REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-6064/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet iz Zagreba, Heinzelova 55, OIB: 36389528408, zastupan po punomoćniku Marku Skukanu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da su Odluka Povjerenstva za stegovnu odgovornost zaposlenika Sveučilišta u Zagrebu Veterinarski fakultet, iz Zagreba, Heinzelova 55, OIB: 36389528408 Klasa: 114-04/20-01/02, Ur.broj: 251-61-35-20-14 od 14.12.2020. godine i Odluka Dekana Sveučilišta u Zagrebu Veterinarski fakultet, iz Zagreba, Heinzelova 55, OIB: 36389528408 Klasa: 114-04/20-01/02, Ur. broj: 251-61- 01/139- 21-16, od 7.1.2021. godine nedopuštene i nezakonite.

II./ Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet, iz Zagreba, Heinzelova 55, OIB: 36389528408 da tužitelju EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.429,58 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

na iznos od 714,79 eura od 16. veljače 2021. do isplate

na iznos od 714,79 eura od 16. ožujka 2021. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet, iz Zagreba, Heinzelova 55, OIB: 36389528408, da naknadi tužitelju EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.437,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2025. do isplate p po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlen kod tuženika na Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju kao redoviti profesor. Odlukom Povjerenstva za stegovnu odgovornost zaposlenika tuženika Klasa: 114-04/20-01/02, Ur.broj: 251-61-35-20-14 od 14.12.2020. godine (nastavno: Odluka 1) u točki I izreke tužitelju se stavlja na teret počinjenje teških povreda radne dužnosti i to nezakonito raspolaganje sredstvima tuženika (čl.4.st.2. točka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika Veterinarskog fakulteta), zlouporaba položaja i prekoračenja danog ovlaštenja (čl.4.st.2. točka 3. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika Veterinarskog fakulteta) i zlouporaba radnog mjesta odnosno ovlasti iz djelokruga rada s ciljem pribavljanja osobne ili materijalne koristi (čl.4.st.2. točka 17. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika Veterinarskog fakulteta). Točkom II citirane Odluke tužitelju se izriču stegovne mjere i to 1) javna opomena, koja se ima izreći na prvoj sjednici Fakultetskog vijeća po konačnosti ove odluke 2) novčana kazna za vrijeme od dva mjeseca u iznosu od 20% bruto plaće isplaćene u mjesecu kojem je mjera izrečena. Točkom III citirane Odluke radi utvrđivanja povrede Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu, čl.27.st.3. točke c) nesavjestan odnos spram imovine Sveučilišta te onemogućavanje ili otežavanje ostalim članovima sveučilišne zajednice da se koriste tom imovinom i d) upotreba sveučilišne imovine ili pogodnosti za osobne, komercijalne, političke, vjerske, društvene i druge izvansveučilišne svrhe bez posebnog odobrenja. Odluka o pokretanju postupka od 20. listopada 2020. s pripadajućom dokumentacijom prosljeđuje se u rad Etičkom povjerenstvu Veterinarskog fakulteta radi davanja mišljenja. Protiv navedene Odluke 1 podnositelj zahtjeva je podnio žalbu od 21.12.2020. godine. Odlukom Dekana Klasa: 114-04/20- 01/02, Ur. broj: 251-61-01/139-21-16, od dana 7.1.2021. godine (nastavno: Odluka 2) odbijena je u cijelosti žalba podnositelja kao neosnovana te je potvrđena Odluka 1. Tužitelj navodi da su Odluka 1 i Odluka 2 nezakonite i neosnovane iz razloga kako slijedi: 1. Iz obrazloženja Odluke 1 i Odluke 2 uopće nije jasno kojim bi to konkretnim postupanjem tužitelj počinio teške povrede radne dužnosti koje mu se stavljaju na teret. U obrazloženju Odluke 1 se navodi da iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu proizlazi kako je trgovačko društvo Trismegistos j.d.o.o. registrirano na članove uže obitelji (suprugu i sina) tužitelja pa je stoga Povjerenstvo zaključilo da već iz toga jasno proizlazi kako je tužitelj «o svim navedenim postupanjima imao saznanja te da je svjesno raspolagao prostorom Fakulteta bez odobrenja i suglasnosti Dekana». Ako Povjerenstvo zaključuje da je tužitelj «imao saznanja» o navedenim postupanjima onda to svakako ne može valjano, pravilno i točno zaključiti (samo) na temelju činjenice da su u sudskom registru nadležnog suda kao suvlasnici navedeni članovi uže obitelji tužitelja. Naime, sam tužitelj nije vlasnik, zaposlenik, odgovorna osoba (direktor) niti prokurist navedenog trgovačkog društva i kao takav ne sudjeluje u njezinom poslovanju i ne može / ne mora znati što trgovačko društvo ili njegovi zaposlenici/direktori rade. Nadalje, čak i da se temeljem provedenog stegovnog postupka putem dokaza utvrdilo da je tužitelj «imao saznanja» o navedenim postupanjima (a što ovdje nije slučaj) onda je Povjerenstvo opet pogrešno utvrdilo da bi tužitelj počinio teške povrede radne dužnosti u vidu nezakonitog raspolaganja sredstvima Fakulteta, zlouporabe položaje i prekoračenja danog ovlaštenja i zlouporabe radnog mjesta odnosno ovlasti iz djelokruga rada s ciljem pribavljanja osobne ili materijalne koristi jer se navedene povrede mogu počiniti samo aktivnim djelovanjem, a ne na način da bi tužitelj imao «saznanja» da je netko drugi napravio povredu. Ako Povjerenstvo pak zaključuje da je tužitelj «svjesno raspolagao prostorom Fakulteta» odnosno svojim djelovanjem počinio povrede onda je moralo jasno činjenično navesti kako je tužitelj to raspolagao prostorom Fakulteta (je li pustio vozače automobila u dvorište Fakulteta, je li osobno parkirao te automobile i slično) te pružiti dokaze za takve tvrdnje ili zaključke. Odlukom 2 nisu otklonjeni navedeni prigovori tužitelja. Sasvim suprotno, Odlukom 2 se navodi da je tužitelj «kao osoba s očitim interesom za počinjenje navedenih povreda, bilo aktivnim djelovanjem ili propuštanjem da sam djeluje, raspolagao prostorom Fakulteta bez odobrenja i suglasnosti dekana». Prema tome, Odlukom 2 tuženik nedvojbeno potvrđuje kako ne postoji nikakav dokaz da bi tužitelj počinio teške povrede radne dužnosti koje mu se stavljaju na teret, a niti na koji način bi on to počinio-aktivnim djelovanjem ili propuštanjem nekakvog djelovanja. Štoviše, ovakvi općeniti navodi o mogućem «propuštanju djelovanja» tužitelja postaju potpuno promašeni uzme li se u obzir da u dvorište zgrada tuženika mogu slobodno ući i parkirati svi koji to namjeravaju odnosno ne postoji zaštitarska služba koja bi propuštala vozila, ne postoji rampa sa daljinskim upravljačima koje imaju samo zaposlenici Fakulteta odnosno ne postoji nikakav mehanizam koji bi onemogućavao ulaz «nepoželjnim» vozilima. Odlukom 1 se zaključuje da bi tužitelj bio suvlasnik trgovačkog društva Trismegistos j.d.o.o., i to koristeći se pravnim mišljenjem (?!) jer da Trismegistos j.d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu odnosno imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanje bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Štoviše, u Odluci se navodi da iz Financijskog izvještaja društva Trismegistos j.d.o.o. za 2019. godinu bilješki uz račun dobiti i gubitka proizlazi da je «pozajmica od suvlasnice društva i njezina supruga» pa Povjerenstvo zaključuje da tužitelj sudjeluje u radu društva te očito očekuje financijsku korist od njegova poslovanja. Prvo, činjenica da bi tužitelj bio suvlasnik trgovačkog društva Trismegistos j.d.o.o. ( a što isti nije) ne čini ga odgovornim za postupanja samog trgovačkog društva i/ili njegovih direktora/radnika/prokurista. Stoga, potpuno je pravno promašen zaključak na temelju (pogrešne) pretpostavke suvlasništva tužitelja u trgovačkom društvu Trismegistos j.d.o.o. kojim se (pogrešno) «utvrđuje» njegovu odgovornost za automobile parkirane u dvorištu Fakulteta. Drugo, u obrazloženju Odluke 1 se ne navodi temeljem kojih dokaza se utvrdilo da bi trgovačko društvo Trismegistos j.d.o.o. predstavljalo bračnu stečevinu žalitelja i njegove supruge niti je od samog tužitelja i/ili njegove supruge u tome smislu u provedenom postupku zatraženo bilo kakvo očitovanje ili obrazloženje. Naime, čl.35. Obiteljskog zakona propisuje kako bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Čl.36.st.1. Obiteljskog zakona definira bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice dok čl.39.st.2. Obiteljskog zakona definira vlastitu imovinu kao imovinu koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl.36.Zakona (bračna stečevina). Bračnim ugovorom će bračni drugovi urediti svoje odnose na sadašnjoj i budućoj imovini - bračnoj stečevini dok vlastita imovina ne predstavlja bračnu stečevinu niti se o tome treba sklapati neki posebni ugovor jer se ne radi o imovini koju su bračni drugovi stekli radom. Dakle, radi li se o bračnoj stečevini ili vlastitoj imovini bračnih drugova mogu utvrditi ili osporavati samo ti bračni drugovi, a ne Povjerenstvo u stegovnom postupku. Prema tome, poslovni udjeli u trgovačkom društvu Trismegistos j.d.o.o. ne predstavljaju bračnu stečevinu nego vlastitu imovinu, a s čime je tužitelj kao bračni drug u cijelosti suglasan. Da poslovni udjeli u trgovačkom društvu Trismegistos j.d.o.o predstavljaju vlastitu imovinu supruge tužitelja potvrđuje upravo navod iz Financijskog izvještaja kojeg citira Povjerenstvo i gdje stoji «pozajmica od suvlasnice društva i njezina supruga» jer da je podnositelj suvlasnik navedenog društva onda bi pisalo da je pozajmica od suvlasnika društva. Prema tome, niti bi tužitelj da je (temeljem bračne stečevine) suvlasnik trgovačkog društva Trismegistos j.d.o.o. odgovarao u stegovnom postupku kod tuženika za postupanja toga trgovačkog društva i/ili njegovih direktora/radnika/prokurista, a niti navedeno trgovačko društvo predstavlja bračnu stečevinu temeljem koje bi on bio suvlasnik. U Odluci 2 ne otklanja se ovaj prigovor nego se samo citira obrazloženje Odluke 1 te navodi da je Izjava gđe. DA sačinjena za potrebe ovog postupka. Prema tome, kako su pobijanim odlukama poslodavca pogrešno i protivno Zakonu o trgovačkim društvima i Obiteljskom zakonu doneseni paušalni i voluntaristički zaključci tako je i pogrešno primijenjen Pravilnik o stegovnoj odgovornosti radnika Veterinarskog fakulteta na štetu tužitelja. Odlukom 1 je utvrđeno da su u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu kao predmet poslovanja firme Trismegistos j.d.o.o. navedene i djelatnosti koje su u sukobu interesa sa djelatnostima Fakulteta (proizvodnja i uzgoj uzgojno valjanih životinja, oplođivanje domaćih životinja, gospodarenje lovištem i divljači itd), a što je u suprotnosti sa čl.78. Pravilnika o radu i za čije obavljanje zaposlenik Veterinarskog fakulteta mora imati odobrenje Dekana, a što konkretno nije bio slučaj. S time u vezi, podnositelj je naveo da nikada nije obavljao navedene djelatnosti za Trismegistos j.d.o.o. (niti je radio bilo što drugo) pa zato nije tražio niti morao imati odobrenje Dekana. Isto tako, za broj telefona u oglasniku podnositelj je izričito u svojoj obrani naveo da nije dao odobrenje za korištenje svojeg privatnog mobitela i to isto potvrđuje direktorica Trismegistos j.d.o.o. u svojoj pisanoj Izjavi. Pored toga, podnositelj je naveo i navodi kako sam broj telefona na portalu Njuškalo.hr (koji je naveden uz još neke druge brojeve telefona) nije verificiran, a što znači da je treća osoba mogla upisati njegov broj mobitela u oglas i da on na taj čin nije mogao utjecati. Nastavno na sve navedeno, pobijana se Odluka 2 i Odluka 1 ukazuju u cijelosti nezakonitim i neosnovanim pa je tužitelj dana 18.1.2021. godine podnio tuženiku zahtjev za zaštitom prava te predložio da se staviizvan snage Odluku Povjerenstva za stegovnu odgovornost zaposlenika Klasa: 114-04/20-01/02, Ur.broj: 251-61-35-20-14 od 14.12.2020. godine i Odluku Dekana Klasa: 114-04/20-01/02, Ur. broj: 251-61-01/139- 21-16, od dana 7.1.2021. godine, ali tuženik istom nije odgovorio niti pobijane odluke stavio izvan snage. S obzirom da je tuženik donio nezakonite odluke to je i nezakonito tužitelju uskratio 20% bruto plaće u mjesecu u kojem je mjera izrečena za vrijeme od naredna dva mjeseca (siječanj-ožujak 2021.godine). Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 1.6.2023. zahtijeva da sud utvrdi da su Odluka Povjerenstva za stegovnu odgovornost zaposlenika od 14.12.2020. i Odluka Dekana od 7.1.2021. nedopuštene i nezakonite odnosno podredno predlaže njihovo poništenje, te da tuženik tužitelju isplati iznos od 1.429,58 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i parnični trošak sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, budući da je u ovom postupku za točku 1. stvarno nadležan upravni sud. Naime, stegovni postupak je upravni postupak. I prema stajalištu sudske prakse, radni sud je nadležan samo u slučaju kada na temelju stegovne odluke radniku izravno prestaje radni odnos. Podredno, tužba nije uredna jer nedostaju činjenice temeljem kojih se može utvrditi je li tužba pravovremena, odnosno postoje li procesne pretpostavke za raspravljanje. Opreza radi tuženik osporava da je tužba podnesena u roku. Podredno ističe da tužitelj nije u roku podnio zahtjev za zaštitu prava protiv prvostupanjske stegovne odluke, što bi bio dužan ako se radi o radnom sporu. Da bi odluka poslodavca bila predmet radnog spora, nužno je da je protiv te odluke pravodobno podnesen zahtjev za zaštitu prava. Evidentno je da zahtjev za zaštitu prava protiv prvostupanjske odluke nije pravodoban, budući da je podnesen tek nakon dostave drugostupanjske odluke. Sve i da se radi o radnom sporu, tužbu valja odbaciti i iz razloga što radnik nije ovlašten u radnom sporu osporavati opomenu poslodavca. Tužba nije uredna za raspravljanje ni zbog toga što točka 2. tužbenog zahtjeva nije određena ni odrediva. Kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu koji glasi „nalaže se isplatiti iznos uskraćene plaće u iznosu od 20% bruto plaće nakon što po potrebi bude provedeno financijsko vještačenje“ nije dopušten, budući da tužbeni zahtjev ne sadrži nikakve parametre po kojima bi se moglo odrediti koliko točno tužitelj tužbom potražuje. Nakon procesnih prigovora tuženik podredno izjavljuje da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti, a posebno osporava činjenice na kojima tužitelj temelji tužbu, jer nisu uvjerljive ni životno logične, i lako je moguće da su oblikovane za potrebe ovog postupka. Stoga predlaže sudu odbaciti odnosno odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29.3.1996. (list 8-9 spisa), Aneks ugovora o radu od 11.5.2010. (list 10 spisa), Odluku Povjerenstva od 14.12.2020., Žalbu tužitelja od 21.12.2020., Odluku Dekana od 7.1.2021., Izjavu supruge tužitelja, Izvadak iz sudskog registra za Trismegistos j.d.o.o., Zahtjev za zaštitu prava od 18.1.2021., (list 11-32 spisa), sudsku praksu (list 46-52 spisa), Dopis KA tuženiku od 14.10.2020. (list 57 spisa), fotografije vozila parkiranih na parkiralištima tuženika i Njuškalo oglas (list 58- 60 spisa), izvod iz sudskog registra za Trismegistos j.d.o.o. (list 61-65 spisa), Pravilnik o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika od 22.10.2008. (list 66-75 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 22.4.2015. (list 76-111 spisa), obračunske liste (list 120-123 spisa), izvod iz dostavne knjige (list 153 spisa), saslušan je tužitelj (list 126-127 spisa), svjedoci RA (list 130-131 spisa), BA i IA (list 134-136 spisa), PA (list 141-142 spisa) i HA (list 145-146 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Na ročištu 24. rujna 2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih neprovedenih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da daljnje dokaze neće izvoditi te je zaključio glavnu raspravu.

6. Iz dokumentacije u spisu sud je utvrdio:

- da je tužitelj sukladno priloženom ugovoru o radu i aneksu ugovora o radu od 11.5.2010. zaposlen kod tuženika na Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju kao redoviti profesor,

- da je Odlukom Povjerenstva za stegovnu odgovornost zaposlenika tuženika Klasa:

114-04/20-01/02, Ur.broj: 251-61-35-20-14 od 14.12.2020. utvrđeno da je tužitelj počinio teške povrede radne dužnosti, te je tužitelju izrečena stegovne mjere i to 1) javna opomena i 2) novčana kazna za vrijeme od dva mjeseca u iznosu od 20% bruto plaće isplaćene u mjesecu kojem je mjera izrečena,

- da je protiv navedene Odluke tužitelj podnio žalbu dana 22.12.2020. godine,

- da je Odlukom Dekana Klasa: 114-04/20-01/02, Ur. broj: 251-61-01/139-21-16 od 7.1.2021. odbijena u cijelosti žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena Odluka od 14.12.2020. te je ista dostavljena tužitelju 12.1.2021.

7. Kako je u čl. 25. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika Veterinarskog fakulteta (dalje: Pravilnik tuženika) propisano da radnik nezadovoljan odlukom Povjerenstva o izrečenoj stegovnoj mjeri ima pravo podnijeti žalbu dekanu u roku od 15 dana od dana dostave odluke, to je tužitelj protiv Odluke Povjerenstva za stegovnu odgovornost zaposlenika tuženika od 14.12.2020. podnio žalbu dana 22.12.2020. te obzirom na ovakvu odredbu Pravilnika tuženika, tužitelj nije trebao niti mogao podnositi zahtjev za zaštitu prava. Odlukom Dekana od 7.1.2021. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena Odluka od 14.12.2020., te je ista dostavljena tužitelju 12.1.2021., kako su to nesporno naveli punomoćnici stranaka. Kako tužitelj smatra da su mu navedenim odlukama povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa, to je tužitelj protiv navedene Odluke Dekana podnio zahtjev za zaštitu prava dana 18.1.2021. o kojem tuženik nije odlučio pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu kojom pobija obje odluke koje predstavljaju cjelinu dana 12.2.2021., čime je postupio u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14 i 151/22, dalje: ZR).

8. Budući da je Odlukom Povjerenstva za stegovnu odgovornost zaposlenika tuženika od 14.12.2020. (dalje: Odluka Povjerenstva) i Odlukom Dekana od 7.1.2021. (dalje: Odluka Dekana) utvrđeno da je tužitelj počinio teške povrede radne dužnosti zbog čega su mu izrečene sankcije u vidu javne opomene i novčane kazne, to su takvim odlukama tužitelju povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa zbog čega tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu. Stoga neosnovano tuženik navodi da tužitelj nije ovlašten u sudskom postupku pobijati navedene Odluke Povjerenstva i Dekana. Također, neosnovano se tuženik poziva na sudsku praksu prema kojoj radnik nije ovlašten tražiti sudsku zaštitu protiv opomene jer se takva sudska praksa odnosi na upozorenje na obvezu iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, dakle, odnosi se na mjeru koja prethodi otkazu, a kojom radniku još nisu povrijeđena njegova prava, dok su u konkretnom slučaju tužitelju bezuvjetno izrečene sankcije u vidu javne opomene i novčane kazne kojima su mu povrijeđena njegova prava pa protiv takvih odluka tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu.

9. Prema čl. 3. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21- dalje: ZUS) određeno je da su predmet upravnog spora:

1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek;

2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek;

3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu;

4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.

10. Pojedinačne odluke (upravni akti) u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 1. ZUS- a jesu rješenja ili odluke drugih naziva koje po sadržaju imaju značenje rješenja, kojima nadležna tijela, primjenjujući općenormativne akte (zakone i podzakonske propise), odlučujući o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranke u konkretnoj upravnoj stvari. Dakle, sukladno čl. 3. st. 1. toč. 1. ZUS-a da bi neka odluka bila upravni akt, mora kumulativno ispunjavati više uvjeta i to:

- da ju donosi javnopravno tijelo,

- da se odlučuje u upravnoj stvari (tj. u okviru javnopravnog odnosa),

- da se odlučuje o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranke (fizičke ili pravne osobe).

11. U konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom (pod točkom I.) pobija odluku Povjerenstva i Dekana tuženika koje predstavljaju jednu cjelinu i kojima je tužitelju izrečena sankcija (javna opomena i novčana kazna). Kada fakultet odnosno njegovo stegovno povjerenstvo i dekan odlučuju o stegovnoj odgovornosti radnika i za to mu izriču sankciju, oni djeluju u okviru radnopravnog odnosa, koji je privatnopravne (a ne javnopravne) naravi. Dakle, odluka stegovnog povjerenstva i dekana je interna radnopravna odluka poslodavca, a ne odluka donesena u upravnom postupku. Također, istima nije odlučeno o pravima, obvezama ili o pravnom interesu tužitelja u upravnoj stvari, već je odlučeno o tužiteljevoj stegovnoj odgovornosti te mu je izrečena sankcija. Protiv takve odluke povjerenstva se ne vodi upravni spor, nego se pravna zaštita ostvaruje putem internih žalbenih mehanizama unutar ustanove (kako je to propisano u čl. 25. Pravilnika tuženika) te ako radnik smatra da je odluka dekana (o žalbi) nezakonita, može pokrenuti radni spor pred nadležnim sudom sukladno odredbama ZR-a.

12. Slijedom navedenog, pobijane odluke (o stegovnoj odgovornosti i izrečenim sankcijama) koje je donijela javna ustanova (fakultet odnosno stegovno povjerenstvo i dekan) ne predstavljaju upravni akt jer istima nije odlučeno o javnopravnim pravima i obvezama ili pravnom interesu, već se radi o odlukama kojima su tužitelju povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa. Stoga se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu za koji je stvarno nadležan ovaj sud. Također, u konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom (pod točkom II.) traži isplatu tj. povrat ustegnutog dijela plaće, što ima značaj građansko-pravnog zahtjeva za čije rješenje je također stvarno nadležan ovaj sud. Dakle, u ovom predmetu se radi o sporu iz radnog odnosa sukladno čl. 34. ZPP-a pa je neosnovan tuženikov prigovor stvarna nenadležnosti ovog suda.

13. Pobijanom Odlukom Povjerenstva za stegovnu odgovornost zaposlenika tuženika od 14.12.2020.

- pod točkom I. je utvrđeno da je tužitelj počinio teške povrede radne dužnosti i to: nezakonito raspolaganje sredstvima tuženika (čl. 4. st. 2. točka 2. Pravilnika tuženika), zlouporaba položaja i prekoračenja danog ovlaštenja (čl. 4. st. 2. točka 3. Pravilnika tuženika) i zlouporaba radnog mjesta odnosno ovlasti iz djelokruga rada s ciljem pribavljanja osobne ili materijalne koristi (čl. 4. st. 2. točka 17. Pravilnika tuženika), te

- pod točkom II. je tužitelju izrečena stegovne mjere i to 1) javna opomena i 2) novčana kazna za vrijeme od dva mjeseca u iznosu od 20% bruto plaće isplaćene u mjesecu kojem je mjera izrečena. U obrazloženju Odluke Povjerenstva se navodi:

- da je 14.10.2020. dekan BA zaprimio dopis djelatnika KA da se unutar posjeda tuženika nalaze parkirana vozila za iznajmljivanje za koje je trgovačko društvo Trismegistos j.d.o.o. objavilo oglas za iznajmljivanja, za koje je objavljen oglas na www.njuškalo.hr s time da se uz navedeni oglas kao kontakt broj mobitela nalazi broj tužitelja

- da je u postupku utvrđeno da su unutar posjeda tuženika na parkiralištu tuženika bila parkirana i oglašavana vozila za najam od strane trgovačkog društva Trismegistos j.d.o.o., a koje društvo nije imalo potpisan ugovor s tuženikom niti je pribavljeno odobrenje Dekana za parkiranje predmetnih vozila unutar posjeda tuženika, što proizlazi iz iskaza Dekana.

- da je uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je trgovačko društvo Trismegistos j.d.o.o. registrirano na članove uže obitelji (suprugu i sina) tužitelja pa je stoga Povjerenstvo zaključilo da već iz toga jasno proizlazi kako je tužitelj o svim navedenim postupanjima imao saznanja te je svjesno raspolagao prostorom Fakulteta bez odobrenja i suglasnosti Dekana.

- da je Povjerenstvo zaključilo da je tužitelj bio suvlasnik trgovačkog društva Trismegistos j.d.o.o., jer Trismegistos j.d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu odnosno imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanje bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

- da iz Financijskog izvještaja društva Trismegistos j.d.o.o. za 2019. godinu bilješki uz račun dobiti i gubitka proizlazi da je dana pozajmica od suvlasnice društva i njezina supruga, pa Povjerenstvo zaključuje da tužitelj sudjeluje u radu društva te očito očekuje financijsku korist od njegova poslovanja.

- da je u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu kao predmet poslovanja firme Trismegistos j.d.o.o. navedene i djelatnosti koje su u sukobu interesa sa djelatnostima Fakulteta (proizvodnja i uzgoj uzgojno valjanih životinja, oplođivanje domaćih životinja, gospodarenje lovištem i divljači itd), a što je u suprotnosti sa čl.78. Pravilnika o radu i za čije obavljanje zaposlenik Veterinarskog fakulteta mora imati odobrenje Dekana, a što konkretno nije bio slučaj.

- da je broj telefona tužitelja naveden u predmetnom oglasu, što dodatno potvrđuje njegovu odgovornost.

- da je tužitelj obzirom na svoje dužnosti i funkciju morao biti upoznat da na fakultetu postoji manjak parkirnih mjesta te svojim postupanjem ruši ugled funkcije pročelnika,

- da je slijedom svega navedenog neovlašteno tužitelj koristio imovinu tuženika da bi ostvario financijsku korist čime je počinio težu povredu radne dužnosti iz čl. 4. st. 2. toč. 2., 3. i 17. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika.

14. Tužitelj je u svom iskazu naveo da radi kod tuženika kao redoviti profesor, te smatra da je postupak protiv njega bio neosnovano pokrenut. Naime, on nije niti vlasnik niti suvlasnik u firmi Trismegistos, već je to njegova supruga i sin, te u istoj nikada nije radio. Nije imao saznanja o parkiranjima na prostoru tuženika, a niti je isto odobravao. Sporni oglas je dao njegov sin i on za njega nije znao sve dok mu ga dekan nije pokazao, a sin je u oglasu naveo više telefonskih brojeva, odnosno sve brojeve koje imaju u kući, iako ga za to nije pitao. Navodi da se radi o čisto privatnoj stvari tj. o odnosu bivšeg dekana BA, bivšeg prodekana RA i njega, jer je njihova namjera bila da to iskoriste za njegovu smjenu sa mjesta pročelnika odjela i člana dekanskog kolegija. Znao je da se firma Trismegistos između ostalog bavi i iznajmljivanjem vozila, ali sa suprugom i sinom nije razgovarao o tome gdje se ta vozila drže. Inače su se vozila za iznajmljivanje držala u garaži na Sveticama ili ispred zgrade. Vozila su bila u vlasništvu firme Trismegistos, te je bilo oko 5-6 vozila i to Škode, Passat, Ford, ali ta vozila nije vidio na parkiralištu tuženika, a parkiralište je vrlo veliko i na njemu je puno vozila. Za oglas na Njuškalu je saznao tek kada mu ga je dekan pokazao. Nitko ga nije zvao vezano za taj oglas. Sin mu je rekao da je on ova vozila parkirao na parkiralištu tuženika iz razloga da ih može složiti u redu i fotografirati, a to je bilo vrijeme korone kada su svi bili kod kuće, te je nastava bila online, a ispred zgrade nije bilo mjesta, jer su svi bili doma zbog korone, a on za to nije znao, već mu je to sin tek kasnije rekao. Tuženik ima veliko parkiralište za otprilike 400-500 vozila, te je ono dosta razvedeno oko zgrada, tako da je teško pronaći neko određeno vozilo. Ova vozila na sebi nisu imala naljepnice rent-a-car ili naljepnicu firme. Ne zna točno kada je ova firma osnovana. U braku je sa suprugom od 2000.

15. Svjedok RA je izjavio da radi kod tuženika kao profesor, a u spornom razdoblju je bio prodekan za znanost, poslijediplomske studije i cjeloživotne studije. Kako je imao malu poljoprivredu, to često pregledava oglase i Njuškalo, te je tako jednom gledao oglase koji se odnose na iznajmljivanje vozila, jer je mislio da bi mu to dobro došlo kada ide na neki put, te je tada primijetio sliku zgrade od stare Klinike za zarazne bolesti koja je vrlo upečatljiva, te je tamo vidio oglas da se iznajmljuju automobili. Sljedećeg dana je obišao na to mjesto i vidio da su parkirana neka vozila kao na toj slici iz oglasa, te neka druga vozila, te je to fotografirao i o tome predao dopis dekanu, jer mu je bilo čudno da u slučaju kada kronično nedostaje parkirnih mjesta kod tuženika, da tamo budu parkirana vozila od neke firme koja se iznajmljuju. U tom dopisu je naznačio brojeve mobitela iz oglasa, te je rekao dekanu da on provjeri tko su te osobe i da li im je dao suglasnost za parkiranje tj. da poduzme odgovarajuće korake. Nakon toga je podnio i službeni dopis dekanu, te mu je dekan rekao da je jedan od tih brojeva mobitela od tužitelja, te je sa tužiteljem obavio razgovor koji nije dobro prošao, pa je proveden postupak pred stegovnim povjerenstvom. Navodi da on nije vidio da tužitelj tamo parkira vozila, niti je vidio da tužitelj tamo propušta vozila, odnosno tamo na parkingu nikoga nije vidio. Dekan mu je rekao da je razgovarao sa tužiteljem i pokušao sa njim mirno riješiti problem, te je tužitelj ljuto reagirao.

16. Svjedok BA je izjavio da je u spornom razdoblju bio dekan tuženika te mu je poznata situacija da je tužitelj uzurpirao fakultetski kampus za privatne svrhe bez znanja uprave. Naime, prodekan RA ga je izvijestio da je na Njuškalu primijetio oglas za rent a car, te se uz isti nalazi slika na kojoj je stara klinika sa 3 automobila, te je primijetio kontakt broj tužitelja koji je tada bio pročelnik odjela. Pozvao ga je da se očituje jer je takvo postupanje bilo neprihvatljivo prema etičkom kodeksu, ali on nije dijelio njegovo mišljenje, te je smatrao da to nije problem. Nakon toga je uz konzultacije sa dekanskim kolegijem ovaj slučaj poslao na stegovno povjerenstvo koje je donijelo odluku da tužitelj nije smio tako postupiti, te je predložio da se tužitelj smijeni s mjesta pročelnika odjela, a što je fakultetsko vijeće i usvojilo. Na oglasu nije bio privatni broj tužitelj, nego broj telefona od fakulteta koji mu je poznat, a možda je bio i njegov privatni broj kojeg ima u mobitelu. Nije vidio tužitelja kako parkira ili propušta vozila na parkiralištu tuženika, te to niti nije mogao vidjeti, jer je to na drugoj strani. U to vrijeme na južnoj strani parkirališta je bila zaštitarska služba, ali ona nije propuštala vozila na parkiralište. Bila je rampa, te su mogla ući vozila samo sa naljepnicom, ali tamo su dolazile i stranke koje istu nisu imale. Ova vozila sa slike u oglasu nisu imala naljepnicu za parkiranje. Oglas je bio od tvrtke Trismegistos te su vozila na slici imala Daruvarsku registraciju, te je bio broj tužitelja, te nije utvrdio da bi vozila bila od tužitelja ili da bi tužitelj bio vlasnik te firme. Stegovni postupak je pokrenuo na temelju toga što je u oglasu bio tužiteljev broj telefona, a tužitelj u razgovoru nije zanijekao da je on vlasnik vozila. Bez obzira što je tužitelj zanijekao da je vlasnik vozila u stegovnom postupku, smatra da je bitno da je u oglasu bio njegov broj telefona. Ne zna tko je objavio oglas. Ne sjeća se da li je na razgovoru s tužiteljem imao izvod iz sudskog registra za tvrtku Trismegistos. Ne zna da li je na oglasu za broj tužitelja pisalo da je neverificiran. Ne zna na pamet koji je tužiteljev privatni broj telefona. Ne zna da li je na parkiralištu tuženika bilo parkiranih drugih vozila od drugih firmi. Tužitelj ga nije pitao o kojim vozilima se radi, te smatra da je on znao za koja vozila ga pita. Nakon razgovora s tužiteljem, ta vozila su isti dan uklonjena.

17. Svjedok IA (sin tužitelja) je izjavio da je on suvlasnik tvrtke Trismegistos zajedno sa majkom. Navodi da je on objavio predmetni oglas, te je smatrao da bi bilo zgodno da 4 vozila od firme parkira na parkiralištu tuženika, jer je to bilo vrijeme kovida, te je parkiralište bilo prazno i nitko nije kontrolirao rampu. U oglasu je objavio slike tih 4 vozila i cijene rent a cara, te je stavio svoj broj telefona te od majke i tužitelja, ali njegov broj je stavio slučajno, jer on zapravo sa time nema veze. Navodi da njegov otac nije direktor, vlasnik, suvlasnik ili zaposlenik tvrtke Trismegistos, te on nema nikakve veze sa poslovanje firme. Firma je isključivo od majke, te se ne radi o bračnoj stečevini. On nije rekao ocu da će vozila parkirati na parkiralište tuženika, već je to napravio na svoju ruku, te ga nije pitao da li može staviti njegov broj mobitela u oglas, te on za to nije znao.

18. Svjedok PA je izjavila da radi kod tuženika, te je kao sindikalna povjerenica bila na sastancima povjerenstva za utvrđivanje stegovne odgovornosti, te se je na istima raspravljalo o autima koji su bili parkirani kod tuženika, ali ne zna što je utvrđeno, čiji su to auti, a na kraju je povjerenstvo tužitelju izreklo javni prigovor ili tako nešto. Ne sjeća se da bi sindikat dao mišljenje da je odluka povjerenstva nezakonita. Na parkiralištu tuženika je mogao parkirati bilo tko jer rampa nije uvijek bila spuštena. Postojale su neke nesuglasice između tužitelja, te RA i BA, ali ne zna detalje.

19. Svjedok HA je izjavila da je ona bila predsjednica povjerenstva za utvrđivanje stegovne odgovornosti koji se vodio protiv tužitelja, te su održali 3 sjednice, te je odlučeno da je tužitelj počinio teške povrede radne dužnosti prema pravilniku o stegovnoj odgovornosti i to po 3 točke iz odluke o pokretanju stegovnog postupka, dok su za 2 točke utvrdili da se radi o povredi etičkog kodeksa za što nisu nadležni. Na kraju su tužitelju izrekli dvije mjere i to javnu opomenu i novčanu kaznu u visini 20% bruto plaće tijekom 2 mjeseca. Povjerenstvo je sastavljeno od 7 članova koji glasaju i temeljem toga su donijeli odluku, a nakon što su odlučili da ne treba izvoditi druge dokaze. Vezano za nezakonito raspolaganje sredstvima tuženika, a to se odnosi na parkiralište tuženika, navodi da tuženik ima svoje parkiralište, te je dekan potvrdio da fakultet nema ugovor o najmu za parkiranje sa bilo kojom firmom, a u oglasu je bilo navedeno poduzeće od tužiteljevog sina i supruge, te je bio broj telefona od tužitelja, a oglas se odnosi na iznajmljivanje određenih automobila, a ovi automobili su bili parkirani unutar ograđenog kampusa fakulteta na mjestu gdje tužitelj svaki dan prolazi te ih može vidjeti. Povjerenstvo nije utvrdilo da je tužitelj parkirao ta vozila, ali je tužitelj je tada bio pročelnik, te je znao za probleme koji su postojali jer su se tada obavljali građevinski radovi, te je tužitelj bio odgovoran za reguliranje prostornih, kadrovskih kapaciteta i opreme na svom odjelu. Povjerenstvo nije utvrdilo da je tužitelj vlasnik, direktor ili zaposlenik firme čiji su automobili, te je i dao takvu izjavu, ali su utvrdili da je tužitelj dao pozajmicu toj firmi, što znači da je onda očekivao i dobit od toga. Tijekom korone i lockdowna u travnju 2020. nisu dolazili na posao te su se vratili u svibnju 2020. Navodi da ona ima daljinski za podizanje rampe parkirališta i tako ulazi na parkiralište sa vozilom, a ne može govoriti o tome tko se tamo smije parkirati ili ne. Nakon smjene tužitelja, pročelnikom je imenovan prof. E, a on je bio njen suprug do 2011. Čini joj se da je sporno razdoblje bilo listopad 2020.

20. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja i svjedoka IA budući su jasni i logični te međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu. Iako su i tužitelji njegov sin svjedok IA zainteresirani za uspjeh tužitelja u spisu, sud je iste ipak prihvatio kao istinite jer su isti suglasni sa materijalnim dokazima u spisu pa je sud iste ocijenio kao istinite i objektivna. Tako je temeljem istih sud utvrdio da tužitelj nije direktor, vlasnik, suvlasnik ili zaposlenik u firmi Transmegistos, već su suvlasnici tužiteljeva supruga i sin. Tužiteljev sin IA je objavio oglas za iznajmljivanje automobila u vlasništvu firme Transmegistos, te tužitelj za isti nije znao sve dok mu ga dekan tuženika nije pokazao. IA je u oglasu objavio sliku vozila i cijene te više brojeva telefona, time što je tužiteljev broj telefona slučajno stavio, te tužitelja nije pitao da li može staviti njegov broj, a niti je tužitelj za to znao. IA je smatrao da je zgodno parkirati vozila od firme na parkiralištu tuženika jer je to bilo vrijeme kovida kada je nastava bila on line te je parkiralište bilo prazno i nitko nije kontrolirao rampu, te to nije rekao tužitelju, već je to napravio na svoju ruku. Tužitelj nije znao za parkiranje vozila u vlasništvu firme Transmegistos na prostoru tuženika niti je isto odobravao, a niti je vidio da su vozila tamo parkirana.

21. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka RA i ČA budući su jasni i suglasni u dijelu da oni nisu vidjeli tužitelja da parkira ili propušta predmetna vozila na parkiralištu tuženika. Također, sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka BA i SA budući su jasni i suglasni u dijelu da je na parkiralištu tuženika mogao parkirati bilo tko jer vozila nije propuštala zaštitarska tvrtka i rampa nije uvijek bila spuštena.

22. Iz iskaza svjedoka RA i NA koje je sud prihvatio kao istinite budući su jasni i suglasni proizlazi da je RA gledao oglas za iznajmljivanje vozila te je vidio slike zgrade stare Klinike za zarazne bolesti te je slijedećeg dana došao na to mjesto i vidio da su parkirana neka vozila kao na slici te je to slikao, te je dekanu podnio službeni dopis sa slikama i brojeve telefona iz oglasa da provjeri da li im je dao suglasnost za parkiranje. Isti navode da je u predmetnom oglasu jedan od brojeva mobitela bio od tužitelja, time što svjedok BA navodi da je primijetio da je u oglasu broj telefona od tužitelja ali nije siguran da li je bio broj od fakulteta ili privatni broj tužitelja, te ne zna napamet broj tužitelja.

23. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka BA u dijelu da je tužitelj uzurpirao fakultetski kampus za privatne svrhe bez znanja uprave i iskaz svjedokinje HA da je tužitelj dao pozajmicu toj firmi pa su zaključili da je očekivao dobit od toga i da su vozila bila parkirana na mjestu gdje ih je tužitelj mogao vidjeti jer tamo prolazi, budući se radi o subjektivnim mišljenjima svjedoka koja nemaju uporište u izvedenim dokazima.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio:

- da je trgovačkog društva Trismegistos j.d.o.o. u vlasništvu tužiteljeve supruge DA i sina IA koji su osnivači društva, te je DA zakonska zastupnica tog društva,

- da tužitelj nije vlasnik, suvlasnik, zaposlenik, odgovorna osoba (direktor) ili prokurist trgovačkog društva Trismegistos j.d.o.o. pa kao takav ne sudjeluje u njezinom poslovanju te ne može i ne mora znati što trgovačko društvo radi, te tužitelj niti nije ni znao ni odobrio predmetni oglas i parkiranje vozila društva na parkiralištu tuženika,

- da se samo na temelju činjenice da su tužiteljevi članovi uže obitelji, supruga i sin, suvlasnici trgovačkog društva Trismegistos j.d.o.o., ne može zaključiti da je tužitelj imao saznanja o poslovima i postupanju trgovačkog društva Trismegistos j.d.o.o. odnosno da je isto dalo oglas sa određenim sadržajem i da je isto imalo parkirana vozila na parkiralištu tuženika, a još manje da je tužitelj na bilo koji način sudjelovao u tim radnjama,

- da tužitelj nije parkirao niti propustio predmeta vozila na parkiralište tuženika,

- da na parkiralište tuženika mogu slobodno ući i parkirati svi koji to namjeravaju jer nije postojala zaštitarska služba koja bi propuštala vozila, niti rampa sa daljinskim upravljačima koje imaju samo radnici tuženika,

- da tužitelj nije bio suvlasnik trgovačkog društva Trismegistos j.d.o.o. budući to ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza, te u spisu ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da trgovačko društvo Trismegistos j.d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i njegove supruge, te je to i tužitelj negirao, te valja dodati da upravo Povjerenstvo citira Financijski izvještaj društva Trismegistos j.d.o.o. za 2019. u kojem se navodi da je pozajmica od suvlasnice društva i njezina supruga, dakle, niti ovdje, niti bilo gdje drugdje, tužitelj nije bio naveden kao suvlasnik društva, a da je tužitelj suvlasnik navedenog društva onda bi zasigurno pisalo da je pozajmica od suvlasnika društva, a sama činjenica da je tužitelj dao pozajmicu društvu ne može biti osnova za zaključak da je tužitelj sudjelovao u radu društva i da je očekivao financijsku korist od njegovog poslovanja,

- da je u oglasu bilo nekoliko telefonskih brojeva, među kojima je bio i tužiteljev telefonski broj, jer je njegov sin IA isti slučajno stavio, bez pitanja i bez znanja tužitelja, te tužitelja na isti nitko nije zvao u vezi oglasa,

- činjenica što su djelatnosti društva Trismegistos j.d.o.o. u sukobu interesa sa djelatnostima tuženika, ne može povlačiti zaključak da je i tužitelj bio u sukobu interesa jer tužitelj nema nikakve veze sa tim trgovačkim društvom (kako je to naprijed navedeno),

- da bivši dekan tuženika BA s jedne strane tvrdi da je predmetni oglas sa parkiranim vozilima odmah povezao sa tužiteljem i protiv njega pokrenuo stegovni postupak prepoznavanjem tužiteljevog telefonskog broja, dok je s druge strane izjavio da ne zna da li je na oglasu za broj tužitelja pisalo da je neverificiran i ne zna na pamet koji je tužiteljev privatni broj telefona, a između bivšeg ravnatelja i kolege RA s jedne strane i tužitelja s druge strane je postojao animozitet.

25. Temeljem svega navedenog, ovaj sud smatra da tužitelj nije neovlašteno koristio imovinu tuženika da bi ostvario financijsku korist, već je bivši dekan tuženika zbog animoziteta prema tužitelju i želje da se tužitelj smjeni s pročelničke pozicije cijelu situaciju iskoristio za pokretanje stegovnog postupka i proglašavanje tužitelja stegovno odgovornim bez osnove i bez ikakvih dokaza, te smjene tužitelja s pročelničke pozicije.

26. Kako je izvedenim dokazima ovaj sud utvrdio da tužitelj nije počinio težu povredu radne dužnosti iz čl. 4. st. 2. toč. 2., 3. i 17. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika, to je tuženiku neosnovano izrečena javne opomena i novčana kazna za vrijeme od dva mjeseca u iznosu od 20% bruto plaće isplaćene u mjesecu kojem je mjera izrečena. Stoga je sud utvrdio da su pobijane odluke nezakonite i nedopuštene kao pod točkom I. izreke presude, te je tuženik dužan tužitelju isplatiti dio plaća koje mu zbog nezakonite odluke nisu isplaćene kao pod točkom II. izreke presude. Kako je temeljem nezakonite odluke Povjerenstva o novčanom kažnjavanju tužitelju isplaćena manja plaća tj. izvršena negativna korekcija plaće za siječanj i veljaču 2021. u iznosu od po 5.385,58 kn, što iznosi 714,79 eura, a što je vidljivo iz isplatnih lista u spisu, to je tuženik dužan tužitelju isplatiti navedene plaće sa zateznim kamatama tekućim od 16-og u narednom mjesecu temeljem čl. 93. st. 1. i čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a koju visinu i tijek kamata niti tuženik nije osporavao.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, podnesak od 16.5.2023. i 1.6.2023. po Tbr. 8/1 po 100 bodova za svaki, ročište 11.10.2023., 14.11.2023., 5.3.2024., 3.7.2024., 6.11.2024., 21.1.2025. i 24.9.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, ročište 24.5.2023. po Tbr. 9/5 – 25 bodova i ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.950,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.437,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 16.12.2021. i 27.1.2022. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. listopada 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis