REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-1379/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji ovog suda Ljiljani Tomić, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Samoborska cesta 118B, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juršetić & Aleksovski d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika EUROCHERC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika PZ i punomoćnika tuženika, s danom objave 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 285,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 258,56 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 30. listopada 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. svibnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 285,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 7. travnja 2025. do isplate. U tužbi navodi da je 5. travnja 2025. nastala šteta na vozilu u vlasništvu oštećenika OZ, marke WOLKSWAGEN GOLF, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] koju je prouzrokovao vozač vozila osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 8105613584. Oštećenik se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom od dana 7. travnja 2025., a na koji je tuženik odgovorio Obrazloženom ponudom broj: 2505 1051 1745 od dana 13. svibnja .2025. tako da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan te na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 1.954,75 EUR, ali je odbio platiti preostali iznos od 285,00 EUR čije plaćanje je predmet ovoga spora. Tuženik je odštetni zahtjev ocijenio osnovanim temeljem Izjave vozača koji je upravljao vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika, a što je i izričito naveo u predmetnoj Obrazloženoj ponudi. Oštećenik kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako to nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 14. svibnja 2025. koji se predmetno dostavlja, a o čemu je obaviješten tuženik.

2. Tužitelj nadalje navodi da je tužitelj oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu, a koja je nastala kao posljedica opisanog štetnog događaja. Za navedene usluge tužitelj je izdao račun broj 591/01/02 oštećeniku, u iznosu od 2.239,75 EUR radi saniranja štete iz predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenog, tuženik predniku tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 2.239,75 EUR, a tuženik je priznao i isplatio iznos štete od 1.954,75 EUR EUR.

3. Stoga tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, potražuje u ovom postupku naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, koja je u ovom slučaju evidentno iznos cjelokupnog računa za usluge koje su bile potrebne da se šteta sanira. Tužitelj navodi daje prednik tužitelja imao pravo slobodno odabrati gdje će popraviti vozilo te na temelju računa koji mu je izdan potraživati isplatu naknade štete od osiguranja, ovdje tuženika. Pritom je tužitelj cijenu predmetnih popravaka obračunao prema svom valjanom cjeniku koji je određen sukladno pozitivnim propisima te je javno dostupan te objavljen na internetskim stranicama tužitelja i u poslovnim prostorima tužitelja, a popravak i izdavanje predmetnog računa je odrađeno sukladno pravilima struke.

4. Tužitelj zaključno navodi da je nejasno je kako je tuženik odredio iznos štete koji je priznao kao nesporan, kada je istom bio dostavljen račun tužitelja iz kojih je razvidan iznos štete. Navodi da upravo iznos izražen na računu tužitelja predstavlja stvarnu štetu nastalu predmetnim štetnim događajem i da prednik tužitelja, odnosno tužitelj kao osoba na koju je potraživanje preneseno ima pravo na punu naknadu, odnosno onu naknadu štete koja je izražena na računu tužitelja, kao i da činjenica da tuženik ne prihvaća visinu satnice servisa nije od utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, da oštećenik može slobodno odabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, tuženik nema ovlasti određivati cijene sata rada autoservisima, odabir radionice koja ima više cijene popravaka se ne smatra doprinosom oštećenika vlastitoj šteti te da je tuženik dužan nadoknaditi štetu u cijelosti.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja te prigovor nagođene stvari navodeći da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što do predmetnog ustupa potraživanja, na koji se poziva tužba, nije moglo doći iz razloga što je oštećenik OZ dana 14. svibnja 2025. s tuženikom zaključila nagodbu o cjelokupnoj šteti na iznos od 1.954,75 EUR, koji je tuženik i isplatio, i to na način da je navedena prihvatila Obrazloženu ponudu br. 2505 1051 1745 od dana 13. svibnja .2025., i to svojim potpisom, bez bilo kakvih primjedbi i s uputom o plaćanju. Tuženik smatra da oštećenik time sklopio s tuženikom nagodbu i utuženo potraživanje otpisao kao dug. Nadalje tuženik navodi da je oštećenik dužan razumnim postupanjem popraviti vozilo za iznos koji u najmanjoj mjeri tereti osobu koja je dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu, jer na taj način ispunjava svoju obvezu smanjenja štete koja proizlazi iz općih načela obveznog prava kao i odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), te na taj način surađuje s tuženikom u ostvarenju svojeg prava potpune naknade (dužnost suradnje iz čl.5. ZOO- a) i ne otežava izvršenje obveze tuženika ( čl. 10. ZOO-a). Tuženik navodi da je oštećenik bio u mogućnosti smanjiti štetu jer je od stane tuženika bio upoznat s tom mogućnosti, te upozoren na posljedice suprotnog postupanja, što je sve razvidno iz mail korenspondencije s ponudom popravka u drugom servisu za znatno niži iznos od iznosa popravaka u servisu u kojem je predmetno vozilo i popravljeno. Tuženik smatra da oštećenik može samo imati prigovor na kvalitetu popravka, odnosno da za taj manji iznos nije moguće ili nije bilo moguće popraviti vozilo potpuno i kvalitetno, ili da bi popravak u radionici s nižom cijenom sata bio povezan s drugim opravdanim okolnostima zbog kojih popravak u toj radionici ne bi bio adekvatan ili bi na bilo koji način uzrokovao dodatnu štetu vlasniku, što se u predmetnom slučaju nije dogodilo. Stoga tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka osporio navode tuženika i očitovao se na navode tuženika o doprinosu šteti oštećenika izborom autoservisa pa je istaknuo da oštećenik kao laik ne može niti ne treba znati u kojem su autoservisu radovi kvalitetniji te je životno i logično da će svaki oštećenik otići u onaj autoservis u koji redovito ide, u čiju stručnost vjeruje, a i koji su eventualno upoznati sa prijašnjim radovima na predmetnom vozilu. Pritom tuženik ne dokazuje da bi radovi u kojoj od preporučenih radionica bili jednake kvalitete ili kvalitetniji, a što u tržišnom gospodarstvu nije ni za očekivati, s obzirom na to da bi svatko pa i oštećenik zasigurno odabrao uslugu jednake kvalitete po nižoj cijeni, dok pružatelji precijenjenih usluga ne bi postojali. Sljedeći logiku koju tuženik iznosi, tuženik zaključuje da je svatko tko je platio uslugu autoservisa, dok postoji drugi pružatelj usluge koji nudi niže cijene, doprinio šteti, osim ako naruči vještačenje kvalitete usluge kojim bi eventualno dokazao razliku u kvaliteti.

7. Tužitelj je nadalje osporio navode tuženika da je oštećenik kao prednik tužitelja sa tuženikom sklopio nagodbu o cjelokupnoj šteti, odnosno otpust duga, i to prije ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog između tužitelja i prednika tužitelja te da shodno tome ne postoji utužena tražbina, su u potpunosti neosnovani, odnosno pravno promašeni. Navodi da je tuženik oštećeniku dostavio obrazloženu ponudu u kojem je utvrdio da je odštetni zahtjev prednika tužitelja pravno osnovan te je procijenio iznos visine štete prema računu tužitelja s umanjenjem od 285,00 EUR. S obzirom na to da je iznos po predmetnom računu prednik tužitelja bio dužan tužitelju za popravak vozila i to po računu za popravak vozila, isti je na obrazloženoj ponudi napisao: „Suglasna sam da štetu platite direktno servisu Auto Kantoci d.o.o.“ , koji natpis je datiran i potpisan od strane prednika tužitelja. Tužitelj smatra da tuženik predmetni natpis na obrazloženoj ponudi pogrešno tumači na način da je tim činom sklopljena izvansudska nagodba već ističe da je oštećenik time tuženiku isključivo dao upute za isplatu nespornog djela štete, dok nema govora o eventualnom preostalom potraživanju prema tuženiku ili eventualnom otpustu duga, već smatra da je predmetni natpis po svom po svim svojim obilježjima asignacija, odnosno uputa iz čl. 130. ZOO-a.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to preslika:

Ugovora u ustupanju tražbine i obavijesti o ustupanju (list 7-9 spisa), notifikacije o cesiji (list 10-11 spisa), ponude tuženika (list 12 i 91 spisa), prigovora na ponudu (list 13-14 spisa), odgovora na obrazloženu ponudu (list 15 spisa) presliku prometne dozvole (list 16-17 spisa), izvida štete (list 18 spisa), računa 591/1/02 (list 19-20 spisa), radnog naloga tužitelja (list 21-22 spisa), cjenika tužitelja (list 23 spisa), dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 24-27 spisa), korespondencije elektroničkom poštom između tuženika i oštećenika (list 92-93 spisa).

9. Sud je odbio provesti daljnje dokaze: pribaviti policu osiguranja tuženika broj 8105613584 službenim putem od tuženika, saslušati zakonskog zastupnika tužitelja ZZ, svjedoka - oštećenika OZ, te provest dokaz prometno- tehničkim vještačenjem. Naime, izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 285,00 EUR sa zateznim kamatama na temelju računa br. 591/1/02 koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj u predmetnom računu u iznosu od 43,00 EUR/sat plus PDV i cijene radnog sata koju priznaje tuženik 24 EUR/sat plus PD..

12. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, niti je sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun br. 591/1/02 od 23. travnja 2025., na iznos od 2.239,75 EUR (osnovica 1.791,82 EUR), te da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.954,75 EUR. Nije sporno da se preostali iznos od 285,00 EUR odnosi na razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

13. Među strankama je sporna osnovanosti i visina tužbenog zahtjeva, pravo na ustup potraživanja obzirom na prigovor nagođene stvari te je sporna aktivna legitimacija.

14. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud pročitao Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i OZ navedeni Ugovor sklopili 14. svibnja 2025. (list 7-9 spisa) kojim je OZ kao ustupitelj, ustupila radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 285,00 EUR, jer tuženik nije podmirio u cijelosti račun popravka br. 591/1/02 ispostavljen u iznosu od 2.239,75 EUR, već samo iznos od 1.954,75 EUR.

15. Prema tome, oštećenik OZ ustupila je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a . U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja a u u smislu odredbe čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik (osiguranik tuženika) umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku (ovdje tužitelju) svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine.

16. O navedenom ustupu tuženik kao dužnik je obaviješten u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a (list 10-11 spisa), što tuženik niti ne spori, stoga je prema ocjeni ovog suda, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

17. Sud je čitanjem Izvida štete tuženika (list 18 spisa) utvrdio je se isti odnosi na vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OZ te da su u izvidu štete navedeni sati rada potrebni za popravak vozila autolakirera i autolimara i to ukupno 12 sati kao i vrijednost potrošnog materijala u iznosu od 209,96 EUR.

18. Iz računa tužitelja broj 591/1/02 (list 19 spisa) od 23. travnja 2025. sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenika za ukupnu cijenu od 2.239,75 EUR (s PDV-om 25%). Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno ukupno 12 autolakirerskih i autolimarskih radnih sati, a koji broj radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete.

19. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata u iznosu od 43,00 EUR (uvećana za PDV 25%), a tuženik je u Izvidu štete procijenio isti broj potrebnih radnih sati, po cijeni radnog sata 24,00 EUR (uvećana za PDV 25%).

20. Iz Obrazložne ponude tuženika ( list 12 i 91 spisa) proizlazi da se ponuda odnosi na predmetnu prometnu nezgodu po odštetnom zahtjevu od 7. travnja 2025., da je tuženik priznao odgovornost za naknadu štete i procijenio cjelokupnu naknadu štete u iznosu od 1.954,75 EUR, odnosno da da tuženik nije priznao oštećeniku naknaditi štetu u iznosu od 285,00 EUR s napomenom "veća cijena rada". Sud je utvrdio da je oštećenik OZ na obrazloženoj ponudi rukom napisala: „Suglasna sam da štetu platite direktno servisu Auto Kantoci d.o.o.“. Sud je ocijenio da iz navedenog ne proizlazi da je oštećenik OZ time sklopila izvansudsku nagodbu kojom otpušta utuženi iznos tuženiku, nego da je time pristala na isplatu nespornog iznosa štete i uputila tuženika da isti plati izravno tužitelju. Dakle, istaknuti prigovor nagođene stvari tuženika je neosnovan.

21. Čitanjem cjenika tužitelja od 7. siječnja 2025. (list 23 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj naznačio cijenu radnog sata u iznosu od 43,00 EUR uvećano za PDV. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom.

22. Iz korespondencije elektroničkom poštom između tuženika i oštećenika od 14. travnja 2024. (list 92-93 spisa) sud je utvrdio da je tuženik oštećenika OZ uputio ako odabere neovisni servis za popravak vozila sa tržišnim cijenama koje su više od usluge popravka u odnosu na ukazani u Obrazloženoj ponudi (list spisa 12 i 91), da će visinu osigurnine utvrditi prema iznosu dostatnom za popravak i odbiti platiti eventualnu razliku sukladno odredbama čl. 10. i čl. 1092., ZOO te je tuženik u privitku dostavio ponudu servisa koji nudi popravak predmetne štete po cijenama radnog sata autolakirera i autolimara od 24,00 EUR /sat.

23. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Tužitelj kao poduzetnik slobodno djeluje na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji je važio u vrijeme popravka vozila. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu.

24. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu 7. siječnja 2025. u visini 43,00 EUR po satu (cijena izražena bez PDV). Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom.

25. Navedenom u prilog ide i sadržaj dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., (list 24-27) koji je dostavio tužitelj, iz kojeg proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

26. Stoga, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik zasigurno nije doprinio nastanku štete u smislu članka 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu.

27. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom, te ujedno slijedom navedenog sud nije provodio prometno vještačenje na okolnost visine odnosno cijene sata rada obzirom da nije sporno da je tužitelj u svom cjeniku imao cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 43,00 eura +PDV..

28. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u osporenom računu tužitelja ispostavljena u skladu s tužiteljevim cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

29. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

30. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz obrazložene ponude proizlazi da je datum odštetnog zahtjeva 7. travnja 2025. iz čega proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana pa tužitelju pripadaju zatezne kamate tog dana do isplate.

31. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik ustupio tužitelju pa je odlučeno kao pod toč I. izreke ove presude.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. ; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi).

33. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav sastav tužbe (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 10. lipnja 2025. (Tbr. 8.1.) i za zastupanje na ročištu 14. listopada 2025. (Tbr. 9.1.) u iznosima od po 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od 25,00 EUR, dakle ukupno na iznos od 175, 00 EUR što uvećano za PDV od 25 %. iznosi 218,75 EUR. Tužitelju ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu, na rješenje od 2. lipnja 2025. i na presudu u iznosima od po 13,27 EUR, odnosno ukupno 39.81 EUR, što uz naprijed dosuđeni trošak iznosi sveukupno 258,56 EUR.

34. Tužitelju nije priznat trošak sastava prigovora od 15. svibnja 2025. u iznosu od 62,50 EUR pa je za taj iznos zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan.

38. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 30. listopada 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

39. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sutkinja

Ljiljana Tomić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana