Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-64/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari I. tužiteljice TV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku FV, odvjetniku iz [adresa], te II. tužitelj FV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika OV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Kartelu, odvjetniku iz Siska, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 24. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da I. tužiteljici TV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelju FV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.599,24 € na ime naknade imovinske štete, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od:

- na ime plaćenog i potrošenog laka, impregnacije i razrjeđivač u iznosu od 642,60 kn / 85,29 € od dana 2. prosinca 2022.

- na ime kupnje novog materijala od MMM Vukelić d.o.o. u visini od 10.160,26 kn / 1.348,50 € od dana 19. prosinca 2022.

- na ime isplate majstoru stolaru ĆV vl., Woodworking 6.781,05 kn/ 900,00 € od dana 19. siječnja 2023.

- povrat isplaćenog avansa u visini od 2.000,00 kn / 265,45 € od dana 15. veljače 2022.

prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku OV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da I. tužiteljici TV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelju FV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.746,62 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji TV, Stjepana [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje I. tužiteljica), te FV, [adresa], OIB (dalje II. tužitelj), podnijeli su ovom sudu tužbu 24. svibnja 2023. protiv tuženika OV, [adresa], ([adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje tuženik). U tužbi navode da su prije više od godinu dana, sa tuženikom OV ugovorili izradu i ugradnju drvenih unutarnjih stepenica za obiteljsku kuću koja je bila u fazi izgradnje u [adresa], kako bi povezali prizemlje sa katom kuće. Ugovorili su cijenu od 5.000,00 kn, a koja se odnosila na rad i potreban dodatni materijal. Od navedenog iznosa II. tužitelj odmah i bez pogovora isplatio 2.000,00 kuna avansa. Tužitelji su imali vlastiti materijal - hrastovu dasku za stepenice koje je tuženik prihvatio kao dobre po kvaliteti i količini. Tuženik je pogledao materijal i prihvatio kao odgovarajuć te je rekao da nedostaje još nešto materijala koje će on dati i to je uračunao u cijenu od 5.000,00 kn. Ugovor je sklopljen usmeno, predviđeni rok za izradu gazišta i svega drugog za stepenice, lakiranje, otpremu i postavljanje u obiteljskoj kući bio je okvirnog karaktera cca 4 mjeseca, odnosno svakako do kada kuća bude gotova u zidovima. II. tužitelj je uredno obavijestio tuženika da je kuća bila izgrađena i podobna za ugradnju stepenica na dan 12. lipnja 2022., te da uzme mjere i nakon toga datuma tuženik je više puta dolazio, mjerio i gledao po kući sve što treba napraviti za ugradnju na licu mjesta. Tuženik nije izvršio svoju preuzetu obvezu iz usmene pogodbe, a primljeni avans za izvršenje radova od 2.000,00 kn/ 265,45 € koji predstavlja dio novčanog iznosa za cjelokupno izvršeni rad izrade i postavljanja stepenica tuženik nije vratio, a posao nije odradio, iako je bio uredno pozvan da svoje obveze izvrši. II.-tužitelj opetovano je pozivao tuženika putem telefona i SMS i Whatsapp porukama da izvrši preuzetu obvezu i napravi posao, no tuženik se nije redovito javljao, niti je na kraju odgovarao na poruke putem SMS-a, whatsappa upućen na tuženikov broj. Konkretno puna 4 mjeseca je II.-tužitelj pozivao tuženika da postavi drvene stepenice i dolazio k njemu više puta radi požurivanja. II. tužitelj je 16. prosinca 2022. obavijestio kako su nakon 8 mjeseci od preuzetog posla angažira druge izvođače. Tužitelji su zbog nesavjesnog postupanja tuženika i njegova odugovlačenja izgubili vrijeme, novac i cijeli proces useljenja u novu obiteljsku kuću koji nije bio moguć dok svi radovi ne budu gotovi, a zbog odugovlačenja tuženika glede stepenica gotovo 8 mjeseci svi radovi na katu kuće bili su blokirani, odnosno onemogućeni. Blokirani su bili drugi izvođači radova, tj. svaki koji je trebao odraditi posao na katu kuće jer nije bilo stepenica za odlazak na kat kuće. Tužiteljima je tuženik počinio štetu u smislu čl.1045 i 1046 ZOO-a te čl. 360. ZOO-a. Slijedom navedenog, I. tužiteljici i II. tužitelju prouzročena je ukupna šteta u visini od 3.461,94 € / 26.083,99 kn i to:

- za uništeni drvni materijal i kupnju novog materijala od MMM Vukelić d.o.o. u visini od 10.160,26 kn/ 1.348,50 €

- za isplatu majstoru stolaru ĆV vl., Woodworking 6.781,05 kn/ 900,00 €

- za isplatu majstoru RV u iznosu 6.500,00 kn / 862,70 €

- za preuzeti lak, impregnaciji i razrjeđivač u iznosu od 642,60 kn/ 85,29 €

- povrat isplaćenog avansa u visini od 2.000,00 kn / 265,45 €. Dakle, tužitelji potražuju ukupan iznos od 3.461,94 € na ime naknade imovinske štete.

2. U odgovoru na tužbu od 4. prosinca 2023. tuženik navodi da u cijelosti osporava osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te se predlaže isti u cijelosti odbiti. Nije sporno da su stranke zaključile usmeni ugovor o djelu prema kojem su tužitelji kao naručitelji, od tuženika kao izvođača, naručile izradu stepeništa sa drvenom podkonstrukcijom. Tužitelji su tuženiku predali nacrt stepeništa prema kojem je tuženik preuzeo obvezu izraditi drvenu podkonstrukciju te drvena gazišta i prednjice (čela) gazišta. Između stranka je bio dogovor da će tužitelji trpjeti samo trošak materijala koji će biti uporabljen od strane tuženika dok usluga rada, tuženik neće naplatiti tužiteljima. Kod sklapanja ugovora, tuženik je tužiteljima rekao da će cijena materijala iznositi 5.000,00 kn, što su tužitelji prihvatili i tuženiku predali na ime predujma iznos od 2.000,00 kn. Rok dovršetka radova nije bio preciziran, budući da to objektivno nije niti moglo biti ugovoreno, jer je kuća bila u gradnji. Odmah kod dogovaranja posla, tuženik je drugotužitelju obrazložio da izrada stepeništa prema nacrtu, nije dobra, iz razloga što može doći do odstupanja u mjerama u pravcu da izrađeno stepnište prema nacrtu može u stvarnosti ne odgovarati stvarnim uvjetima prilikom montaže, uzrokovanih izradom drugih dijelova građevine. Tuženik je tom prigodom drugotužitelju navedeno obrazložio u prisutnosti svjedoka ČV, ali mu je drugotužitelj rekao da ima nacrt i da radi po nacrtu. Stoga su netočni navodi tužitelja da je skica stepenica kako bi trebale izgledati koja je predana tuženiku, bila samo ogledna skica, već je to bila skica izrađena od strane ovlaštene osobe zadužene za projektiranje. Isto tako, netočno je da bi stranke dogovorile da se prije izrade stepeništa, mjere uzimaju na licu mjesta tek kada se kuća, hodnik i otvor za stepenice izgrade, budući da je drugotužitelj izričito tražio od tuženika da odmah pristupi izradi stepenica po nacrtu, bez obzira na upozorenja tuženika o nedostatku takvog naloga, a što može posvjedočiti svjedok predložen po tužiteljima, ČV. Za izradu naručenog dijela, tuženik je upotrijebio svoj materijal, a on se odnosio na materijal za drvena gazišta i podkonstrukciju te potrebna količina laka za premaz. Od materijala koji je bio tužiteljev, a koji su htjeli da se iskoristi, tuženik je uzeo 14 dasaka, koje su se mogle jedino iskoristiti za izradu prednjica (čela) gazišta i za nosače gazišta. Tuženik je u kratkom roku od naručivanja rada, započeo sa radom te je u roku od 30 dana napravio kompletno drvenu podkonstrukciju i gazišta. Kako tužitelji nisu imali prostora u kući koja je bila u izgradnji, gdje bi izrađeno stepenište bilo čuvano od atmosferskih utjecaja, tuženik je izrađeno ostavio kod sebe dok se ne stvore uvjeti za isporuku i montažu. Problematika u ovom spornom pravnom poslu, počinje u trenutku kada tužitelji od tuženika, nakon ugovorenih uvjeta posla, zahtjevaju da se promijeni boja cjelokupnog stepeništa na način da se isto preboji u boju laminata. U trenutku traženja tužitelja da se izvrši bojanje cjelokupnog gazišta u boju laminata, tuženik je već u cijelosti izradio podkonstrukciju i gazišta i sve je već bilo kompletno prebojano bezbojni lakom. Tuženik je po takvom nalogu tužitelja postupio, skinuo brusnim papirom kompletni lak sa stepeništa, dakle sa gazišta, prednjica i nosača, te kada je na oglednom primjerku tuženik pokazao kako bi izgledala boja laminata, to se tužiteljima nije svidjelo, pa je od njega drugotužitelj zahtijevao da se cjelokupno gazište ponovno prelakira bezbojnim lakom, kao što je bilo i prije skidanja laka, što je tuženik i učinio, na način da je ponovno sve prebojao tri puta bezbojnim lakom. Stoga je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji potražuju od tuženika isplatu iznosa od 85,29 eura na ime plaćenog i potrošenog laka, impregnacije i razrjeđivača, budući da su tužitelj isključivo krivi za taj dodatni trošak, jer su nakon ugovorenog posla sa tuženikom tražili izmjenu rada na način kako je to opisano, pa su odustali od zahtijevane izmjene, odnosno tražili da se stvar dovede u stanje kakvo je bilo prije nego što su zahtijevali izmjenu ugovorenog rada. Tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na potraživanje iznosa od 862,70 eura za izradu metalne podkonstrukcije, također je neosnovan u cijelosti, budući da su tužitelji i u tom dijelu, nakon ugovorenog rada, zahtijevali izmjenu. Naime, tuženik je nakon ponovnog lakiranja izvedenog rada, drvenu podkonstrukciju i gazišta dovezao u kuću tužitelja radi monitranja i kada je tuženik već započeo sa montažom, drugotužitelj je pitao tuženika da li će tijekom uporabe drvena podkonstrukcija "škripati", na što mu je tuženik rekao da hoće, jer svako drvo "radi". Tada je drugotužitelj pitao tuženika da li bi se mogla ugraditi metalna podkonstrukcija, na što mu je tuženik potvrdno potvrdio. Drugotužitelj je i u tom dijelu izrade drvene podkonstrukcije izvršio izmjenu ugovrenog rada, jer je zahtijevao nakon provotnog ugovaranja uvjeta rada, da se ispod podesta ostavi prostor za ostavu, što je zahtijevalo izmjenu podkonstrukcije, jer su za izvedbu ostave prepreka bili drveni nosači podkonstrukcije, pa su tužitelj i zbog tog razloga, ali i već opisanog razloga "škripanja" odustali od montaže drvene podkonstrukcije i odlučili se za izradu metalne podkonstrukcije od strane RV. Stoga tuženik nije mogao pristupiti bilo kakvom radu na montaži naručenog stepeništa, budući da je morao sačekati dovršetak izrade i montaže metalne podkonstrukcija od strane RV. Stoga su netočni tužbeni navodi da je potreba izrade i montaže metalne podkonstrukcije bila uzrokovana "stiskanjem" tužitelja od strane drugih izvođača, jer isti nisu mogli izvršiti svoje ugovorene poslove zbog kašnjenja radova od strane tuženika, već razlog izrade i montaže metalne podkonstrukcije leži u izmjenama ugovorenog rada od strane tužitelja, radi izbjegavanja škripanja drvene podkonstrukcije i radi dobivanja prostora za ostavu ispod podesta stepeništa, pa su za navedeni dodatni trošak rada RV u visini od 862,70 eura, isključivo krivi tužitelji zbog odstupanja od prvotno ugovorenih uvjeta naručenog rada. Da je tome tako, vidljivo je iz SMS poruke od 23. studenog 2022. u kojoj drugotužitelj tuženiku i RV daje uputu na što trebaju obratiti pozornost pri krojenju gazišta, pri tome im šaljući i određenu sliku stepeništa kao ogledni primjer. Dana 26. studenog 2022., drugotužitelj dostavlja tuženiku SMS poruku u kojem ga obavještava da se pripremi za krajanje dasaka za stepenice, jer će majstor RV biti gotov tog dana ili sutra te takvu poruku šalje i samom RV da budu u komunikaciji sa tuženikom. Troškovi nastali pribavom novog drvenog materijala od strane MMM- Vukelić d.o.o., u visini od 1.348,50 eura i troškovi montaže od strane stolara ĆV u visini od 900,00 eura, su troškovi za koje su tužitelji isključivo krivi. Nije postojao niti jedan valjani razlog zašto već napravljena gazišta i prednjice (čela) ne bi mogli biti montirani na metalnu podkonstrukciju, budući da su bila izrađena po pravilima struke i od kvalitetnog materijala, te su bezrazložno od strane tužitelja odbačena. Da su već izrađena gazišta bila u svemu podobna za montažu na metalnu podkonstrukciju, proizlazi iz SMS poruke koju je drugotužitelj uputio tuženiku dana 14. prosinca 2022. u kojoj ga poziva da dođe montirati gazišta, kako bi se uselio na kat i da može dovesti prvotužiteljicu u [adresa]. Samo dva dana kasnije, dakle 16. prosinca 2022., drugotužitelj obaviještava tuženika SMS porukom da više ne računa na tuženika, da je ostatak posla dogovorio sa drugim čovjekom i da je taj drugi čovjek odbio raditi sa daskama koje je tuženik rezao i da ne može iste upotrijebiti. Valja dodati da je drugotužitelj u toj poruci ali i drugim porukama i uopće propustio tuženiku obrazložiti zašto gazišta koja je on izradio nisu bila upotrebljiva za drugog radnika, iz čega proizlazi da su ona bila potpuno uporabljiva za montažu, pa nije bilo mjesta kupnji novog drvenog materijala. Isto tako, nije bilo potrebe za radom drugog majstora, jer praktički drugotužitelj nije ni dao prostora tuženiku da pristupi montaži gazišta, jer mu je već nakon drugog dana, od dana poziva na montažu, otkazao daljnji rad. Tuženik ističe i činjenicu, da isti nije mogao montirati izrađeno stepenište sve dok nisu bili izvedeni svi ostali radovi na kući, jer po pravilima struke, montiranje gazišta ide na kraju svih radova. Zahtjev tužitelja za povratom predanog predujma u visini od 265,45 eura je isto tako u cijelosti neosnovan, budući da je tuženik zbog učestalih zahtjeva tužitelja za izmjenama ugovorenog rada imao troškove materijala koji bi do zahtijevane izmjene već bili utrošeni, pa se tako radi o troškovima laka, brusnih ploča potrošenih zbog skidanja laka i sl., pa je vrijednost utrošenog materijala, veća od iznosa primljenog predujma. Osim toga, tuženik je potrošio i svoj materijal za izradu cjelokupnog stepništa, koje tužitelji nisu ugradili u svoju kuću, pa je vrijednost utrošenog materijala za izradu naručenog rada, veća od primljenog iznosa predujma. Radi svega navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelje obvezati da tuženiku naknadu troškove postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u priložene račune (stranica 7 spisa), Ugovor o djelu (stranica 9 spisa), potvrdu o nalogu za plaćanje (stranica 10-11 spisa), korespondenciju stranaka (stranica 17-51, 63-71 spisa), skicu (stranica 62 spisa), fotografije (stranica 78-79, 82 spisa), saslušani su svjedoci PV, ĐV, ČV, zatim tužitelj FV, tuženik OV, provedeno je vještačenje po vještaku stolarske struke Željku Pumperu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Svjedok PV u svom iskazu navodi da poznaje tuženika iz kafića, a tužitelja FV iz viđenja, te je jednom prilikom s njima bio u kafiću Tomi 10-15 minuta, a što su oni točno pričali, on doista ne zna i nije pratio. Tužitelj FV je bio u društvu sa ČV i došao je i tuženik.

6. Svjedok ĐV u svom iskazu navodi da poznaje tuženika dok je tužitelja prvi puta upoznao kada ga je tuženik zamolio da mu pomogne postaviti stepenice kod gospodina FV. Oni su dovezli izrezanu i složenu robu i trebali su postaviti stepenice, međutim tada je ovdje tuženik rekao kako ta gazišta po dimenzijama ne odgovaraju stepenicama na koje se trebaju staviti. Tuženik je zvao gospodina FV no svjedok nije slušao što su oni pričali, ali na kraju su taj materijal morali vratiti u auto i odvezli ga kod tuženika. Stepenice se nisu mogle postaviti jer nisu odgovarale dimenzijama. Kada su došli u kuću, u kući je bio postavljen laminat i oni su trebali postaviti gazišta na te stepenice. Dva dana su dolazili sa stepenicama, prvi dan nisu mogli ući jer su majstori ostavili materijal za ogradu, a drugi puta nisu postavili stepenice jer nisu odgovarale dimenzijama.

7. Svjedok ČV u svom iskazu navodi kako je iz usluge za tužitelja FV prevozio kamionom neke daske iz haustora njegove kuće u prvoj ulici kod tuženika. Ne sjeća se da li su te daske bile lakirane ili bilo kako obrađivane niti da li su bile jednakih dužina. On je te daske utrpao i odvezao kod tuženika i nakon toga je bio u kafiću kod obje stranke i zna da je tužitelj FV tuženiku davao nekakve novce, kaparu za posao, pretpostavlja za ova gazišta, a drugo on o tome ništa ne zna i nije se petljao u njihove poslove. Ne zna što se dalje dešavalo, zna samo priču jednoga i drugoga ali nema neposrednih saznanja niti je vidio bilo što vezano uz izveden posao nakon toga, odnosno da li je i kako izveden. Njegov kamion je dugačak oko 5,00-5,20 metara. Kada su utovarivali te daske, bio je prisutan tuženik i tužitelj FV.

8. U svom stranačkom iskazu, II. tužitelj FV navodi kako je zajedno sa obitelji živio u drugoj ulici u obiteljskoj kući, kada je u prosincu 2020. u [adresa] bio potres, kuća je nastradala i oni su se iz nje morali iseliti. Iselili su supruga i on, njihova dva sina, te punica TV koja je ovdje i tužiteljica. Kada su vidjeli da ništa od obnove i da se moraju pobrinuti za svoje stanovanje, obitelj je preselio na Krk u njihov apartman, a on je započeo sa gradnjom kuće u [adresa]. Naručio je montažnu kuću od tvrtke Promo i oni su radili sve, samo nisu radili unutarnje stepenište, te je za to stepenište morao naručiti izgradnju posebno. Nazvao je svog prijatelja MV i on mu je dao dva broja, od čega je jedan bio od ovdje tuženika OV. Prvo je zvao tu drugu osobu, a kada mu se on nije javio, onda je zvao tuženika i u razgovoru sa njime je shvatio da ga poznaje iz lova i bilo mu je drago surađivati s nekime koga poznaje. Poslije ga je nazvao taj drugi čovjek i on mu se zahvalio i rekao da će raditi sa gospodinom OV jer se poznaju. Dogovor je bio da će dati materijal koji je imao. To su bile daske koje su bile pripremljene za jedan dobar čamac za vodu, daske su bile hrastove i pripremljene na grubo. Bile su debljine 42 mm i dužine preko 6 metara, te kada su ih ukrcavali u kamion, tuženik je rekao kako je to materijal koji je dobre kvalitete, suh. Dogovor je bio da će on dati materijal, a da će tuženik kupiti kod T ako će što trebati od laka i drugog materijala i da će mu izraditi stepenište, s time da ukoliko bude trebalo, da će on dodati nešto od svog materijala. U kafiću u kojem su sjedili preko puta Kajakaškog kluba u Sisku, on, II. tužitelj i gospodin ČV, dogovorili su cijenu od 5.000,00 kn i II. tužitelj je odmah dao polog od 2.000,00 kn i nije prigovarao uopće cijeni, bio je zadovoljan. Tuženik je rekao da će on pristupiti mjerenju tih stepenica kada zidovi na kući budu gotovi i načelno smatra da je bilo dovoljno od trenutka kada su zidovi bili gotovi do izrade stepenica prođe tri mjeseca. Tuženik je pratio izgradnju kuće i znao je da su u lipnju bili gotovi zidovi i da je tada mogao pristupiti radovima, međutim on nikako nije odrađivao taj posao, pa je u nekoliko navrata dolazio kod njega u Komarevo. Kako on to nije odrađivao, II. tužitelj je odlučio pomoći na način da cijelu konstrukciju i podest napravi drugi majstor, RV, da bi on tu sam stavio te daske na tu konstrukciju i to je napravio, RV je s njime kontaktirao oko mjera i u tjedan dana je završio posao no unatoč tome, tuženik nije nikako postavio taj drveni dio te je u konačnici u 11. ili 12. mjesecu uzeo drugog majstora iz [adresa], ĆV, koji je završio taj posao i njega je uredno platio. Nije mogao više čekati tuženika da odradi ovaj posao iz razloga što su ga pritiskali drugi majstori, odnosno stepenište je bilo bitno radi odlaska na kat i obavljanja poslova na katu (podizači topline, kupatilo, kada, školjka, itd.). Kod dogovora radova on je tuženiku predao skicu koja mu je napravljena od strane tvrtke Promo i kojoj je bilo prikazano kako je to stubište trebalo izgledati. Na inicijativu tuženika to kružno stubište napravljeno je jednostavnije, da ima tri stepenice pa podest pa opet stepenice. II. tužitelj nije inzistirao da se stepenice naprave po tom nacrtu. Tražio je od tuženika da boju prilagodi boji laminata kada je on bio postavljen. U to vrijeme tuženik još nije obojao materijal i kada je on to obojao, on je prihvatio tu boju. Tuženik je napravio ta gazišta, ali nikada ih nije montirao jer je stalno govorio da nema vremena i nikada ga nije sastavio. Moguće da su gazišta bila kraća od mjera stepenica, ali je pristao čak na to da se sastrane stave daske, samo da se posao završi. Prepiska između njega i tuženika vezana uz lajsne se odnosi na lajsne koje su na skici bile na spoju gornje i donje daske na svakoj stepenici jer je smatrao da će se za to zapinjati kada se ide gore, nije se radilo o daskama sastrane koje bi se stavljale radi kratkoće izrade gazišta. Poruka od 11. listopada 2022. u odnosu na materijal odnosi se na drvo koje je trebalo prelakirati od rukohvata. Novi majstor je radio gazišta od svog materijala na stepenicama i rukohvat iz razloga što je rekao da ne želi imati posla sa ranijim majstorima i njegovim uradcima.

9. Tuženik OV u svom stranačkom iskazu navodi da je u siječnju 2022. sreo u prvoj ulici tužitelja FV i on mu je rekao da je baš dobro da su se sreli jer ga treba oko stepeništa. Oni su se dobro znali jer su bili u zajedničkom lovačkom društvu. Sjeli su u kafić kod Kupe i tamo mu je on pričao kako je stradao u potresu i onda mu je tuženik obećao da će mu napraviti to stepenište. Dogovor je bio tada da on ima dio materijala i da će tuženik iskoristiti dio materijala koji će moći za to stepenište, a prije toga je trebao vidjeti taj materijal. Nisu tada ništa dogovorili oko cijene. Nakon što je tužitelj FV sa svjedokom ČV dogovorio prijevoz tih dasaka kod tuženika, oni su otišli u prvu ulicu u haustor gdje su se daske nalazile i on je sve te daske dobro izmjerio i pregledao, to su bile daske debljine 25 mm, 16 dasaka koje su bile duljine od 5,50-6,00 m i široke 14 cm. Nakon što su natovarili te daske u kamion, odvezli su se do kafića preko puta kajakaškog kluba i tamo su sjedili tužitelj FV, tuženik i svjedok ČV. Tu su dogovorili da će on iskoristiti onaj dio materijala koji bude mogao za ćela stepeništa, a ostatak materijala, odnosno gazišta će dati on, to moraju biti daske debljine minimalno 5 cm. Dogovorili su cijenu od 5.000,00 kn s time da je on trebao dati lak. Dogovorili su da to bude u boji drveta, tužitelj mu je tada samoinicijativno dao 2.000,00 kn i dao mu nacrt tih stepenica i inzistirao je da se radi na tom nacrtu iako ga je upozoravao da postoji mogućnost odstupanja objekta od tog nacrta jer je građevina podložna odstupanjima, no on je tražio da tuženik radi po tom nacrtu kada mu on javi. Kada su se počeli raditi temelji na kući, poslao mu je poruku da može početi raditi stepenice i on je započeo sa radom kroz tjedana dana. Za mjesec i pol su stepenice bile gotove i čekale su da ih se ugradi, s time da je pravilo struke da drvo ide zadnje u građevinu, nakon što se završe svi drugi radovi, te on te stepenice nije želio prije postavljati. Tužitelj ga je nekoliko puta zvao pa je čak odlazio vidjeti kako napreduju radovi na kući, međutim dok se god ne postavi knauf, tuženik nije mogao vršiti nikakva precizna mjerenja, a tužitelj je inzistirao da stepenice budu napravljene i da budu sukladno nacrtu. U jednom trenutku kada su stepenice bile gotove, tužitelj ga je zvao da bi htio stepenice u boji laminata iako je bio dogovor da će biti u boji drveta, no tuženik je i na to pristao te je sastrugao sav naneseni lak sa stepenica i otišao kod gospodina T po boju, međutim on nije imao takve boje. Nakon toga se tužitelj angažirao, ali ni on nije mogao naći boju te je u konačnici kupio isto lak kod T, samo mat boje. Tuženik je stepenište napravio sukladno nacrtu koji mu je tužitelj dao i kada je prvi put dovezao stepenice, tamo su bili neki majstori pa nisu mogli ući te su za dva dana krenuli sa postavljanjem stepenica. Prve stepenice su imale trapezno pet gazišta po nacrtu, međutim tada je došlo do problema jer je tužitelj ispod stepenica htio imati spremište, koje ne bi mogao imati kod ove konstrukcije, pa je onda on dao ideju da će napraviti metalnu konstrukciju i tuženik je tada prilagodio to stepenište toj metalnoj konstrukciji i napravio podest koji nije bio po planu. Kada su nakon toga krenuli postavljati stepenice, utvrdili su da su gazišta prekratka s obzirom da su zidovi bili širi od onoga na nacrtu, te ih nisu mogli postaviti. Tuženik je predlagao da se to riješi na način da se to potumpla sa daskama koje bi bile vidljive, što je tužitelj odbio i tu je raskinuo njihovu suradnju. Nije točno da tuženik nije htio završiti posao i da nije došao u kuću tužitelja to napraviti, no iz gore navedenih razloga, to nije završeno. On je napravio drvenu podkonstrukciju koju tužitelj nije prihvatio radi toga što je htio prostor za spremište, a ta drvena podkonstrukcija je bila od tuženikovog materijala. Osim po dimenzijama, gazišta su bila ispravna u skladu sa pravilima struke i uz korekciju kako je to već naveo i mogla su se postaviti na stubište. To ne bi estetski ugrožavalo stepenište niti bi stvaralo bilo kakva dodatna čišćenja ili sl.

10. Uvidom u priložene prepiske između stranaka a koje je sud cijenio prije svega u smislu kako bi utvrdio odnose između stranaka, budući da su stranke davale iskaze dijametralno suprotno, a svjedoci nisu imali nikakvih bitnih saznanja o dogovorima između stranaka. Pri tome sud smatra da nije potrebno analizirati svaku od navedenih poruka već samo temeljem istih utvrditi vjerodostojnost iskaza stranaka. Iz prepiske koje je dostavio tužitelj uz tužbu, vidljivo je da dimenzije stepenica nisu bile odgovarajuće, odnosno da su b gazišta bila od 101-103 cm, a širina koju je trebalo popuniti je bila 105 cm, što jasno govori o tome da dimenzije nisu bile odgovarajuće veličine. Isto tako iz priložene prepiske je vidljivo da je tužitelj više puta požurivao tuženika, da mu se tuženik nije javljao na telefonske pozive. Iz navedene prepiske razvidno je da tužitelj u porukama raskida ugovor sa tuženikom i da je našao novog majstora koji je odbio raditi sa daskama koje je izradio tuženik jer mu ne odgovaraju. Iz prepiske koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno je da se razgovaralo o boji stepenica, a isto tako i o dimenzijama stepenica, odnosno da prostor koji se trebao popuniti je širi od izrezanih gazišta. Iz navedene prepiske razvidno je da tužitelj FV obavještava tuženika da će majstor RV izvršiti izradu metalne podkonstrukcije. Isto tako iz navedene prepiske vidljivo je da tužitelj poziva tuženika 4. prosinca da ugradi stepenice jer je majstor RV napravio konstrukciju.

11. Uvidom u ponudu trgovačkog obrta [obrt] i uplatu TV, razvidno je da je ista uplatila iznos od 85,29 € na ime laka za parkete CHROMODEN 2K LZP MAT JEDAN LITRA - 2 komada, CHROMODEN KONTAKT za 2K F - 2 komada, CHROMODEN IMPREGNACIJA JEDAN LITRA i poliuretanski razrjeđivač, datum na dokumentu je 29. studeni 2022.

12. Uvidom u ugovor o djelu između TV i RV utvrđeno je da su 13. studenog 2022. sklopili ugovor o djelu kojim se RV obvezuje napraviti i montirati metalnu podkonstrukciju za stepenište u kući naručitelja najkasnije do 21. studenog 2022. i za naveden radove se obvezuje platiti 6.500,00 kn. Iz navedenog ugovora niti iz drugih priloženih dokaza nije vidljivo da li je taj iznos doista plaćen.

13. Uvidom u ponudu MM-Vukelić d.o.o. od 16. prosinca 2022., utvrđeno je da je ista ponuda dana na tužiteljicu TV na ime ploče hrast A/C širinski spoja u količini 0,372 m3 i u iznosu od 1.346,50 €, te je iz potvrde o navedenom plaćanju utvrđeno da je tužiteljica ovaj iznos i platila 19. prosinca 2022.

14. Radi utvrđivanja odgovornosti i visine naknade štete, sud je proveo vještačenje po vještaku Željku Pumperu koji je imenovan vještakom za potrebe ovog predmeta od strane uredujućeg suca. Vještak je dao svoj nalaz i mišljenje stručno, nepristrano te mu sud u cijelosti poklanja vjeru. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da se drvena masa mjeri odgovarajućim mjernim instrumentima, a ne odokativnim pregledom bez ikakve izmjere. Isto tako vještak navodi da to što je tužitelj predao skicu kako bi stepenice trebale izgledati, može poslužiti samo kao idejno rješenje, ali nikako ne može biti podloga za radioničku dokumentaciju po kojoj će se stepenice izrađivati. Izrada nacrta sa dimenzijama nije moguća bez uzimanja mjera. Vještak dalje objašnjava da radovi na katu kuće nisu bili blokirani, no navedenu činjenicu ovaj sud ne cijeni posebno, već samo u skladu sa drugim provedenim dokazima budući da predmet ovog postupka nije naknada štete tužitelja s osnova kašnjenja ostalih radova, već naknada štete radi neispunjenja preuzetih obveza, a radi čega je tužitelj mrao angažirati drugog izvođača. Vještak dalje navodi kako je utvrdio nedostatke u izvedbi kao posljedica ne stručnog planiranja, prezentiranje i općenito preuzimanje poslova. Vještak je svoj nalaz i mišljenje obrazložio i usmeno, odgovorio je na sve prigovore stranaka te je između ostalog utvrđeno da je za stepenice ovog tipa koje su predmet postupka, pod uvjetom da je materijal pripremljen, potrebno 30 dana. Vještak je još naveo kako u spisu nije našao da bi od strane izvođača radova stepenice bile izmjerene na pravilan način. On radi 20-tak godina u struci i kroz to vrijeme nije nikada preuzeo izradu stepenica na temelju skice, već smatrat da se mjere za stepenice moraju uzeti neposredno. S obzirom na to da tuženik nije radove izveo u skladu s pravilima struke i nije ih izveo u razumnom roku, a to je bio dužan temeljem članka 597. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) prema kojemu je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Stavkom 2. istog članka izvođač je dužan izvršiti djelo za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove, te je slijedom navedenog na tuženiku odgovornost za nastalu štetu tužiteljima radi neispunjenja preuzetih obveza i zbog toga što tuženik nije izvršio djelo po pravilima struke, a kako je trebao što je i vještak u svome nalazu i mišljenju te također usmeno na raspravi naveo kako nije u spisu našao da bi od strane izvođača radova stepenice bile izmjerene na pravilan način odnosno sukladno pravilima struke.

15. Dakle, temeljem provedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da su stranke u usmenom obliku sklopile ugovor o djelu - izrada i ugradnja drvenih unutarnjih stepenica, a sve temeljem članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) kojim je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Stranke su dogovorile cijenu izrade stepenica u iznosu od 5.000,00 kn, što iznosi 663,61 €. Od toga je tužitelj dao tuženiku 2.000,00 kn, odnosno 265,45 € kao avans.

16. Iz iskaza samih stranaka utvrđeno je da su stranke dogovorile da će tuženik ostatak materijala sam snositi za izradu stepenica. Nadalje, tužitelj tvrdi da je dao tuženiku skicu u smislu idejnog rješenja i nije inzistirao na tome da se ista koristi za izradu stepenica, dok tuženik navodi da je tužitelj inzistirao da se stepenice naprave po tim dimenzijama. Sud je prihvatio u tom dijelu točnim navode tužitelja, a budući da je iz prepiske između stranaka razvidno da on prigovara dimenziji gazišta koje ne odgovaraju mjeri, a isto tako tuženik kao kvalificirani majstor za izradu stubišta, što potvrđuje i vještak, nije smio prihvatiti, a sve da je i točan navod o inzistiranju tužitelja za izradu stepenica po skici jer isto nije u skladu sa pravilima struke i to ne bi učinio niti laik, a kamoli profesionalni izvođač. Sukladno tome, već i ovo bi bio razlog za raskid ugovora o djelu jer se radi o nedostatku koji tužitelj doista ne mora prihvatiti, a što proizlazi iz članka 598. ZOO-a koji propisuje da ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama te da ako izvođač do isteka toga roka ne postupi po zahtjevu naručitelja, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete, što je tužitelj i učinio. Nadalje, iz provedenih dokaza jasno je utvrđeno, naročito iz iskaza vještaka da je za izradu ovakvih stepenica dovoljno 30 dana, a iz prepiske stranaka koje potvrđuju u tom dijelu iskaz tužitelja, razvidno je da je on više puta požurivao postupanje tuženika i pozivao ga na izradu stepenica pa kada tuženik navedeno nije odradio, a to je bio dužan temeljem članka 597. stavak 2. ZOO-a prema kojemu je izvođač dužan izvršiti djelo za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove, s obzirom na to da tuženik u razumnom roku nije izvršio navedene radove, iz provedenih dokaza razvidno je da nije postojala niti namjera da se to izvrši u nekom primjerenom roku, pa je tužitelj raskinuo ugovor o djelu (stranica 42 spisa).

17. Sukladno navedenom, a kako je nesporno utvrđeno da su tužitelji 2. prosinca 2022. kupili lak impregnaciju razrjeđivač za iznos od 85,29 € (stranica 7-8 spisa), neovisno o tome da li je tuženik i koliko puta lakirao prije stepenica, tužitelj ima pravo na taj trošak budući da se radi o trošku koji je vezan uz novi materijal i nove stepenice jer je nastao nakon raskida ugovora o djelu sa tuženikom. Isto tako, tužitelj ima pravo na naknadu novog materijala od SV u iznosu od 1.348,50 € jer je razvidno da je on taj materijal i platio nakon raskida ugovora sa tuženikom za potrebe stubišta, a budući da raniji materijal koji je izrezao tuženik, nije bio odgovarajućih dimenzija, a sud smatra da je tuženik odgovoran za isto iz gore navedenih razloga. Isto tako tužitelju, budući da krivnja za raskid ugovora nije na njemu, pripada i pravo na povrat avansa od 265,45 €, pri tome se navodi da navodi tuženika da je potrošio novce za toliko materijala, nisu osnovani a budući da je taj novac tuženiku dan pod uvjetom da dovršiti sav taj posao te ne postupanjem po navedenom poslu, tuženik se sam izvrgao tome da mora vratiti taj novac.

18. Tužitelj je potraživao trošak na ime isplate majstoru stolaru ĆV, vlasniku Woodworking u iznosu od 900,00 €, o čemu se prilaže i potvrda o plaćanju pa je osnovan i ovaj dio potraživanja tužitelja.

19. Tužitelju nije priznat trošak isplate majstoru za podkonstrukciju RV u iznosu od 862,70 € iz razloga što iz provedenih dokaza ne proizlazi da je ovaj trošak u uzročno-posljedičnoj vezi sa postupanjem tuženika jer tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je metalnu konstrukciju stavljao umjesto drvene radi greške tuženika, odnosno u svojoj korespondenciji sa tuženikom, tužitelj govori da je naručio te radove, a isto je vidljivo iz priloženog ugovora o djelu sa RV, a što sve upućuje na to da je to zaseban posao koji nije ugovoren sa tuženikom i koji nema nikakve veze s tuženikom pa sukladno tome niti ne postoji odgovornost tuženika za naknadu ove štete.

20. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a, sud je tužitelju u cijelosti dosudio parnični trošak, smatrajući da tužitelj nije uspio sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je dosuđen trošak i to: sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 13. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 11. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 18. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 24. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura, ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, sastav podneska 6. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska 10. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska 24. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za PDV što ukupno iznosi 2.125,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 40,54 eura i sudska pristojba na presudu u iznosu od 81,08 eura, što ukupno iznosi 2.746,62 eura.

21. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi parničnog postupka koje je tužitelj tražio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023), a koji obuhvaćaju troškove za sastavljanje pisanih pravnih savjeta i mišljenja sukladno Tbr. 34. u iznosu od 250,00 eura i Tbr. 36. u iznosu od 125,00 eura iz razloga što isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka.

22. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/2023., 155/2023).

23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Sisak, 30. listopada 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljima po punomoćniku FV, odvjetniku iz [adresa]

2. Tuženiku po punomoćniku Vladi Kartelu, odvjetniku iz Siska