REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1613/2025-7

[adresa] M 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja MĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane (OIB: 66486182714), Zagreb, Trg Petra Krešimira IV. br. 1., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane, Glavno tajništvo, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560- 01/25-01/57, URBROJ: 512M-02-03-25-3 od 1. travnja 2025., kao i radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/24-01/235, URBROJ: 512M2-50-24-2, od 31. prosinca 2024. te usvajanja zahtjeva tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, u borbenom sektoru u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva obrane, Glavno tajništvo, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II-560-01/25-01/57, URBROJ: 512M- 02-03-25-3 od 1. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/24-01/235, URBROJ: 512M2- 50-24-2, od 31. prosinca 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, u borbenom sektoru u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Osporavajući zakonitost gore citiranog rješenja tuženika od 1. travnja 2025., tužitelj je podnio pravovremenu tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 26. kolovoza 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnom naveo, da nije evidentiran u vojnim evidencijama Narodne zaštite MO Generalski Stol, iz razloga što je bio maloljetan, da su njegov neposredni zapovjednik kao i svjedoci pripadnici NZ MO Generalski Stol, potvrdili njegovu pripadnost Narodnoj zaštiti u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., pa mu nije jasno zbog čega je njegov zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, temeljem pripadnosti postrojbi naoružanog odreda Narodne zaštite MO Generalski Stol, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. odbijen. Smatra, da su tuženik i prvostupanjsko tijelo pokazali zavidnu razinu nepoznavanja terminologije kada su utvrdili da utvrđivanje linije obrane i straže se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 1. travnja 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 31. prosinca 2024., te usvoji zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanom odredu Narodne zasitite u borbenom sektoru od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 29. rujna 2025., u bitnome, naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja te je odgovarajući na tužbene navode tužitelja predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer dokazi provedeni u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu ne ukazuju da bi tužitelj u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zašite MO Generalski Stol, dok su prema mišljenju tuženika iskazi svjedoka nedorečeni, budući ni sami svjedoci nisu bili pripadnici NZ MO Generalski Stol, tijekom cijelog spornog razdoblja, odnosno do 31. prosinca 1991. S tim u svezi, tuženik je istaknuo, da je tužitelj obavljao aktivnost držanja straže po selu, kopanja rovova, izrade skloništa, čuvanje željezničke pruge, vođenje mjere zamračenja, kontrole vozila i osoba te čuvanje obale rijeke Mrežnice, a navedene aktivnosti, da se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, sukladno čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji („Narodne novine“. broj 121/17, 98/19 i 84/21; u nastavku teksta: ZHBDR). Isto da je i potvrđeno u sudskoj praksi upravnih sudova Republike Hrvatske, pa kako nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite, to je tuženik predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 23. listopada 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja, a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika u skladu s odredbom članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) pa je tužitelju u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu tužitelj je u cijelosti ostao kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku ovog upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti u naoružanim odredima Narodne zaštite MO Generalski Stol, u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., da je Područni odsjek za poslove obrane Karlovac, postupajući po zahtjevu tužitelja izvršio uvid u službene evidencije Ministarstva obrane i utvrdio, kako tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dok je uvidom u službenu evidenciju, odnosno popise pripadnike Narodne zaštite MO Generalski Stol, utvrdio, da na istima tužitelj nije evidentiran kao pripadnik. Utvrđeno je, da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, tužitelj saslušan na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 18. ožujka 2024. kada je izjavio da je pristupio mjesnoj zajednici Generalski Stol, od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. na dužnosti pripadnika vojnika stražara. Istaknuo je, da je zapovjednik naoružanog odreda Narodne zaštite bio SĐ, a VĐ da mu je bio prvo nadređeni, zadužen za selo Katići, te nije posjedovao svoje naoružanje, jer su u početku dijelili međusobno jednu pušku M48, a nakon pada Skradnika, dobili su svoje naoružanje. Naveo je, da su njegove aktivnosti i zadaća kao pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite, bile noćne i dnevne straže, kopanje rovova, upozoravanje stanovnika na zamračenje, provođenje mjera zamračenja i policijskog sata te kontrola vozila koja su prolazila kroz mjesni odbor i evidentiranje nepoznatih osoba koje su ulazile u mjesni odbor. Također, da je čuvao obalu Mrežnice, jer su nasuprot njegovog mjesta bila sela pod srpskim stanovništvom, a u predmetno vrijeme da je bio učenik srednje obrtničke škole u Ogulinu i kao dragovoljac se javio u mjesnu zajednicu iako nije bio punoljetan niti je imao reguliranu vojnu iskaznicu. Na okolnost njegove pripadnosti i aktivnosti u naoružanim odredima Narodne zaštite MO Generalski Stol, predložio je saslušanje svjedoka VĐ rođenog **.**.1965. i VĐ rođenog **.**.1966. Isti su u svojim iskazima, pred prvostupanjskim tijelom na zapisnik sastavljen 18. ožujka 2024. potvrdili, da je tužitelj bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MO Generalski Stol, u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te je obnašao dužnost vojnika, iako je svjedok VĐ (rođ. **.**.1965.), naveo da je u naoružani odred Narodne zaštite pristupio 1. srpnja 1991. do 26. studenog 1991., a VĐ (rođ. **.**.1966.) je naveo, da je naoružanom odredu Narodne zaštite pristupio 1. srpnja 1991. i bio do 22. listopada 1991. Oba svjedoka navela su da tužitelj nije imao vlastito naoružanje, da se naoružanje dijelilo, a aktivnosti i zadaće koje je tužitelj obnašao bile su noćne i dnevne straže, kopanje rovova, izrada skloništa i bunkera, upozoravanje stanovnika na zamračenje i kontrola vozila koja su prolazila kroz mjesni odbor, odnosno potvrdili su navode koje je tužitelj istaknuo u svom iskazu 18. ožujka 2024. pred prvostupanjskim tijelom, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 31. prosinca 2024., odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u borbenom sektoru u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. uz obrazloženje da prvostupanjsko tijelo ne raspolaže vjerodostojnim podacima i materijalnim dokazima o sudjelovanju tužitelja u borbenim djelovanjima kroz pripadnost naoružanom odredu Narodne zaštite MO Generalski Stol, slijedom čega se ne može utvrditi niti vrijeme pripadnosti niti opis aktivnosti tužitelja pa nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, dok tužitelj da nije priložio nikakav materijalni dokaz kojim bi potvrdio svoje sudjelovanje u naoružanim odredima NZ MO Generalski Stol.

7. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 1. travnja 2025. na način, da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava oba kumulativno propisana zakonska uvjeta za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja za zatraženo razdoblje, jer tužitelj u službenim evidencijama popisa pripadnika Narodne zaštite za MO Generalski Stol, nije evidentiran kao pripadnik, a drugo, tužitelj nije bio angažiran u borbenim djelovanjima te nije priložio niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovanosti njegovim tvrdnjama, već svoj zahtjev temelji na iskazima svjedoka koji su i sami iskazali da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao zadaće patroliranja i motrenja te nadzora prostora, koje se ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe čl. 3. st. 2. ZHBDR-a, a osim toga da ni sami saslušani svjedoci nisu bili pripadnici odreda Narodne zaštite MO Generalski Stol u cijelom razdoblju do 31. prosinca 1991.

8. Odredbom članka 3. stavak 1. ZHBDR propisano je, da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga),

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju o 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana,

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.,

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.,

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskog logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

9. Prema odredbi članka 3. stavak 2. ZHBDR pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vremenu neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), podrazumijeva se, u smislu spomenutog stavka 1. ovog članka, oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10. Odredbom članka 179. točka a) ZHBDR, status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu, odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Naime, i prema mišljenju ovoga Suda, kao i tuženika, nije pronađena niti jedna isprava (vojna knjižica, revers o naoružanju, potvrda mjesnog odbora i sl.) niti evidencija iz koje bi bila razvidna pripadnost tužitelja naoružanim odredima Narodne zaštite MO Generalski Stol, u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. S tim u svezi, valja ukazati tužitelju da prema stajalištu izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske, prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da iz podataka iz službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi, da tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe, tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, nisu priložili materijalne dokaze kojima bi dokazali istinitost vlastitih tvrdnji, odnosno da je tužitelj u gore navedenom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MO Generalski Stol. Također, iz iskaza oba svjedoka VĐ, proizlazi da je VĐ (rođ. **.**.1961. bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite do 26. studenog 1991.), a svjedok VĐ (rođ. **.**.1966.) bio je pripadnik Narodne zaštite MO Generalski Stol do 22. listopada 1991., odnosno da isti nisu bili pripadnici cijelo razdoblje do 31. prosinca 1991., za koje tužitelj traži priznavanje statusa.

13. Zaključno, valja ukazati tužitelju, čak i da se uzmu u obzir kao vjerodostojni iskazi oba svjedoka VĐ o pripadnost tužitelja naoružanim odredima Narodne zaštite MO Generalski Stol, u gore navedenom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., nisu ispunjena oba kumulativna uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, jer nije sporno da su svjedoci potvrdili izjavu tužitelja u kojoj je naveo da je obavljao aktivnosti držanja straže po selu, kopanje rovova, izrada skloništa, čuvanja željezničke pruge, provođenje mjera zamračenja i kontrole vozila i osoba te čuvanje obale rijeke Mrežnice, koje se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi čl. 3. st. 2. ZHBDR-a.

14. Imajući u vidu da nisu ispunjene sve kumulativne pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite sukladno čl. 3. st. 1. tč. c. ZHDBR-a, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim pa je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 30. listopada 2025.

S u t k i n j a

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju MĐ iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1.