REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2800/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po Dajani Tici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 30. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 10.190,65 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 29.04.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u visini od €500, sa kamatama po čl. 29. ZOO-a tekućima od dana donošenja ove odluke pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja EO stradao u prometnoj nesreći dana 29. ožujka 2009. godine koju je skrivio MO upravljajući automobilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, broj police [broj police] za što je oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj: K-154/17 od 13. travnja 2017. Rješenjem tužitelja broj 730998 od 22. listopada 2012. godine osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda izvan rada kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradao. Isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 01.06.2021. do 31.03.2024. tužitelju je nastala šteta u iznosu od 10.190,65 EUR koju je tuženik odbio platiti u mirnom postupku o čemu je dao odgovor. Tužitelj ističe da utuženo razdoblje nije prvo koje tužitelj potražuje od tuženika. Za ranija razdoblja se vode postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, P- 2489/14 i P-3217/2016 te Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Pn-1891/2021. Stoga tužitelj predlaže sudu da nakon održane glavne rasprave temeljem članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranje (NN 157/13 i dr.) donese presudu kojom nalaže tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 10.190,65 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 29.04.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže o parnici obavijestiti MO, [adresa], da stupi u parnicu kao umješač na strani tuženika budući da isti ima pravni interes sudjelovati u ovoj parnici jer je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola (1,84 g/kg), pa u smislu čl. 24. ZOOP-a tuženik kao osiguratelj, ukoliko se pokaže osnovanim tužbeni zahtjev, ima pravo od MO potraživati naknadu cjelokupno plaćenog iznosa na ime štete tužitelju do najviše 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Tuženik ne spori nastanak štetnog događaja i odgovornost, a tužbeni zahtjev smatra neosnovanim je u cijelosti i iz slijedećih razloga. Naime, u konkretnom slučaju, a obzirom se zahtjev temelji na Rješenju o umirovljenju osiguranika tužitelja iz 2012. god. primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05) kojim je u članku 27. propisano:

„[1] Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove … mirovinskog …osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju.

[2] Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se…razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njene obitelji.

[3] Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“

Ukratko, zavodi mirovinskog osiguranja imaju pravo od osiguravajućeg društva potraživati naknadu SAMO ako postoji razlika između invalidske mirovine odobrene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike, a što je prihvaćeno i u sudskoj praksi. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu povodom predmetnog štetnog događaja ali za ranije razdoblje isplate mirovine, odnosno za razdoblje od 1.7.2019. do 31.5.2021. Predmet se vodi pred ovim sudom poslovnog broja Pn-1891/2021 gdje je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke Denisu Smolaru koji je utvrdio da je osiguranik tužitelja EO stradao u prometnoj nesreći dana 29. ožujka 2009. godine koja je prouzrokovana od strane osiguranika tuženika, zbog čijih posljedica mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, uslijed profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada, slijedom čega tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete u visini razmjernog iznosa isplaćene invalidske mirovine, osiguraniku tužitelja u razdoblju od 01.07.2019. do 31.05.2021. u iznosu od HRK 44.344,06 (list spisa 23). Imajući u vidu postavljeni zadatak, vještak je utvrdio kako je čl. 27. st. 3. tada važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu određeno da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Odredbom čl. 90. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza vještak je mišljenja kako bi, za slučaj priznavanja invalidske mirovine u cijelosti uzrokovane ozljedom na radu, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tako izračunata svota invalidske mirovine osiguranika tužitelja na dan 06. prosinca 2012. iznosila 1.848,27 kuna mjesečno (a predmetnim je rješenjem priznata mirovina u iznosu od 1.617,23 kuna mjesečno). Spomenutim vještačenjem je utvrđeno da bi u slučaju priznavanja invalidske mirovine zbog povrede na radu, svota invalidske mirovine bi iznosila 1.848,27 kn. Vještak je također naveo i da je Rješenjem tužitelja priznata visina mirovine u iznosu od 1.617,23 kn. Dakle, ne postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu u korist priznatog iznosa mirovine, već upravo suprotno, postoji razlika između iznosa koji bi osiguraniku tužitelja bio isplaćen po osnovi ozljede na radu, ali taj iznos tužitelj ne plaća pa mu ne predstavlja štetu. Usporedbom ova dva iznosa jasno je da tužitelj ne trpi nikakvu štetu jer plaća svome osiguraniku iznos koji je manji od iznosa da je priznata mirovina zbog povrede na radu. Stoga tuženik smatra, a budući da tužitelj tužbu podnosi za isti štetni događaj samo za drugo razdoblje isplate mirovine, da tužitelj ne trpi štetu niti u ovome predmetu jer je jasno da visinu štete obračunava primjenom odredaba ZOMO a ne ZOOP-a. Budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZOOP kao mjerodavan propis, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja primjenom pravila o teretu dokazivanja jer tužitelj ne predlaže adekvatnih dokaza za utvrđenje visine štete. Isto tako, tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika za razdoblje isplate mirovine od 1.1.2014. do 30.6.2019. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovnog broja P-1871/2022 koji predmet je pravomoćno riješen presudom Visokog trgovačkog suda, posl. Br. Pž-2815/2023 na način da je tužbeni zahtjev odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja jer tužitelj nije predložio adekvatnih dokaza na okolnost utvrđivanja visine stvarne štete. Tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja i prometne nezgode osiguranika tužitelja. Pri tome, tuženik se izričito protivi da se Nalaz i mišljenje o invalidnosti od 04.06.2012. i revizija nalaza i mišljenja od 26.7.2012. koristi i čita kao dokaz u ovome postupku. Također, tuženik osporava da je Rješenje tužitelja od 22.10.2012. doneseno u povodu predmetne nezgode. Tužbeni zahtjev, nadalje, neosnovan je u cijelosti jer ozljeđivanje u predmetnom štetnom događaju nije dovelo do radne nesposobnosti i umirovljenja osiguranika tužitelja EO. To neovisno o utvrđenjima liječničke komisije HZMO-a u upravnom postupku. Naime, rješenja HZMO-a su upravni akti, međutim „tim odlukama su vezane jedino stranke koje su sudjelovale u postupku donošenja tih odluka. I u pravnoj teoriji upravnog prava se navodi da su subjekti pravomoćnosti upravnog akta (tj. osobe na koje se pravomoćnost proteže) donositelj upravnog akta i stranke u postupku. Tuženik nije sudjelovao niti je ikako mogao sudjelovati u postupku umirovljenja osiguranika tužitelja EO, pa tuženik predlaže u ovom postupku utvrditi medicinskim vještačenjem po vještaku specijalisti medicine rada je li ozljeđivanje u predmetnom štetnom događaju dovelo do radne nesposobnosti osiguranika tužitelja. Također tuženik osporava tijek zatraženih kamata i predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze – uvid u: presliku Zapisnika o očevidu PU Zagrebačke, PP Jastrebarsko broj: 511-19-39/6-P- 117/09 od 15. lipnja 2009. (list 3-6 spisa), presliku presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. travnja 2017. (list 7-8 spisa), presliku pravomoćnog Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. listopada 2012. (list 9-11 spisa), presliku nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 04. lipnja 2012. (list 13-15 spisa), presliku mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju od 26. srpnja 2012. (list 17-18), presliku odštetnog zahtjeva tužitelja od 05. travnja 2024. (list 19-20 spisa), dopis tuženika od 29. travnja 2024. (list 21 spisa), pregled mirovinskih isplata (list 22-38 spisa), sudsku praksu (list 51-57 i 60-62 spisa), presliku nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Denisa Smolara od 20. srpnja 2022. s prilozima (list 64-70 spisa),.

Druge dokaze sud nije izvodio, sve temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine » br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Ovaj sud napominje, da za konkretnu problematiku postoji velik izvor sudske prakse drugostupanjskih sudova, a koje odluke su potpuno oprečne sudeći po tome kako ih stranke dostavljaju - jedne su u korist tužitelja, a jedne u korist tuženika, s time da je prevaga drugostupanjskih odluka u korist tuženika u trenutku pisanja ove odluke, znatna.

Točno je da bi tuženik - kao osiguravajuće društvo - bio u obvezi nadoknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike

Točna je činjenica da je osiguraniku JO utvrđena invalidnost i invalidska mirovina, kao posljedici prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženika, temeljem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-154/17 od 13. travnja 2017. godine

Međutim, osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.

Temeljem iste odredbe obveza tuženika - dakle osiguravajućeg društva, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu- odluka Vrhovnog suda Rev-12/2002.

Osim toga, tuženik je u konkretnom slučaju samo osigurao izvornog štetnika po polici obveznog osiguranja – on nije štetnik. Dakle, on može i odgovarati samo u okviru osiguranja odnosno obveza koje je preuzeo ugovorom o osiguranju po polici. Prema tome, tužitelj bi imao svakako pravo na naknadu štete ali ne od tuženika, već od stvarnog štetnika, na što upućuju i druge recentne odluke Vrhovnog suda. Tužitelj, na kojem kako je već istaknuto leži teret dokaza osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, uopće nije dokazao postojanje obveze tuženika u smislu čl. 27. ZOOP-a.

Slijedom navedenog, tužitelj je izgubio ovu parnicu.

Odluka o trošku parničnog postupka tuženika temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr 7/1), rasprava 15. listopada 2025. godine, ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od €2 i PDV-t 25% ukupno iznosi € 500.

Kamate na trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. tužitelju

2. tuženiku