se vratila, više nisu bili na cesti. On nije čuo svađu prije ovog. Čuo je da je ŽĐ rekao VĐ svađaš se sa rodbinom, neće te imati tko ukopati, što je bilo prije nije čuo ni vidio. VĐ je izašao na izlaz iz kuće svoje na ulicu i vidjevši ga na verandi rekao mu je da li je čuo na što je on VĐ rekao da nema ništa od svađe. To je sve trajalo minut i po, dva. ŽĐ je imao u ruci malu pilicu za piliti drva, ŽĐ je često čistio oko kuće. Na upit braniteljice gdje se je ŽĐ uputio naveo je da on ne zna da li je ŽĐ u trenutku kad ga je on vidio stajao na mjestu ili je kretao se, isti je gledao gore rodicu E i teško je to sada ocijeniti. Na daljnji upit da li je još netko tu bio naveo je da je to prometna ulica, jedna od najprometnijih u Dubrovniku, on nije nikoga uočio a sigurno je da je tu bio još netko jer je promet takav, a to je sve trajalo od jedne do tri minute po njemu.

11. Nakon provedenog postupka analizirajući obranu optuženika i cijeneći izvedene dokaze u njihovoj uzajamnosti i svaki zasebno ovaj sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako je optuženik VĐ počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude.

12. Optuženik u svojoj obrani ne poriče da je bacao predmete ističući da je bacio uteg i još nešto, ali ne da ŽĐ ozlijedi već da ga potjera jer nije mogao gledati da ŽĐ reže šipak koji je on posadio i o kojem se brinuo, dok poriče da bi ŽĐ rekao da će ga zgaziti, da će ga prebiti i zakopati ističući da to nisu njegove riječi, te riječi on ne spominje nikako. Obranu optuženika sud je cijenio neuvjerljivom i usmjerenoj ka oslobađanju od kazneno pravne odgovornosti i ista je pobijena u postupku provedenim dokazima.

13. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka oštećenog ŽĐ koji je detaljno i uvjerljivo opisao dinamiku događaja pri tome decidirano navodeći riječi prijetnje koje mu je optuženik inkriminirane zgode uputio, kao i da ga je gađao sa dvije cigle . Navode njegovog iskaza u bitnim dijelovima potvrđuje i ispitani svjedok FĐ koji potvrđuje da je optuženik bacio nešto teško, kamen ili opeku i da je rekao prebit ću te ili zgazit ću te, nije 100% siguran točno, rekao je nešto u tom smislu . Iako se svjedok FĐ nije točno sjećao prijetnji koje je optuženik uputio oštećeniku to njegov iskaz ne čini neuvjerljivim jer po stajalištu suda životno je i logično da protekom

P o s lo v

n i b r o j : K - 1 1 9 / 2 0 2 4

vremena sjećanja na događaje blijede. Sud je prihvatio iskaz svjedoka EĐ jer je isti dan životno i na logičan način. Osim toga isti zasigurno nema razloga neistinito iskazivati i na taj način izlagati se kaznenopravnoj odgovornosti.

14. Iz iskaza svjedoka ĆĐ proizlazi da on nije vidio ni čuo inkriminirani događaj pa na iskazu ovog svjedoka sud nije crpio bitna utvrđenja vezana za sam inkriminirani događaj. Iskaz svjedoka ĆĐ o onome što se događalo nakon samog inkriminiranog događaja sud je cijenio uvjerljivim, životnim i kao takvom mu je poklonio vjeru.

15. Za postojanje kaznenog djela prijetnje dovoljno da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti i bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići. Kod prijetnje je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladno da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost.

16. Navedena prijetnja upućena od strane optuženika predstavlja ozbiljnu prijetnju oštećenom KĐ i objektivno je kod oštećenog mogla izazvati strah, uznemirenost, osobnu ugroženost i nesigurnost.

17. Znači, zbog takvog ponašanja optuženika, oštećenik je doveden u stanje osobne nesigurnosti, a očito je da je optuženik upravo htio inkriminiranom radnjom zastrašiti istog i da je želio da on ovu prijetnju shvati ozbiljno.

18. Dakle, sud je utvrdio da je optuženik postupio na način opisan u izreci presude, pri čemu je kao odrasla osoba sa određenim životnim iskustvom bio svjestan zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje htio kao svoje pa je postupao s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera.

19. Ubrojivost optuženika nije dovedena u pitanje.

20. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne optuženiku sud smatra kako će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju postići izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje 2 (dvije) godine, odnosno smatra kako će na optuženika VĐ i bez izvršenja kazne dovoljno utjecati da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela, da će se utjecati na sve ostale da se klone počinjenja kaznenih djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a optuženom će se omogućiti ponovo uključivanje u društvo. Pri izricanju kazne sud je optuženiku olakotnim okolnostima cijenio da se radi o osobi starije životne dobi koja do sada nije osuđivana, što ukazuje na usklađenost njegovog ponašanja sa društvenim normama prije i nakon počinjenja djela, dok posebno otegotnih okolnosti nije nađeno.

21. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, a s obzirom na to da je proglašen krivim u ovom postupku, odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, iznosi 200,00 eura (dvjestoeura), nagrada i nužni izdaci punomoćnika oštećenika ŽĐ u iznosu od 437,50 eura (četristotridesetsedameura i pedesetcenti) padaju na teret optuženika

P o s lo v

n i b r o j : K - 1 1 9 / 2 0 2 4

VĐ koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe i to iznos od 200,00 (dvjestoeura eura) uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske), a iznos od 437,50 eura (četristotridesetsedameura i pedesetcenti) uplatom oštećeniku KĐ na njegov račun. Odlučujući o visini paušalog troška sud je vodio računa o trajanju i složenost ovog postupka kao i imovinskim prilikama optuženika.

Dubrovnik, 30. listopada 2025.

Sutkinja

Dubravka Đivanović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog Suda za Županijski sud, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na KO-DO-98/2024

- optuženiku VĐ

- braniteljici Marijani Temali, odvjetnici u Dubrovniku

- oštećeniku KĐ

- punomoćniku oštećenika Ivanu Fabijanoviću, odvjetniku u Dubrovniku