REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-555/2022-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice BEE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 7. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Andreja Bolfeka, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika, dana 30. listopada 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici BEE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- 5.500,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos 3.251,71 EUR od 5. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a na iznos od 2.248,29 EUR od 7. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke

- 1.393,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

- zakonske zatezne kamate na iznos 2.420,86 EUR od 5. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

- zakonske zatezne kamate na iznos od 2.224,43 EUR od 5. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.804,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama na iznos

- 2.248,29 EUR od 10. rujna 2019. do 6. listopada 2025.,

- 3.251,71 EUR od 10. rujna 2019. do 4. ožujka 2020.

- 2.224,43 EUR od 10. rujna 2019. do 6. travnja 2022.,

- 2.420,86 EUR od 10. rujna 2019. do 29. ožujka 2020.,

kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 11. kolovoza 2019. doživjela prometnu nezgodu na području Udbine kao putnik u osobnom vozilu, za koju je odgovoran BE, osiguranik tuženika budući da je njegovo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo obvezno osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika policom broj [broj police]. U štetnom događaju je zadobila tjelesne ozljede radi kojih je trpjela fizičke bolove i strah, smanjena joj je opće životna i radna sposobnost, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. U cilju mirnog rješenja spora se obratila tuženiku koji joj je 1. travnja 2020. na ime nespornog dijela štete isplatio iznos od 18.240,00 kuna. Na pripremnom ročištu održanom 13. listopada 2022. navodi da joj je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio daljnji iznos od 16.760,00 kn na ime neimovinske štete. Kako joj tuženik time nije nadoknadio cjelokupnu pretrpljenu štetu, ustaje s tužbom protiv tuženika radi naknade imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu, te konačno uređenim tužbenim zahtjevom na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. listopada 2025. (stranica 283 spisa) potražuje 5.500,00 EUR sa zateznim kamatama od 10. rujna 2019. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu čini neprijepornim da se 11. kolovoza 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala tužiteljica kao putnik u osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], te da je ista kao vlasnik vozila sa tuženikom zaključila Ugovor o osiguranju od AO, po polici br. [broj police], koja pokriva vrijeme štetnog događaja. Vozilom tužiteljice upravljao je njen suprug, te je tom prilikom ona zadobila teške tjelesne ozljede. Čini neprijepornim da joj je tuženik. travnja 2020. na ime nespornog dijela neimovinske štete isplatio iznos od 18.240,00 kn, te po prijemu tužbe i kompletirane medicinske dokumentacije i daljnji iznos na ime neimovinske štete u visini od 16.760,00 kn, 8. travnja 2022., odnosno ukupno 35.015,00 kn. Drži da je navedenim isplatama tužiteljici naknadio stvarnu štetu iz predmetnog štetnog događaja imajući u vidu da je sama doprinijela nastanku i visini štete u omjeru od 50%, za koji valja tuženika osloboditi odgovornosti osnovom sukladno čl.1067. st. 3. ZOO budući se u činjeničnim navodima tužbe opisuje dinamika prometne nezgode kao frontalni sudar vozila, te ista zajedno s opisanim ozljedama po njihovoj naravi i lokalitetu ukazuje da tužiteljica nije koristila sigurnosni pojas, na koji način je postupala protupravno odredbama iz čl.163. ZOSPC, pa su njeni protupravni propusti u uzročnoj vezi s nastankom i visinom štete koju trpi. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva kako glede neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tako i imovinske štete s naslova tuđe pomoći, te osporava i zatraženi tijek kamata od dana odštetnog zahtjeva jer je podnesen odmah nakon prometne nezgode, dok je tužiteljica još uvijek liječena u bolničkim ustanovama uz oskudnu medicinsku dokumentaciju osnovom koje se nije mogla predvidjeti šteta veća od one isplaćene u izvansudskom postupku. U podnesku od 6. srpnja 2023. i na glavnoj raspravi 7. listopada 2025. protivi se preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva. Ističe da tužiteljica nema pravo potraživati zatezne kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva na način kako je isti postavila, nego tek od dana postavljanja. Ističe prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u potvrdu MUP-a, PU Ličko Senjske od 28.11.2019. (stranica 5-7 spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti (stranica 8 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (stranica 9-28 spisa), odštetni zahtjev (stranica 29-30 spisa), obrazloženu ponudu tuženika (stranica 31 spisa), potvrdu o izvršenim uplatama tuženika tužiteljici izvansudskim putem (stranica 42-43 spisa), RTG snimke (stranica 51-54 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (stranica 62-170 spisa), medicinskim vještačenjem po prof.dr.sc. ĆE, stalnom sudskom vještaku (stranica 173-177 spisa), saslušao je tužiteljicu (stranica 195-196 spisa), izvršen je uvid u dokumentaciju MUP-a, PU Ličko-senjske (stranica 215-221 spisa), izvid štete (stranica 227 spisa), fotografije sačinjene po izvidu štete kod tuženika (stranica 229-233 spisa), proveden dokaz kombiniranim prometnim i sudsko-medicinskim vještačenjem po ŠE i dr. Mariji Baković (stranica 234-236 i 237-244 spisa), pisanim očitovanjem vještaka Marije Baković (stranica 258-259 spisa), njezinim usmenim očitovanjem (stranica 262-263 spisa) i izvršen je uvid u izvornike medicinske dokumentacije (stranica 272 i 275 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Među strankama nije prijeporan štetni događaj i pasivna legitimacija.

7. Prijeporna je odgovornost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, kao i činjenice vezivanja sigurnosnim pojasom, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i kombiniranim prometnim i sudskomedicinskim vještačenjem po vještacima Berislavu Šimunović, dipl. ing. i dr. Mariji Baković, spec. sudske medicine.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sjedila na stražnjem lijevom sjedalu i bila je vezana sigurnosnim pojasom radi kojeg je i zadobila ozljede prijeloma 12 lijevih rebara i drugog rebra na desnoj strani kao i pneumotoraxa. Na bolničkom liječenju je bila 20 dana nakon čega je bila u Stubičkim Toplicama tri tjedna. Nakon povratka kući, suprug je unajmio bolnički krevet koji su smjestili u dnevni boravak i u njemu je provela daljnja dva mjeseca. Hodala je sa štakama i hodalicom. Svu potrebnu pomoć pružao joj je suprug, a povremeno, sin i snaha. Zaostao joj je ožiljak na nadlaktici lijeve ruke koju predočuje sudu, a vjerojatno je zadobila i ozljede te ruke budući da joj je znatno smanjena pokretljivost te ruke. Također joj je zaostao ožiljak od operativnog zahvata kojim su joj odstranjeni ugrušci iz pluća koji se proteže ispod lijeve strane rebara do sredine prsišta. Istu večer je iz bolnice u Gospiću prebačena u KB Dubrava na odjel torakalne kirurgije gdje su joj zapravo spasili život jer s tim ugrušcima ne bi preživjela.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ŠE proizlazi da je tužiteljica stradala je u prometnoj nezgodi kao suputnica u vozilu koje je s prednjim lijevim vrhom i cijelom lijevom bočnom stranom vozila bilo u kontaktu sa s cijelom lijevom bočnom stranom vozila sudionika I. Ovom prilikom vozilo tužiteljice je ostvarilo promjenu brzine od oko 25 do 30 km/h, pri čemu je tijelo tužiteljice primarno poletjelo ulijevo i neznatno naprijed. U nastavku štetnog događaja vozilo tužiteljice je s prednjim desnim dijelom naletjelo na metalnu zaštitnu ogradu, pri čemu je ostvarilo promjenu brzine od oko 10 do 15 km/h, kada je tijelo tužiteljice poletjelo naprijed i desno, prema desnom vrhu vozila.

11. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Marije Baković proizlazi prema da je tužiteljica nastradala u prometnoj nesreći kao suputnica na stražnjem lijevom mjestu u osobnom vozilu osiguranom kod tuženika. U tom događaju, tužiteljica je zadobila ozljede: manji krvni podljevi po obrazima, ranu razderotinu kože lijeve nadlaktice, potkožni emfizem prsnog koša lijevo, prisutnost zraka u prsištu lijevo, izljev krvi u prsište lijevo, nagnječenja i atelektaza lijevog pluća, prijelome svih lijevih rebara i 2. desnog rebra, prisutnost zraka u sredoprsju i osrčju, prijelom lijeve lopatične kosti s krvnim podljevom ispod kosti, prijelom gornje i donje grane obje stidne kosti, prijelom križne kosti. Iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je na vozilo u kojem se nalazila tužiteljica, a posredno i na tijelo tužiteljice, sila djelovala u dva navrata. To jest, u prvom dijelu je vozilo tužiteljice ostvarilo promjenu brzine od 25 do 30 [km/h] kojom prilikom je tijelo tužiteljice poletjelo primarno ulijevo i neznatno naprijed, a potom u nastavku štetnog događaja vozilo tužiteljice ostvaruje promjenu brzine od oko 10 do 15 [km/h] kada je tijelo tužiteljice poletjelo naprijed i desno, prema desnom vrhu vozila. Ozljede koje je tužiteljica zadobila, u kombinaciji s dinamikom utvrđenom prometnim vještačenjem ukazuju da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Naime, u slučaju da je bila vezana sigurnosnim pojasom ne bi zadobila prijelom 2. desnog rebra i krvne podljeve po desnom obrazu, a koji su nastali polijetanjem tijela tužiteljice prema naprijed i desno u drugom dijelu dinamike prometne nesreće. Sve ostale ozljede nastale su u prvom dijelu predmetnog štetnog događaja, to jest kada je naletom vozila sudionika i na vozilo u kojem se nalazila tužiteljica došlo do promjene brzine od 25 do 30 km na sat i kada je tijelo tužiteljice poletjelo primarno ulijevo i neznatno prema naprijed. Sve ove ozljede nastale bi i u slučaju da je tužiteljica koristila sigurnosni pojas.

12. Iz njezinog pisanog očitovanja od 3. kolovoza 2024. po prigovorima tužiteljice proizlazi da se u otpusnom pismu iz Opće bolnice Gospić od 10. kolovoza 2019. navodi: ''Lice – dosta sitnih hematoma na obrazima''. Dakle, prema citiranoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljica je imala sitne krvne podljeve na obrazima - na lijevom i desnom obrazu. Na fotografijama krvni podljevi na licu doista nisu uočljivi. Međutim, krvni podljevi nisu uvijek jasno vidljivi na fotografijama, ovisno o osvjetljenju i načinu fotografiranja i sl. S druge strane, medicinsku dokumentaciju sačinjavaju liječnici i to nakon što su uživo vidjeli i pregledali pacijenta. Prijelom 2. desnog rebra može nastati kod korištenja sigurnosnog pojasa. Prijelom 2. desnog rebra može nastati djelovanjem tupe sila na područje prsnog koša. U konkretnom slučaju moglo se raditi o udarcu u prednje dijelova kabine vozila (npr. prednja sjedala) prilikom polijetanja tijela tužiteljice prema naprijed i desno, prema desnom vrhu vozila zbog promjenu brzine od oko 10 do 15 [km/h]. Iz prometnog vještačenja proizlazi: ''…može se procijeniti da je u ovom štetnom događaju vozilo tužiteljice ostvarilo promjenu brzine od 25 do 30 [km/h] kojom prilikom je tijelo tužiteljice poletjelo primarno ulijevo i neznatno naprijed…''. Uz ovakvu dinamiku odvijanja prometne nesreće i nevezano tijelo uz navedenu promjenu brzine polijeće samo blago prema naprijed.

13. U svom usmenom očitovanju po prigovorima tužiteljice, glede njezinog zaključka o korištenju sigurnosnog pojasa, na pitanje suda dopušta li mogućnost da je tužiteljica mogla zadobiti prijelom drugog rebra desno, a da je bila vezana sigurnosnim pojasom kako ona to tvrdi u svom iskazu, navodi da je tužiteljica ozljedu prijeloma drugog rebra desno mogla zadobiti i korištenjem sigurnosnog pojasa, slijedom čega u tom dijelu korigira svoj nalaz i mišljenje.

14. Ocjenjujući ove dokaze, sud vjeruje tužiteljici da je u trenutku štetnog događaja bila vezana sigurnosnim pojasom jer je iskazivala sigurno, iskreno i uvjerljivo, a i vještak sudske medicine je dopustila mogućnost da je mogla zadobiti ozljede u štetnom događaju iako je bila vezana sigurnosnim pojasom. Sud prihvaća i nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Berislava Šimunović, na koji stranke nisu imali prigovora, kao i korigirani nalaz vještaka sudske medicine dr. Marije Baković.

15. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po prof. dr. ĆE, kirurgu, subspec. traumatologu, stalnom sudskom vještaku.

16. Iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da tužiteljica koja je rođena 1948. je 11. kolovoza 2019. stradala u prometnoj nesreći kao putnik na stražnjem sjedištu osobnog automobila. Zadobila je prijelom 1. do 12. rebra na lijevoj strani prsnog koša uz natučenje lijevog plućnog krila i nakupljanje slobodnog zraka i krvi u lijevom prsištu, prijelom 2. rebra na desnoj strani prsišta, nakupljanje slobodnog zraka u srčanoj ovojnici i sredogruđu (medijastinumu), prijelom lijeve lopatice, prijelome obje grane obje preponske kosti, prijelom križne kosti, razderotne rane na lijevom ramenu i lijevoj nadlaktici. Liječena je u bolnici 20 dana, učinjeno je otvaranje lijevog prsišta i kirurško zaustavljanje krvarenja. Zbog višestrukih prijeloma zdjelice dulje vrijeme je hodala sa hodalicom, a kasnije s dvije štake. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, kao trajna posljedica višestrukih ozljeda prsnog koša i pluća, kod tužiteljice su zaostali povremeni bolovi na mjestu prijeloma rebara, kod napora otežano diše, brzo se umara, zaostale su priraslice na bazi lijevog plućnog krila. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 10%. Kao trajna posljedica prijeloma lijeve lopatice kod tužiteljice su zaostali bolovi u ramenu kod većeg opterećenja ruke, kod spavanja na lijevom ramenu, kretnje u ramenu su ograničene u manjem stupnju, terminalno bolne. Umanjenje životne aktivnosti iznosi 7%. Budući je tužiteljica prema preslici zdravstvenog kartona 2009. pala na lijevo rame nakon čega je imala bolove u ramenu, upućena je i na fizikalnu terapiju, dio sadašnjih tegoba posljedica je i navedene ozljede, odnosno trajne posljedice iz predmetnog štetnog događaja iznose 5%. Zbog višestrukog prijeloma zdjelice, kod tužiteljice su zaostali kronični bolovi u donjem dijelu leđa, povremeno i u području preponskih kostiju. Trajne posljedice iznose 10%. Ukupno umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 20% uslijed čega ona trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (operacija) trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca. Zaostali kronični bolovi uključeni su u umanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operaciju) jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana, manjeg intenziteta 5 tjedna kumulativno. Postoperativan ožiljak na lijevoj strani prsnog koša (ožiljak duljine 22 cm, širine 1-2 mm, nešto svjetliji od okolne kože, dijelom prekriven dojkom) i ožiljci na lijevom ramenu i lijevoj nadlaktici (na stražnjoj strani lijeve nadlaktice, u gornjoj trećini dva nepravilna ožiljka duljine 9 i 4 cm, širine 2 mm, nešto svjetliji od okolne kože. U donjem dijelu nadlaktice, iznad lakta nepravilan ožiljak 4x5 cm, dijelom uvučen, nešto svjetliji od okolne kože. Na lateralnoj strani donjeg dijela nadlaktice ožiljak duljine 5 cm, širine do 1 cm, nešto svjetliji od okolne kože) predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju) uslijed čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli. Tuđa pomoć i njega u opsegu od 6 sata dnevno je bila potrebna 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 6 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 6 tjedana za pomoć kod održavanje osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice je završeno 5. ožujka 2020.

17. Ovaj nalaz i mišljenje sud prihvaća kao jasan, stručan i obrazložen, vještak je odgovorio na zadatak suda i u njegovu nalazu i očitovanju nema proturječnosti.

18. Odredbom čl. 1100. st. 2. (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

19. Sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, kao i pretrpljenog straha. Pored toga sud je utvrdio da tužiteljici pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

20. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO, a u svezi čl. 1100. ZOO, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

21. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih bolova i straha kod tužiteljice, sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje tih bolova, te jačinu pretrpljenog straha kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, kao i dob tužiteljice (u vrijeme štetnog događaja 71 godinu), tijek liječenja i neugodnosti koje je imala tijekom liječenja. Također je sud imao u vidu da su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020- 5) donijeti 2020. godine, te uzimajući u obzir promjenu važeće valute iz HRK u EUR, kao i inflaciju kojom su građani Republike Hrvatske od tada izloženi.

22. Stoga tužiteljici, temeljem odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 10.145,30 EUR i to po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 2.000,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha 1.500,00 EUR, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenje životne aktivnosti 4.500,00 EUR, te po kriteriju duševnih boli zbog naruženja 2.000,00 EUR.

23. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužiteljici ista bila potrebna u opsegu od ukupno 420 sati. Kako tužiteljica ima pravo na istu, kada joj je pružana i besplatno, a utvrđeno je da su joj suprug i sin pružali istu, sud joj je s te osnove dosudio 1.393,59 EUR, primjenom čl. 223. ZPP-a, što odgovora 3,32 EUR po jednom satu potrebe za tuđom pomoći i njegom, koji iznos smatra primjerenim cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege i postojećoj sudskoj praksi.

24. Budući da je tuženik nesporno isplatio tužiteljici u mirnom postupku na ime naknade neimovinske štete ukupno 4.645,30,00 EUR to je tužiteljici dosuđen iznos od 5.500,00 EUR na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

25. Na iznos od 3.251,71 EUR neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinsku za tuđu pomoć i njegu, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dana završetka liječenja, odnosno od 5. ožujka 2020. do isplate, dok su na preostali iznos neimovinske štete od 2.248,29 EUR zatezne kamate dosuđene od 7. listopada 2025. kada je tužiteljica preinačila tužbu za taj iznos, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za traženim zateznim kamatama na iznos 3.251,71 EUR od 10. rujna 2019. do 4. ožujka 2020. te na iznos od 2.248,29 EUR od 10. rujna 2019. do 6. listopada 2025. tužbeni zahtjev odbijen.

26. Člankom 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO, to je potrebno primijeniti navedenu odredbu o pravu na kamate, no međutim, kako je liječenje tužiteljice završeno 5. ožujka 2020. to joj zatezne kamate na iznos 3.251,71 EUR pripadaju od tog datuma, a na preinačeni iznos od 2.248,29 EUR od 7. listopada 2025. U pogledu visine kamatne stope sud je primijenio čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

27. Na dosuđeni iznos imovinske nenovčane štete za tuđu pomoć i njegu u visini 1.393,59 EUR, tužiteljica je potraživala zateznu kamatu od dana donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, te joj je ista i dosuđena od 30. listopada 2025. temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

28. Tužiteljici pripadaju zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 2.420,86 EUR od dana završenog liječenja 5. ožujka 2020. do dana isplate tog iznosa 30. ožujka 2020., radi čega je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama na taj iznos za razdoblje od 10. rujna 2019. do 29. ožujka 2020. Na nesporno isplaćeni iznos od 2.224,43 EUR tužiteljici pripadaju zatezne kamate od dana završenog liječenja 5. ožujka 2020. do dana isplate tog iznosa 7. travnja 2022., radi čega je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama na taj iznos za razdoblje od 10. rujna 2019. do 6. travnja 2022., kao neosnovanim.

29. Sud je dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako je to učinila tužiteljica u podnesku od 9. siječnja 2023. (kada je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka), te na ročištu 7. listopada 2025. (kada je isti povisila za iznos od 2.248,29 EUR zbog promjene važeće valute iz HRK u EUR, te galopirajuće stope inflacije kojoj su građani Republike Hrvatske izloženi), sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a, jer je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, što nije mogla učiniti prije provođenja tog dokaza, te jer je inflacija kojoj su građani Republike Hrvatske izloženi među najvišim u zemljama članicama Europske unije.

30. Prema shvaćanju ovog suda nije osnovan istaknuti prigovor zastare na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica ne postavlja novi, drugačiji tužbeni zahtjev, nego ga uređuje u njegovoj visini sukladno nalazu i mišljenju vještaka, kao i inflatornim kretanjima u Republici Hrvatskoj.

31. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu ESLJP), kao i praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske u pogledu tumačenja zastare i prava na pristup sudu, zastara u svojoj biti predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, te zakonski zastarni rokovi imaju svrhu pravne izvjesnosti, zaštitu potencijalnih tuženika od zastarjelih zahtjeva, te sprječavanje nepravde koja bi mogla nastati ako se od sudaca traži odlučivanje o događajima koji su se dogodili u dalekoj prošlosti i temeljem dokaza koji bi mogli biti nepouzdani ili nepotpuni zbog proteka vremena. Kada se zastarom ograničava pristup sudu ograničenje mora biti razmjerno odnosno mora postojati pravedna ravnoteža između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi ograničenjem postići. Dakle, nerazmjerno je ono ograničenje prava na pristup sudu kada se zbog pravnih shvaćanja nacionalnih sudova osoba nađe u situaciji da njen zahtjev neće uopće biti razmatran u meritumu, iako su okolnosti zbog kojih ona nije mogla pravodobno, tj. unutar zastarnog roka, podnijeti tužbu za naknadu štete objektivne prirode pa ona za njih nikako nije mogla saznati unutar tog roka. Pri ocjeni povrede prava na pristup sudu posebno je važno i to da je primjena zakonskih rokova predvidiva za stranke s obzirom na zakonodavstvo i konkretne okolnosti predmeta.

32. Naime, visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom. Nju je (orijentacijski) odredio VSRH. Kada bi se zastara u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev procjenjivala prema danu predaje tužbe u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva (7. listopada 2025.) zastara bi vrlo vjerojatno nastupila u odnosu na povišeni dio, budući je liječenje tužiteljice završeno 5. ožujka 2020. Po stavu ovog suda, bi to predstavljalo ograničavanje pristupa sudu, te je potrebno procijeniti bi li to ograničenje bilo dopušteno.

33. Za tu ocjenu potrebno je utvrditi slijedi li ograničenje legitimni cilj i postoji li razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži. Legitiman cilj je u ovom slučaju pravna sigurnost i može se reći da ograničenje koje nameće zastara slijedi taj legitiman cilj, a nastavno je neophodno ocijeniti postojanje razumnog odnosa proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži, jer je visinu njezinog zahtjeva odredilo provedeno medicinsko vještačenje, Orijentacijski kriteriji VSRH, te stopa inflacije u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica je podnijela tužbu i brinula o svom pravu sukladno važećem zakonu i praksi, pa je kao vjerovnika ne bi trebalo „kažnjavati“, a tuženika kao dužnika „nagrađivati“ zastarom, koja je zapravo prekinuta tužbom, a tužiteljica tužbenim zahtjevom samo uređuje tužbeni zahtjev u njegovoj visini, sukladno navedenim kriterijima, dok su s druge strane svi događaji koji su relevantni za odluku suda jednako „osporivi“ i „dokazivi“ i u odnosu na viši i u odnosu na niži novčani iznos. Visina se po istoj kvalifikatornoj okolnosti relevantnoj za naknadu neimovinske štete određuje temeljem istih dokaza i nema nikakvog pravnog opravdanja različitog tretmana spram povišenog iznosa naknade neimovinske štete gledajući iz pozicije svrhe postojanja odnosno uvođenja zastare.

34. Dakle, kada bi se zastara procjenjivala prema danu povišenja tužbenog zahtjeva tužiteljica bi se našla u situaciji da njezin (povišeni) zahtjev neće uopće biti razmatran u meritumu, iako su okolnosti zbog kojih ona nije mogla pravodobno, tj. unutar zastarnog roka, podnijeti tužbu za naknadu štete objektivne prirode pa ona za njih nikako nije mogla saznati unutar tog roka. Zauzimanjem takvog pravnog shvaćanja ne bi se uspostavila pravedna ravnoteža između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi ograničenjem postići - ograničenje pristupa sudu ne bi bila kompatibilna s čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) jer ne bi postojao razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži jer tužiteljica nije mogla znati za nešto što ćese naknadno dogoditi. Visina naknade štete u ovim situacijama se mogla stvarno utvrditi tek nakon nalaza i mišljenja liječnika.

35. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za novim medicinskim vještačenjem jer nisu ispunjeni uvjeti za obnovom vještačenja iz čl. 261. st. 3. ZPP-a, a nedostatci nalaza i mišljenja dr. Marije Baković su otklonjeni njezinim saslušanjem na ročištu održanom 27. veljače 2025. kada je ona dopustila mogućnost da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom.

36. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora 6.893,59 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

37. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. OT 100 bodova), sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 13.10.2022., 12.9.2023., 27.2.2025., 8..7.2025., 7,10.2025. i 30.10.2025. (Tbr 9. toč. 1. i 3. OT 550 bodova), sastava podneska od 25.4.2022., 14.10.2022., 9.1.2023., 22.8.2023., 28.5.2024. i 20.9.2024. (Tbr 8. toč. 1. i 3. OT 600 bodova), odnosno 1350 bodova ili 2.700,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 675,00 EUR, što ukupno iznosi 3.375,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu 232,26 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 82,13 EUR i presudu 115,39 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 3.804,78 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

38. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 30. listopada 2025. do isplate.

23. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a

U Zagrebu, 30. listopada 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- tužiteljici po pun. uz rj za platež sp na presudu

- tuženiku po pun.