REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-284/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja osobno te zamjenika punomoćnika tuženika Tome Ljubića, odvjetnika, dana 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LH u cijelosti koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-4615/09 od 24. listopada 2012.
II. Donošenje pravomoćne odluke o dovršetku ovrhe (odbacivanjem ili odbijanjem ovršnog prijedloga) te isto dostaviti Financijskoj agenciji i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na postupanje."
II. Nalaže se tužitelju LH da tuženiku A1 Hrvatska d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 187,50 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovrv- 69863/2024-2 od 26.8.2024. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona navodeći da je tuženik dana 24.10.2012. temeljem ovršne isprave poslovni broj Ovrv-4615/09 iz 2009. zatražio naplatu novčane tražbine koju je imao prema njemu i to putem Financijske agencije koja ju je zaprimila istoga dana pa kako se je ova osnova dana 4.8.2018. prestala izvršavati te je zbog nemogućnosti izvršenja proglašena neaktivnom, a tuženik je kao ovrhovoditelj ostao pasivan jer nije na drugi način pokušao naplatiti svoju tražbinu, to tužitelj smatra da je zbog pasivnosti tuženika, kao ovrhovoditelja, ova tražbina zastarjela, a kako on nije uspio pribaviti presliku ove ovršne isprave, to je sporno postoji li ista uopće odnosno temeljem koje isprave se predmetna ovrha provodi. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izreci s time da konačno ne potražuje naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da su navodi tužitelja u cijelosti neosnovani pojašnjavajući da je Financijska agencija zaprimila rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4615/09 dana 24.10.2012. i upisala ga u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, a koje rješenje je zbog nemogućnosti izvršenja na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjiženo iz toga Očevidnika dana 4.8.2018. kada je taj Zakon stupio na snagu pa kako tuženik nakon toga nije ponovno podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu niti je na bilo koji drugi način pokrenuo postupak prisilne naplate tražbine na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv- 4615/09, to tužitelj, kao ovršenik, nije bio ovlašten podnijeti prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim niti je trebao biti upućen na pokretanje ove parnice pri čemu tuženik navodi da predmetno rješenje o ovrsi niti ne predstavlja ispravu iz čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona, a da bi se tužitelj mogao koristiti pravnim sredstvom iz čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona, sve da je tuženik i podnio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji na temelju toga rješenja o ovrsi. Nadalje, tuženik ističe da su netočni i navodi tužitelja da bi nastupila zastara predmetnog potraživanja imajući u vidu odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odnosno zastarni rok od 10 godina kao i to da je pokretanjem ovrhe na novčanim sredstvima pred Financijskom agencijom došlo do prekida zastare, a da nakon prekida, zastara počinje teći iznova, dok se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Stoga tužitelj smatra da mu pripada pravo slobodno odlučiti hoće li i kada pokrenuti postupak prisilne naplate temeljem predmetnog rješenja o ovrsi, dok tužitelj nema pravo zahtijevati od suda da odbaci ili odbije prijedlog za ovrhu sada kada je rješenje o ovrsi pravomoćno i ovršno. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže tužbu odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.
3. U tijeku postupka pročitan je ovosudni spis poslovni broj Ovrv-69863/2024.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.
5. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovrv-69863/2024 utvrđeno je da je isti osnovan povodom žalbe ovdje tužitelja od 17.7.2024. "protiv ovrhe iz 2009.", da istome prileži Potvrda Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 15.7.2024. kao i zaključak ovoga suda od 26.8.2024. kojim se ovdje tužitelj upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koji zaključak je tužitelj zaprimio 10.1.2025.
6. Kako je iz žalbe tužitelja, koju je isti podnio dana 17.7.2024. "protiv ovrhe iz 2009." vidljivo da tužitelj istom predlaže "odbaciti ovrhu" pod poslovnim brojem Ovrv- 4615/09 zaprimljenu u Financijskoj agenciji dana 24.10.2012. iz razloga što je tuženik, kao ovrhovoditelj, pasivan u naplati potraživanja smatrajući da je predmetna tražbina zbog toga zastarjela pri čemu sam navodi da je došlo do prestanka izvršenja navedene osnove za plaćanje dana 4.8.2018., te kako je uvidom u Potvrdu Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20) utvrđeno da je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje utvrđena nemogućnost izvršenja osnove br. Ovrv-4615/09 zaprimljene dana 24.10.2012. od strane ovdje tuženika, kao ovrhovoditelja, a radi čega je po toj osnovi za plaćanje prestalo izvršenje dana 4.8.2018., to je u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži da sud proglasi nedopuštenom ovrhu određenu ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-4615/09 od 24.10.2012. imajući u vidu da se takva ovrha uopće više ne provodi pri čemu se napominje da je tužiteljev prigovor zastare potraživanja utvrđenog ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-4615/09 od 24.10.2012. preuranjen s obzirom na to da će takav prigovor tužitelj imati mogućnost staviti tek kada i ako tuženik, kao ovrhovoditelj, ponovno pokrene postupak prisilne naplate temeljem ovosudnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-4615/09 od 24.10.2012.
7. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I.
8. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), a isti se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 5.3.2025. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 22.5.2025. i 17.9.2025. u iznosima od po 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 150,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 37,50 eur pa to sveukupno iznosi 187,50 eur koliko je tuženiku i dosuđeno na ime parničnog troška pod točkom II. izreke, a na koji iznos mu je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a počev od 30.10.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23).
U Zagrebu, 30. listopada 2025.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- tužitelju
- punomoćnicima tuženika
