Pn-518/2016-141

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu I. tužiteljice AT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužitelja MT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja ZT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sviju zastupanih po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Sveti Duh, OIB 65119154523, Zagreb, Sveti Duh 64, zastupanog po punomoćniku Denisu Dugaču, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nenada Kovačića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Denisa Dugača, odvjetnika, a po objavi presude dana 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti na ime naknade neimovinske štete prvo-tužiteljici AT iznos od 43.798,53 EUR / 330.000,00 kn, drugo-tužitelju PT iznos od 29.862,63 EUR/ 225.000,00 kn i treće-tužitelju UT iznos od 29.862,63 EUR/ 225.000,00 kn, sve navedeno sa pripadajućim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje se svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od 17. prosinca 2015.g. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti ne ime naknade imovinske štete prvo-tužiteljici AT iznos od 5.043,47 EUR / 38.000,00 kn drugo-tužitelju PT iznos od 398,17 EUR / 3.000,00 kn i treće-tužitelju UT iznos od 398,17 EUR / 3.000,00 kn, sve navedeno sa pripadajućim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročene parnične troškove sa pripadajućim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve navedeno u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se I. tužiteljici AT, OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužitelju PT, OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelju ZT, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Kliničkoj bolnici Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB 65119154523, naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 18.064,64 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 27.167,45 EUR.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužitelja od 16. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je I. tužiteljica AT supruga, a II. i III. tužitelji MT i ZT da su sinovi pokojnog HT, umrlog **.**.2015. u Kliničkoj bolnici Sveti Duh u Jedinici za intenzivno liječenje kirurških bolesnika Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Nadalje navode da je prednik tužitelja pokojni LT **.**.2015. zaprimljen kod tuženika radi operativnog liječenja adenokarcinoma kolona i da je njegovo zdravstveno stanje prilikom zaprimanja kod tuženika bilo dobro (javnim gradskim prijevozom, autobusom stigao je u bolnicu). Nakon preoperativne pripreme 10. ožujka 2015. se pokojni LT tužio na bolove u trbuhu, a koji je bio izuzetno jako otečen te su se u drenu pojavile krvave stolice, čiji je sadržaj izlazio i na debelo crijevo. Unatoč lošem lokalnom statusu i upalnim parametrima koji su se već tada pojavili i ukazivali na upalni proces u trbušnoj šupljini, liječnici tuženika su tek petog postoperativnog dana u stanju izrazite nestabilnosti pokojnog, uslijed razvoja sepse 15. ožujka 2015. oko 15,00 sati učinili hitnu reoperaciju kada je verificirana dehiscencija novo učinjenog spoja crijeva. Nakon provedene reoperacije LT je smješten u stanju endotoksičnog šoka u Jedinicu za intenzivno liječenje kirurških bolesnika Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje tuženika. Navode da je tužiteljima rečeno da je njegovo stanje teško, da su mu zatajili bubrezi te je isti spojen na respirator s kliničkom slikom sepse. Svi simptomi koji su se kod pokojnog prednika tužitelja pojavili neposredno nakon prve operacije (jaki bolovi, nadutost, jaka otečenost trbuha, krvarenje i pojava stolice u drenu) ukazivali su na dehiscenciju novo učinjenog crijevnog spoja, uslijed čega se fekalni sadržaj izlijevao u trbušnu šupljinu te doveo do razvoja infekta i naposljetku do smrti pokojnika. Kako iz navedenog evidentno proizlazi da je došlo do liječničke pogreške jer se nije pravovremeno pristupilo ponovnom operativnom zahvatu radi dehiscencije crijevnog spoja koji po svojoj prilici nije bio pravilno izveden, reoperacija je prekasno učinjena te je uslijed toga došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja (sepse) koje se više nije moglo popraviti niti reoperacijom. Da je drugi operativni zahvat učinjen samo dan ranije, dakle 14. ožujka, odnosno najkasnije do 15. ožujka u jutarnjim satima pokojni LT bi imao znatno veće šanse za preživljavanje. Tužitelji stoga predlažu da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da I tužiteljici isplati iznos od 220.000,00 kn (na ime naknade štete zbog smrti bliskog srodnika) i 38.000,00 kn (za troškove pogreba, troška izrade nadgrobnog spomenika i troška žalobne odjeće), II i III tužiteljima svakome iznos od 150.000,00 kn (na ime naknade štete zbog smrti bliskog srodnika) i 3.000,00 kn (za troškove žalobne odjeće) svakome, sve sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 16.1.2023. (a u odnosu na koji prema navodima sa zadnje održane glavne rasprave ostaju) iskazanim u valuti EUR tužitelji predlažu da sud donese presudu kao u toč. I. izreke ove presude te su na taj način povećali, odnosno preinačili tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete tužitelja zbog smrti njihovog prednika pok. LT. Imajući na umu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeo stav da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.) te da tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, valjalo je dopustiti preinaku u odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete, sukladno čl. 190. st. 2. ZPP i riješiti kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su njegovi djelatnici prilikom liječenja pokojnog LT postupali u svemu kako je trebalo te da je došlo do komplikacije koju tuženik nije skrivio niti je za nju odgovoran. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti. U konačnici potražuje naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Izjave tužitelja od 18. svibnja 2015. Uredu državne uprave zagrebačke županije, Službe za zajedničke poslove Ispostave Zaprešić (list 6-8 spisa), preslike Vjenčanog lista Matičnog ureda Jakovlje Klase: 223-03/15-004/1 od 13. siječnja 2015., (list 9 spisa), Rodni list Davora Grgeca MU Črnomerec Klase 222-02/15-11/1 od 15. svibnja 2015. (list 10 spisa), Rodni list Roberta Grgeca MU Črnomerec Klase: 222-02/15-11/1 od 15. siječnja 2015. (list 11 spisa), Potvrdu o smrti Kliničke bolnice Sveti Duh, Zagreb, (list 12--14 spisa), Smrtni list Matičnog ureda Črnomerec Klase 223-04/2015-009/1 od 26. ožujka 2015. (list 15 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 16-54 spisa), prijedlog radi sporazumnog rješenja odštete od 15. prosinca 2015. (list 55-59 spisa), Rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći od 2. ožujka 2016. (list 65-78 spisa), neslužbeni primjerak izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 84- spisa), Statut Kliničke bolnice Sveti Duh (list 88-90 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu 7. rujna 2016. (list 95 spisa), Dopis Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 25. travnja 2017. (list 116 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po Sveučilištu u Splitu, Medicinski fakultet od 22. veljače 2018. (list 134-139 spisa), proveden je dokaz saslušanjem vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu dr. Marije Definis Gojanović i dr. FT na ročištu 18. prosinca 2019. (list 222-225 spisa), saslušana je svjedokinja IT na ročištu 6. veljače 2020. (list 261- 262 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po Hrvatskom liječničkom zboru, Hrvatskom društvu za medicinska vještačenja, stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Augustu Mijiću, spec. Opće kirurgije, subspecijalisti abdominalne kirurgije (list 312- 313 spisa), provedeno je saslušanje vještaka prof.dr.sc. Augusta Mijića na ročištu 23. siječnja 2024. (list 365-367 spisa), provedeno je novo medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci od 16. prosinca 2024. (list 397-400 spisa), proveden je dokaz saslušanjem vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci dr. CT i dr. ŠT (list 437-441 spisa).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpe zbog smrti njihovog prednika, supruga i oca pok. LT koji je preminuo **.**.2015. tijekom liječenja kao pacijent tuženika.

5. Među strankama nije sporno da je I tužiteljica supruga pok. LT i da su II. i III. tužitelji njegovi sinovi. Nadalje nije sporno da je pok. LT **.**.2015. zaprimljen kod tuženika radi planiranog operacijskog liječenja uznapredovanog karcinoma – raka rektuma (završnog crijeva), da se 10. ožujka 2015. pristupilo operacijskom zahvatu pri čemu je urađena resekcija (odstranjivanje) uznapredovanog raka završnog crijeva. Nije sporno niti da u poslijeoperacijskom tijeku dolazi do razvoja komplikacija pa je pok. LT ponovno operiran dana 15. ožujka 2015. te da je preminuo **.**.2015. U konkretnom slučaju sporno je među strankama da li je do smrti pok. LT došlo zbog greške ili propusta u liječenju, odnosno krivnje u postupanju tuženikovih djelatnika, odnosno da li postoji odgovornost tuženika za naknadom utužene imovinske i neimovinske štete tužiteljima.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. I. tužiteljica je u svom iskazu navela kako je njen suprug inače bio vitalan čovjek, međutim, u siječnju 2015. su mu otkrili da ima neko zadebljanje na debelom crijevu pa je onda odlučio to operirati, da se prije odlaska u bolnicu dobro sjećao, radio je u vinogradu, da su u bolnicu došli javnim prijevozom, on je operiran u utorak, u srijedu je bio dobro, a u četvrtak su se pojavile komplikacije, tako da je ujutro od 5 sati do 10 sati imao nesnosne bolove i vikao je, da je ona za to saznala kada je došla njemu posjetu taj četvrtak oko 13 ili 14 sati pa joj je on to ispričao, a isto to joj je i sestra ispričala, pozvala je doktora i došao je jedan mladi doktor koji je rekao da je sve to dobro, da će sve biti dobro. Tada je primijetila da je njen suprug natečen u predjelu trbuha, rekla je doktoru da vidi da je natečen, ali je doktor rekao da je to normalno poslije takve operacije. Ostala je kod njega taj dan negdje do 17 sati. Onda je i u petak išla k njemu u bolnicu, bolovi su se nastavili i dalje se vidjelo da je natečen, opet je sestru pitala, ali je ona rekla da je sve to normalno. U nedjelju ujutro došao je dežurni doktor i onda je odmah na prvi pogled vidio da s njim nešto nije u redu i da mora hitno na operaciju, onda ju je suprug pozvao, ona je došla u bolnicu i onda joj je rekao da mu je liječnik rekao da mora ići na operaciju i da se nešto dogodilo, on joj je rekao da ga doktor nije niti pregledao nego da je na prvi pogled uočio da nešto nije u redu. Ona tada s doktorom nije pričala, nego su njezinog supruga odmah pripremili za operaciju, ali joj je sestra rekla da nešto nije u redu u abdomenu, da će se sve vidjeti nakon operacije. Nakon toga je on operiran i u tijeku operacije je pao u komu, zatajili su mu bubrezi i više se nije probudio. Nju je to pogodilo, njezin suprug je bio jak i snažan čovjek i nije trebao tako umrijeti. Što se tiče troškova pogreba, to je ona platila, a što se tiče izrade nadgrobnog spomenika sada je u tijeku izrada spomenika, a žalobnu odjeću za sebe je ona platila.

8. II. i III. tužitelji u svom iskazu su naveli kako iskazuju suglasno kao I. tužiteljica.

9. Iz iskaza svjedokinje KT proizlazi kako je pokojni svekar bio naručen na operaciju iza njegovog 60. rođendana, rođen je **.**.1955., na tu operaciju išao je autobusom, s njim je išla i njezina svekrva, ovdje I. tužiteljica, operacija je bila zakazana kod tuženika, ona je sa suprugom, ovdje II. tužiteljem, a također i sa I. i III. tužiteljima došla u posjetu drugi dan nakon operacije, kada su ušli k njemu, on je ležao na krevetu, bio je potpuno svjestan, oni su se pozdravili i onda se on njoj počeo žaliti, rekao je da kako ga je trbuh bolio dan nakon operacije, vikao je da ga je čula cijela bolnica. Vidjela je da je monitoriran, a to znači da je imao elektrode po sebi, on je njoj pokazao trbuh i vidjela je da je trbuh bio dosta poveći. Onda je došao doktor koji je bio dežuran i koji nije operirao pok. svekra. On je skoro izustio da će biti potrebna, i prije nego je završio rečenicu, ona je rekla reoperacija, onda je on potvrdio da će vjerojatno biti potrebna reoperacija, ali da treba malo pričekati jer da je on sada opserviran. Onda iza toga je došlo do te druge operacije - reoperacije, to je bilo u nedjelju. Onda su iz bolnice zvali svekrvu jer se svekar nakon što su mu rekli da će morati ponovno ići na operaciju, nije dao na ponovnu operaciju, onda je svekrva s njim razgovarala i objasnila mu da je to za njegovo dobro, onda je on išao na tu drugu operaciju. Onda su ih zvali iz bolnice, rekli su im da je on operiran, ali da nakon operacije nije došao svijesti, onda su njih četvero došli u ponedjeljak ujutro k njemu mimo vremena koje je inače određeno za redovne posjete. Kada su ga vidjeli nije bio pri svijesti, bio je na respiratoru, ona ga je primila za ruku i vidjela je da je kraj, iako je dan prije bio dobro. Na pitanje da li je pok. svekar svjedokinje, konzumirao alkohol u tom razdoblju od kada se ona udala i od kada je živjela u zajedničkom kućanstvu s njim, pa sve do odlaska u bolnicu radi predmetne operacije, svjedokinja navodi da je on znao popiti čašu vina kad su bila neka slavlja, ali da nije bio alkoholičar te navodi da joj nije poznato koje sve dijagnoze je imao njezin pok. svekar.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužitelja, budući su isti sudu logični i uvjerljivi te u bitnome suglasni. Sud prihvaća iskaz svjedokinje KT u pretežnom dijelu, osim u dijelu u kojem ta svjedokinja o učestalosti konzumiranja alkohola njezinog pok. svekra jer je u tom dijelu iskaz suprotan utvrđenjima iz medicinske dokumentacije, a na koju se u konačnici pozivaju i ustanove koje su vještačile u ovom predmetu, a čiji nalaz i mišljenje ovaj sud prihvaća.

11. Radi utvrđenja jesu li u postupanju djelatnika tuženika prilikom bolničkog liječenja pok. LT postojale liječničke greške koje su u konačnici rezultirale smrtnim ishodom za prednika tužitelja pok. LT provedena su tri medicinska vještačenja.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Sveučilišta u Splitu, Medicinskog fakulteta od 12. ožujka 2018. proizlazi da je pok. pacijent LT zaprimljen u bolnicu 6.3.2015. radi planiranog operacijskog liječenja uznapredovanog karcinoma – raka rektuma (završnog crijeva), da su kod istog i ranije bile utvrđene pridružene bolesti (povišen tlak, alkoholna ciroza jetre, upala želuca, jednjaka, proširene vene potkoljenice), a što ga je svrstavalo u rizične pacijente. Nakon pripreme, 10.3.2015. pristupilo se operacijskom zahvatu, pri čemu je urađena resekcija (odstranjivanje) uznapredovanog raka završnog crijeva. U poslijeoperacijskom tijeku dolazi do krvarenja na dren i na čmar, a koje se liječi krvnim pripravcima i vitaminom K. U daljnjem tijeku bolesti dolazi do daljnjeg pogoršanja bolesti, u smislu popuštanja anastomoze (spoja crijeva) i razvoja upale potrbušnice (peritonitis), a potom i sepse s razvojem septičnog šoka (krvotočnog urušaja). Radi takvih razvoja komplikacija, ponovno je operiran 15.3.2015., kada je potvrđen razlog peritonitisa – popuštanja spoja između debelog i završnog crijeva te je učinjeno čišćenje i ispiranje trbušne šupljine, uz drenaže, prešivanje donjeg kraja preostalog završnog crijeva i izvođenjem gornjeg kraja debelog crijeva na trbušnu stjenku, kao kolostomije. Nakon operacije i unatoč svim mjerama intenzivnog liječenja, pok. LT umire 17.3.2015. U spisu ne postoji nalaz obdukcije pok. pacijenta LT pa se samo može pretpostaviti da je došlo do septičnog šoka (krvotočnog urušaja radi sepse), ali točan uzrok smrti ne može se utvrditi. Zaključuje da nije bilo liječničke pogreške u liječenju pok. LT. Indikacija za zahvat, prva operacija i poslijeoperacijska skrb, druga operacija i poslijeoperacijsko liječenje provedeni su ispravno, na vrijeme i u skladu s pravilima struke. Komplikacije razvijene neposredno nakon prve operacije uglavnom su nastale radi pridruženih bolesti (ciroze jetre, posljedično slabo zgrušavanje krvi, manjak trombocita) i liječene su na ispravan način. Druga operacija pravilno je i na vrijeme indicirana i izvedena na pravilan način. Komplikacije sa smrtnim ishodom su nastale radi popuštanja spoja između crijeva. Popuštanje spoja između crijeva i posljedični peritonitis, često i sa smrtnim ishodom, dobro je poznata komplikacija, koja se javlja kod i do 10 % pacijenata. Kod ovog konkretnog slučaja opasnost od propadanja-dehiscijencije spoja bila je i veća radi navedenih pridruženih bolesti. Naglašava da se neposredni uzrok smrti pok. LT ne može sa sigurnošću zaključiti jer nalaz obdukcije (ukoliko je ona i učinjena) ne postoji u spisu, već se isti može osnovano pretpostaviti obzirom na podatke i druge medicinske dokumentacije, a u kojoj je naveden slijed događaja.

12.1. Obzirom na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka, vještak se pisano očitovao 4. travnja 2019. te je navedeno su kako u cijelosti ostaje kod već danog pisanog nalazi i mišljenja od 22. veljače 2018. te napominje da se na pitanje glede vjerodostojnosti medicinske dokumentacije ne može izjašnjavati jer to nije zadatak ni posao vještaka, a na sve što je direktno vezano za smrtnu posljedicu ne može sa sigurnošću zaključivati iz razloga koji je već naveden, odnosno zbog toga što nije učinjena obdukcija tijela pok. LT HT te je nepoznat uzrok smrti.

12.2. Potom je navedena ustanova u svom pisanom očitovanju od 22. srpnja 2019. iscrpno, detaljno i obrazloženo odgovorila na pitanja i primjedbe tužitelja sadržane u podnesku od 11.2.2019.

12.3. U svom usmenom saslušanju prof. prim. dr.sc. Zdravko Perko i prof. prim. dr. sc. Marija Definis-Gojanović koji su vještačili u timu spomenute ustanove su u odnosu na navode tužitelja kojima ukazuju na dr. Zdravka Perka kao "neovlaštenog" vještaka u ovom predmetu naveli da je predmet dan na vještačenje vještaku Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, da ta ustanova ima svoje Povjerenstvo za sudbena mišljenja, a isto radi po Pravilniku koji je sudu dostavljen. Po tom Pravilniku povjerenstvo ima mogućnost u određenim predmetima uzeti za potrebe vještačenja osobu ad hoc, koja po svojim znanjima te jednako tako i Pravilniku ima određena znanstveno nastavna zvanja i time može biti upotrjebljena kao stručna osoba u odgovarajućem predmetu. U vrijeme izrade nalaza i mišljenja dr. Zdravko Perko nije bio na listi stalnih sudskih vještaka, ali je bio u postupku ponovnog imenovanja. Taj postupak je završen i on je sada ponovno, kao što je bio i prije, stalni sudski vještak. Od samog početka rada Povjerenstva, dakle tada kao stalni sudski vještak radio je na izradama vještava koja su povjerena Fakultetu kao vještaku. Rješenje o imenovanju nalazi se na Županijskom sudu u Splitu. Na pitanje prof. prim. dr. sc. Zdravku Perku da li je bio zaposlenik tuženika on je odgovorio da nije nikada bio zaposlenik tuženika, međutim da je specijalizirao 4 godine za potrebe Medicinskog centra Vukovar koji je bio u izgnanstvu, specijalizaciju je obavljao kod tuženika otprilike 3 godine. Ukazuju da je sva simpomatologija koja je u pitanju navedena (intenzivna bol kao i klinički nalazi: tahikardija i hemodinamska nestabilnost) dio događaja sa pacijentom tijekom 5 dana nakon prvog operativnog zahvata dana 10.3. te predstavljaju uobičajene pojave kod operacija, poglavito ovakvog tipa. Napominju da je pacijent 12.3. dobio jednom protiv bolova, a što ne govori u prilog intenzivnoj boli u postoperacijskom tijeku nakon prve operacije. Navode da je pacijent 13.3. bio vitalno stabilan, da je sjedio pored kreveta, a što ne bi mogao da je bio nižeg tlaka ili nestabilan, također navode da je 15.3. imao jednu proljevastu tamnu stolicu bez primjesa krvi, a što je u abdominalnoj kirurgiji osnovi pokazatelj funkcioniranja probavnog traka. Drugim riječima, ova događanja ne govore u prilog dehicijencije šavova, iako ne znači da se to nije moglo kroz navedeno vrijeme događati. Sve što se kod pacijenta događalo u neposredno postoperacijskom tijeku nakon prvog operacijskog zahvata je uobičajeno i očekivano nakon takve operacije. Što se tiče popuštanja šavova na mjestu spajanja odstranjenog crijeva, to je relativno često i javlja se kao komplikacija i u najsuvremenijim ustanovama diljem svijeta negdje oko 10 %. Osnovni pokazatelj popuštanja šavova je upala potrbušnice. Do popuštanja može doći neposredno nakon operacije, ali i do 15 - 20 dana nakon operacije, a kada je već pacijent otpušten na kućnu njegu. Pacijenti se otpuštaju u trenutku kada se stolica stabilizira. Glavni pokazatelj da spoj između crijeva funkcionira je upravo pojava stolice, a pacijent je 15.3. imao "jednu proljevastu tamnu stolicu", kako je navedeno u trajnom praćenju stanja pacijenta Napominju da pacijent ima drugih pridruženih bolesti, što ga svrstava u skupinu rizičnih bolesnika tako da su se sve ove komplikacije mogle i očekivati, uključujući čak i smrtni ishod. Pacijent je u razdoblju od 10. do 15. imao i nekoliko krvavih stolica, ali i melena. Melena je pojava kao katran crne stolice. Ovakva stolica ukazuje na krvarenje iz gornjeg dijela probavnog trakta jer se boja krvi promijeni tijekom prolaska krvi kroz probavnu cijev. Ovo ukazuje da je pacijent očito imao i znakove nekakvog krvarenja, ne samo iz područja spoja crijeva nego iz gornjeg dijela probavne cijevi, a što je također očekivajuće s obzirom na pridružene bolesti. Pojava melene ne ukazuje da je došlo do popuštanja spoja, međutim pojava svježe krvi na čmar može se očekivati u postoperacijskom tijeku i također ne ukazuje na popuštanje spoja. U dekurzusu se navodi da je 12.3. u popodnevnim satima pacijent imao u više navrata krvave stolice sa ugrušcima, da bi tijekom noći sa 12. na 13. imao jednu melenu, a potom tijekom 13.3. tri melene, a što samo potvrđuje prethodno rečeno da se radilo o krvarenju iz gornjeg tijeka probavnog trakta, a što se i moglo očekivati, kako i kod njega tako i kod drugih osoba koji imaju kroničnu upalu želudca, jednjaka i cirozu jetre. U konkretnom slučaju radilo se o rizičnom pacijentu. Na pitanje da li postoji razlika između ciroze jetre i etilične jetre, odnosno da se očituju da li je prednik tužitelja imao cirozu jetre ili etiličnu jetru, liječnici navode da je pacijent imao alkoholnu ili etiličnu cirozu jetre, a što proizlazi iz medicinske dokumentacije na više mjesta navedeno između ostalog i sa šifrom MKBKA70.3., što u prijevodu znači alkoholna ciroza jetre te da je alkoholna ciroza jetre identična etiličnoj leziji jetre. Na pitanje na temelju kojih dijagnostičkih pretraga se utvrđuje postojanje alkoholne ciroze jetre, i na temelju čega su utvrdili da je pacijent imao alkoholnu cirozu jetre navode da je podatak o alkoholnoj cirozi jetre proizašao iz medicinske dokumentacije, a u kojoj se navodi anamnestički podatak (podatak dat od samog pacijenta prilikom prijema u bolnicu) o abuzusu alkohola te nalazu kirurga pisanom u operacijskoj listi gdje se "verificira cirotično promijenjena jetra". Također i laboratorijski nalazi koji se spominju u medicinskoj dokumentaciji kao što je porast bilirubina također govore u prilog ovoj dijagnozi. Odukcija tijela pokojnika nije učinjena, zbog toga ne znaju koji je neposredni uzrok smrti pa se time ni na koji način ne može govoriti o uzročno-posljedičnoj vezi popuštanja šavova, a time i eventualne liječničke pogreške sa smrtnim ishodom. Budući da je obdukcija izostala, izostala je i patohistološka dijagnostika pojedinih organa, a time i jetre te u konkretnom slučaju nije moguće potvrditi kliničku dijagnozu postojanja alkoholne ciroze jetre. S obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o rizičnom pacijentu bila je potrebna pojačana skrb u jedinici intenzivnog liječenja sa stalnim praćenjem laboratorijskih pretraga i kliničkog stanja pacijenta, a što je u konkretnom slučaju i napravljeno. Nije istina da je nađena veća količina crijevnog sadržaja iz debelog crijeva u količini od 1,5 litara, nego je navedeno da u operacijskom nalazu stoji da se prilikom pripreme operacijskog polja i vađenja drena dobije 1,5 litara prvo sukrvavog potom fekulentnog sadržaja. Pojava sukrvavog sadržaja (ne znaju točno koja količina jer nije navedeno) je uobičajena kod operacije debelog crijeva. Kod pacijenta s cirozom jetre može se očekivati i veća količina ovakvog sadržaja u trbušnoj šupljini. Pojava ovakvog sadržaja ne ukazuje na popuštanje spoja. Nakon pristupanja u trbušnu šupljinu prilikom druge operacije nađeno je obično sterkolarnog sadržaja i fibrinske naslage, a za njega obilno znači i 1 dcl, pojava ovog sadržaja u trbušnoj šupljini kao fibrinskih naslaga je očita posljedica popuštanja spoja, radi čega je pacijent i reoperiran. Fibrinske naslage se pojavljuju kao posljedica upale potrbušnice u ovom slučaju zbog popuštanja spoja. Fibrinske naslage se stvaraju u kratkom roku nakon pojave upale potrbušnice, a gledajući vremenski radi se o satima. Navode da je druga operacija pravilno i na vrijeme inidicirana i provedena po pravilima struke, a to što je provedena u nedjelju popodne govori da je provedena u hitnoj službi, a čim je utvrđeno da je kod pacijenta prisutna klinička slika upale potrbušnice, odnosno akutnog abdomena, takva klinička dijagnoza zahtjeva hitan operacijski zahvat. Pri tome se nikada ne može znati koji je točan uzrok upale potrbušnice, a što je u ovom slučaju očito bilo popuštanje spoja, a što se utvrdilo tijekom druge operacije. Do manjka trombocita može doći i zbog septičnog stanja. Nakon toga vještaci navode da je pacijent do 15-og ujutro imao simptome koji su uobičajeni nakon ovakvog operacijskog zahvata, a tek 15-og se pojavljuju znakovi uplate potrbušnice, nakon čega je i neposredno operiran.

12.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Sveučilišta u Splitu, Medicinskog fakulteta od 12. ožujka 2018. jer je isti logičan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke. Osim toga, isti je sukladan dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Također, sud je u cijelosti prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje, tako i pisano očitovanje te ustanove te usmeno očitovanje stručnjaka iz navedene ustanove koji su vještačili. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Na takvu ocjenu suda bez utjecaja su navodi tužitelja da iz službenih pečata na stanici 6. opisanog "vještva" proizlazi da je prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović sudski vještak, međutim da nije vidljivo da bi sudski vještak bio i prof. dr. Zdravko Perko, koji je kao abdominalni kirurg i subspecijalist abdominalne kirurgije faktično nositelj "vještva", da su tužitelji provjerom na internetskim stranicama Sudačke mreže utvrdili da navedeni liječnik nije sudski vještak. Ukoliko je točno da prof. dr. sc. Zdravko Perko nije stalni sudski vještak, ne ulazeći u meritum vještačenja, ne prihvaćaju konkretno "vještvo" iz formalnih razloga, tj. stoga što jedan od referenata i to nositelj vještačenja nije sudski vještak. Iz navedenog proizlazi da vještačenje u pravilu provode osobe koje su sudski vještaci, odnosno da je jedino sud ovlašten odrediti vještakom osobu koja nije sudski vještak (tzv. ad hoc vještak), i to kada za to postoje opravdani razlozi. (npr. ne postoji osoba određene struke koja je ujedno i vještak). U konkretnom slučaju, Povjerenstvo za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu nije bilo ovlašteno odrediti kao vještaka i to de facto kao nositelja vještačenja osobu koja nije vještak, jer to pravo ima samo sud. Odredbom čl. 252. st. 3. ZPP propisano je da se vještačenje se može povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, kemijskom laboratoriju, fakultetu i sl.), što je u konkretno slučaju i učinjeno. U situaciji kada je vještačenje povjereno ustanovi, bez utjecaja je pozivanje tužitelja na odredbu čl. 252. st. 2. ZPP kojom je propisano je da se vještaci određuju u prvom redu iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja te činjenica da prof. prim. dr.sc. Zdravko Perko u vrijeme izrade nalaza i mišljenja nije bio na listi stalnih sudskih vještaka, ali je bio u postupku ponovnog imenovanja nije od utjecaja na valjanost navedenog nalaza i mišljenja. U konkretnom slučaju Ustanova određuje jednog ili više stručnjaka koji će obaviti vještačenje, a utvrđeno je da naprijed spomenuta ustanova ima svoje Povjerenstvo za sudbena mišljenja koje radi po Pravilniku o postupku provođenja vještačenja na Medicinskom fakultetu u Splitu. U konkretnom slučaju kao što je ovaj, kada ustanova određuje jednog ili više stručnjaka koji će u njezino ime obaviti vještačenje, bez utjecaja je na valjanost nalaza i mišljenja okolnost da jedan od stručnjaka ustanove kojeg je ustanova odredila (prof. prim. dr. sc. Zdravko Perko) da zajedno sa drugim stručnjakom (prof. prim. dr. sc. Marija Definis-Gojanović) u njezino ime imaju obaviti vještačenje nije u vrijeme izrade nalaza i mišljenja bio na listi stalnih sudskih vještaka, ali je bio u postupku ponovnog imenovanja jer ta činjenica ne utječe na njegovo stečeno i ničim dovedeno u sumnju stručno znanje liječnika određene specijalnosti, odnosno subpecijalonosti pa i profesora te ustanove jer to stručno znanje, unatoč činjenici da je postupak imenovanja u trenutku izrade nalaza i mišljenja bio u tijeku i dalje postoji i nije time dovedeno u pitanje. Uzgredno valja ukazati kako je u vrijeme usmenog saslušanja stručnjaka iz navedene ustanove postupak imenovanja prof. prim. dr. sc. Zdravka Perka završen i on je tada ponovno, kao što je bio i ranije, bio na listi stalnih sudskih vještaka.

13. Budući da su tužitelji nastavili prigovarati naprijed navedenom nalazu i mišljenju vještaka, u postupku je provedeno drugo vještačenje po Hrvatskom liječničkom zboru, Hrvatskom društvu za medicinska vještačenja, dr. med. Augustu Mijiću. Iz nalaza i mišljenja od 17. ožujka 2022. proizlazi da je 6.3.2015. pok. pacijent LT zaprimljen u Kliničku bolnicu Sveti Duh radi planiranog operacijskog liječenja uznapredovanog karcinoma završnog dijela debelog crijeva. Prije operativnog liječenja medicinska dokumentacija opisuje ranije utvrđene pridružene bolesti (etilizam, etiličnu leziju jetre, kroničnu upalu želuca, jednjaka, proširene vene potkoljenice). Dana 10.3.2015. pristupilo se operacijskom zahvatu, pri čemu je urađena resekcija uznapredovanog raka završnog crijeva, uz spajanje preostalih krajeva debelog crijeva i završnog crijeva. U poslijeoperacijskom tijeku dolazi do krvarenja, na dren i na čmar, a koje se liječi krvnim pripravcima, plazmom i vitaminom K. U daljnjem tijeku bolesti dolazi do daljnjeg pogoršanja bolesti, u smislu popuštanja anastomoze (spoja crijeva) i razvoja upale potrbušnice (peritonitis), a potom i sepse s razvojem septičnog šoka. Dana 15.3.2015. pristupa se drugom operativnom zahvatu tijekom koje se utvrdi peritonitis, popuštanje spoja između debelog i završnog crijeva. Slijedi operativni zahvat primjeren nalazu. Nakon operacije i unatoč svim mjerama intenzivnog liječenja, pok. LT umire dana 17.3.2015. Neposredni uzrok smrti ne može se sa sigurnošću utvrditi jer nije izvršena obdukcija. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji vještak pretpostavlja da je septički šok neposredni uzrok smrti. Septički šok posljedica je sterkoralnog peritonitisa do koje je došlo dehiscijencijom anastomoze. Temeljem priložene dokumentacije ne može se sa sigurnošću utvrditi i kada je došlo do dehiscijencije (popuštanja spoja crijeva) koja je na kraju i dovela do sterkoralnog peritonitisa i sepse. Incidencija dehiscijencije anastomoze kod resekcije rektalnih karcinoma kreće se od 3 % do 21 %, postoperacijska smrtnost povezana s komplikacijama anastomoze kreće se od 5 % do 22 %. Zbog velike incidencije smrti po komplikacijama anastomoze kod operacije završnog dijela debelog crijeva operater mora uvijek kod neuobičajenog ranog poslijeoperativnog tijeka odmah isključiti ovu komplikaciju. Rizik dehiscijencije u pacijenata s cirozom jetre je oko 5 puta veći nego u pacijenata onih bez ciroze jetre. Poslijeoperacijski tijek neposredno nakon prve operacije ne može se direktno i samo pripisati pridruženim bolestima koje je imao pokojnik prije operacije. Iz epikrize, jedinice za intenzivno liječenje KB Sveti Duh, vidljivo je da je pokojnik protrahirano krvario na dren i na čmar, cijelog neposrednog poslijeoperacijskog tijeka s posljedičnom hipotenzijom i tahikardijom, s kontinuiranim porastom CRP-a (C reaktivni protein – ukazuje na pojavu upalnog procesa). Ovakav posljeoperacijski tijek nije uobičajen i ne može se tumačiti premorbidnim stanjem pokojnika, već zahtjeva aktivnu kiruršku dijagnostiku koja nije urađena. To je propust u liječenju.

13.1. Obzirom na primjedbe tuženika na navedeni nalaz i mišljenje vještaka, prof. dr. sc. August Mijić iz navedene ustanove se pisano očitovao. U svom pisanom očitovanju od 28. ožujka 2023. naveo je kako je veliki propust tuženika što nije uradio obaveznu obdukciju kod ovakvog ishoda liječenja. Stoga je morao uraditi svoj nalaz i mišljenje nakon analize priložene medicinske dokumentacije, a bez nalaza obdukcije. Navodi da se njegov nalaz i mišljenje temelje na medicinskim činjenicama iz priležeće medicinske dokumentacije. Navodi da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji septički šok neposredni uzrok smrti, da je septički šok posljedica sterkoralnog peritonitisa do kojeg je došlo dehiscijencijom anastomoze. U cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 15.3.2022.

13.2. U svom usmenom saslušanju prof. dr. sc. August Mijić naveo je kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja kao i očitovanja od 27.3.2023., a vezano uz način liječenja pok. LT. Na pitanje da li postoji mogućnost da se usuglasi sa nalazom i mišljenjem vještaka dr. Perko i dr. ĐT navodi kako se nikako ne može složiti nalazom i mišljenjem tih vještaka te kako je ustanovio i da je tijekom operativnog zahvata 15.3.2015. izvađen i crvuljak. Smatra da je vađenje crvuljka, osim ako nije bio ozlijeđen tijekom tog operativnog zahvata, kontra indiciran budući da je tada pacijent imao evidentni sterkolarni peritonitis. Kod ovakvih peritonitisa otvarati crijevo na bilo kojem mjestu, ako to nije neophodno je kontraindicirano. Tu se mora ograditi da je to moguće ako je u toku operacije došlo do neke ozljede u području crvuljka. Na pitanje da li se zna uzrok smrti ili se ne zna, odnosno da li se samo može pretpostaviti navodi kako kod tužitelja nije rađena obdukcija koja bi decidirano opisala neposredni uzrok smrti. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji prema opisu tijekom druge operacije te prema nalazima anestioziologa koji su pratili pok. LT, dakle na temelju tih činjenica može se zaključiti da je bio u peritonitisu, sepsi i da je to neposredni uzrok smrti. Na pitanje da li je popuštanje spoja crijeva jedna od predviđenih i propisanih komplikacija u medicinskoj znanosti navodi kako je kod ovakvih operacija opisano popuštanje anastomoze (dehiscenca) čak i do 20 % svih operacija. Na pitanje kada ta komplikacija prestaje biti komplikacija te prelazi u propust, isti navodi da se kirurg prije operacije mora upoznati sa cjelokupnim stanjem pacijenta ukoliko ima rizičnog pacijenata, što je bilo i u ovom slučaju, tada treba dodatni oprez i bilo kakva nepravilnost u poslijeoperacijskom tijeku traži ozbiljan kirurški pristup. U ovom slučaju već neposredno nakon operacije pok. A je evidentno krvario na dren. Dan kasnije stanje se komplicira, na dren se nastavlja javljati krvavi sadržaj, postaje nemiran i hipotenzivan, gubi krv. Dan kasnije od operacije na dren iz trbuha izlazi krv. Na dan 12.3. u 6 sati ujutro opet je hipotenzivan, dobiva tri doze krvi, a na prirodni anus izlazi krvava stolica, krv. Deset sati iza toga opet krvave stolice sa ugrušcima. Dan kasnije opet dobiva dvije doze krvi. Dana 14.3. na jedan dren obilo krvari. Dana 15.3.2015. u 5 sati ujutro opet je hipotenzivan, a vrijednost CRP je u daljnjem pogoršanju. Trinaest sati iza toga se tek reagira. Ovaj tijek zbivanja s pacijentom opisan na anesteziološkoj listi govori o dramatičnom zbivanju primarnog krvarenja, dok se pojava distenzije može povezati sa upalom. Kirurg je bio dužan već nakon prvog krvarenja, ako ništa onda 11.3. u 7 sati ujutro učiniti reviziju, to znači otvoriti trbuh, utvrditi mjesto krvarenja i zaustaviti krvarenje, istovremeno provjeriti i anastomozu. Na pitanje da li zna kada je nastupilo popuštanje šavova navodi kako se to ne može znati. Na pitanje kako onda zna da to nije na vrijeme prepoznato navodi kako uopće nije bitna sama dehiscenca za vrijeme reoperacije, primarno je bilo krvarenje masivno. Ono je dokazano tijekom drugog operativnog zahvata, pet dana kasnije. Ali hipotenzija povezana sa distenzijom trbuha sa povišenjem upalnih parametara upućuje na neki infekt. Kirurg mora računati nakon operativnog zahvata uvijek na najgore. U ovom slučaju ima dvije stvari - krvarenje i dehiscencu. Krvarenje je bilo cijelo vrijeme. Na pitanje da li pojava melena ukazuje da je krvario i u gornjem dijelu probavnog trakta, odgovara da je melena crna stolica i da najčešće dolazi iz gornjeg dijela probavnog trakta. Nije isključeno da je tijekom ove agonije došlo i do stresnog krvarenja iz želuca koje je rezultiralo pojavom melene. Na pitanje da pojasni termin aktivna kirurška dijagnostika koji spominje u nalazu i pisanom očitovanju, iskazuje kako 10.3.2015. u 18 sati na dren ide dosta krvavog sadržaja. Drugi dan na lijevi dren opet krvavi sadržaj. Drugi dan u 18 sati opet je hipotenzivan, opet krvari. To su sve razlozi za ponovno otvaranje pacijenta. Na pitanje da li je pok. LT radi ciroze jetre imao slabo zgrušavanje krvi, vještak navodi da je sigurno imao poremećaj koagulacije, spominje se trombocitopenija i to je dodatno pogoršavalo postoperacijsko krvarenje. Na pitanje da li krvava stolica upućuje na dehiscenciju (popuštanje ili nedržanje) navodi kako ne uvijek. Na pitanje da li bi s obzirom na takvo stanje organizma da je operativni zahvat poduzet dan ili dva ranije došlo do istog ishoda, odnosno do preživljavanja pok. A, isti navodi da kako bi postoperacijiski tijek bio isti te da je ključno kada se reagiralo u odnosu na komplikacije odnosno kada se pristupilo saniranju komplikacija koje su nastale, a vezano za krvarenje. To nisu greške već komplikacije. Ne može se isto tako reći da je reoperacija izvedena prvi dan nakon 1. operativnog zahvata da bi pacijent preživio, ali ako se reagira odmah na način kako je to reagirano tijekom 2. operativnog zahvata, tada je velika vjerojatnost povoljnog ishoda.

13.3. Sud nije prihvatio naprijed navedeni nalaz i mišljenje te navedeno pisano i usmeno očitovanje jer isti ovom sudu nisu logični i uvjerljivi. Sud smatra da niti na primjedbe na nalaz i mišljenje nisu dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja kao vjerodostojna prihvaća ovaj sud te smatra da pisani nalaz i pisano i usmeno očitovanje nisu sukladni medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Tako u svom pisanom očitovanju od 28. ožujka 2023. vještak navodi da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji septički šok neposredni uzrok smrti, da je septički šok posljedica sterkoralnog peritonitisa do kojeg je došlo dehiscijencijom anastomoze, dok pak u usmenom očitovanju na pitanje da li se zna uzrok smrti ili se ne zna, odnosno da li se samo može pretpostaviti odgovara kako kod tužitelja nije rađena obdukcija koja bi decidirano opisala neposredni uzrok smrti, ali da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji prema opisu tijekom druge operacije te prema nalazima anestioziologa koji su pratili pok. LT, dakle na temelju tih činjenica može zaključiti da je bio u peritonitisu, sepsi i da je to neposredni uzrok smrti. Ovakve zaključke vještaka o tome da je prednik tužitelja bio u peritonitisu, sepsi i da je to neposredni uzrok smrti, a kraj činjenice da kod tužitelja nije rađena obdukcija koja bi decidirano opisala neposredni uzrok smrti, što i sam vještak usmeno navodi, sud ne može uzeti kao vjerodostojne, uvjerljive pa u konačnici i objektivne, slijedom čega ovaj nalaz i mišljenje, pisano i usmeno očitovanje nisu prihvaćeni. Takvi zaključci vještaka kraj činjenice da obdukcija nije provedena svode se na vještakove pretpostavke, a ne pouzdano i objektivno dokazane činjenice o uzroku smrti prednika tužitelja, odnosno o pogreškama tuženikovih djelatnika prilikom liječenja prednika tužitelja. Osim toga, vještak se uopće ne osvrće na kod prednika tužitelja evidentirano zatajenje jetre odnosno cirozu koja je evidentirana na operaciji i da li navedeno i u kojoj mjeri dovodi do pogoršanja općeg stanja bolesnika te mogućih komplikacija prilikom izvođenja operativnih zahvata pa je i glede toga nalaz i mišljenje nepotpun.

14. Nakon što je Sveučilištu u Splitu, Medicinskom fakultetu dostavljen nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića iz Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatskog društva za medicinska vještačenja i nakon što su svi navedeni pozvani na raspravu određenu za 23.1.2024. radi usmenog usuglašavanja te usmenog saslušanja prof. dr. sc. Augusta Mijića, u svom pisanom očitovanju od 13.11.2023. Sveučilište u Splitu, Medicinski fakultet naveo je kako je nakon ponovnog pregleda predmeta i dostavljenog "vještva" sa očitovanjem prof. dr. Augusta Mijića, Povjerenstvo za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu 3. studenoga 2023. donijelo mišljenje da nakon svega navedenog i dalje u cijelosti ostaju kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i kod svega što je dalje rečeno u pisanom i usmenom obliku te ništa nemaju za dodati. Vještaci koju su vještačili u ime ustanove Sveučilišta u Splitu, Medicinskog fakulteta nisu pristupili na navedenu glavnu raspravu. Na tom ročištu stranke su suglasno navele kako s obzirom na očitovanje Sveučilišta u Splitu, Medicinskog fakulteta nema potrebe da se vještaci iz te ustanove pozivaju na ročište radi usuglašavanja sa nalazom i mišljenjem dr. Mijića te su potom suglasno predložile da se u ovom predmetu provede novo medicinsko vještačenje po Medicinskom fakulteta u Rijeci te da trošak provođenja istog snose svaka u jednoj polovici. Iz navedenih razloga, obzirom da suglasne navode stranaka, nije provedeno usmeno usuglašavanje vještaka Mijića i vještaka iz Sveučilišta u Splitu, Medicinskog fakulteta, a iz pisanog očitovanja vještaka iz Sveučilišta u Splitu, Medicinskog fakulteta u Splitu i usmenog saslušanja vještaka Mijića proizlazi kako usuglašavanje nije moguće te je iz tog razloga provedeno nadvještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Naime, odredbom čl. 261. ZPP propisano je da ako je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i mišljenju slažu. Ako se u nalazu i mišljenju ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje. Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izvedenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima. Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka. Budući da vještaci nisu uspjeli usuglasiti svoja mišljenja u danim nalazima, sud je primjenom odredbe čl. 261. st. 2. ZPP odredio nadvještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 16.12.2024. proizlazi da je LT zaprimljen u bolnicu dana 6.3.2015. radi planiranog operacijskog liječenja uznapredovanog karcinoma–raka rektuma (završnog crijeva). Kod sada pokojnog LT i ranije su bile utvrđene pridružene bolesti (povišeni tlak, alkoholna ciroza jetre, upala želuca, jednjak, proširene vene potkoljenice), što ga je svrstavalo u rizične pacijente. Nakon pripreme 10.3.2015. pristupilo se operacijskom zahvatu, pri čemu je urađena resekcija (odstranjivanje) uznapredovalog raka završnog crijeva, uz spajanje preostalih krajeva debelog crijeva i završnog crijeva, što je prema dostupnom opisu iz medicinske dokumentacije standardni operativni postupak. Bolesnik je nakon operacije smješten u Jedinicu intenzivnog liječenja, tijekom kojeg je bio redovito praćen od strane anesteziologa i operatera. Nakon operacije zamijećeno je krvarenje na dren i na analni otvor. Tada je bolesnik dobio nadoknadu krvnih pripravaka te vitamin K. Ovakva krvarenja nisu rijetka pojava, pogotovo kod bolesnika sa jetrenom cirozom, kod kojih dolazi do smanjenja sposobnosti zgušnjavanja, budući da je jetra organ gdje se sintetiziraju faktori koagulacije. Ovakva krvarenja često se kolokvijalno nazivaju „nekirurška“ krvarenja te se liječe nadomjeskom krvnih pripravaka i vitaminom K, što je bolesnik i dobio. Kada je primijećeno pogoršanje stanja bolesnika, pravilno je indicirano hitno operativno liječenje dana 15.3.2015. Tada je pronađeno popuštanje spoja crijeva. Izvedene operacije, odvajanje spoja, izvođenje terminalne kolostome te ispiranje trbušne šupljine, uz drenaže je standardni postupak kod ovakvih stanja. Nakon operacije i unatoč svim mjerama intenzivnog liječenja, pok. LT umire 17.3.2015. U spisu ne postoji nalaz obdukcije pok. pacijenta LT pa se samo može pretpostaviti da je došlo do septičnog šoka, ali točan uzrok smrti ne može se utvrditi. Zaključeno je da su indikacija na zahvat, prva operacija i poslijeoperacijska skrb, druga operacija i poslijeoperacijsko liječenje provedeni ispravno, na vrijeme i u skladu s pravilima struke. Komplikacije razvijene nakon prve operacije uglavnom su nastale radi ozbiljnih pridruženih bolesti, prvenstveno jetrenog zatajenja zbog ciroze jetre, što posljedično dovodi do slabijeg zgrušavanja krvi, a liječene su na ispravan i pravovremen način. Neposredni uzrok smrti sada pokojnog LT ne može sa sigurnošću jer nalaz obdukcije ne postoji u spisu.

15.1. Obzirom na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka, provedeno je usmeno saslušanje prof. dr. sc. CT i prof. dr. sc. TT iz navedene ustanove. U svom usmenom očitovanju oni su naveli u cijelosti ostaju pri nalazu i mišljenju. U odnosu na navode tužitelja iz podneska od 30.1.2025. gdje se tvrdi da produženo krvarenje na dren na čmar ukazuje na pojavu upalnog procesa smatraju da se to izrijekom ne može tvrditi iz razloga što je pok. LT imao ranije značajne komorbiditete, a jedan od tih je i zatajenje jetre odnosno ciroza koja je evidentirana na operaciji, a uzrokovana je isto tako prema dokumentaciji sa alkoholizmom. Zatajenje jetre kao centralnog metaboličkog organa i organa odgovornog za regulaciju niza zgrušavanja je jedan od najčešćih razloga postoperativnog krvarenja u bolesnika koji imaju bolesnu jetru te takva "nekirurška" krvarenja nisu sama pojava, odnosno ne ukazuju na pojavu nekakve upale. Takvi bolesnici sa jetrenom cirozom vrlo često u poslije operacijskom tijeku imaju gubitke krvi pa do značajnih gubitaka koji se nadoknadom krvi i krvnih pripravaka započinju liječiti. Kirurška intervencija kod takvih "nekirurških" krvarenja nije inducirana, gotovo uvijek je bezuspješna i vrlo često dovodi do pogoršanja općeg stanja bolesnika. Glede tvrdnje da je trebalo zahvatu pristupiti barem odmah ujutro, a ne 13 sati nakon toga smatraju da iz dokumentacije ne mogu tvrditi da li i koji je trenutak kada je kod pok. LT bio adekvatan jer o tome trebaju tumačiti liječnici koji su ga u tom trenutku pratili. Sa tvrdnjom da je trebalo postupati sa osobitom pažnjom se ne slažu jer je pacijent već bio u jedinici intenzivnog liječenja koja je najveći stupanj intenzivne liječničke skrbi. Takav je protokol u bolnici Sveti Duh. U KBC Rijeka takav bolesnik bi bio na običnom odjelu. To su stvari protokola između bolnica. Odbacuju tvrdnju da je neizvršenje obdukcije razlog prikrivanja relevantnih činjenica jer svaki bolesnik koji premine u bolnici nad njime se mora izvršiti obdukcija prema zakonima RH, osim u slučaju kada se obitelj protivi tome. Obdukcija se mora učiniti, a obitelj se može protiviti. Bolesnici sa zatajenjem jetre su jedni od visokorizičnih i najkompleksniji bolesnici jer jetra kao centralni metabolički organ je duže vrijeme u zatajenju, od ranije poznata ciroza te zasigurno kompenzacijski mehanizmi metaboličkog odgovora su u bolesnika značajno smanjeni, što bi značilo da definitivno zatajenje jetre i prestanak rada može se dogoditi u bilo kojem trenutku bez posebnih prediktivnih znakova terminalne faze bolesti. Kod bolesnika kod kojih vide da dolazi do popuštanja jetrene funkcije započne se sa stabilizacijom i optimalizacijom bolesnika prije bilo kakvog tretmana ili liječenja, uključujući i kirurško liječenje. Sama prva operacija uznapredovanog raka debelog crijeva (tumor prema nalazu operatera je infiltrirao mokraćni mjehur) je znak uznapredovale bolesti te operacija koja je izvršena, a bila je nužna za izlječenje bolesnika predstavlja izrazito veliki stres na cjelokupno stanje bolesnika i posebice na funkciju od ranije bolesne jetre. Na pitanje da li dovode u sumnju autentičnost medicinske dokumentacije koja prileži spisu, odgovaraju kako nema razloga za takvo što. Na pitanje da li bi mogli znati točan uzrok smrti u slučaju da postoji nalaz obdukcije, vještaci odgovaraju da ukoliko bi postojao nalaz obdukcije, mogli bi sa većom sigurnošću, ali ne 100 %-tno govoriti o neposrednom uzroku smrti, no međutim neposredan uzrok smrti mogao bi utvrditi jedino patolog. Na pitanje da li se može utvrditi u kojem trenutku je postojalo teško i kompromitirano stanje jetre kod prednika tužitelja, odnosno da li je to bilo prije operacije ili nakon što je prednik tužitelja otvoren u toku operacije, odgovaraju da prije operacije bolesnik ide na anesteziološku obradu te se naprave dodatne pretrage kako bi se utvrdili komorbiditeti i upoznalo bolesnika s rizikom za operaciju te svojim potpisom bolesnik daje suglasnost za anesteziološke i kirurške postupke, a prije toga mu se objasne rizici koji su kod njega bili visoki. Jetrena ciroza znači visok rizik za popuštanje spoja iz razloga što osim čimbenika zgrušavanja jetra sintetizira i metabolizira proteine nužne za zarastanje svih rana pa tako i spoja crijeva. Budući da je bolesnik bolovao od lokalno uznapredovanog raka debelog crijeva jedina šansa za izlječenje je operativni zahvat te svi rizici koji sa time dolaze. Na pitanje da li je učinjena anesteziološka obrada u konkretnom slučaju, vještaci odgovaraju kako jest, kako bez navedenog nije moguć planirani kirurški zahvat. Na pitanje da li je uz anesteziološki protokol pacijentu trebala biti objašnjena opasnost od operacije te ishođen njegov pisani pristanak na operaciju, vještaci odgovaraju kako je to trebalo biti učinjeno, pod obavezno. Na pitanje da li je u konkretnom slučaju trebalo učiniti dodatnu pretragu, magnetnu obradu ili slično budući da je stanje organizma već drugi dan kod tužitelja ukazivalo na patološke procese u abdomenu, vještaci odgovaraju da se sve pretrage u pred i poslije operacijskom tijeku bolesnika vrše prema kliničkom stanju, vitalnim i specifičnim parametrima. Bolesnik je iza operacije boravio u jedinici intenzivnog liječenja gdje je bio pod konstantnim nadzorom jednog i više anesteziologa odnosno specijalista intenzivne medicine te prema potrebi i specijalistima drugih struka,a prvenstveno misle na kirurga operatera i druge kirurge. Budući da je bolesnik bio pod konstantnim nadzorom cijelog tima liječnika, nije indicirao potrebite dodatne pretrage. Ukazuju kako se odluke liječničkog tima donose sukladno tom trenutku. Na pitanje da li je druga reoperacija koja je izvršena bila potrebna, vještaci odgovaraju da je operacija bila apsolutno potrebna što se pokazalo pronalaskom popuštanja crijevnog spoja. U kojem trenutku će se od jednog neoperativnog liječenja krenuti prema operativnom liječenju ovisi o velikom broju čimbenika, prvenstveno o bolesnikovom općem stanju, vitalnim funkcijama i parametrima. Kada se zamijeti promjena u tome, obično to bude signal za promjenu smjera liječenja, ali taj vremenski period nije jednak za sve bolesnike. Na pitanje koji su bili pokazatelji koji su liječnike motivirali na reoperaciju vještaci odgovaraju da s obzirom da mjerama intenzivnog liječenja nije došlo do poboljšanja stanja bolesnika, slijedeći korak je bio umjesto mjera konzervativnog liječenja pribjeći operaciji uz napomenu da ako bolesnik ide u operaciju potrebno ga je optimalizirati. Pojašnjavaju da je optimalizacija bolesnika s obzirom na visoku rizičnost bila potrebna i kod prvog i kod drugog operativnog zahvata. Na pitanje da li može predvidjeti dva uzroka smrti kod prednika tužitelja, vještaci odgovaraju kako ne mogu, kako bi se radilo samo o špekulaciji. Rak i bolest jetre uzrokovana konzumacijom alkohola su čimbenici koji povećavaju mogućnost komplikacija i smrtnog ishoda i to izuzetno, u visokom postotku.

15.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 16.12.2024. jer je isti logičan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke. Osim toga, isti je sukladan dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Također, sud je u cijelosti prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje, tako i usmeno očitovanje liječnika iz navedene ustanove. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi.

16. Sud je proveo tri medicinska vještačenja. Prvo i treće vještačenje, koja su izradili vještaci odgovarajuće specijalnosti (po dva vještaka u timu svake ustanove), zaključuju da je liječenje provedeno sukladno pravilima medicinske struke i da do smrtnog ishoda prednika tužitelja nije došlo uslijed pogrešnog postupanja liječnika, već zbog rizika zahvata. Drugo vještačenje, koje je dalo suprotne zaključke, sud nije prihvatio kao uvjerljivo jer se temelji na nepotpuno razmotrenoj medicinskoj dokumentaciji, pojedini dijelovi mišljenja nisu usklađeni s činjeničnim nalazima iz medicinske dokumentacije (vještak se uopće ne osvrće na kod prednika tužitelja evidentirano zatajenje jetre odnosno cirozu koja je evidentirana na operaciji i da li navedeno i u kojoj mjeri dovodi do pogoršanja općeg stanja bolesnika, a ujedno se ne osvrće na kod prednika tužitelja ranije utvrđene pridružene bolesti-povišeni tlak, upala želuca, jednjaka, proširene vene potkoljenice), a zaključci o neposrednom uzroku smrti izneseni u tom vještačenju svedeni su na pretpostavke, kraj činjenice da obdukcija nije provedena. Analizirajući kvalitetu, uvjerljivost i argumentiranost svakog nalaza i mišljenja vještaka, stručnost i specijalnost vještaka, metodologiju i obrazloženje nalaza i mišljenja, objektivnost i nepristranost, ovaj sud je odluku u ovome predmetu utemeljio upravo na nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 16.12.2024., obzirom da je taj nalaz i mišljenje sačinjen po liječnicima odgovarajuće struke i subspecijalnosti za predmetno liječenje (prof. dr. sc. CT je dr. med., spec. opće kirurgije, subspecijalist digestivne kirurgije i kirurške onkologije, dok je prof. dr. sc. TT, dr. med., spec. anestezilogije, reanimatolgije i intenzivne medicine, subspec. intenzivne medicine), taj nalaz je vrlo detaljan, potkrijepljen medicinskom dokumentacijom i logičan, dosljedan s medicinskom dokumentacijom te u konačnici objektivan i nepristran.

17. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, odgovornost tuženika prosuđuje se po kriteriju pretpostavljene krivnje te bolnica odgovara za štetu koju pretrpi pacijent ako u postupanju njenih radnika postoji krivnja. Tuženik mora dokazati da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke te da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika. Oštećenik pak treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja te uzročna veza između štete i štetne radnje. Osoba koja odgovara za štetu (u ovom slučaju ustanova) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Također se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 10. st. 2. ZOO koja propisuje kako je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). To znači da su zdravstveni djelatnici (pa i liječnici) dužni postupati s povećanom pažnjom. ZOO ne daje definiciju krivnje, već samo navodi njezina dva temeljna oblika – namjeru i nepažnju. Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom (čl. 1049. ZOO), ali ni njih ne definira. Namjerno postupa onaj koji postupa znajući i hotimice, dok s nepažnjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj pažnje, onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan čovjek (krajnja nepažnja, culpa lata) ili onu koju bi upotrijebio dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin (obična nepažnja, culpa levis). Predmnijeva se obična nepažnja (čl. 1045. st. 2. ZOO), dakle najblaži oblik i stupanj krivnje štetnika, a to bi značilo da je zdravstveni radnik kriv za počinjenu štetu jer nije postupao u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao dobar stručnjak, odnosno dobar profesionalac. Postupajući protivno pravilima struke čini se liječnička greška. Odgovornost postoji ako je greška nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja. Pojam „liječničke greške“ i „komplikacija“ različito se tumači u medicinskoj i pravnoj struci. Pojam komplikacije moguće je definirati kao slučajnu štetu. Slučajna šteta je situacija kada pacijent trpi neželjene posljedice na svoje zdravlje koje nisu nastale zbog povreda pravila i metoda/standarda rada zdravstvene struke, dakle kao neizbježan životni tijek događaja. Slučaj je upravo takav događaj koji bi smo da smo ga predvidjeli mogli spriječiti, i štetnik čija se odgovornost temelji na načelu krivnje neće odgovarati. Od komplikacija se razlikuje nepovoljan događaj kao događaj u kojem dolazi do nenamjerne i nepoželjne štete za pacijenta (ozljeda ili komplikacija) liječenjem. Treba ih razlikovati od komplikacija koje mogu nastati tijekom ispravne primjene liječenja jer su posljedica pogreški. Komplikacija nastaje usprkos medicinski ispravnom provedenom postupku koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava i organizacijom rada. Kad komplikacije prijeđu granice prihvatljivoga uobičajenog rizika nastaje odgovornost pružatelja zdravstvene usluge. U slučajevima nastanka štete mora se jasno razdvojiti je li do štete došlo neželjenim ishodom pojedinog postupka ili je do štete došlo greškom pružatelja zdravstvenih usluga. Odgovornost postoji ako je greška prilikom liječenja nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja.

18. Na temelju provedenih dokaza, prvenstveno medicinske dokumentacije i na temelju nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 16.12.2024. utvrđeno je da je pok. LT prilikom prijema kod tuženika radi planiranog operacijskog liječenja bio u fazi uznapredovanog karcinoma–raka rektuma (završnog crijeva). Utvrđeno je i da su kod prednika tužitelja i od ranije bile utvrđene pridružene bolesti (povišeni tlak, alkoholna ciroza jetre, upala želuca, jednjak, proširene vene potkoljenice), a što ga je svrstavalo u rizične pacijente. Dana 10. ožujka 2015. pristupilo se operacijskom zahvatu, odstranjivanju uznapredovalog raka završnog crijeva, uz spajanje preostalih krajeva debelog crijeva i završnog crijeva. Utvrđeno je i da je prva operacija uznapredovanog raka debelog crijeva (tumor prema nalazu operatera je infiltrirao mokraćni mjehur) znak uznapredovale bolesti te operacija koja je izvršena, a koja je bila nužna za izlječenje bolesnika predstavlja izrazito veliki stres na cjelokupno stanje bolesnika i posebice na funkciju od ranije bolesne jetre. Utvrđeno je i da je prednik tužitelja nakon operacije smješten u Jedinicu intenzivnog liječenja, koja je najveći stupanj intenzivne liječničke skrbi, tijekom kojeg je bio redovito praćen i pod konstantnim nadzorom od strane anesteziologa i operatera. Budući da je prednik tužitelja bio pod konstantnim nadzorom cijelog tima liječnika, nisu indicirane potrebite dodatne pretrage. Nakon operacije zamijećeno je krvarenje na dren i na analni otvor pa je prednik tužitelja dobio nadoknadu krvnih pripravaka te vitamin K. Takva krvarenja nisu rijetka pojava, a osobito kod bolesnika sa jetrenom cirozom kod kojih dolazi do smanjenja sposobnosti zgušnjavanja, budući da je jetra organ gdje se sintetiziraju faktori koagulacije. Takva krvarenja često se kolokvijalno nazivaju „nekirurška“ krvarenja te se liječe nadomjeskom krvnih pripravaka i vitaminom K, što je učinjeno i u konkretnom slučaju. Nakon što je uočeno pogoršanje stanja bolesnika, pravilno je indicirano hitno operativno liječenje dana 15. ožujka 2015., kada je pronađeno popuštanje spoja crijeva. Druga reoperacija koja je izvršena je bila apsolutno potrebna, što se pokazalo pronalaskom popuštanja crijevnog spoja. Nakon operacije i unatoč svim mjerama intenzivnog liječenja, pok. LT je preminuo **.**.2015. Neposredni uzrok smrti sada pokojnog LT ne može sa sigurnošću jer nalaz obdukcije ne postoji u spisu. Utvrđeno je da su indikacija na zahvat, prva operacija i poslijeoperacijska skrb, druga operacija i poslijeoperacijsko liječenje provedeni ispravno, na vrijeme i u skladu s pravilima struke. Komplikacije razvijene nakon prve operacije uglavnom su nastale radi ozbiljnih pridruženih bolesti, prvenstveno jetrenog zatajenja zbog ciroze jetre, što posljedično dovodi do slabijeg zgrušavanja krvi, a liječene su na ispravan i pravovremen način. Utvrđeno je i da jetrena ciroza znači visok rizik za popuštanje spoja iz razloga što, osim čimbenika zgrušavanja, jetra sintetizira i metabolizira proteine nužne za zarastanje svih rana pa tako i spoja crijeva. Obzirom da je prednik tužiteljica bolovao od lokalno uznapredovanog raka debelog crijeva, jedina šansa za izlječenje je operativni zahvat te svi rizici koji sa time dolaze. Također je utvrđeno da su rak i bolest jetre uzrokovana konzumacijom alkohola čimbenici koji povećavaju mogućnost komplikacija i smrtnog ishoda i to izuzetno, u visokom postotku.

18.1. Dakle, na temelju vještačenja provedenog po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci od 16.12.2024. ovaj sud, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne nalazi da je u postupanju tuženika bilo propusta u liječenju prednika tužitelja niti je vještačenjem stručnost u liječenju prednika tužitelja i u jednom segmentu dovedena u pitanje. Tuženik je dokazao da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke pa je tako utvrđeno da su indikacija na zahvat, prva operacija i poslijeoperacijska skrb, druga operacija i poslijeoperacijsko liječenje provedeni ispravno, na vrijeme i u skladu s pravilima struke. Zaključak je suda da je liječenje prednika tužitelja provedeno u svemu sukladno pravilima struke dakle, da se ne radi o liječničkoj pogrešci jer je vještačenjem utvrđeno da s medicinskog stajališta u postupanju tuženika nije bilo propusta i nepravilnosti, nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja, odnosno postupanja suprotno pravilima struke i da komplikacije do kojih je došlo nakon prvog i drugog operativnog zahvata te u konačnici smrt prednika tužitelja nisu rezultat nehata, nemara ili neznanja, odnosno propusta djelatnika tuženika, slijedom čega na strani tuženika ne postoji krivnja za nastalu štetu tužiteljima. Utvrđeno je i da nema uzročne veze između postupanja djelatnika tuženika i nastale štete te da je šteta (smrtni ishod) nastala bez tuženikove krivnje jer su rak i bolest jetre uzrokovana konzumacijom alkohola čimbenici koji povećavaju mogućnost komplikacija i smrtnog ishoda i to izuzetno, u visokom postotku. U postupku nije dokazano da bi smrtni ishod bio u uzročno posljedičnoj vezi sa postupanjem zdravstvenog osoblja tuženika tijekom liječenja prednika tužitelja. Sama činjenica da je došlo do komplikacija tijekom liječenja pa u konačnici i do smrtnog ishoda ne znači automatski i postojanje liječničke pogreške, jer se u medicini i kod pravilno provedenih postupaka mogu pojaviti neželjene posljedice te mogu nastati neželjeni ishodi. U odnosu na sumnje tužitelja u vjerodostojnost medicinske dokumentacije valja istaknuti kako su takvi navodi paušalni i ničim dokazani. S druge strane, ukoliko doista tužitelji smatraju da dokumentacija nije vjerodostojna, mogli su pokrenuti odgovarajući postupak obzirom je krivotvorenje takve dokumentacije kazneno djelo.

18.2. U odnosu na navode tužitelja kako se operativni zahvati kojima je bio podvrgnut prednik tužitelja trebaju kvalificirati kao opasna djelatnost koja dovodi do primjene pravila o objektivnoj odgovornosti za štetu te da iz pravila ZOO o objektivnoj odgovornosti za štetu zbog opasne djelatnosti proizlazi da se uzročna veza presumira, valja navesti kako suvremena zdravstvena djelatnost primjenjuje brojne uređaje koji su po svojim svojstvima i naravi opasna stvar i uporaba kojih može uzrokovati i neželjene posljedice, a isto tako u toj djelatnosti koriste se i brojni aparati koji se mogu smatrati opasnim stvarima. Također postoje i brojni medicinski zahvati kojima se i u redovnom medicinskom postupanju korisniku zdravstvene usluge može nanijeti šteta jer zbog njihove naravi i načina obavljanja može biti ugrožen život ili zdravlje ljudi na kojima se taj zahvat primjenjuje pa je u tom slučaju riječ o opasnoj djelatnosti. Hoće li se na odgovornost u zdravstvenoj djelatnosti primijeniti načelo odgovornosti na osnovi krivnje sadržano u odredbama čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO ili načelo objektivne odgovornosti prema odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO, ovisi o utvrđenim činjenicama u svakom konkretnom slučaju. Osim paušalnih tvrdnji tužitelja da se kod prednika tužitelja radilo o visokorizičnoj operaciji, ovaj sud ne nalazi da bi operativni zahvati koji su izvedeni kod prednika tužitelja predstavljali opasnu djelatnost, a visoki rizik u konkretnom slučaju predstavljali su rak i bolest jetre prednika tužitelja uzrokovana konzumacijom alkohola te upravo ti čimbenici, koji pak nisu u nikakvoj vezi sa tuženikom i njegovom djelatnošću i postupanjem njegovih djelatnika, povećavaju mogućnost komplikacija i smrtnog ishoda i to izuzetno, u visokom postotku. Stoga su navodi tužitelja o primjeni načela objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju u cijelosti neosnovani.

19. Sud napominje da su tužitelji prigovor o nepostojanju pristanka i suglasnosti prednika tužitelja na poduzimanje operativnog zahvata (u slučaju prve operacije i reoperacije) u smislu relevantnih odredbi Zakona o zaštiti pacijenata pa da stoga teret dokaza prelazi na tuženika te činjenicu da je prema odredbi čl. 235. st. 2. toč. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti tuženik bio dužan provesti obdukciju, a da obitelj pok. LT nije zahtijevala da se obdukcija ne provodi po prvi puta istaknuli u podnesku od 25.7.2025., u fazi glavne rasprave, 9 godina nakon što je postupak pokrenut, a nakon što su u postupku provedena čak tri vještačenja, od čega su dva nepovoljna za tužitelje, odnosno nedvojbeno nakon zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen 5. svibnja 2016.). Odredbom čl. 299. st. 2. ZPP propisano je kako stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Odredbom čl. 299. st. 3. ZPP propisano je kako nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. toga članka sud neće uzeti u obzir. Radi se dakle o novim činjenicama iznesenim tijekom glavne rasprave, štoviše nakon što su u postupku provedeni svi odlučni dokazi, a tužitelji uopće ne daju razloge zbog kojih te činjenice bez svoje krivnje nisu mogli ranije iznijeti te stoga po ocjeni ovog suda nije bilo zapreke da tužitelji te činjenice iznesu još u tužbi u smislu čl. 186. ZPP odnosno najkasnije do zaključenja prethodnog postupka pa sud ocjenjuje da su navedene činjenice nepravovremeno iznesene, slijedom čega temeljem čl. 299. st. 3. ZPP te činjenice ovaj sud nije uzeo u obzir. Ujedno valja ukazati i da bi ovaj sud uzimanjem u obzir novih činjenica koje su nedvojbeno iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka, protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP, odnosno po prvi puta u fazi glavne rasprave nakon što su odlučni dokazi izvedeni, čak 9 godina nakon pokretanja postupka, išao in favorem tužiteljima i omogućio im iznošenje novih činjenica na okolnost odgovornosti za štetu tuženika, iako se ne radi o činjenicama koje bi bile nove za tužitelje pa njihova procesna pozicija ne bila jedna onoj tuženikovoj, imajući u vidu prvenstveno navedene odredbe ZPP. Na navedeni način tužitelji su proširili činjenični supstrat tužbe temeljeći zahtjev za naknadu štete i na nedostatku informiranog pristanka i suglasnosti prednika tužitelja za operativne zahvate. Međutim, iz činjeničnog supstrata tužbe, a za koji je sud vezan, sukladno odredbi čl. 186. ZPP, a niti do zaključenja prethodnog postupka tužitelji nisu ukazivali da bi tuženik bio odgovoran i zbog nepostojanja pristanka i suglasnosti prednika tužitelja na poduzimanje operativnog zahvata pa ovaj sud nije analizirao navedene činjenice istaknute protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP jer je vezan činjeničnim supstratom tužbe (tako i Žs u Zagrebu u 7 Gž-3813/2023-2 od 19. ožujka 2024. i Žs u Varaždinu u Gž-174/2023-2 od 16. ožujka 2023.).

20. U postupku nisu izvedeni daljnji dokazi, saslušanje djelatnika tuženika dr. NT koje je predloženo po tuženiku te po tužiteljima predloženo pribavljanje podataka o uobičajenoj visini troškova izgradnje nadgrobnog spomenika i troškova pogreba prema mjesnim običajima od Komunalnog gospodarstva Bistra, odnosno od Uprave groblja Zaprešić jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana odluka, a odluka u ovoj pravoj stvari bila bi identična i u slučaju izvođenja navedenih dokaza koji se ukazuju nesvrishodnim.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu. Tuženiku je za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 74.855,66 EUR (564.00,00 kn) priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 7.9.2016., 3.7.2018., 18.12.2019., 6.2.2020. u iznosu od 1.127,72 EUR za svako navedeno ročište temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa). Za zastupanje na ročištima od 7.11.2018., 24.1.2019., 22.4.2021. priznat mu je trošak u iznosu od 563,86 EUR za svako navedeno ročište temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife, odnosno 50 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tuženik odbijen. Za zastupanje na ročištima od 28.5.2019. i 19.11.2019. priznat mu je trošak u iznosu od 281,93 EUR za svako navedeno ročište temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tuženik odbijen. Priznat mu je trošak sastavljanja podnesaka od 4.10.2016. u iznosu od 1.127,72 EUR za svaki navedeni podnesak temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife. Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25 %.

21.1. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 109.363,60 EUR priznat mu je trošak zastupanja na ročištima održanim 23.1.2024. i 16.9.2025. u iznosu od 1.646,00 EUR za svako navedeno ročište temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife. Priznat mu je trošak sastavljanja podnesaka od 24.1.2023. u iznosu od 1.646,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife. Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25 %. Tuženiku je također priznat trošak uplate predujma za pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,75 EUR te trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 1.990,84 EUR. Imajući u vidu sve troškove koji su tuženiku priznati, odlučeno je kao u toč. II. izreke.

21.2. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 29.5.2017. jer toga dana ročište nije održano. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 20.12.2016. i 22.10.2018. jer u tim podnescima ponavlja navode iz podneska od 4.10.2016. za koji mu je priznat trošak. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 6.2.2017. jer podnesak tuženika s tim danom ne prileži spisu. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 26.6.2018. jer je taj podnesak dostavljen neposredno pred raspravu održanu 3.7.2018. za koju je tuženiku priznat trošak pa je svoje navode iz tog podneska tuženik mogao istaknuti i na toj raspravi za koju mu je priznat trošak. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podneska od 2.9.2020. jer u tom podnesku ponavlja navode iznijete ranije tijekom postupka, osobito na raspravi od 6.2.2020. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podneska od 7.12.2023. jer navodi u tom podnesku nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka obzirom da sud sam odlučuje na koji način će rukovoditi postupkom. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podneska od 15.1.2025. Po ocjeni ovoga suda u situaciji kada stranka ne osporava nalaz i mišljenje vještaka tijekom postupka i kada na taj nalaz nema primjedbi niti dodatnih pitanja takvo svoje očitovanje može dati na slijedećem ročištu za glavnu raspravu i podnesak koji prije toga upućuje prvostupanjskom sudu po ocjeni ovoga suda uopće nije potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Odluka o troškovima koji tuženiku nisu priznati sadržana je u toč. III. izreke.

U Zagrebu, 30. listopada 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljima po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu za I. tužiteljicu u iznosu od 53,49 EUR, za II. tužitelja u iznosu od 34,91 EUR te za III. tužitelja u iznosu od 34,91 EUR

2. tuženik po punomoćniku