REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1520/2025-6

[adresa] Š 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Grgurić, odvjetnik u Ogulinu, Josipa bana Jelačića 8, protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25-01/58, URBROJ: 512M-02-03-25-3 od 3. travnja 2025., kao i radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/24-01/437, URBROJ: 512M2- 50-25-2 od 15. siječnja 2025. te usvajanja zahtjeva tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO Mostanje za razdoblje od 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25-01/58, URBROJ: 512M- 02-03-25-3 od 3. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/24-01/437, URBROJ: 512M2-50-25-2 od 15. siječnja 2025., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO Mostanje u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove od 3. travnja 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 13. kolovoza 2025. zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u svezi tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je ispunio sve uvjete iz odredbe članka 3. stavka 1. točka C. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u nastavku teksta: ZHBDR), u pogledu osnovnog uvjeta trajanja sudjelovanja u borbenom sektoru te da mu je samim time trebalo priznati status hrvatskog branitelja temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO Mostanje u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991., a to tim više što su izjave svjedoka potvrdile da je tužitelj sudjelovao u aktivnom oružanom otporu agresoru i bio naoružan oružjem koje su mještani međusobno posuđivali i koristili, a koje nije bilo njegovo vlasništvo, jer naoružanja nije bilo dovoljno za sve pripadnike narodne zaštite, pa su oružje međusobno razmjenjivali, a također da su u upravnom postupku prikupljeni personalni dokazi koji potvrđuju da je tužitelj doista bio pripadnik odreda Narodne zaštite MO Mostanje kroz traženo razdoblje. Smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, članak 3. stavak 1. točka B. ZHBDR-a, umjesto odredbu članka 3. stavak 1. točka C. navedenog zakona, te da je također i primjenom odredbe članka 5. istog zakona trebalo tužitelju priznat status dragovoljca, jer je ispunjavao uvjete iz stavka 1. i stavka 2. članka zakona.

3. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 3. travnja 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 15. siječnja 2025. te usvoji zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991., uz nadoknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 29. rujna 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, uz obrazloženje, da prema ukupnim dokazima spisa predmeta, poglavito pisanim ispravama, ne postoji osnova za ostvarivanje prava tužitelja u spornom razdoblju primjenom unaprijed citiranih odredba članka 3. stavka 1. i 2. ZHBDR-a u svezi s člankom 179. točka a. ZHBDR-a, jer izvedeni dokazi ne ukazuju da bi tužitelj u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MO Mostanje, a tužitelj da niti u tužbi, a niti u tijeku upravnog spora nije priložio niti jedan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovanosti njegovim tvrdnjama, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka, dok prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudama: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. i broj: Usž-3334/2023 od 10. travnja 2024. pripadnost bilo koje sastavnici hrvatske vojske dokazuje se prvenstveno podacima iz službenih evidencija, a obzirom da u konkretnom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite MO Mostanje, to da je valjalo odbiti zahtjev tužitelja.

5. Također, da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi, da je tužitelj obavljao aktivnosti držanja straže po selu, kopanje rovova, izrade skloništa, čuvanje željezničke pruge provođenje mjera zamračenja, kontrola vozila i osoba te očuvanja obale rijeke Mrežnice i Korane, a navedene aktivnosti da se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom sukladno članku 3. stavku 2. ZHBDR-a. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. U ovom upravnom sporu, 23. listopada 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja osobno i tužiteljeve supruge ( u svojstvu javnosti), a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, u skladu s odredbom članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) pa je tužitelju u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučni za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži predmetu upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži predmetu upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj 9. srpnja 2024. podnio zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MO Mostanje, u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991., da je uvidom u službene evidencije Ministarstva obrane te bazu sudionika Domovinskog rata utvrđeno, da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja Domovinskog rata, a također da je izvršen uvid u službenu evidenciju odnosno popis pripadnika NZ MO Mostanje te je utvrđeno, kako tužitelj nije evidentiran na navedenom popisu.

8. Utvrđeno je, da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu izveden dokaz saslušanjem tužitelja na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 2. rujna 2024. kada je tužitelj izjavio, da je pristupio mjesnoj zajednici Mostanje, općini [adresa], 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991. i da je njegova dužnost u odredu bila dužnost pripadnika, člana, a zapovjednik naoružanog odreda Narodne zaštite MO Mostanje bio je LK, imao je svoje oružje, pištolj koji je nosio na straži i koristio je lovačku pušku ujaka FK, a njegove aktivnosti i zadaće kao pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite bile su noćne i dnevne straže po mjesnom odboru, čuvali su prometnicu, most preko rijeke Mrežnice i Korane te željezničku prugu koja prolazi kroz mjesni odbor, čuvali su zaobilaznicu, vršili ophodnju po mjesnom odboru, upozoravali stanovnike na zamračenje i kopali rovove uz crtu razgraničenja, odnosno da je zadatak pripadnika NZ MO Mostanje bilo štititi područje od prodora agresora preko Mostanja, Mostanjskog polja, Rakovca i drugih mogućih pravaca u [adresa], a 4. listopada 1991. prilikom sveopćeg napada na [adresa], čuvali su mostove na rijeci Korani i Mrežnici zajedno s pripadnicima 110 brigade HV-a, bili na položajima te u predmetno vrijeme da nije bio u radnom odnosu i sve zadaće kao pripadnika NZ MO Mostanje izvršavao je po nalogu pripadnika.

9. Nadalje, utvrđeno je, da je u postupku na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 2. rujna 2024. saslušan i svjedok TK, koji je izjavio, da je bio pripadnik naoružanih odreda NZ MO Mostanje općine Karlovac od 30. srpnja 1991. na dužnosti člana, vojnika, a da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Mostanje u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 31. prosinca 1991. i obnašao je dužnost vojnika, stražara. Tužitelj je imao svoj pištolj i ujakovu lovačku pušku, držao je dnevne i noćne straže, kopao rovove, kontrolirao provođenje mjera zamračenja, kontrolu i evidenciju vozila i osoba, čuvao most preko rijeke Mrežnice i Korane i željezničku prugu. Istaknuo je, da nema nikakvih materijalnih dokaza kojim bi potkrijepio svoje navode.

10. Također, je u postupku na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 2. rujna 2024. saslušan i svjedok OK, koji je izjavio, da je pristupio mjesnoj zajednici Mostanje, općini [adresa] u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. na dužnosti člana vojnika. Tužitelj da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Mostanje od 1. lipnja 1991. do 31. prosinca 1991., imao je vlastito naoružanje, koristio je pištolj i lovačku poštu od ujaka FK s kojom je stražario, te je držao dnevne i noćne straže, kopao rovove, kontrolirao provođenje mjere zamračenja, kontrolu i evidentiranje vozila i osoba, čuvao prometnicu D1, čuvao je most preko rijeke Mrežnice i Korane i željezničku prugu. Istaknuo je, da nema materijalnih dokaza kojim bi potkrijepio svoje navode, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 15. siječnja 2025. odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991., jer nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite, niti je priložio ikakav materijalni dokaz kojim bi potvrdio svoje sudjelovanje u naoružanim odredima NZ MO Mostanje.

11. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 15. siječnja 2025. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 3. travnja 2025 na način, da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, jer tužitelj ne ispunjava kumulativne pretpostavke, odnosno oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje, jer se aktivnosti koje je tužitelj vršio, ne mogu smatrati sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a kako je to definirano u odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, a također, u službenim evidencijama tužitelj nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite Mjesnog odbora Mostanje.

12. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika, tužitelj je pokrenuo spor, koji se pred ovim sudom pod gore navedenim poslovnim brojem.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17,98/19 i 84/21 u nastavku teksta ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

15. U skladu s odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti i suvereniteta Republike Hrvatske (u nastavku teksta obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

16. Prema članku 179. točki a) ZHBDR-a status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

17. Naime, suprotno navodima tužitelja iz tužbe, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a na takvo činjenično stanje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika od 3. travnja 2025. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 15. siječnja 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO Mostanje u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991., jer ne postoje materijalni dokazi iz kojih bi proizlazilo da bi tužitelj u spornom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MO Mostanje, dok prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudama: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. i Usž-3334/2023. od 10. travnja 2024. pripadnost bilo koje sastavnici hrvatske vojske dokazuje se podacima iz službenih evidencija, a obzirom da u konkretnom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi da tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

18. Podredno, valja ukazati tužitelju da čak, da se i uzme u obzir da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite u gore navedenom razdoblju, a kako to proizlazi iz izjava saslušanih svjedoka koji su potvrdili iskaz tužitelja, isti je obavljao aktivnosti držanja straže po selu, kopanje rovova, izrada skloništa, čuvanja željezničke pruge, provođenje mjera zamračenja, kontrola vozila i osoba te čuvanja obale rijeke Mrežnice i Korane, koje aktivnosti se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, a kako je to je propisano odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, što je i potvrđeno u brojnoj sudskoj praksi upravnih sudova u Republici Hrvatskoj.

19. Stoga, kako nisu ispunjena oba kumulativna zakonska uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite iz članka 3. stavka 1. i 2. ZHBDR-a u svezi s člankom 179. točka a. ZHBDR-a, to je pravilno osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 30. listopada 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Borisu Grguriću, odvjetniku u Ogulinu, L

- tuženiku Ministarstvu obrane, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV