Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-34/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 13679/2021-25 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja PP kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-13679/2021-25 od 4. siječnja 2024., u točkama III. i V. izreke, te odluka o troškovima postupka, točka VI. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

II. Uvažava se žalba tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-13679/2021-25 od 5. siječnja 2024., u točkama I. i II. izreke, te odluka o troškovima postupka, točka VI. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, te se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 575,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 39,84 eur sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.493,10 eura, sa zateznom kamatom od 4. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

III. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 182,79 eura, sa zateznom kamatom od 4. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 575,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 39,84 eur sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 864,84 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 39,84 eur tekućih od 24. veljače 2021. pa do 3. siječnja 2024.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 132,72 eur sa zatraženim kamatama.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv dijela presude pod točkama III. i V. izreke, kao i odluke o troškovima postupka, točke VI. izreke presude, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Ističe prigovor isključive odgovornosti poslodavca tužitelja za nastanak štetnog događaja, pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačiti pobijani dio presude u skladu sa žalbenim navodima, usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tužitelju troškova postupka, uvećano za trošak žalbe, nagradu za sastav žalbe s PDV-om, a podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Protiv dijela presude pod točkama I. i II. izreke, te odluke o troškovima postupka, točke VI. izreke presude, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da na strani poslodavca tužitelja nema odgovornosti za ozljedu tužitelja, da je do ozljeda tužitelja posljedica krajnje nepažnje tužitelja, prigovara ocjeni izvedenih dokaza, posebno iskaza tužitelja. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačiti pobijani dio presude u skladu sa žalbenim navodima, a podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troškova žalbe, nagradu za sastav žalbe, uvećano za PDV i sudsku pristojbu za žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba postupka. Ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavak 2. ZPP, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 365. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju upiru žalbe stranaka jer presuda ima jasne razloge i može se ispitati.

6.1. Međutim, na temelju činjenica što ih je utvrdio, prvostupanjski sud je izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljena prvostupanjska presuda, što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Nije sporno da je tužitelj doživio ozljedu na radu 2. rujna 2020., kao radnik Hrvatskih autocesta d.o.o, osiguranika tuženika, ali je sporna odgovornost, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio način nastanka štetnog događaja, ali je izveo nepravilan pravni zaključak da je ozljeđivanje tužitelja dijelom posljedica kretanja tužitelja, zbog nedostatka dužne pažnje, a dijelom propusta u organizaciji procesa rada kod poslodavca tužitelja, svakog u omjeru od 50%.

9. Ovakav zaključak ne temelji se na niti jednom izvedenom dokazu.

10. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno čl. 352. st. 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.

11. Tužitelj u svom iskazu navodi da je 2. rujna 2020. hodao iz garderobe prema vozilu koje se je bilo na parkingu, hodao je sam, blizu stupa nadstrešnice, to se dogodilo između 11,30 i 12,00 sati. Tužitelj je udario u stup u dvorištu poslovne zgrade i tom prilikom mu je puknuo zub i zadobio je posjekotinu iznad desnog oka. Prema njegovom iskazu imao je naočale na očima, naočale nisu pukle, već se samo okvir savinuo.

11.1. Nadalje, tužitelj je iskazao da ga je sporne prilike netko od šefova pozvao da se dođu dogovoriti za raspored, on je gledao prema njima, odnosno u tom smjeru, dok mu je tijelo ostalo u hodu i on je desnom stranom glave, odnosno lica je udario u stup. Tužitelj se nije očitovao tko ga je od "šefova" pozvao, kao ni prema kojem od njih je gledao za vrijeme kretanja, prije udara u stup.

11.2. U tom dijelu njegov iskaz nije potvrdio bilo koji od saslušanih svjedoka, pa ni svjedoci koji su tužitelju pretpostavljeni (neposredno ili posredno), kao ni okolnost da je tužitelja pozvao bilo tko od pretpostavljenih radi dogovora o rasporedu, niti to proizlazi iz bilo kojeg drugog od izvedenih dokaza.

11.3. Tužitelj se kretao dijelom poslovnog prostora svoga poslodavca kojim prolazi svakodnevno i betonski stupovi koji drže nadstrešnicu, koja se nalazi na dvorištu ispred ulaza u poslovnu zgradu poslodavca, ne predstavljaju opasnu stvar, pa samim time nema potrebe postavljanja nekakve ograde oko spornog stupa ili zaštite, da tužitelj ne udari u taj stup, kako to neosnovano smatra tužitelj.

11.4. Dakle, tužitelj se ozlijedio prilikom hodanja po hodnoj površini za koju tužitelj nije dokazao, niti dokazivao da bi ista imala bilo kakve nedostatke glede sigurnosti kretanja radnika po istoj, pa samim time ni ikakve propuste poslodavca, u održanju predmetnog prostora za kretanje, ali ni propuste poslodavca tužitelja u organizaciji rada tužitelja, koji bi bili u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, odnosno tuženik je dokazao da se tužitelj kretao po hodnoj površini sigurnoj za kretanje radnika, uključujući i tužitelja. Da je tužitelj upotrijebio dužnu pažnju prilikom kretanja po dvorištu poslodavca, koja se očekuje od prosječnog radnika, tužitelj ne bi udario u stup nadstrešnice, odnosno ne bi došlo do ozljede tužitelja.

11.5. Slijedom toga, radi se o ozljedi na radu za koju poslodavac tužitelja ne odgovara po pravilima za naknadu štete, u smislu odredaba Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR), Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), pa ni primjenom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 71/14., 118/14. i 154/14., dalje: ZZR) jer je tuženik dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje poslodavca tužitelja od odgovornosti jer je šteta nastala krajnjom nepažnjom tužitelja.

11.6. Uz pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba ZR, ZZR i ZOO, kao i pravila o teretu dokazivanja, u smislu čl. 221.a ZPP, po ocjeni ovog suda, valjalo je tužbeni zahtjev za naknadu štete odbiti u cijelosti kao neosnovan.

12. Stoga je žalba tužitelja odbijen kao neosnovana, dok je žalba tuženika uvažena, pa je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu djelomično potvrđena, djelomično preinačena, tako da je tužbeni zahtjev za naknadu štete odbijen u cijelosti kao neosnovan (čl. 373. t. 2. i 3. ZPP).

13. U nepobijanom dijelu, točka IV. izreke presude, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

14. Cijeneći navedeno, budući je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka, u skladu sa člancima 154. i 155. ZPP.

14.1. Tuženiku je priznato pravo na nagradu za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 14. veljače i 23. ožujka 2022. i 20. studenog 2023., te sastav podnesaka od 3. rujna 2021. i 30. ožujka 2023. (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“, broj 138/23., dalje: OT), u iznosu od 199,08 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.194,48 eura, a uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.493,10 eura.

14.2. Slijedom toga, preinačena je odluka o troškovima postupka, točka VI. izreke prvostupanjske presude, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan i naloženo je tužitelju naknaditi trošak prvostupanjskog postupka, sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točke II.2. i II.3. izreke ove presude – članak 373. ZPP).

15. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 10. t. 1. Tarife), što uvećano za PDV od 25% i trošak pristojbe na žalbu (u iznosu od 26,54 eura), iznosi ukupno 182,79 eura, sa zateznom kamatom od donošenja ove presude do isplate, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan jer tužitelj nije uspio sa žalbom (čl. 166. ZPP).

Sisak, 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina