REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pr-1924/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja UDRUGA ZA PROMICANJE INKLUZIJE, Bleiweisova ulica 15, Zagreb, OIB: 50162948091, zastupana po punomoćnici Tamari Sardelić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jelić, Čavlina Zrinščak i Sardelić iz Zagreba, protiv I tužene AR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Leu Plišku, odvjetniku u Zagrebu, i II tužene FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 18. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika I tužene, dana 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se I tuženoj naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 16.076,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
"Nalaže se II. tuženoj FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju UDRUZI ZA PROMICANJE INKLUZIJE, sa sjedištem u [adresa], OIB: 50162948091, štetu u iznosu od 16.076,54 eura, zajedno sa zateznim kamatama na isti iznos i to prema stopi zatezne kamate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućem od dana 23. svibnja 2023. godine pa do isplate i to sve u roku od 8 dana."
III. Nalaže se I tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadnom troškova parničnih troškova u iznosu od 183,99 eur sa zatraženim kamatama.
V. Odbija se zahtjev I tužene za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:
" Utvrđuje se da su I. tužena LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužena FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zajedno i to krajnjom nepažnjom uzrokovale štetu poslodavcu UDRUZI ZA PROMICANJE INKLUZIJE, sa sjedištem u [adresa], OIB: 50162948091".
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je I tužena kod njega temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8. ožujka 2019. bila zaposlena na radnom mjestu koordinator aktivnosti, a II tužena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu administrator ureda. Radni odnos I i II tužene prestao je Odlukom o izvanrednom otkazu od 1. lipnja 2023. I i II tužene su neovlašteno provele međunarodnu transakciju u iznosu od 32.153,07 eura s njegovog računa na račun otvoren u banci u Portugalu temeljem zahtjeva sa lažne e-mail adrese ([email protected]) i time mu krajnjom nepažnjom prouzročile ogromnu materijalnu štetu. Dana 23. svibnja 2023. godine, u 9:46 sati, na adresu elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte], e-mail adresu koju je koristila II tužena, zaprimljena je elektronička poruka sa e- mail adrese [adresa elektroničke pošte]. U navedenoj elektroničkoj poruci osoba, koja se očigledno lažno predstavlja kao predsjednica tužitelja prof.dr.sc. TR, nakon upita o stanju računa, od II tužene traži hitno izvršenje uplate u iznosu od 32.153,07 eura na IBAN [broj bankovnog računa]. Po primitku navedenog e-maila, II tužena se s navedenim obratila I tuženoj kao koordinatorici aktivnosti zaduženoj za vođenje blagajne. I tužena je u naslovu i potpisu vidjela ime i prezime predsjednice tužitelja te bez da je provjerila e-mail adresu s koje je poruka poslana, bez da je provjerila s predsjednicom tužitelja je li ista zaista poslala navedeni upit te bez da je utvrdila da li postoji bilo kakva podloga (račun ili sl.) za plaćanje navedenog, zajedno s II tuženom izvršila traženu uplatu. Uplata je izvršena na način da je I tužena čitala podatke o broju računa, a II tužena provela nalog za plaćanje. I i II tužena nisu postupale s pažnjom s kojom bi postupao prosječan (običan) čovjek. Naime, I i II tužena su u svom poslovanju svakodnevno provodile transakcije i plaćanja i nikada do sada nije se dogodilo da bi predsjednica tužitelja zatražila plaćanje određenog novčanog iznosa i to bez dostavljenog računa kao podloge za takvo plaćanje, ili samo putem e-maila – bez usmene potvrde, i to još sve na način da e-mail ne stiže s njezinog e-mail-a (već sa očigledno lažne adrese [adresa elektroničke pošte]!) i to na način da se traži plaćanje značajnog iznosa od 32.153,07 EUR-a na račun otvoren u banci u Portugalu. Prema Odluci o izmjeni Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 21. lipnja 2022. u poslove Koordinatora aktivnosti ubrajaju se, između ostalog, „praćenje glavnog službenog e-maila Udruge i pravovremeno odgovaranje na upite te prosljeđivanje ostalim zaposlenicima e-mailova iz njihova opisa posla“. Kako je I tužena bila zadužena za praćenje glavnog službenog e-maila tužitelja i njegovo svakodnevno korištenje, ista je bila dužna uočiti da e- mail adresa [adresa elektroničke pošte], s koje je dostavljen zahtjev za uplatu 32.153,07 eura, nije službena e-mail adresa tužitelja. Dana 1. prosinca 2022. Odlukom o imenovanju odgovorne osobe za kontrolu vjerodostojnosti isprava – likvidatora isprava, za likvidatora isprava imenovao je II tuženu u opis kojih poslova je, između ostalog, navedeno i „veće, izvanredne i neuobičajene iznose knjigovodstvenih isprava veće vrijednosti provjeriti i odobriti uz supotpis i odobrenje predsjednice Udruge“. Slijedom navedenog, II tužena je za provođenje transakcije (koja je sama po sebi neobična, jer se traži prijenos na račun u stranoj banci i to većeg novčanog iznosa) bila dužna zatražiti odobrenje predsjednice tužitelja. Slijedom navedenog, I i II tužena su mu neurednim izvršavanjem radnih obveza krajnjom nepažnjom prouzročile štetu u iznosu od 32.153,07 eura. Stoga, predlaže sudu utvrditi da su mu I i II tužena krajnjom nepažnjom uzrokovale štetu, naložiti I tuženoj naknaditi mu štetu u iznosu od 16.076,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2023. pa do isplate, naložiti II tuženoj naknaditi mu štetu u iznosu od 16.076,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2023. pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova.
2. I tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer ona nikada nije primila i provela predmetni zahtjev za isplatom, već je isti zaprimljen i proveden isključivo od strane II tužene. Činjenica što je ona čitala podatke o broju računa za plaćanje, nije od značaja, jer se čitanjem podataka ne provodi bankovni nalog putem internet bankarstva. Ona nije bila nadređena II tuženoj, niti joj je na takav način mogla davati upute za rad. Administrator ureda djeluje po uputama predsjednika tužitelja i/ili Upravnog odbora tužitelja. U opisu njezinog radnog mjesta nigdje se ne navodi da je koordinator aktivnosti odgovoran za poslove financija (osim za pitanje blagajne kao gotovinskih transakcija), slijedom čega isti nema ovlaštenja davati upute i/ili naloge drugim radnicima tužitelja vezano za poslove financija (plaćanja naloga internet bankarstvom). Poslovi plaćanja računa putem internet bankarstva isključiva su nadležnost tajnika tužitelja. Token za plaćanja putem internet bankarstva glasio je na njezino ime, a ne na II tuženu koja je bila zadužena za plaćanja, što potvrđuje nemarno poslovanje tužitelja. Token je na njezino ime pribavljen od poslovne banke još u siječnju 2022. te je isti korišten za plaćanja od strane ŽR, a potom je isti ustupljen II tuženoj. Iz svega navedenog proizlazi kako nije ona, već II tužena izvršila sporno plaćanje. Budući da ona nije bila zadužena za plaćanje putem bankovnog računa (internet bankarstvo), nije niti bila u obvezi od predsjednice tužitelja tražiti odobrenje, već je to mogla tražiti isključivo II tužena. U vrijeme provođenja sporne međunarodne transakcije, predsjednica tužitelja bila je odsutna s posla duže vrijeme zbog zdravstvenih problema te za vrijeme njezine odsutnosti s posla tužitelj nije organizirao način rada, niti je posebno uputio radnike na koji način će se odvijati procesi rada. Ističe da nije bila obvezna provjeravati e-mailove koji stižu drugim radnicima tužitelja, posebno ne onih koji nisu spadali u njezinu domenu, a imajući posebno u vidu odredbe GDPR-a. Ona ne može biti odgovorna za radnju koju nije poduzela, a tužitelj namjeru ili krajnju nepažnju ne može kolektivno odrediti u odnosu na nju i II tuženu kao obje radnice, već isključivo na onu radnicu koja je radnju i poduzela. Ona je odmah, u trenutku kada je primijetila da je II tužena žrtva računalne prijevare, za tužitelja poduzela sve nužne radnje u cilju sprečavanja daljnje štete, i to obavještavanjem svih nadležnih osoba tužitelja o nastalom događaju, nadležnih službenika u poslovnoj banci tužitelja kao i nadležnih službi MUP-a. Nesporno je kako su I i II tužena žrtve računalne prijevare te kao žrtve kaznenih djela ne mogu postupati s namjerom ili krajnjom nepažnjom. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.
3. II tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je 23. svibnja 2023. bila žrtva tzv. „direktorske“ prijevare (termin na engleskom jeziku: CEO prijevara). To je učestali oblik kaznenog djela računalne prijevare koji se provodi na način da se radnika koji je ovlašten za provođenje plaćanja dovede u zabludu da plati lažni račun, ili provede neovlašteni prijenos s računa poduzeća. Modus operandi navedene prijevare jest zahtjev u ime direktora poduzeća za hitnim provođenjem plaćanja, uslijed čega je osoba kojoj je zahtjev upućen dovedena u zabludu o identitetu pošiljatelja i vjerodostojnosti zahtjeva. Ističe da ona nije imala nikakav kontakt s predsjednicom tužitelja zbog čega je po primitku spornog e-maila i pitala I tuženu treba li istu kontaktirati. Ona nije imala niti broj telefona predsjednice tužitelja, niti je bio običaj da joj ista izravno delegira poslove i zadatke, već je zadatke uvijek delegirala I tuženoj. Nakon što je I tužena odbila njezin prijedlog da kontaktiraju predsjednicu tužitelja, izvršila je uplatu putem aplikacije na internetu i tokena koji glasi na I tuženu. Budući da je broj računa na koji je novac trebalo platiti bio dugačak i da se provodi kao međunarodna uplata što je složenije, radi izbjegavanja pogrešaka, ona i I tužena su zajedno izvršile uplatu, tako što joj je I tužena čitala podatke za uplatu, a ona ih je unosila u aplikaciju. Nakon što su utvrdili da se radi o prijevari, o svemu je obavijestila predsjednicu tužitelja. Tužitelj je kao poslodavac propustio zaštiti sustav i svoju imovinu, jer nije postojao 4-eye princip, odnosno dvostruka kontrola prilikom plaćanja pri čemu jedna osoba unosi podatke, a druga osoba odobrava transakciju, a svaka koristi svoj osobni token. Očito ne postoji sustavni način za sprječavanje prijevara, jer banka u dva dana nije mogla pokrenuti mehanizam za stopiranje transakcije. Ističe da je potpuno nepravedno izgubila posao i ne može dodatno snositi odgovornost plaćanjem bilo kakve odštete tužitelju. Ona kao radnica ne može snositi odgovornost za propuste poslodavca koji nema nikakav interni protokol vezan uz postupak provjere legitimnosti zahtjeva za plaćanjem primljenih putem e-pošte, kao niti uspostavljena pravila za izvještaje o prijevarama. Tužitelj se ne može braniti na način da krivnju za svoje propuste svaljuje na nju kao radnicu. Predsjednica joj radne zadatke nije davala putem e-maila, već usmeno u periodu od 10,00 do 14,00 sati, kada bi se ista nalazila u uredu, i to većinom preko I tužene. U slučaju izostanka, predsjednica tužitelja bi putem fiksnog telefona u uredu I tužene provjeravala dolaze li I i II tužena na posao i obavljaju li svoje radne zadatke, ili bi rjeđe zvala I tuženu na mobitel. Ona je kod tužitelja radila oko 6 mjeseci, a I tužena pet godina, pa je životno i logično da joj je I tužena bila nadređena. Kraj navedenog, II tuženoj je bilo poznato da GR, kćer predsjednice tužitelja, koja je I tuženoj često davala upute sa e-maila predsjednice tužitelja i zvala ju s njezinog broja, ima više e-mail adresa i telefonskih brojeva. Iz tog razloga i nije bila čudna naredba s nekog drugog e-maila kojeg ranije nije vidjela. Nije životno da kod poslodavca gdje je zaposleno manje od 10 radnika, konkretno u uredu tužitelja samo ona, I tužena i NR, šef ne bi imao telefonski kontakt radnika, ili radnik telefonski kontakt šefa, kao što je bilo u njezinom slučaju. Isto potvrđuje nedostatak organizacije, loše vođenje, nemar pri obučavanju i nadzoru radnika i nepostojanje internih procesa. S obzirom da ona ranije nije dobivala izravno upute od predsjednice tužitelja putem e-maila, a tijekom tri tjedna koja su prethodila incidentu ista je bila kod kuće na oporavku nakon operacije, II tužena nije niti mogla znati koje sve e-mail adrese predsjednica tužitelja još koristi i ima li pristup poslovnom e-mailu i kod kuće, ili kćer GR piše mailove u njezino ime s njezinog službenog e-maila. S obzirom na kratak radni staž kod tužitelja, na nepostojanje direktne digitalne komunikacije s predsjednicom tužitelja njoj se činilo nevjerojatno da bi ista poslala e-mail s nekog drugog e-maila, a ne onog kojeg je inače koristila. Tužitelj je kao poslodavac član saveza udruga poput Saveza udruga pružatelja usluga organiziranog stanovanja te joj je bilo poznato da kćer GR ima više e-mail adresa i brojeva telefona. Naredba da se izvrši uplata bez podloge ili računa bila je uobičajena, ali ne i česta pojava te su takve uplate u pravilu iznosile oko 5.000,00 eur i isplaćivale su se na strane bankovne račune za potrebe predstavnika raznih udruga iz inozemstva koji bi održavali radionice u Hrvatskoj. S obzirom na prethodno navedeno, ona je upotrijebila dužnu pažnju, komunicirala je s I tuženom kao neposredno nadređenom, koja ju je nadglasala svojom pozicijom i hijerarhijom te se posebno angažirala i preko svojih ovlasti ne bi li uspjela ishoditi povoljan ishod za tužitelja. Ovaj postupak smatra šikanom u vidu da je kolateralna žrtva zbog propusta I tužene. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. ožujka 2019., Anekse ugovora o radu, Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. lipnja 2023., e-mail korespondenciju, Izjavu I tužene, Zahtjev za zaštitu prava II tužene, Odluku o izmjeni Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 19. listopada 2022., Odluku o imenovanju odgovorne osobe za kontrolu vjerodostojnosti isprava – likvidatora isprava, Odluku o radnim zadacima u okviru redovitih poslova I tužene, dokumentaciju, e-mail korespondenciju, Izjavu II tužene II Policijskoj upravi, zapisnik iz predmeta ovog suda poslovni broj Pr- 956/2023-13, sudsku praksu, Potvrdu Zagrebačke banke od 23. svibnja 2023., saslušani su svjedoci NR i GR te su saslušani zakonska zastupnica tuženika i I tužena.
5. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. ožujka 2019. i pripadajuće Anekse (list 8-14. spisa) utvrđeno je da je I tužena kod tužitelja od 10. ožujka 2019. bila zaposlena na radnom mjestu voditelj programa/projekta, a od 29. listopada 2021. na radnom mjestu koordinator aktivnosti.
6. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 17. studenog 2022. utvrđeno je da je II tužena kod tužitelja bila zaposlena na određeno vrijeme od 1. prosinca 2022. pa do 30. studenog 2023., uz probni rad od 6 mjeseci, na radnom mjestu administrator ureda.
7. Odlukama o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. lipnja 2023. (list 18.- 20. spisa) tužitelj je I i II tuženoj otkazao ugovor o radu zbog toga što su provele međunarodnu transakciju na broj računa otvoren u banci u Portugalu u iznosu od 32.153,07 eur s računa tužitelja, a bez da su prethodno imale ovlaštenje predsjednice tužitelja čime su tužitelju prouzročile materijalnu štetu i počinile osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa.
8. Uvidom u e-mail korespondenciju (list 23.-26. spisa) utvrđeno je da je II tužena dana 23. svibnja 2023. u 9,46 sati zaprimila e-mail sa adrese mailto:[email protected] s naslovom „plaćanje“ i tekstom „ Dobro jutro, Koliki je naš bankovni saldo? Možemo li danas izvršiti međunarodnu uplatu od 32.000,00 eur? S poštovanjem, TR“. II je odgovorila na navedeni e-mail navodećI kako na računu ima 269.992,14 eur i moli podatke za uplatu. Istog dana u 9,57 sati II tužena je sa adrese mailto:[email protected] dobila podatke o plaćanju na račun otvoren kod banke u Portugalu.
9. Zakonska zastupnica tužitelja iskazala je da su u relevantno vrijeme u administrativnom dijelu bila zaposlena 3 radnika i to NR, koji je vodio projekte, te I i II tužena. Njihovo radno vrijeme je bilo od 9,00 do 16,00 ili 17,00 sati. Prije cijele ove situacije dolazila je u pravilu svaki dan na par sati, jer je volonter. Imala je svoj ured, ali kada je dolazila bila je u središnjoj prostoriji, ili kod I tužene u uredu. Komunicirala je sa svim zaposlenicima. I i II tužena su sjedile svaka u svom uredu te je svaka imala svoj kompjuter. Samo je I tužena imala token. Ona je radne zadatke i naloge davala uglavnom I tuženoj. Službena e-mail adresa tužitelja [adresa elektroničke pošte] i svi zaposlenici su imali pristup toj adresi. Ona je imala i svoju privatnu e-mail adresu na i-cloudu s koje je vrlo rijetko komunicirala sa zaposlenicima. Češće je komunicirala telefonom, ili usmeno. Nije joj poznata e-mail adresa mailto:[email protected]. U svibnju 2023. je slomila kuk i bila je na operaciji te jedno vrijeme nije bila pokretna, ali je cijelo vrijeme bila u Zagrebu i dostupna svim radnicima. Telefonski je komunicirala s I tuženom koja je kod nje dolazila i kući. Osim toga, njezina kćer GR je članica Upravnog odbora tužitelja te je dolazila u poslovne prostorije tužitelja i k njoj doma. Predmetnog dana u popodnevnim satima nazvala ju je II tužena i rekla da su ona i I tužena napravile tu uplatu. II tužena joj je rekla da je pitala I tuženu što da rade s tim, a I tužena joj je rekla da je to u redu i da izvrše tu uplatu, nakon čega su I i II tužena izvršile tu uplatu, na način da je I tužena čitala IBAN i ostale podatke, a II tužena je izvršila transakciju. Nakon tog razgovora k njoj doma su došli gospodin NR i I tužena. Prvo što joj je I tužena je rekla je bilo: „Profa, ne znam gdje mi je bila pamet“. Bila je izvan sebe i potpuno svjesna greške koju je napravila. Gospodin NR je ispričao da je to prijepodne bio odsutan, a kada se vratio u vrijeme ručka I i II tužena su mu ispričale da su napravile tu transakciju. I prije nego što je vidio taj e-mail, odmah mu je bilo sumnjivo, a nakon što je vidio e-mail rekao je da je to lažna adresa. Za to vrijeme II tužena je ostala u uredu i kontaktirala banku i policiju, međutim bilo je prekasno da se to zaustavi. Potom su kontaktirali odvjetnika koji je sugerirao da I i II tužena sačine izjavu o događaju što su iste i učinile. S tim izjavama GR te I i II tužena su otišle na policiju. Tužitelj djeluje 30 godina i s Portugalom nikada nisu surađivali, imali kontakt, stručnu razmjenu ili projekt. Kod tužitelja se svaka isplata vršila na temelju podloge, računa, predračuna, ugovora ili odluke. Nikada se niti jedna isplata nije vršila bez podloge, niti u malim iznosima, a posebno ne u tako ogromnom iznosu. I kod manjih isplata, kao npr. režije, II tužena je uvijek nju ili I tuženu pitala može li to isplatiti. Dan ili dva prije predmetnog događaja I tužena ju je kontaktirala i pitala može li platiti popravak čišćenja klime. I tužena je od nje tražila odobrenje za plaćanja. Bilo je uobičajeno da onaj tko provodi plaćanja usmeno još s njom potvrdi to plaćanje. I tužena je radila kod tužitelja više od 5 godina i bila je njezina desna ruka, s njom je sve komunicirala i dogovarala. Nakon što je prethodni radnik gospodin ŽR dao otkaz, koji je bio zaposlen na radnom mjestu administratora, I tužena je dobila zadatak da uvede II tuženu u rad, odnosno da obavlja poslove administratora, a također i da nadzire njezin rad. Prije nego što se II tužena zaposlila, sama I tužena je vršila sve uplate tokenom. Token je ostao glasiti na I tuženu, jer se II tužena zaposlila na probni rad i smatrali su neodgovornim da token odmah glasi na II tuženu, jer se nije znalo hoće li ostati raditi. Gospodin ŽR je morao koristiti token za plaćanje te pretpostavlja da je i u to vrijeme token glasio na I tuženu. Osim e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] u komunikaciji s radnicima nije koristila niti jednu drugu e-mail adresu. Likvidator tužitelja nije nikakva posebna funkcija. Ovlasti II tužene kao likvidatora su bile da provedene transakcije svojim supotpisom potvrdi i proslijedi u računovodstvo. I i II tužena su znale njezinu e-mail adresu. Nikada se nije koristila e- mail adresom sa koje je došao sporni predmetni zahtjev za isplatom. Stil, odnosno način komunikacije iz spornog e-maila nije bio njezin uobičajen način komuniciranja te smatra da je I tužena koja ju je dobro poznavala iz samog teksta mogla procijeniti da to nije ona pisala. II tužena je kao administrator ureda koristila token, ali je poanta u tome da je I tužena vodila i kontrolirala rad II tužene, bila joj je nadređena te II tužena niti jednu uplatu nije provela bez znanja i odobrenja I tužene. II tužena niti jednu uplatu, pa niti onu u najmanjem iznosu, nije izvršila, a da nije došla do nje, ili I tužene i pitala za odobrenje. Sistematizacijom i njezinom nalogom bilo je određena da I tužena uvodi u rad II tuženu i nadzire njezin rad. Zahtjev iz spornog e-maila je došao II tuženoj koja je s tim otišla kod I tužene koja je rekla da je to u redu, bez da je I tužena nju nazvala, odnosno propustila nazvati kako bi joj rekla da je to u redu. Ona s II tuženom nije niti komunicirala, sve je išlo preko I tužene. Za vrijeme dok je ona bila odsutna iz ureda zbog zdravstvenih problema u svibnju 2023. rad ureda je bio organiziran na uobičajen način. Svi radnici su normalno radili, a GR, kao članica Upravnog odbora, potpredsjednik Upravnog odbora i ona su bili na raspolaganju. I tužena je sve dok nije dobila otkaz obavljala sve svoje radne obaveze, pa je tako i vršila ta plaćanja za koja je tražila odobrenja od nje. Tužitelj nema policu osiguranja od odgovornosti za predmetni događaj. I tužena je za svako plaćanje od nje tražila odobrenje, osim u konkretnom slučaju.
10. I tužena je navela da su se poslovne prostorije tuženika sastojale od glavne sobe za sastanke, ureda u kojem je sjedila ona, manjeg ureda u kojem je sjedila II tužena. U stražnjem dijelu su bila još dva manja ureda, i u jednom je sjedio gospodin NR, a drugi je koristila zakonska zastupnica tuženika, koja je, manje-više, dolazila svaki dan na par sati. Kada je zakonska zastupnica tužitelja dolazila, većinom su svi zajedno bili u zajedničkoj prostoriji. Nekad je dolazila sama kod nje u ured, a nekad u ured drugih zaposlenika. Kada zakonske zastupnice tužitelja nije bilo, sa istom je komunicirala telefonski. Povremeno su komunicirale i e-mailom zakonske zastupnice tužitelja i to samo preko e-mail adrese zakonske zastupnice tužitelja [adresa elektroničke pošte]. Gospođa GR je povremeno dolazila u prostorije tužitelja. U vrijeme nakon što je zakonska zastupnica tužitelja operirana, ona je radi potpisivanja svega što je trebala odlazila kući kod zakonske zastupnice tužitelja. Ona II tuženoj nije zadavala radne zadatke, već vjerojatno zakonska zastupnica tužitelja, kao jedina nadređena svima njima. Njezin zadatak nije bio da nadzire II tuženu. Pokazala joj je kada je došla korištenje internet bankarstva. Token je cijelo vrijeme glasio na nju, pa tako i u vrijeme dok je te poslove obavljao ŽR, kao i ranije dok je ona obavljala te poslove. Sva plaćanja su se vršila na temelju podloge, npr. ugovora, računa za režije i sl. Ona nije davala odobrenje za plaćanje II tuženoj. Ista ju je nekad znala pitati da pogleda nešto. Ona je zakonsku zastupnicu pitala za plaćanje klime, jer je ista osoba dugo servisirala klimu. Ona je bila zadužena za poslove blagajne, a to su gotovinska plaćanja, a ne plaćanja po računu. Podignutu gotovinu potrebno je fizički unijeti u kasu i fizički upisati u blagajnički izvještaj da je novac ušao kako bi se taj novac mogao koristiti za gotovinska plaćanja. Akontacija za troškove života se isplaćuje u gotovini. Dok je ona bila zadužena za plaćanje nisu se provodile transakcije prema Portugalu. Dana 23. svibnja 2023. iz svog ureda na poziv II tužene došla je u ured II tužene koja joj je pokazala sporni e-mail. Ona je vidjela ime i prezime zakonske zastupnice tužitelja u e-mailu i potpisu i vidjela je što piše u e-mailu. Nije detaljno ulazila u taj e-mail, niti ga je provjeravala. Ona nije provjeravala spornu e-mail adresu, jer ista nije došla na njezin e-mail, niti na glavni e-mail tužitelja [adresa elektroničke pošte] za koji je ona bila zadužena. Rekla je II tuženoj da izvrši tu isplatu, ako joj je predsjednica poslala taj e-mail. II tužena ju je zamolila za pomoć kod transakcije, kao što ju je to i inače molila kada je nešto bilo novo, novi IBAN, ili plaćanje bez predloška, a sve radi jednostavnosti, jer bi ona čitala, a II tužena tipkala, kao i u ovom slučaju. Ona je pročitala IBAN, a II tužena je izvršila plaćanje. Za vrijeme ručka svjedoku NR su spomenule tu transakciju i čim su ga upoznale s tim događajem njemu je to bilo čudno. Isti je posumnjao i pitao ih jesu li provjerile je li u pitanju neka prijevara. Nakon toga, ona se odmah dignula i otišla je u ured II tužene, vidjela isprintane e-mailove i vidjela je da je to neka druga e-mail adresa, a ne adresa od zakonske zastupnice tužitelja. Tada su shvatile da se radi o računalnoj prijevari te je II tužena telefonski kontaktirala zakonsku zastupnicu tužitelja, banku i policiju. Potom su ona i kolega NR otišli kod zakonske zastupnice tužitelja kući, a po povratku u ured su ona i II tužena napisale izjave za policiju te otišle na policiju s tim izjavama. Nije točno da joj je II tužena rekla da nazovu zakonsku zastupnicu tužitelja radi provjere mogu li provesti transakciju. II tužena joj nije rekla da joj je čudno da na njezin upit o tome kako je, nije dobila odgovor od zakonske zastupnice tužitelja. Mogla je i sama nazvati zakonsku zastupnicu tužitelja. Nije nju II tužena pitala može li i smije li izvršiti predmetnu uplatu, već se samo konzultirala s njom. Nije ona uputila II tuženu da izvrši predmetnu uplatu, već joj je rekla da napravi to ako joj je to naložila zakonska zastupnica tužitelja. Njezina uloga je bila samo čitati IBAN [broj bankovnog računa] tuženoj. Ona je II tuženoj davale naloge za plaćanje samo za onaj dio koji je bio vezan za njezin posao, a odnosio se na akontacije za troškove života, blagajničko poslovanje i sl. II tužena je vršila sva plaćanja, pa su joj se tako obraćali i svi radnici, primjerice i gospodin NR vezano uz projekte. Akontacija za troškova života su isplate iz blagajne. II tužena ju nikada nije pitala da joj odobri konkretno plaćanje. Iznosi navedeni u e-mailovima od 27. ožujka 2023., 22. svibnja 2023., 23. ožujka 2023., 21. travnja 2023. i 23. svibnja 2023. isplaćeni su iz blagajne voditeljima organiziranog stanovanja ili zastupnicima u pojedinoj stambenoj zajednici.
11. Svjedok NR iskazao je da je kod tuženika radio od studenog 2022. pa do sredine kolovoza 2023. na radnom mjestu voditelja projekta. II tužena je bila zadužena za administracijsko-financijski dio. I tužena je za projekte za koje je on bio zadužen odrađivala stručne i administrativne poslove. I i II tužena su imale svaka svoj ured, kao i on. U to vrijeme tužitelj nije surađivao s nekim iz Portugala. II tužena sigurno nije davala naloge I tuženoj, jer su on i I tužena bili na višoj stručnoj funkciji nego što je bila II tužena. II tužena je došla raditi kasnije i I tužena je pomagala II tuženoj, vodila ju. I tužena je davala naloge za plaćanje II tuženoj, ali ne bi rekao da je I tužena II tuženoj za svaku stvar koju je radila davala nalog, uputu ili odobrenje. I on je II tuženoj nekad davao naloge za plaćanje. Dok je zakonska zastupnica tužitelja bila na bolovanju, sa istom su komunicirali telefonski. I tužena je davala naloge za plaćanje računa za režije. Prema praksi poslovanja nalog za uplatu na sporni račun u Portugalu nije se mogao izvršiti bez naloga predsjednice tužitelja. Spornog dana, nakon službenog sastanka vratio se u ured između 12,00 i 13,00 sati i bio je obaviješten od I i II tužene da se desila neka čudna, izvanredna stvar, da je nekakva udruga iz Portugala zatražila da joj se uplate sredstva, ili je profesorica zatražila da se plate ta sredstva. Njemu je ta cijela priča bila čudna. Čudno mu je bilo da je profesorica dala nalog da se nešto plati, čudno mu je bilo da se uplaćuje nešto vani, a čudan mu je bio i iznos. Počeo je ispitivati radi li se o nekakvoj prevari i počeli su razgovarati tko bi to uopće tražio. Pitao je I tuženu jesu li prije sporne uplate kontaktirale, odnosno komunicirale s predsjednicom tužitelja. I i II tužena su bile uvjerene da komuniciraju s predsjednicom tužitelja, jer su mu dosta samouvjereno odgovorile na pitanje jesu li kontaktirale predsjednicu. Oni su razgovarali u zajedničkoj prostoriji i u jednom trenutku se I tužena dignula i otišla u ured II tužene provjeriti taj e-mail. I tada je shvatila da to nije adresa profesorice. Reakcija je bila panika i šok. Nakon toga su kontaktirali banku i profesoricu.
12. Svjedokinja GR iskazala je da je članica Upravnog odbora tužitelja od lipnja 2022. U relevantno vrijeme u uredu tužitelja su bili zaposleni I tužena, kao koordinatorica aktivnosti, II tužena, kao administratorica ureda, i NR, kao voditelj projekata. Smisao zapošljavanja II tužene, a prije nje gospodina ŽR, na radnom mjestu administrator ureda je bio da se I tuženu rastereti dio poslova, pa tako i tih administratora ureda. I tužena je bila zadužena za funkcioniranje svega i njezin posao je bio da uvede II tuženu u posao administratora ureda na način da II tužena postupa po nalozima I tužene. I tužena je objasnila II tuženoj što su njezini radni zadaci i kako treba postupati. II tužena je davala naloge I tuženoj dok neke stvari nije naučila, npr. plaćanje računa, nakon čega za to nije svaki put pitala I tuženu. Sve što je bilo izvanredno, trebala je uputu I tužene. Za plaćanje je bila zadužena I tužena, koja je dio tih ovlaštenja dirigirala na II tuženu. S vremenom je II tužena mogla samostalno izvršiti plaćanje određenih mjesečnih troškova pružanja socijalnih usluga, npr. režija. I tužena je bila nadređena II tuženoj. Zakonska zastupnica tužitelja je kuk slomila zadnji tjedan u travnju i u tom razdoblju je ona dolazila u poslovne prostorije tužitelja dva puta tjedno, a nakon toga svaki dan. Dok zakonska zastupnica tužitelja nije dolazila u poslovne prostorije tužitelja, I tužena je s njom komunicirala telefonski, a nekad i putem e-maila. Barem jedanput joj je donijela nešto za potpis. II tužena u tom razdoblju nije komunicirala sa zakonskom zastupnicom tužitelja, već s njom, ili I tuženom. Dok je zakonska zastupnica tužitelja dolazila u poslovne prostorije, uglavnom su se svi nalazili u tim zajedničkim, centralnim prostorijama. I i II tužena su svaka imale svoj ured, koji su više bili povezani s tim centralnim, zajedničkim prostorom od ureda NR. U tom razdoblju i I i II tužena su dolazile sa upitima zakonskoj zastupnici tužitelja i tu se 90% stvari usmeno dešavalo. Prijenosi akontacija su se rješavali u pisanom obliku, a ako se neke stvari nisu mogle odraditi pisano, onda bi I tužena pitala zakonsku zastupnicu tužitelja usmeno, ili bi ju nazvala. I ona je nekad II tuženoj rekla da može platiti neki račun, i to nakon konzultacije s I tuženom. Za vođenje blagajne je bila zadužena I tužena. Blagajna je dosta bitna, jer preko nje prolazi do 200.000,00 eur godišnje, i to sve mjesečne akontacije za troškove života korisnika usluga i socijalne naknade za korisnike. Nakon što bi joj voditelj organizacijske jedinice socijalnih usluga poslao prijedlog mjesečne akontacije za korisnike i prijedlog njihovih socijalnih naknada, I tužena bi isti sama, ili s II tuženom provjeravala i nakon toga davala nalog II tuženoj da određeni iznos s računa tužitelja prebaci na račun te organizacijske jedinice. Taj iznos bi voditelj organizacijske jedinice unosio u blagajnu nakon čega bi se naknade isplaćivale izravno korisnicima. 23. svibnja 2023. je bila kući za zakonskom zastupnicom tužitelja koja se nakon ručka išla malo odmoriti. Tada je na telefon nazvala II tužena koja je zvučala uzrujano te joj je rekla da su ona i I tužena uplatile iznos od 32.000,00 eur na račun banke u Portugalu i da tada nisu shvaćale da je to greška i da to nije u redu. Brzo nakon tog razgovora došli su I tužena i NR. Ušli su snuždeni, u šoku, i onda je I tužena rekla zakonskoj zastupnici tužitelja „Profa, ne znam gdje mi je bila pamet“, ispričavala se i rekla je da ne zna kako se to desilo. Ispričali su joj je da je NR, a nakon što su mu to sve ispričali, odmah bila neobična ta velika uplata. Njemu je to odmah zazvonilo, dignuo se i išao pogledati taj e-mail. I i II tužena su joj ispričale da je II tužena, po primitku maila, išla pitati I tuženu o tome. Potom su zajedno sjele, i I tužena je II tuženoj diktirala podatke za uplatu. I i II tužena su joj ponavljale da su to zajedno napravile, pa joj je sada čudno kako jedna na drugu svaljuju krivnju. Ona ni dan danas ne zna kako se to moglo desiti, osim da stvarno nisu razmišljale. Ona to ne razumije. Tužitelj je nevladina udruga koja se bavi pružanjem socijalnih usluga osobama sa intelektualnim poteškoćama. Nevladina udruga mora opravdati svoja plaćanja. I tužena je do tada bila pet godina u radnom odnosu i znala je što se dešava, pripremala je sva izvješća. Ona ne razumije kako je moguće sjediti i pomagati za uplatu koja nikako nije povezana s nikakvom aktivnošću tužitelja i partnerom tužitelja. Nikada se uplate ne rade, ako nema nekakve podloge, ugovora, računa, ili slično. Ne razumije i to da nisu nazvale, a zvale su za nebitne stvari. Par dana prije toga I tužena je poslala e-mail u kojem obavještava o trošku za klimu i pita smije li se investirati za to, a radilo se o trošku od 300-400 eura. I tužena je bila osoba koja je znala sve što se dešava kod tužitelja i kako posluje. Jedno vrijeme je bila i članica tužitelja. Nikada se prije nije dogodilo da joj je predsjednica tužitelja poslala nalog da se plati nešto što nema nikakve veze s ničim. Da je u to vrijeme postojalo nekakvo poslovanje tužitelja u Portugalu, I tužena bi za to sigurno znala. Taj cijeli e- mail je bio čudan, i to ne samo zbog adrese, već i zbog tona, odnosno načina izražavanja, pa i činjenice da zakonska zastupnica tužitelja nije odgovorila na isti. I i II tužena su prije plaćanja spornog iznosa trebale tražiti odobrenje zakonske zastupnice tužitelja. Jedan od njih trebala je nazvati.
13. Sud nije poklonio vjeru iskazu I tužene u dijelu iz kojeg proizlazi da njezin zadatak nije bio nadzirati rad II tužene i davati joj odobrenja za plaćanje te da je ona II tuženoj davala naloge za plaćanje samo za onaj dio koji je bio vezan za njezin posao (akontacije za troškove života, blagajničko poslovanje i sl.), jer suprotno proizlazi iz suglasnih iskaza zakonske zastupnice tužitelja te saslušanih svjedoka. Tako je zakonska zastupnica tužitelja navela da je I tužena dobila zadatak da uvede II tuženu u rad i da nadzire njezin rad. Zbog toga je i token ostao glasiti na I tuženu, jer se II tužena zaposlila uz probni rad i nije se znalo hoće li II tužena ostati raditi. I tužena je bila nadređena II tuženoj i II tužena niti jednu uplatu nije provela bez znanja i odobrenja I tužene. I tužena je kod tužitelja radila više od pet godina i bila je njezina desna ruka te je s njom sve komunicirala i dogovarala. I svjedokinja GR je potvrdila da je posao I tužene bio uvesti II tuženu u posao administratora ureda i objasniti joj što su njezini radni zadaci. I tužena je davala naloge II tuženoj sve dok ista neke stvari nije naučila (npr. plaćanje računa), nakon čega za to nije svaki put pitala I tuženu, već je samostalno vršila plaćanje određenih mjesečnih troškova, npr. režija. Za sve što je bilo izvanredno, II tužena je trebala uputu I tužene. Za plaćanje je bila zadužena I tužena, koja je dio tih ovlaštenja dirigirala na II tuženu. I tužena je bila nadređena II tuženoj.
14. Iskaz zakonske zastupnice tužitelja i svjedokinje GR u navedenom dijelu je prihvaćen, jer i iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 19. listopada 2022. (dalje u tekstu: Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji) proizlazi da je I tužena bila nadređena II tuženoj. Tako je u Opisu poslova za radno mjesto administrator ureda navedeno da administrator ureda obavlja poslove po nalogu koordinatora aktivnosti, voditelja programa/projekta i predsjednice i/ili Upravnog odbra tužitelja. Budući da je I tužena kod tužitelja bila zaposlena na radnom mjestu koordinatora aktivnosti, razvidno je da je ista bila nadređena II tuženoj. Kraj navedenog, I tužena je do zapošljavanja II tužene kod tužitelja već radila tri i pol godine, od čega je gotovo osam mjeseci uz poslove koordinatora aktivnosti obavljala i poslove administratora ureda, pa je logično da joj je zakonska zastupnica tužitelja i dala nalog da II tuženu uvede u posao, objasni joj posao, i dok ne nauči posao, da nadzire njezin rad. Konačno, II tužena je kod tužitelja bila zaposlena uz probni rad, pa je životno da u situaciji kada su kod tužitelja u relevantno vrijeme bili zaposleni I tužena, kao koordinatorica aktivnosti, i svjedok NR, kao voditelj projekta, upravo I tužena kao radnica koja je kod tužitelja bila zaposlena par godina, koja je bila upoznata sa svim aktivnostima tužitelja i istima koordinirala, čiji je ured bio pored ureda II tužene, na koju je glasio token za plaćanje i koja je bila desna ruka zakonskoj zastupnici tužitelja, bude zadužena za nadziranje rada II tužene. I tužena je, dakle, kako na temelju Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji, tako i na temelju izravnog naloga zakonske zastupnice tužitelja bila nadređena II tuženoj. Iz istih razloga nije prihvaćen i iskaz I tužene u dijelu u kojem je navela da ju II tužena nije pitala može li izvršiti predmetnu uplatu, već da se samo konzultirala s njom, da nije ona uputila II tuženu da izvrši predmetnu uplatu i da je njezina uloga bila samo čitati IBAN [broj bankovnog računa] tuženoj. Iskaz I tužene u dijelu u kojem je navela da je II tužena po primitku predmetnog e-maila mogla sama nazvati zakonsku zastupnicu tužitelja nije uvjerljiv, jer je zakonska zastupnica tužitelja u to vrijeme telefonski komunicirala samo s I tuženom i sve rješavala s njom. Naime, da je II tužena u slučajevima izbivanja zakonske zastupnice tužitelja poslovne nedoumice rješavala na način da bi istu telefonski kontaktirala, a kako to tvrdi I tužena, onda ne bi u konkretnom slučaju s predmetnim e-mailom došla kod I tužene.
15. Na temelju suglasnih dijelova iskaza zakonske zastupnice tužitelja, II tužene te svjedoka NR i GR te uvidom u e-mail korespondenciju (list 23.-26. spisa) utvrđeno je da su u uredu tužitelja bili zaposleni I tužena, koordinatorica aktivnosti, II tužena, administratorica ureda i svjedok NR, voditelj projekta. I tužena je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i pripadajućih aneksa kod tuženika od 10. ožujka 2019. pa do 31. ožujka 2022. bila zaposlena na neodređeno vrijeme kao voditeljica projekta, a od 1. travnja 2022. pa nadalje kao koordinatorica aktivnosti. II tužena je kod tužitelja temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 17. studenog 2022. bila zaposlena na godinu dana na radnom mjestu administrator ureda s probnim radom u trajanju od šest mjeseci. Prije nego što se II tužena zaposlila kod tužitelja, poslove administratora ureda je obavljala I tužena, na kojem radnom mjestu je ranije bio zaposlen ŽR. I tužena je bila nadređena II tuženoj te je od strane zakonske zastupnice tužitelja dobila zadatak da II tuženu uvede u rad, nauči ju poslu, daje naloge za plaćanje putem tokena koji je glasio na I tuženu, odobrava plaćanja i nadzire njezin rad. S vremenom, kada je naučila, II tužena je samostalno obavljala plaćanja redovnih mjesečnih troškova (npr. režija), dok je za svako izvanredno plaćanje tražila provjeru i odobrenje I tužene. Osim poslova administratora ureda, II tužena je na temelju Odluke o imenovanju odgovorne osobe za kontrolu vjerodostojnosti isprava od 1. prosinca 2022. od strane zakonske zastupnice tužitelja bila imenovana likvidatorom. I tužena je bila zadužena za vođenje blagajne, preko koje su prolazile sve mjesečne akontacije za troškove života korisnika usluga i socijalne naknade za korisnike. Nakon što bi joj voditelj organizacijske jedinice socijalnih usluga poslao prijedlog mjesečne akontacije za korisnike i prijedlog njihovih socijalnih naknada, I tužena bi isti sama, ili s II tuženom provjeravala i nakon toga davala nalog II tuženoj da određeni iznos s računa tužitelja prebaci na račun te organizacijske jedinice. Taj iznos bi voditelj organizacijske jedinice unosio u blagajnu nakon čega bi se naknade isplaćivale izravno korisnicima. Do kraja travnja 2023., kada je slomila kuk, zakonska zastupnica tužitelja je u poslovne prostorije tužitelja dolazila svakodnevno na par sati te je u centralnoj, zajedničkoj prostoriji komunicirala sa svim zaposlenicima. Radne zadatke uglavnom je zadavala I tuženoj. Službena e-mail adresa tužitelja [adresa elektroničke pošte] i svi zaposlenici su imali pristup toj adresi. Zakonska zastupnica tužitelja je komunicirala jedino preko svoje privatne e- mail adrese [adresa elektroničke pošte], ali vrlo rijetko. Češće je komunicirala telefonom, ili usmeno. Nakon što je slomila kuk, zakonska zastupnica tužitelja je bila kod kuće, a u poslovne prostorije tužitelja je svaki dan dolazila svjedokinja GR, članica Upravnog odbora tužitelja. Dok zakonska zastupnica tužitelja nije dolazila u poslovne prostorije tužitelja, komunicirala je s I tuženom, i to uglavnom telefonski, a nekad i putem e-maila. II tužena u tom razdoblju nije komunicirala sa zakonskom zastupnicom tužitelja, već sa svjedokinjom GR koja je dolazila u poslovne prostorije tužitelja, ili I tuženom.
16. Utvrđeno je, nadalje, da su I i II tužena dana 23. svibnja 2023. u jutarnjim satima bile u poslovnim prostorijama tužitelja, dok je svjedok NR bio na službenom sastanku. U 9,46 sati II tužena je u svom uredu na e- mail [adresa elektroničke pošte] zaprimila e-mail sa adrese mailto:[email protected] s naslovom „plaćanje“ i tekstom „ Dobro jutro, Koliki je naš bankovni saldo? Možemo li danas izvršiti međunarodnu uplatu od 32.000,00 eur? S poštovanjem, TR“. II tužena je na navedeni e-mail odgovorila s pitanjem „Dobar dan, profesorice. Kako ste nam? Trenutno na računu imamo 269.992,14 eura. Pošaljite podatke za plaćanje, molim Vas.“ II tužena nije dobila odgovor na pitanje kako je zakonska zastupnica tužitelja, već je samo u 9,57 sati sa adrese mailto:[email protected] dobila podatke o plaćanju na račun otvoren kod banke u Portugalu. II tužena je po dobivanju podataka za uplatu iz svog ureda otišla u ured I tužene. Istoj je pokazala predmetni e-mail i pitala ju što da rade s tim. II tužena joj je rekla da je to u redu i da izvrše tu uplatu. I tužena je potom II tuženoj čitala IBAN i ostale podatke za uplatu, a II tužena je izvršila transakciju u iznosu od 32.153,07 eura. Svjedok NR se nakon završenog službenog sastanka vratio u ured te su mu I i II tužena za vrijeme ručka spomenule predmetnu transakciju. Njemu je ta cijela priča bila čudna. Čudno mu je bilo da je profesorica dala nalog da se nešto plati, čudno mu je bilo da se uplaćuje nešto vani, a čudan mu je bio i iznos. Počeo je ispitivati radi li se o nekakvoj prijevari i počeli su razgovarati tko bi to uopće tražio. Pitao je I tuženu jesu li prije sporne uplate kontaktirale, odnosno komunicirale sa zakonskom zastupnicom tužitelja. U jednom trenutku se I tužena dignula i otišla u ured II tužene provjeriti taj e-mail. I tada je shvatila da to nije adresa zakonske zastupnice tužitelja. Reakcija je bila panika i šok. Potom je II tužena nazvala zakonsku zastupnicu tužitelja na telefon, na čiji se broj javila svjedokinja GR te joj je ispričala što se dogodilo. Ubrzo su u kuću zakonske zastupnice tužitelja došli I tužena i svjedok NR te je I tužena rekla „Profa, ne znam gdje mi je bila pamet“, ispričavala se i rekla je da ne zna kako se to desilo. Za to vrijeme II tužena je kontaktirala banku, a po povratku u ured su I i II tužena napisale izjavu te su njih dvije i svjedokinja GR s tim izjavama otišle na policiju.
17. Uvidom u Potvrdu o plaćanju Zagrebačke banke d.d. (list 165. spisa) utvrđeno je da je dana 23. svibnja 2023. s računa tužitelja na račun A Unipessoal LDA, Portugal, koja ima otvoren račun kod Banco Santander Totta S.A. uplaćen iznos od 32.153,07 eur.
18. Člankom 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 46/23. dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da radnik koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili krajnjom nepažnjom uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu nadoknaditi.
19. I tužena je kod tužitelja obavljala poslove koordinatora aktivnosti pod koje poslove prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji, između ostalog, spadaju organiziranje računa prema nadležnom ministarstvu, pripremanje kvartalnih izvještaja o realizaciji aktivnosti, suradnja sa srodnim udrugama, strukovnim organizacijama, ustanovama i Centrima za socijalnu skrb, kontrola iznosa za akontacije korisnika, izrada plana unutarnjeg nadzora, koordinacija i komunikacija s različitim pružateljima usluga. Osim što je I tužena već i po opisu navedenih poslova bila upoznata s cjelokupnim poslovanjem tužitelja, isto poznavanje cjelokupnog poslovanja tužitelja proizlazi i iz činjenice da je I tužena kod zakonske zastupnice tužitelja uživala puno povjerenje zbog čega je zakonska zastupnica tužitelja kada je nije bilo telefonski i putem privatnog e- maila [adresa elektroničke pošte] komunicirala samo sa I tuženom. Nastavno na navedeno, I tužena je sa zakonskom zastupnicom tužitelja sve dogovarala i konzultirala se, pa I tuženoj nije moglo ostati nepoznato da tužitelj nema nikakvu poslovnu aktivnost ili suradnju povezanu s Portugalom. Nadalje, I tužena je znala da se svaka isplata kod tužitelja vršila na temelju podloge (računa, predračuna, ugovora ili odluke), ili odobrenja zakonske zastupnice tužitelja.
20. U situaciji kada se II tužena obratila I tuženoj kao nadređenoj radnici za davanje upute u pogledu postupanja sa e-mailom od 23. svibnja 2023., i kada je istoj i predočila predmetni e-mail, I tužena je prilikom donošenja odluke o isplati trebala upotrijebiti pažnju koja je uključivala provjeru e-mail adrese sa koje je upućen sporni e-mail, ili kontaktiranje zakonske zastupnice tužitelja radi provjere, a što je ista propustila učiniti.
21. To ne samo stoga što je I tužena kao koordinatorica aktivnosti i radnica od najvećeg povjerenja zakonske zastupnice tužitelja bila upoznata s cjelokupnim poslovanjem tužitelja (slijedom čega je i trebala znati da tužitelj s Portugalom nema nikakvu poslovnu aktivnost, ili suradnju), već i zbog toga što je uz sporni e-mail izostala podloga za plaćanje.
22. U konkretnom slučaju nije se radilo o redovitom mjesečnom plaćanju troškova (npr. režija) za koje je bila zadužena i samostalno ovlaštena II tužena, već se radilo o izvanrednom zahtjevu za plaćanje na račun otvoren kod banke u Portugalu, koje II tužena nije mogla izvršiti bez odobrenja I tužene kao svoje nadređene. Izvanrednost zahtjeva proizlazi ne samo iz velikog novčanog iznosa (bez podloge), već i iz slanja istog putem e-maila, a što nije bio uobičajen način komunikacije zakonske zastupnice tužitelja. I tuženoj je bilo dobro poznato da je zakonska zastupnica tužitelja kada je nije bilo u uredu komunicirala telefonski, a rijetko e-mailom, pa joj je i iz tog razloga trebao biti upitan e-mail od 23. svibnja 2023.
23. Da je I tužena bila u obvezi pažljivo pročitati adresu e-maila i sa zakonskom zastupnicom tužitelja provjeriti vjerodostojnost takvog zahtjeva proizlazi i iz činjenice da su II tužena i svjedok NR odmah posumnjali u predmetni zahtjev za isplatom. II tužena ne samo da sporni iznos nije samostalno platila, već je sa predmetnim e-mailom došla kod I tužene, dok je i svjedoku NR to sve bilo čudno i odmah je pitao da je nije u pitanju neka prijevara i jesu li kontaktirali profesoricu. Kada su II tužena i svjedok NR kao radnici od kojih se očekivao manji stupanj pažnje nego kod I tužene (jer njihova radna mjesta nisu uključivala spoznaju o cjelokupnom poslovanju tužitelja, pa tako i nisu morali znati da tužitelj nema poslovnu aktivnost ili suradnju s Portugalom) odmah posumnjali u predmetni e-mail, razvidno je da neprovjeravanje adrese e-maila od 23. svibnja 2023. i provjeravanje istog sa zakonskom zastupnicom tužitelja od stane I tužene ukazuje na izostanak dužne pažnje koja se od nje kao koordinatorice aktivnosti očekivao. Za istaknuti je da je II tužena ne samo dolaskom kod I tužene i upitom što da radi sa zahtjevom za isplatu, već i dodatnim obavještavanjem da joj je čudno da joj profesorica nije odgovorila na njezin upit, I tuženoj dala i dodatni razlog za provjeru vjerodostojnosti predmetnog e-maila, a što je ista propustila učiniti.
24. Predmetni zahtjev za uplatom ne predstavlja zahtjev za trenutnim, ili repetitivnim plaćanjem uslijed kojeg zbog kratkoće rokova, ili zamora, može doći do upisivanja netočnih ili nepotpunih podataka za uplatu, već je I tužena imala dovoljno vremena za utvrđivanje vjerodostojnosti zahtjeva i donošenja odluke o odobravanju plaćanja. Prema tome, nije se radilo o ishitrenom trenutku nepažnje, već o izostanku dužne pažnje koju bi upotrijebio svaki prosječan radnik zaposlen na radnom mjestu na kojem je bila zaposlena I tužena. Konačno, I tužena ne samo da je odobrila predmetno plaćanje, već je u istom i sudjelovala na način da je II tuženoj čitala IBAN i podatke za uplatu.
25. I tužena nije postupala s pažnjom s kojom bi postupao prosječan (dakle, ne naročito pažljiv) radnik, a što proizlazi iz nedostatka opreza i sumnje koja se odmah pojavila kod radnika (II tužene i svjedoka NR) koji nisu imala toliko znanja o poslovanju tužitelja kao što ga je imala I tužena.
26. U pravu je I tužena kada tvrdi da je bila zadužena za praćenje glavnog službenog e-maila tužitelja i pravovremenog odgovaranja na upite. Međutim, I tužena nije propustila postupiti po nekom drugom e-mailu za koji nije znala, već se radilo o e- mailu koji je II tužena zaprimila, i s čijim je sadržajem upoznala I tuženu, kao osobu koja je bila zadužena za donošenje odluke o zahtjevu za uplatom iz istog e-maila.
27. Korištenje tokena koji je glasio na I tuženu od strane II tužene ne utječe za zaključak o izostanku dužne pažnje I tužene, jer se nije radilo o plaćanju kojeg je II tužena izvršila bez znanja i odobrenja I tužene.
28. Iz svega navedenog proizlazi da je I tužena prilikom odobravanja i provođenja međunarodne transakcije u iznosu od 32.153,07 eur s računa tužitelja na račun otvoren u banci u Portugalu postupala s krajnjom nepažnjom i tužitelju prouzročila štetu u utuženom iznosu od 16.076,54 eura.
29. II tužena je u vrijeme zaprimanja e-maila od 23. svibnja 2023. kod tužitelja bila zaposlena na radnom mjestu administrator ureda na određeno vrijeme uz probni rad te je ona bila zadužena i samostalno ovlaštena vršiti redovita plaćanja na temelju računa, ili neke druge uobičajene podloge. Budući da se e-mail od 23. svibnja 2023. odnosio na zahtjev za uplatom za koji ona nije bila ovlaštena, radi upute o daljnjem postupanju obratila se I tuženoj kao svojoj nadređenoj. Osim što se obratila I tuženoj, istoj je skrenula i pozornost da joj zakonska zastupnica tužitelja nije odgovorila na pitanje kako je, a što nije bilo uobičajeno za nju. Nakon što joj je I tužena rekla da je to sve u redu i da može izvršiti uplatu, II tužena je provela nalog za plaćanje putem tokena, pri čemu joj je I tužena čitala podatke za uplatu.
30. Iz navedenog proizlazi da je II tužena prilikom provođenja sporne transakcije upotrijebila dužnu pažnju, odnosno pažnju koju bi upotrijebio svaki savjestan administrator ureda, jer istu transakciju nije provela samoinicijativno, nego uz odobrenje i po nalogu I tužene kao svoje nadređene. Navedeno je u skladu sa opisom poslova za radno mjesto administrator ureda koji prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji, između ostalog, obavlja administrativno-tehničke poslove i korespondenciju te obavlja poslove po nalogu koordinatora aktivnosti.
31. II tužena u konkretnom slučaju nije bila u obvezi vjerodostojnost predmetnog e-maila provjeravati izravno sa zakonskom zastupnicom tužitelja, jer je sa istom telefonskim putem komunicirala isključivo I tužena. Telefonsko kontaktiranje zakonske zastupnice tužitelja od strane II tužene po provedenoj transakciji također je posljedica naloga I tužene, a nije pokazatelj uobičajenog načina komuniciranja zakonske zastupnice tužitelja i II tužene. Prilikom ocjene dužne pažnje II tužene sud je vodio računa i o tome da II tužena s obzirom na opis posla za radno mjesto administrator ureda nije trebala znati da tužitelj nema nikakvu poslovnu aktivnost ili suradnju s Portugalom. Također, s obzirom da sa zakonskom zastupnicom tužitelja nije komunicirala e-mailom, mogla joj je ostati nepoznata i njezina e-mail adresa, odnosno nije morala znati da adresa sa koje je primila sporni e-mail nije adresa zakonske zastupnice tužitelja.
32. II tužena je Odlukom tužitelja od 1. prosinca 2022. (list 52. spis) bila imenovana likvidatorom isprava, slijedom čega je bila zadužena za odobravanje ispravnosti i potpunosti knjigovodstvene dokumentacije. Iz navedene odluke proizlazi da je II tužena kao likvidator isprava bila u obvezi provjeriti formalnu, materijalnu i računsku točnost knjigovodstvenih isprava, provjeriti ispravnost svih isprava koje su osnova za knjiženje poslovnih događaja, te veće, izvanredne i neuobičajene iznose knjigovodstvenih isprava veće vrijednosti provjeriti i odobriti uz supotpis i odobrenje predsjednice tužitelja. Suprotno stavu tužitelja, obveza provjere i odobrenja većih, izvanrednih i neuobičajenih iznosa uz supotpis i odobrenje predsjednice tužitelja odnosi se, kao i sve navedene obveze II tužene kao likvidatora, na razdoblje nakon provedenih uplata i isplata, jer je jedino tada, po logici stvari, moguće uspoređivanje knjigovodstvene dokumentacije sa računovodstvenim propisima. Stoga, nisi osnovani navodi tužitelja kako je II tužena sukladno Odluci tužitelja od 1. prosinca 2022. kojom je bila imenovana likvidatorom bila u obvezi prije provođenja predmetne transakcije istu provjeriti sa zakonskom zastupnicom tužitelja, jer se navedena obveza provjere i odobrenja od strane zakonske zastupnice tužitelja odnosi na provjeru i odobrenje knjigovodstvene dokumentacije nakon provedenog plaćanja.
33. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je II tužena prilikom provođenja međunarodne transakcije u iznosu od 32.153,07 eur s računa tužitelja na račun otvoren u banci u Portugalu postupala s krajnjom nepažnjom ili namjerom, a nastavno i da mu je prouzročila štetu u utuženom iznosu od 16.076,54 eura.
34. Za predmet ovog postupka bilo je odlučno utvrditi jesu li I i II tužena prilikom predmetne uplate upotrijebile dužnu pažnju, pa su obavještavanje zakonske zastupnice tužitelja, policije i banke, kao postupci nakon izvršenja predmetne uplate, irelevantni za predmet ovog spora.
35. Niti možebitni kazneni postupak zbog kaznenog djela računalne prijevare od strane nepoznatog počinitelja na koje su tijekom postupka upirale I i II tužena nije od utjecaja na utvrđenje adekvatne pažnje kod I i II tužene, kao odlučne činjenice za predmet ovog spora, slijedom čega sud nije pribavljalo podatke o postupku koji se povodom predmetnog događaja vodi pred Općinskim kaznenim državnim odvjetništvom u Zagrebu pod posl. brojem KPn-DO-2527/2023.
36. Budući da je tijekom postupka, iz svih prethodno obrazloženih razloga, utvrđeno da je I tužena prilikom odobravanja i provođenja međunarodne transakcije u iznosu od 32.153,07 eur s računa tužitelja na račun otvoren u banci u Portugalu postupala s krajnjom nepažnjom, ista je na temelju čl. 107. st. 1. ZR-a u obvezi tužitelju naknaditi štetu u utuženom iznosu od 16.076,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2023. pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
37. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), a odluka o stopi na čl. 29. st. 2. ZOO-a.
38. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da mu je II tužena prilikom provođenja međunarodne transakcije u iznosu od 32.153,07 eur s računa tužitelja na račun otvoren u banci u Portugalu namjerno ili krajnjom nepažnjom prouzročila štetu u iznosu od 16.076,54 eura, slijedom čega je valjalo odbiti zahtjev tužitelja da mu II tužena naknadi štetu u iznosu od 16.076,54 eur sa zatraženim kamatama, kao pod točkom II. izreke presude.
39. Tužitelj točkom I. petita tužbe predlaže utvrditi da su mu I i II tužena zajedno krajnjom nepažnjom uzrokovale štetu.
40. Člankom 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi interes za podizanje takve tužbe (čl. 187. st. 2. ZPP-a).
41. Budući da tužitelj već tužbom za naknadom štete (kondemnatorna tužba) može postići pravnu zaštitu, isti nema pravni interes i za podnošenje tužbe za utvrđenjem. Stoga je tužbu u dijelu kojim predlaže utvrditi da su mu I i II tužena zajedno krajnjom nepažnjom uzrokovale štetu temeljem čl. 288. st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti kao u izreci rješenja.
42. Tužitelj je sa zahtjevom za naknadu štete u odnosu na I tuženu uspio u cijelosti, dok u odnosu na odlučivanje o tužbenom zahtjevu u odnosu na II tuženu i odbačeni dio tužbe nisu nastali posebni troškovi.
43. Tako su tužitelju na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem dijelu teksta: OT/23) priznati troškovi sastava tužbe (250 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podnesaka od 14. siječnja 2025. i 5. ožujka 2025. (po 250 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) te pristupa na ročište 19. veljače 2025., 26. ožujka 2025. i 4. lipnja 2025. (po 250 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% ukupno iznosi 3.750,00 eur. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime troškova parničnog postupka dosuđen navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
44. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe u iznosu od 183,99 eur, jer isti trošak nije niti nastao, slijedom čega je u tom dijelu valjalo odbiti zahtjev tužitelja kao pod točkom IV. izreke presude.
45. I tužena je izgubila u sporu, pa je na temelju č. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadom troškova u cijelosti, kao pod točkom V. izreke presude.
46. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 30. listopada 2025
Sutkinja:
Ruža Garac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku I tuženika
3. II tuženoj
