REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-332/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Gina Brnić u zamjenu za punomoćnicu Valentinu Šekeriju, odvjetnicu u Sesvetama, protiv tuženika EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. rujna 2025 u prisutnosti tuženika i punomoćnice tužiteljice, na ročištu za objavu i uručenje presude 30. listopada 2025., objavio je i
p r e s u d i o j e
I Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod Općinskog suda u Sesvetama 29. studenog 2013. pod poslovnim brojem R2-3368/13 kojeg su sklopili sada pokojni UU, sin D, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1937. i umro **.**.2020. iz [adresa], kao primatelj uzdržavanja i tuženik EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao davatelj uzdržavanja.
II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. listopada 2013. ovjerenog 29. studenog 2013., koji je proveden u predmetu pod poslovnim brojem Z-6630/2022 tako da se vlasništvo upisano na ime tuženika EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vrati na ime pokojnog ostavitelja UU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na slijedećim nekretninama: 6/12 dijela zk. čestica upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 1557 livada Dužica u Dužicah površine 547 čhv, zk.č.br. 2254 livada Grabrovec u Prašnici površine 278 čhv, zk.č.br. 2755 oranica Veliko Polje u Hrušćinju površine 293 čhv, zk.č.br. 3032 oranica Hrušćinje u Hrušćinju površine 535 čhv, zk.č.br. 3033 vinograd E u [adresa] površine 512 čhv, zk.č.br. 3034 oranica Hrušćinje u Hrušćinju površine 147 čhv, zk.č.br. 3035 pašnjak Hrušćinje u Hrušćinju površine 233 čhv, zk.č.br. 3036 šuma Hrušćinje u Hrušćinju površine 469 čhv, zk.č.br. 3094 šuma Hrušćinje u Hrušćinju površine 542 čhv, zk.č.br. 3095 livada Hrušćinje u Hrušćinju površine 142 čhv, zk.č.br. 3096 oranica [adresa] površine 1476 m2, zk.č.br. 3097 vrt Hrušćinje u Hrušćinju površine 182 čhv, zk.č.br. 3101 pašnjak Hrušćinje u Hrušćinju površine 188 m2, zk.č.br. 3102 oranica E u [adresa] površine 262 čhv, zk.č.br. 3134/3 šuma Brezje u Črešnjevcu površine 317 čhv, zk.č.br. 3166/1 šuma Jarek u Črešnjevcu površine 396 čhv, zk.č.br. 3166/2 šuma Jarek u Črešnjevcu površine 643 čhv, zk.č.br. 3180 pašnjak Šarkovdol u Črešnjevcu površine 744 čhv, zk.č.br. 3182/1 oranica površine 1 jutro 280 čhv odnosno 6762 m[2] , zk.č.br. 3182/2 vinograd Šarkovdol u Črešnjevcu površine 160 čhv, zk.č.br. 3183 vrt Šarkovdol u Črešnjevcu površine 128 čhv, zk.č.br. 3187 šuma Jarek u Črešnjevcu površine 1278 čhv, zk.č.br. 3188 oranica Jarek u Črešnjevcu površine 1376 čhv, zk.č.br. 3210 oranica vrt u Črešnjevcu površine 434 m[2] , zk.č.br. 3227 livada
Črešnjevec u Črešnjevcu pov. 96 čhv
878/2878 dijela zk.č.br. 3100 dvorište [adresa][2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Adamovec
6/12 dijela zk.č.br. 3071/1 šuma Hrušćinje u Hrušćinju, površine 320 čhv, zk.č.br. 3479 pašnjak Borje u Črešnjevcu, površine 96 čhv, zk.č.br. 3480 pašnjak Borje u Črešnjevcu površine 101 čhv, zk.č.br. 3586 oranica Nežićka u Črešnjevcu površine 238 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i
6/12 dijela zk.č.br. 3071/2 šuma Hrušćinje u Hrušćinju, površine 320 čhv i zk.č.br. 3109 vinograd Hrušćinje u Hrušćinju, površine 105 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
III Nalaže se tuženiku EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 22. srpnja 2024. podnijela tužbu u kojoj navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-681/2024 od 5. lipnja 2024. prekinut ostavinski postupak iza pokojnog UU rođenog **.**.1937. i umrlog **.**.2020. i da je tim rješenjem ona upućena da u roku od 30 dana od njegove pravomoćnosti pokrene parnični postupak protiv tuženika EU radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili ostavitelj UU kao primatelj uzdržavanja i EU kao davatelj uzdržavanja, a ovjerio ga je Općinski sud u Sesvetama 29. studenog 2013. pod poslovnim brojem R2-3368/2013. Tužiteljica tvrdi da tuženik nije izvršavao svoje obveze uzdržavanja iz tog ugovora i da je ona kao nasljednik ovlaštena tražiti raskid tog ugovora. Dalje tvrdi da je nakon što se UU početkom 2018. zdravstveno stanje drastično pogoršalo ona preuzela kompletnu brigu i skrb oko njega dok tuženik nije ni dao naslutiti da postoji predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju i da prema njemu on ima obvezu uzdržavati UU. Ističe da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 2013. nije bio zabilježen u zemljišnim knjigama i da se tuženik kao vlasnik nekretnina stečenih tim ugovorom upisao pod poslovnim brojem Z-6630/2022, a ona je za taj ugovor saznala tek na ostavinskoj raspravi iza pokojnog UU i tek nakon uvida u taj ugovor saznala je da se on odnosi i na obiteljsku kuću u kojoj je ona živjela otkad se udala. Dodaje i da su sprovod UU organizirali i platili ona i njen pokojni suprug dok tuženik nije tužiteljici platio ni za vijenac za sprovod na kojem je pisalo da je od njega. Tužiteljica pojašnjava da je pokojni UU do ožujka 2018. živio s dugogodišnjom partnericom u [adresa], a nakon što je tad završio u bolnici, do smrti mu je bila potrebna njega i skrb druge osobe jer više nije mogao samostalno o tome voditi brigu. Tuženik je tada nazvao tužiteljicu i rekao da je najbolje da brigu o UU preuzmu ona i njen suprug jer oni nisu u radnom odnosu dok je on zaposlen, a tužiteljica i njen suprug su živjeli u kući u vlasništvu UU u koju se on vratio živjeti. Prema navodima tužbe tužiteljica je održavala prostor u kojem je boravio UU, pripremala mu obroke, pribavljala potrebne lijekove, vodila ga na kontrolne preglede, kupala i presvlačila i pomagala mu u hranjenju kad više nije to mogao sam dok je tuženik cijelo to vrijeme posjećivao UU najprije jednom tjedno, a kad mu se zdravstveno stanje pogoršalo posjećivao ga je sve rjeđe. Tužiteljica dodaje i da UU njoj i njenom suprugu nije rekao da postoji ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom, već im je predlagao da s njima sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju jer da se podrazumijeva da će kuća ostati sinu koji je u njoj ostao živjeti. Taj ugovor je sastavljen, ali nije ovjeren jer se UU pogoršalo zdravstveno stanje, a smatra i da pokojni UU zbog pogoršanja svog zdravstvenog stanja više nije ni bio svjestan postojanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2013. Navodi i da do smrti svog supruga nije bila u radnom odnosu, no cijeli život je radila u poljoprivredi, imala je svoj OPG i sa suprugom je redovito na tržnici u Zagrebu prodavala svoje mliječne proizvode tako da je imala svoja vlastita novčana sredstva za život i nije živjela od mirovine pokojnog UU koju je počela podizati uz njegovu suglasnost tek nakon što se njegovo zdravstveno stanje jako pogoršalo i to radi zadovoljenja njegovih potreba. Svojim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se raskine ugovor predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju i da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora u zemljišnim knjigama, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužiteljica stalno bila u svađi s njegovim pokojnim ocem UU dok je on s njim bio u dobrim odnosima i uvijek mu je pomagao kad je trebalo. Dodaje da je njegov otac otišao živjeti u [adresa] kod žene s kojom se znao od prije i da su tužiteljica i njegov brat, njen suprug, vršili pritisak na njega da kaže ocu da se vrati kući jer su se bojali da svoju imovinu ne prepiše na tu ženu. Pojašnjava da je povod za predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju bilo to što je njegov otac rekao tužiteljici i njegovom bratu NU da kuća nikad neće biti njihova i da ga tužiteljica neće tjerati iz njegove kuće, a on je ugovor potpisao jer mu je otac rekao da ako on neće, tada će imovinu prepisati na bilo koga samo da tužiteljica i njen suprug ništa ne dobiju tako da je potpisivanjem ugovora smirio situaciju. Tuženik tvrdi da je on brinuo o ocu i osigurao mu sve što je trebao i tražio, da ga je vodio kod doktorice i u bolnicu nakon prvog moždanog udara, a nakon drugog moždanog udara otac se htio vratiti u svoju kuću pa je on tužiteljici i svom bratu predložio da ili odu iz kuće ili da prihvate oca u kuću i malo mu pomognu dok će se on pobrinuti o svemu i o financijama tako da oni ne trebaju trošiti ništa na UU što su oni prihvatili. Navodi da se otac oporavio i da je bio samostalan tako da se tužiteljica i njegov brat, koji je i sam bio bolestan, nisu morali brinuti za oca kojem je on dopremao sve što mu je trebalo. U odnosu na pogreb navodi da su ga dogovorili tužiteljica, njegov brat i on zajedno, a da je račun za pogreb napravljen na ime tužiteljice i njegovog brata koji su ga platili i njemu su rekli da ne treba ništa dati jer da je pokojni UU imao dostatnu ušteđevinu za podmirenje pokopa. Smatra da nema razloga za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju jer da nešto nije ispunjeno, njegov otac bi ga prvi raskinuo.
3. U podnesku od 22. studenog 2024. tužiteljica ne poriče da nije uvijek bila u dobrim odnosima s pokojnim svekrom UU, a osporava ostale navode odgovora na tužbu.
4. Sud je pročitao rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-681/2024-39 od 5. lipnja 2024. (str. 9-12), ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren 29. studenog 2013. (str. 13-18), račun broj 16/1/1 (str. 19), potvrdu policije (str. 20,21), potvrdu o prijavi boravišta (str. 22), račun (str. 23). liječničku potvrdu (str. 38), promet po tekućem računu (str. 39, 40), zdravstveni karton pokojnog UU (str. 63-92). Saslušani su svjedoci GU, RU, OU, IU, BU, ĐU i ŠU dok FU nije saslušana jer je tužiteljica odustala od tog dokaza. Izveden je i dokaz saslušanjem stranaka u okviru kojeg je saslušana samo tužiteljica jer tuženik nije došao na ročište za saslušanje stranaka na koje je bio uredno pozvan, a svoj nedolazak nije ispričao pa ga sud u skladu s čl. 265 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) nije saslušao. Izvršen je i uvid u spis ovog suda poslovni broj Z- 6630/2022.
5. Sud nije izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda poslovni broj O- 681/2024 i u spis ovog suda poslovni broj R2-3368/2013 jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu.
6. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-681/2024- 39 od 5. lipnja 2024. (str. 9-12) prekinut je ostavinski postupak iza pokojnog UU, rođenog **.**.1937., umrlog **.**.2020., a DU je upućena da u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnični postupak protiv EU radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili UU kao primatelj uzdržavanja i EU kao davatelj uzdržavanja, a ovjerio ga je Općinski sud u Sesvetama 29. studenog 2013. pod poslovnim brojem R2-3368/13.
8. Prema čl. 1 tog ugovora o doživotnom uzdržavanju (str. 13-18) tuženik EU se obvezao kao davatelj uzdržavanja uzdržavati svog oca UU do njegove smrti, a on se obvezao poslije svoje smrti prenijeti tuženiku svoju imovinu koja se sastoji od većeg broja nekretnina navedenih u tom članku ugovora, traktora, osobnog automobila Mercedes 190D i grobnog mjesta na mjesnom groblju u [adresa]. Prema čl. 3 ugovora tuženik se obvezao primatelju uzdržavanja UU pružiti puno uzdržavanje odnosno punu njegu i skrb u starosti i bolesti, a naročito mu osigurati prehranu i odjeću te održavati prostorije u kojima obitava, zagrijavati ih zimi, njegovati ga i dvoriti u slučaju bolesti, snositi sve troškove liječenja uključujući i bolničko liječenje, podmirivati troškove električne energije, grijanja i sve tekuće režijske troškove nekretnina koje su predmet ugovora te ga nakon smrti pristojno pokopati prema mjesnim običajima.
9. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka GU, RU, IU, OU, ĐU i ŠU koji su u tom dijelu suglasni proizlazi da je pokojni UU od 2010. do 2018. živio u [adresa] kad se vratio u kuću u kojoj su živjeli tužiteljica i njen pokojni suprug.
9. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da je njen pokojni svekar UU od 2010. do 2018. živio u [adresa] kod FU. Kad je 2018. završio u bolnici, tuženik i njegova sestra su došli kod njenog supruga i nje te su razgovarali o tome tko će se brinuti za svekra. Navela je da tuženik nije htio da otac ide kod njega jer je on jako zaposlen i nema se kad brinuti o njemu pa je predložio da otac ode kod nje i njenog supruga i da se oni brinu o njemu na što je ona pristala. Dodala je da je tuženik tada rekao da će sve biti njihovo i da se nemaju o čemu brinuti. Njen suprug je bio stopostotni invalid na dijalizi kojem je kasnije transplantiran bubreg pa je ona vodila brigu o svekru. Navela je da je svekra hranila i pazila kao malu bebu pa se uspio oporaviti, da ga je kupala i brinula o njegovim zdravstvenim potrebama te dogovarala s liječnicom kućne posjete. Svekar je imao problema s plućima, jetrom i prostatom, a ona mu je kuhala i nabavljala namirnice kao i Coca Colu koju je volio piti. Imao je vlastitu sobu koju je ona čistila i održavala i u sobi je uvijek bilo toplo. Navela je da kuća ima centralno grijanje na drva i da drvo za ogrjev nabavljaju iz vlastite šume te da je ona plaćala sve režijske troškove za kuću. Dodala je da s tuženikom nije u dobrim odnosima i da je on oca prvi put posjetio tek četvrti dan nakon što je izašao iz bolnice te da je od tada do njegove smrti u ožujku 2020. kod njih došao možda dvadesetak puta i da je samo izazivao svađu i prijetio joj da će ići iz te kuće. Tuženika je obavijestila kad je svekar umro i zajedno su izabrali lijes, a vijenac je naručila i za tuženika i platila ga je jer ju je on pitao može li platiti umjesto njega jer da on kod sebe nema novaca, a on joj nikad nije vratio te novce. Iskazala je i da je za ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju saznala tek na ostavinskoj raspravi iza pokojnog svekra i da je svekar prije svoje smrti htio sve prepisati njenom suprugu pa su zbog toga bili kod liječnice BU koja je o tome napisala potvrdu i da su trebali otići kod javnog bilježnika, ali je svekar umro. Dodala je da je njen svekar imao mirovinu od 1.400,00 kn mjesečno i da je njoj dao svoju bankovnu karticu, no to nije bilo dovoljno za njegove potrebe pa su ga ona i suprug financirali jer su imali OPG u kojem je ona radila sir i vrhnje i prodavala ga na tržnici. Tjedno bi napravila 120 sireva za što bi zaradila 1.500,00 kn, a uz to je prodavala i grah, mahune i jaja od kokoši koje je uzgajala. Njen suprug je kao invalid primao pomoć od 800,00 kn, a i kći koja je zaposlena kao slastičarka je isto financirala njihov život.
10. Svjedokinja BU u svojem je iskazu navela da su njeni pacijenti bili pokojni UU, njegov sin U koji je i sam bio teško bolestan, tužiteljica i njihova kći i da su kad je nešto bilo potrebno vezano za zdravstveno stanje pokojnog UU kod nje u ambulantu obično dolazile tužiteljica i njena kći. Ne sjeća se je li za pokojnog UU dolazio i tuženik i čini joj se da ga je na ročištu vidjela prvi put u životu. Navela je da joj je pokojni UU govorio da živi u rodnoj kući s tužiteljicom i njenim suprugom i kćeri te da je ona bila u kućnoj posjeti u toj kući kad je UU već bio terminalnoj fazi i da je on tada bio čist, njegovan i zbrinut. Potvrdila je da je izdala liječničku potvrdu (str. 38) i da to znači da je ona s pokojnim UU obavila razgovor o onome što je navedeno u potvrdi.
11. U liječničkoj potvrdi od 5. lipnja 2018. je napisano da je UU pokretan, svjestan, djelomično orijentiran u prostoru i vremenu, da unatoč tome što je zaboravan, daje suvisle odgovore na upite i da želi potpisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju svom sinu N jer mu je kod kuće najljepše i snaha svakodnevno brine o njemu.
12. Svjedokinja GU je iskazala da poznaje stranke i da je s njima u dobrim odnosima s tim da se s tužiteljicom viđala svaki dan jer stanuje oko 400 m od nje i nosila joj je mlijeko za sir do 2019. te grah, jaja, mahune i dr. i nakon toga, a tužiteljica je to za nju prodavala na tržnici dok tuženika nije vidjela tuženika zadnjih 20 godina i nije ga vidjela u kući u kojoj stanuje tužiteljica dok je UU bio živ, nakon njegovog povratka iz [adresa]. Susjedi, a osobito VU su joj rekli da je nakon operacije prostate UU bio desetak dana kod tuženika i da je molio tužiteljicu da se vrati doma, a poznato joj je da se o UU nakon povratka iz [adresa] brinula tužiteljica jer se UU često šetao s ČU i ona je tada s njim razgovarala i jer joj je tužiteljica kad bi došla kod nje govorila što je sve skuhala i kupila svom svekru, a i sama je vidjela vrećice s tržnice. Dodala je da s pokojnim UU nije razgovarala o tuženiku i da joj nije spominjao ugovor o uzdržavanju, a nije se mogla izjasniti kad je to pokojni UU živio 10 dana kod tuženika. Navela i da pokojni UU nije bio u dobrim odnosima s tužiteljicom i njenim suprugom dok se nije jako razbolio, a da su nakon toga bili u dobrim odnosima što joj je poznato jer je čula kako se UU lijepo razgovara s tužiteljicom.
13. Svjedok RU je naveo da se njegova kuća nalazi oko 250 m udaljena od kuće u kojoj živi tužiteljica i da je jednom posjetio njenog pokojnog svekra UU u toj kući kad se vratio iz [adresa] i da ga je znao sresti na cesti u šetnji. Naveo je da mu se UU tužio da je nemoćan i da ga noge ne služe, a i sam je vidio da ne može živjeti bez tuđe pomoći, no nije s njim razgovarao o tome pomaže li mu netko. Vidio je da tužiteljica i njen pokojni suprug voze UU kod liječnika kad više nije mogao sam voziti, a ne zna je li mu pomagao tuženik i ne zna koliko često je tuženik posjećivao oca u toj kući.
14. OU je iskazao da stanuje preko puta kuće u kojoj živi tužiteljica i da mu je pokojni UU bio kao drugi otac. Iskazao je da ga je posjetio u toj kući dva ili tri dana nakon njegovog povratka iz [adresa] i da je UU tada ležao u krevetu i nije ga prepoznao. Povremeno ga je viđao u šetnji po selu i ponekad ga je UU navečer posjećivao i tada bi se raspitivao kako mu je majka koja je umrla još 2011. Naveo je da je UU bio izgubljen i da misli da se nije mogao brinuti sam o sebi te da mu je vjerojatno trebalo i kuhati, no on ne zna tko mu je kuhao. Dodao je da je u tu kuću dolazio otprilike jednom mjesečno u posjet pokojnom NU, a ponekad je viđao i tuženikov auto parkiran u tom dvorištu. Iskazao je i da su u toj kući nakon Josipovog povratka živjeli tužiteljica, njen suprug NU i UU i da je tužiteljica kuhala kad je on bio tamo u posjetu, ali on nije vidio da bi itko vodio brigu o UU koji bi tada bio na katu u svojoj sobi. Dodao je i da je pokojni UU imao težak karakter i da se svađao s tužiteljicom, no da bi se i pomirili te da bi se i UU i NU brzo posvađali s nekim nakon čega bi ubrzo normalno razgovarali. Prije nego što se tuženik odselio u [adresa] pokojni UU je obožavao tuženika, a ne zna kakav im je odnos bio nakon tog preseljenja.
15. Tužiteljičina kći IU je iskazala da s tuženikom, svojim stricem, nije u nikakvim odnosima i da ga nije vidjela od 2006. do smrti svog oca. Navela je da je do 2019. živjela u kući s roditeljima i s djedom UU koji je prije toga živio u [adresa] kod FU, a dok je živio s njenim roditeljima djedu je zbog njegove bolesti trebalo kuhati, prati ga i čistiti te voditi kod liječnika što je najviše radila njena majka dok je njen otac brijao djeda, a susjeda ga je dolazila šišati. Ona je povremeno donijela hranu i piće i nešto novaca. Nakon što se ona odselila, tamo je dolazila 3 ili 4 puta tjedno dok je djed bio živ jer živi u [adresa] pa joj je usput i tada nikad nije u kući vidjela strica. Pojasnila je da je djed u toj kući imao svoju sobu koja je bila grijana, ima peć i radijator, a od namještaja dva kreveta, ormar, komodu i televizor te da je njena majka čistila tu sobu. Navela je da je za ugovor o doživotnom uzdržavanju prvi put čula na sudu i da koliko ona zna, njena majka nije imala nikakav ugovor s pokojnim djedom.
16. Tuženikova sestra ĐU je navela da je s bratom tuženikom u dobrim odnosima dok je tužiteljica na nju ljuta i doživljava je kao neprijatelja, no ona nije na nju ljuta. Nakon izlaska iz bolnice 2018. njen otac je otišao živjeti kod tužiteljice i njenog brata NU gdje je živio do svoje smrti, a ona je u tom razdoblju oca viđala dok je on mogao doći kod nje u posjet. Navela je da je s ocem bila u dobrim odnosima, da ga nije posjećivala u kući u kojoj je živio zbog tužiteljice koja ju je vrijeđala i da oca nije vidjela oko godinu dana prije njegove smrti jer više nije mogao doći do nje. Koliko je njoj poznato, tužiteljica se brinula o njenom ocu jer je živio s njom, a ne zna kako se točno brinula o njemu. Iskazala je da ne zna je li se njen brat EU brinuo o ocu i ne zna ništa o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a brat EU joj je rekao da je on tamo dolazio povremeno i donosio ocu što mu je trebalo. Dodala je da je očev sprovod organizirala tužiteljica i da ju je ona vozila na groblje kad je otac umro i pozajmila joj je novce za sprovod. Pojasnila je da su u kući tužiteljice dok je tamo bio njen otac svi bili u svađi i da je takva situacija bila i kad je ona tamo živjela, a odselila se 1977.
17. Svjedok ŠU koji stanuje u kući pored one u kojoj živi tužiteljica je naveo da je ona malo čudljiva pa je s njom nekad u dobrim, a nekad u lošim odnosima dok je s tuženikom u normalnim odnosima. Pokojni UU je bio njegov bratić i on je nakon povratka iz Moravča 2018. još neko vrijeme bio pokretan i mogao se sam brinuti za sebe i posjećivao bi ga kad bi se šetao po dvorištu i kad mu je bilo dobro. Pod tim da se UU mogao brinuti za sebe misli na to da se mogao sam odjenuti, ustati iz kreveta i leći te ići na zahod, a jelo mu je pripremala i davala tužiteljica. Za kućanske poslove pretpostavlja da ih je radila tužiteljica jer je bila jedina ženska osoba u kući. Svjedok je naveo i da mu je poznato da su između tužiteljice, njenog supruga NU i pokojnog UU bili nategnuti odnosi, a dodao je i da je vidio da tuženik povremeno dolazi tamo dok je UU bio živ kad je bio neki problem, obično kad bi se posvađali, UU bi nazvao EU koji je onda došao i smirio situaciju. Koliko je njemu poznato, tuženik je UU posjećivao oko 5 ili 6 puta godišnje, a dodao je da je njemu UU u razgovoru spomenuo da je s EU napravio ugovor o doživotnom uzdržavanju.
18. Prema čl. 583 st. 3 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) svaka ugovorna strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Tužiteljica DU nije stranka tog ugovora, no ona je, kako to proizlazi iz rješenja o prekidu ostavinskog postupka poslovni broj O-681/2024-39 (str. 9, 10), zakonska nasljednica iza pokojnog UU jer je njen pokojni suprug NU, koji je preminuo tijekom ostavinskog postupka 31. svibnja 2021. bio njegov sin, a ona i njena kći IU su nasljednice pokojnog NU. Kao što je to navedeno u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1955/2013 od 20. ožujka 2018. pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zato što druga stranka ne izvršava svoju obvezu je imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Naime, kad je primatelj uzdržavanja za života imao pravo tražiti raskid ugovora jer druga strana ne izvršava svoju obavezu, onda i njegovi nasljednici mogu tražiti raskid ugovora iz istog razloga pa je tužiteljica kao zakonska nasljednica pokojnog primatelja uzdržavanja UU aktivno legitimirana u ovom postupku.
19. Iskazi svih saslušanih svjedoka u bitnom potvrđuju navode tužiteljice da je nakon što se pokojni UU 2018. vratio iz [adresa] u obiteljsku kuću u kojoj su živjeli tužiteljica i njen sada pokojni suprug NU ona vodila brigu o njemu tako što mu je čistila, pripremala obroke i vodila brigu o njegovoj higijeni te o njegovim medicinskim potrebama. Iz zdravstvenog kartona pokojnog UU proizlazi da je od 2018. do 2020. UU dolazio kod svoje liječnice u pratnji snahe (tužiteljice) ili da je ona dolazila za njega što također potvrđuje njen iskaz. Ni iz iskaza svjedoka ŠU i OU, koje je predložio samo tuženik, nije moguće utvrditi da je tuženik izvršavao svoje obveze uzdržavanja pokojnog oca UU iz ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili. Prema tome, budući da je tužiteljica dokazala da je vodila brigu o pokojnom UU, a tuženik nije dokazao da je on izvršavao svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio s pokojnim UU, sud je u skladu s čl. 583 st. 3 ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev pod točkom I izreke i raskinuo je ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod ovog suda 29. studenog 2013. pod poslovnim brojem R2-3368/13.
20. U predmetu ovog suda poslovni broj Z-6630/2022 u koji je izvršen uvid rješenjem poslovni broj Z-6630/2022 od 9. lipnja 2022. provedena je uknjižba prava vlasništva EU na nekretninama UU na temelju predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i smrtnog lista za pokojnog UU. Budući da je ovom presudom raskinut taj ugovor o doživotnom uzdržavanju, u skladu s čl. 368 ZOO-a osnovan je zahtjev tužiteljice da se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju na način da se vlasništvo koje je sada upisano na tuženika vrati na pokojnog UU. Uspoređujući točku II tužbenog zahtjeva iz tužbe s rješenjem poslovni broj Z-6630/2022 od 9. lipnja 2022. sud je utvrdio da je tužiteljica zatražila uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na sve zemljišnoknjižne čestice osim za zk.č.br. 3180 k. o. [katastarska općina] koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kako sud u skladu s čl. 2 st. 1 ZPP-a odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, sud nije odredio uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na tu nekretninu. Za dvije nekretnine – zk.č.br. 3032 i 3180 k. o. [katastarska općina] tužiteljica je navela drugačiju površinu od one koja je navedena u rješenju o uknjižbi, no kako su te čestice točno identificirane svojim brojem i nazivom, sud je to smatrao omaškom pa je u izreci presude navedena ispravna površina i u odnosu na te dvije čestice. Također je utvrđeno da su suvlasnički omjeri na pojedinim nekretninama u tužbenom zahtjevu istovjetni onima u rješenju o uknjižbi poslovni broj Z-6630/2022.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a tužiteljičin trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 22. svibnja 2025. i dopunjenom na zapisniku od 17. rujna 2025. Taj trošak obuhvaća trošak zastupanja koji se sastoji od nagrade za sastav tužbe 200,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), za sastav obrazloženog podneska od 22. studenog 2024. 200,00 eura prema Tbr. 8/1 OT i za zastupanje na pet ročišta 14. siječnja 2025., 4. ožujka 2025., 16. travnja 2025., 22. svibnja 2025. i 17. rujna 2025. po 200,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT, odnosno ukupno 1.400,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 350,00 eura. Ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 1.750,00 eura pa je tuženiku naloženo da joj namiri trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.
22. Tužiteljici nije priznata nagrada za sastav podneska od 25. veljače 2025. jer za dostavu obavijesti o zamjenici punomoćnice nije bilo potrebno sastavljati podnesak. Nije joj priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer je zatražila samo te sudske pristojbe po odluci suda, ne navodeći njihove iznose, pa njen zahtjev u tom dijelu nije određen u smislu čl. 164 st. 2 ZPP-a.
23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.
U Sesvetama 30. listopada 2025.
Sutkinja
Martina Ivanković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. odvjetnica Gina Brnić
2. EU
