REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-988/2024-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupan po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 7. listopada 2025., u prisutnosti zamjenica punomoćnika stranaka, 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, da isplati tužitelju KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2024. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 1.180,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2025. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja KA iz [adresa] u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska 24, isplati iznos od 800,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 22.11.2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Grad Zagreb, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet prilikom obavljanja poslova prometnog redara kada je verbalno i fizički napadnut od strane nezadovoljne osobe. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornost se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajen način, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 3.6.2024., a tuženik mu je u predmetu broj:
COO240000558 otklonio zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da nema odgovornosti za nastanak štete jer nema niti odgovornosti poslodavca za verbalni obračun radnika i treće osobe na poslu. Takva odluka je neosnovana u cijelosti s obzirom da je tužitelj ozlijeđen tijekom radnog vremena i da je napadač osoba s kojom tužitelj mora dolaziti u kontakt u obavljanju svojeg posla. Priroda posla koju obavlja tužitelj je takva da postoji mogućnost nezadovoljstva osoba kojima naplaćuje kaznu za nepropisno parkiranje, i nasilničko ponašanje takvih osoba je dio rizika kojemu se izlaže tužitelj koji obavlja poslove prometnog redara odnosno predstavlja profesionalni rizik za koji poslodavac pa samim time i tuženik odgovaraju. Tužitelj se javio u Zavod za kliničku psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb gdje mu je dijagnosticirana ozljeda: Reactio stressogenes acuta. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je u trenutku, a posebno nakon verbalnog napada, a kasnije i fizičkog u smislu odgurivanja pretrpio intenzivan strah koji nije prolazio. Kod tužitelja se javio nemir, napetost, nesanica, te se javio u Kliniku za psihijatriju gdje su mu propisali uzimanje psihofarmakoterapije i gdje je nastavio sa liječenjem. Tužitelj je bio radno nesposoban te mu je trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Stoga tužbenim zahtjevom u tužbi (budući se je tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe) zahtijeva na ime naknade neimovinske štete zbog povrede pravo osobnosti, po kriteriju straha iznos od 2.000,00 eura i za tuđu pomoć i njegu 200,00 eura odnosno ukupno 2.200,00 eura, uz naknadu parničnog troška, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nespornim da je u spornom razdoblju bio osigurateljem poslodavca tužitelja temeljem police osiguranja broj: [broj police osiguranja]-00064276. Međutim, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Iističe kako je sama dinamika nastanka štetnog događaja nejasna te u tom smislu, sukladno odredbi čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18) ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja. Podredno, ukoliko se tijekom postupka utvrdi da tužitelj ne bi bio odgovoran za nastanak štetnog događaja to tuženik, a imajući u vidu u tužbi sadržani opis štetnog događaja, sukladno spomenutoj odredbi čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu osporava postojanje odgovornosti njegova osiguranika za štetni događaj i njime prouzročenu štetu obzirom da uzrok nastanka štetnog događaja nije u samom radnom procesu kao takvom niti je na bilo koji način povezan s istim, nego je do istog došlo isključivo namjernom radnjom treće osobe, a na koju osiguranik tuženika, kao poslodavac, nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Pritom tuženik napominje kako je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način te je u okviru obavljanja radnog procesa koristio svu potrebnu zaštitu opremu. Konačno, tužitelj ni ne dokazuje da mu je priznata ozljeda na radu u smislu odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, obzirom da ozljeda nije uzrokovana radnim procesom tužitelja. Nadalje, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja kao i samu težinu povrede prava osobnosti tuženik je mišljenja kako se u predmetnom slučaju radi o neznatnoj povredi prava osobnosti koja nikako ne opravdava dosudu pravične novčane naknade. Naime, odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima kao ključan kriterij za dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete određena je težina same povrede. Imajući u vidu opisanu dinamiku štetnog događaja kao i priležeću medicinsku dokumentaciju nikako se ne može govoriti o povredi koja bi svojom težinom opravdavala dosudu pravične novčane naknade obzirom je riječ o ozljedi koja po prirodi stvari podrazumijeva prolazni pretrpljeni strah bez nekih trajnih posljedica. Naposljetku, tuženik osporava i zatraženi tijek kamata na tuđu pomoć i njegu. Naime, tuženik ističe kako iste u odnosu na navedeni vid štete počinju teći tek od dana presuđenja obzirom imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja nije reparirana te kao novčana obveza tuženika dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete sukladno odredbi čl. 21. u svezi s čl. 1089. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odštetni zahtjev uz Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, Obavijest o podizanju optužnice, Obavijest žrtvi kaznenog djela (list 6-16 spisa), sudsku praksu (list 24-30 spisa), Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-769/2024 od 9.8.2024. (list 32-35 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 57-118 spisa), izvod iz zapisnika sa sjednice od 26.4.2021. (list 131 spisa), saslušan je svjedok SA i tužitelj (list 40-41 spisa), te svjedok ĐA (list 137 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Gordanu Makariću (list 122-123 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Na ročištu 7.10.2025. punomoćnici stranaka su izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu, pa sud nije izvodio daljnje dokaze te je zaključio glavnu raspravu.
6. Tužitelj je tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijevao da mu tuženik na ime naknade štete isplati ukupni iznos od 2.200,00 eura, te je podneskom od 9.6.2025. djelomično povukla tužbeni zahtjev tako da je zahtijevao da mu tuženik isplati ukupni iznos od 1.500,00 eura. Međutim, kako se je tuženik podneskom od 11.6.2025. protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, to do djelomičnog povlačenja tužbe niti nije došlo pa je sud odlučio o tužbenom zahtjevu preciziranom u tužbi. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijeva na ime naknade štete iznos od ukupno 2.200,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3.5.2024. do isplate, te je sud o istom odlučio.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala na radu u štetnom događaju dan 22.11.2023.
8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, a sporna je odgovornost tuženika, te osnova i visina štete.
9. Iz prijave o ozljedi na radu, koju je sud prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu, proizlazi da je dana 22.11.2023. između 9-10 sati tijekom obavljanja redovitih poslova prometnog redara, prilikom nadzora nepropisno parkiranih i zaustavljenih vozila u Kanarinskoj ulici 13 u Zagrebu, došlo do verbalnog i fizičkog napada od strane nepoznate osobe, prilikom čega je tužitelj pretrpio šok od napada i prijetnji.
10. Iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-769/2024 od 9.8.20274. proizlazi da je okrivljeni ĐA proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda
– prisilom prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi iz čl. 315.b Kaznenog zakona, odnosno osobu u obavljanju poslova od javnog interesa silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječio u obavljanju poslova od javnog interesa. Iz dopisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proizlazi da je navedeni spis u radu pa ne mogu dostaviti navedeni spis.
11. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da je spornog dana sa kolegama SA i K po prijavi došao u [adresa] gdje su kao prometni redari pisali kazne za nepropisno parkirana vozila po redu. To je uočila jedna muška osoba koja je nepropisno parkirala, te je agresivno došla do njih i tražila da maknu kaznu, te su mu objasnili da ne mogu, te je on cijelo vrijeme bio agresivan prema tužitelju i SA, time da se je on više fokusirao na SA nego na tužitelja, ali je tužitelj cijelo vrijeme bio pokraj SA, te ih je ta osoba cijelo vrijeme odgurivala, ali SA je odgurivao tri puta više nego tužitelja, te ih je cijelo vrijeme vrijeđao i omalovažavao, prijetio da će im iskopati grob, govorio da su klošari. U jednom trenu su došle još dvije muške osobe, time što je starija osoba bila također agresivna, što je dodatno potaklo ovu prvu mušku osobu, dok je druga mlađa osoba pokušavala smiriti situaciju. Ovu prvu mušku osobu su prijavili policiji jer ih je kasnije bilo strah da ne bi on kasnije nešto napravio kada budu obavljali posao u tom kvartu Dubravi, te kolega i tužitelj imaju malu djecu, pa su se i zbog toga dodatno bojali. Tuđu pomoć su mi pružali ukućani besplatno.
12. Svjedok SA je izjavio da je spornog dana, 22.11.2023. u jutarnjim satima, negdje između 9 i 10 sati, po službenoj prijavi koju su dobili putem maila, došao zajedno sa tužiteljem i K u [adresa], te su tamo popisivali kazne za nepropisno parkirana vozila, te je u jednom trenu iz zgrade izašla jedna muška osoba, te je počeo vikati na njih da to maknu sa njegovog brisača jer da će im inače iskopati grob, a on i tužitelj su mu rekli da ne mogu niti stornirati kaznu, niti ju brisati, te da se ne mogu tako razgovarati jer su oni službene osobe koje obavljaju svoj posao, a nakon toga je on postao još više agresivan i nasrtljiv. Kolega K je tada bio nekoliko vozila dalje od njih. Tada su iz zgrade izašle još dvije muške osobe, a kasnije su saznali da su to otac i brat od ove osobe, te ga je taj otac primio za jaknu, te ga je pitao da li je njegovo vozilo nepropisno parkirao i da bi ga trebao maknuti, na što je do njega došla ova prva muška osoba koja ga je odgurnula i vikala da se makne, te ga je dva puta sa otvorenom šakom udario u glavu, te je tada kolega K rekao da je pozvao policiju, a na što je ova muška osoba dodatno postala agresivna te je isti došao do njega i tužitelja, primio ih za jakne i povukao prema sebi, a zatim ih je odgurnuo dalje od sebe i vikao da se maknu iz njegove ulice.
13. Svjedok ĐA je izjavio da mu je tužitelj nešto dobacivao i prijetio te mu se približi, te je izjavio da drugo ništa ne želi iskazivati iz razloga što je u tijeku kazneni postupak protiv njega.
14. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja i svjedoka ŽA budući su jasni i u bitnome suglasni te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu, dok sud nije prihvatio iskaz svjedoka ĐA budući je isti u suprotnosti sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupak te je isti pristran i subjektivan budući je isti zbog predmetnog događaja okrivljeni u kaznenom postupku i kao takav direktno zainteresiran za postizanje uspjeha u tom postupku.
15. Temeljem izvedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su dana 22.11.2023. tužitelj i kolege ŽA i K obavljali redovite poslove prometnog redara, popisivali su kazne za nepropisno parkirana vozila u [adresa] u [adresa], te je između 9-10 sati iz zgrade izašla jedna muška osoba (ĐA) koja je nepropisno parkirala vozilo te je počeo vikati da maknu kaznu sa njegovog vozila jer da će im inače iskopati grob, te su mu tužitelj i kolega ŽA objasnili da istu ne mogu niti skinuti niti stornirati, te da se ne mogu tako razgovarati jer su oni službene osobe koje obavljaju svoj posao, a nakon toga je on postao još više agresivan i nasrtljiv prema tužitelju i ŽA, te ih je cijelo vrijeme odgurivao, ali ŽA je odgurivao tri puta više nego tužitelja, te ih je cijelo vrijeme vrijeđao i omalovažavao, prijetio da će im iskopati grob, govorio da su klošari. Tada su iz zgrade izašle još dvije muške osobe (otac i brat od ove prve muške osobe), time što je starija osoba bila također agresivna, što je dodatno potaklo ovu prvu mušku osobu, dok je druga mlađa osoba pokušavala smiriti situaciju, te je taj stariji muškarac primio ŽA za jaknu, te ga je pitao da li je njegovo vozilo nepropisno parkirao i da bi ga trebao maknuti, te je do ŽA došla ova prva muška osoba (ĐA) koja ga je odgurnula i vikala da se makne, te ga je dva puta sa otvorenom šakom udario u glavu, te je tada kolega K rekao da je pozvao policiju, a na što je ova muška osoba dodatno postala agresivna te je isti došao do tužitelja i ŽA, primio ih za jakne i povukao prema sebi, a zatim ih je odgurnuo dalje od sebe i vikao da se maknu iz njegove ulice. Ovu prvu mušku osobu (ĐA) su prijavili policiji jer ih je kasnije bilo strah da ne bi on kasnije nešto napravio kada budu obavljali posao u tom kvartu, te tužitelj i ŽA imaju malu djecu, pa su se i zbog toga dodatno bojali.
16. Dakle, tužitelj je u toku redovnog radnog vremena na radnom mjestu prometnog redara sa kolegama popisivao kazne na vozilima u [adresa] u [adresa], te je u jednom trenu došla muška osoba koja je počela vikati da mu maknu kaznu, a kada to tužitelj i kolege nisu učinili, isti ih je fizički i verbalno napao, te su zatim došle još dvije muške osobe od kojih je jedna također bila agresivna, te ih je ova prva muška osoba cijelo vrijeme vrijeđao i omalovažavao, prijetio da će im iskopati grob, govorio da su klošari, odgurivao je tužitelja i ŽA te je ŽA dva puta udario rukom u glavu, primio je tužitelja i ŽA za jakne i povukao prema sebi, a zatim ih je odgurnuo dalje od sebe i vikao da se maknu iz njegove ulice, a uslijed čega je tužitelj pretrpio šok od napada i prijetnji. Dakle, postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete.
17. Stoga, tuženik odgovara tužitelju po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
18. Valja reći da u obavljanju posla prometnog redara, prometni redar po prirodi svoga posla dolaze u situacije da zbog obavljanja posla može biti žrtve napada pa u profesionalni rizik takovog posla, za koji odgovara poslodavac, spada i takav napad nezadovoljne osobe koja je dobila kaznu za nepropisno parkiranje, tako da se napad nepoznate osobe, koji događaj je tužitelj prijavio, a koji je doživio za vrijeme obavljanja svojih redovnih radnih zadataka, ne može smatrati događajem zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, na kojeg poslodavac, unatoč njegovoj dužnoj pažnji, nije mogao utjecati, te po ocjeni ovog suda ovaj događaj nema značenje vanjskog događaja odnosno ne radi se o protupravnom djelovanju treće osobe, već se radi o profesionalnom riziku kojem je tužitelj kao radnik osiguranika tuženika bio izložen na radnom mjestu, a za koji s obzirom na prirodu posla odgovora tuženik (kod kojeg je njegov poslodavac nesporno bio osiguran). Također, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj sa kolegom ŽA pokušao objasniti da se kazna ne može maknuti i stornirati, te iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj svojim postupanjem na bilo koji način pridonio nastanku štete, odnosno da je skrivio predmetni štetni događaj. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda, tuženik nije sukladno odredbi čl.1067. ZOO-a i čl. 25 st. 2. ZZR u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja, pa je ovaj sud zaključio da je tuženik kao osiguravatelj poslodavca odgovoran za nastanak štetnog događaja sukladno čl. 964. i čl. 965. ZOO-a.
19. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Gordan Makarić u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je tužitelj bio izložen štetnom događaju 22. studenog 2023. Na psihičkom je planu razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem istoga. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno- posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede duševnog zdravlja. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 5 dana. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Tuđa pomoć pružana od strane ukućana nije mu bila potrebna. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 22.12.2023. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.
20. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te na isti niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.
21. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj na psihičkom planu razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0). zbog čega je trpio strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te je status psihičkih funkcija stabiliziran 22.12.2023.
22. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.
23. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha, te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje po kriteriju straha iznosi 1.400,00 eura pa je navedeni iznos valjalo dosuditi tužitelju, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 600,00 eura.
24. Nadalje, kako je medicinskim vještačenjem utvrđeno da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev po toj osnovi u iznosu od 200,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
25. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je uz tužbu dostavio odštetni zahtjev od 31.5.2024. te navodi da je isti prije tužbe dostavio tuženiku dana 3.6.2024., a što tuženik nije osporavao, a niti je tvrdio suprotno, te je isti podnesen nakon što je status psihičkih funkcija stabiliziran 22.12.2023., kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem. Stoga je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 3.6.2024. do isplate.
26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužitelj uspio po osnovi 100% i po visini 64%, dakle, uspio je ukupno sa 82% (100+64=164:2=82), a tuženik sa 18%, te je zatim od postotka tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 64%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužitelju odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 64%. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 12.11.2024., 11.2.2025. i 7.10.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 11.11.2024. i 9.6.2025. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.100,00 eura, a uvećano za trošak PDV- a iznosi 1.375,00 eura. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 64%, to trošak tužitelja iznosi 880,00 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.180,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 12.2.2025. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1. ZPP. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 30. listopada 2025.
S u d a c :
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. Spis
