Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-46/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alenke Lešić, članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice SGZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mauro Vitasović, odvjetnik u Puli, protiv tuženika SG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zatsupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli, uz sudjelovanje mlt. EG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa posebna skrbnica JG iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi razvoda braka i dr., odlučujući o žalbama stranaka izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: P Ob-156/2020-105 od 14. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P Ob-156/2020-105 od 14. studenoga 2024. u točki V., VII. I VIII. izreke.

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbi stranaka preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P Ob-156/2020-105 od 14. studenoga 2024. u točki

III. i VI. izreke i sudi:

Osobni odnosi između oca SG i maloljetnog EG u prijelaznom razdoblju, koje će trajati mjesec dana od pravomoćnosti presude, odvijat će se:

- subotom od 10,00 sati do nedjelje u 19,00 sati (dijete će naizmjence jedan vikend preuzimati otac i vraćati na adresu majke, a drugi vikend će majka odvoziti dijete ocu i preuzimati ga na adresi oca),

- utorkom i četvrtkom nakon škole do 20,00 sati (dijete će otac preuzimati u školi i vraćati ga na adresu majke).

Osobni odnosi između oca SG i maloljetnog EG, nakon jednomjesečnog prijelaznog razdoblja, odvijat će se:

- svaki drugi vikend od petka nakon škole (otac će dijete preuzimati u školi) do ponedjeljka (otac će dijete odvoziti u školu),

- utorkom i četvrtkom nakon škole do 20,00 sati u tjednu kada dijete vikendom boravi kod oca (otac će dijete preuzimati u školi i vratiti ga na adresu majke),

- srijedom nakon škole u tjednu kada dijete vikendom ne boravi kod oca (dijete će otac preuzimati u školi) do četvrtka (dijete će otac odvoziti u školu),

- dijete će provoditi s ocem polovicu školskih (zimskih i proljetnih) praznika (u neparnim godinama prvu polovicu praznika, u parnim drugu polovicu praznika), a tijekom ljetnih praznika (srpanj i kolovoz) dijete će s ocem u kontinuitetu provoditi po 10 dana u srpnju i kolovozu (u parnim godinama prvih deset dana srpnja i prvih deset dana kolovoza, u neparnim godinama zadnjih deset dana srpnja i zadnjih deset dana kolovoza),

- dijete će s ocem boraviti svaki drugi vjerski blagdan (Božić i Uskrs) ukoliko se ne podudara sa terminima redovitih susreta i druženja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Razvodi se brak između SGZ, rođene **.**.1981. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SG, rođenog **.**.1980. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji brak je sklopljen dana 16. svibnja 2015. u [adresa], a upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Pula za godinu 2015., pod rednim brojem 119.

II. Mlt. GG, rođen **.**.2015., OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će na adresi majke SGZ u [adresa], te će roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb.

III. Osobni odnosi oca sa mlt. sinom ostvarivati će se:

- svaki drugi vikend od petka nakon škole kada će otac doći po dijete u školu do ponedjeljka kada će ga otac odvoziti u školu i to počevši prvi vikend od pravomoćnosti presude pa nadalje svaki drugi vikend,

- svaki utorak i četvrtak nakon škole do 20,00 sati u tjednu kada vikendom boravi kod oca, na način da će otac doći po dijete u školu i vratiti ga na adresu majke,

- svaku srijedu nakon škole kada će otac doći po dijete u školu do četvrtka kada će ga otac odvoziti u školu u tjednu kada vikendom ne boravi kod oca.

III. Nalaže se tuženiku SG OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. sina EG iznos od 270,00 € mjesečno od donošenja presude pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi i to do svakog 15-og u mjesecu za taj mjesec sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16-og u mjesecu za taj mjesec pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena na račun tužiteljice SGZ otvoren kod Erste banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

IV. Odbija se u preostalom zatraženom dijelu iznos uzdržavanja do visine od zatraženih 331,80 €, od dana podnošenja tužbe pa nadalje.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na samostalnu roditeljsku skrb, te način ostvarivanja osobnih odnosa koji glasi:

- prvo polugodište ove školske godine jedno noćenje mjesečno i to od subote do nedjelje, a u drugom polugodištu svaki drugi vikend od subote do nedjelje. Po završetku prvog razreda svaki drugi vikend od petka do nedjelje

- utorkom i četvrtkom u tjednu kada dijete za vikend ne noći kod oca, a srijedom u tjednu kada za vikend noći kod oca na način da otac preuzima dijete u školi i u 19,00 sati vraća na adresu majke

- telefonski kontakti od 16,00 do 17,00 sati

- tijekom ljetnih praznika srpanj i kolovoz u kontinuitetu po 7 dana, a ostatak ljetnih praznika na način kako je gore navedeno

- zimske i proljetne praznike po pola kod svakog roditelja

- za Božić i Uskrs naizmjenice kod jednog pa kod drugog roditelja

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

VII. Nalaže se tužiteljice SGZ OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženik SG OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 1.000,00

€ u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom IV, V., VI., VII. i VIII. izreke, žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP). Predložila je prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Predmetnu presudu, u dijelu pod točkom III. izreke, žalbom pobija i tuženik ne pozivajući se određeno na neki od žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP. Predložio je pobijani dio prvostupanjske presude preinačiti u smislu žalbenih navoda.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za razvod braka, donošenje odluke o tome s kojim će roditeljem stanovati maloljetno dijete stranaka, o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i uzdržavanje maloljetnog djeteta.

6. U ovom stupnju postupka nije sporna nemogućnost ponovne uspostave bračne zajednice stranaka koja je prekinuta zbog trajno i teško poremećenih bračnih odnosa, način ostvarivanja roditeljske skrbi, odluka o tome da će dijete stanovati s majkom (tužiteljicom) te činjenica da tuženik po privremenoj mjeri počevši od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta stranaka plaća iznos od 199,08 eur mjesečno.

7. U ovom stupnju postupka sporan je način odvijanja osobnih odnosa tuženika i maloljetnog djeteta te iznos mjesečnog uzdržavanja.

8. Polazeći od toga da je Hrvatski zavod za socijalni rad mišljenje o potrebi postepenog ostvarivanja osobnih odnosa tuženika i maloljetnog djeteta stranaka iznio još 2021., a da su osobni odnosi uređeni pobijanom odlukom iz 2024., prvostupanjski je sud odbio urediti osobne odnose tuženika i maloljetnog djeteta u prijelaznom razdoblju, smatrajući da je upravo tužiteljica, i bez odluke suda, mogla uvesti postepeno noćenje maloljetnog djeteta kod oca (tuženika), slijedom čega su oni uređeni na način na koji su to vještaci predložili na ročištu 1. listopada 2024.

8.1. Smatrajući da će, s obzirom na način na koji su uređeni osobni odnosi, maloljetno dijete približno jednako vremena provoditi sa oba roditelja, prvostupanjski je sud odbio posebno urediti te odnose za vrijeme školskih praznika te vjerskih blagdana, uz izraženi stav da je svakako dobrodošla suradnja i sporazum stranaka u izvanrednim okolnostima, kao što je posjet rodbini s očeve strane u Slavoniji.

8.2. Zaključno, odluku o uzdržavanju prvostupanjski je sud donio uvažavajući činjenicu da je iznos uzdržavanja od 199,08 eur koji tuženik uredno podmiruje od podnošenja tužbe (postupajući po privremenoj mjeri) u svemu odgovarao tadašnjoj dobi djeteta (ono je u vrijeme podnošenja tužbe imalo 5 godina) i potrebnim mjesečnim potrebama djeteta, ali i materijalnim prilikama tuženika, zbog čega je odbijen zahtjev tužiteljice da se tuženika obveže platiti razliku iznosa uzdržavanja od 199,08 eur do zatraženih 331,80 eur u razdoblju od podnošenja tužbe do donošenja pobijane odluke.

8.3. S druge strane, rukovodeći se time da je maloljetno dijete sada u dobi od 9 godina, da isto pohađa 3. razred osnovne škole i nema posebno povećanih potreba za dijete tog uzrasta, uvažavajući materijalne prilike tuženika (primanja tuženika iznose između 1.061,78 eur i 1.459,95 eur, isti otplaćuje stambeni kredit u iznosu od 331,81 eur mjesečno i podmiruje režijske troškove od oko 199,08 eur) te minimalne novčane iznose uzdržavanja za dijete u toj dobi prema Odluci o tablici prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 49/2024), prvostupanjski je sud tuženika obvezao na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta od presuđenja pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plaćati mjesečni iznos od 270,00 eur, dok je u preostalom dijelu (do zatraženih 331,80 eur mjesečno) zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

9. Prije svega valja reći da su odredbom članka 53. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. - dalje: ObZ) uređene pravne posljedice razvoda braka u odnosu na djecu, pa je tako propisano da će, za slučaj da bračni drugovi ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sadrži sporazum o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visini uzdržavanja, odluku o tim pitanjima donijeti sud po službenoj dužnosti u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom.

9.1. S tim u vezi, neovisno o tome kakve su zahtjeve o tim pitanjima stranke tijekom postupka isticale, sud tim zahtjevima nije vezan već je ovlašten i dužan presudom kojom brak stranaka razvodi odlučiti i o svim pravnim posljedicama tog razvoda u odnosu na djecu. Zbog navedenoga, propust suda da u postupku pokrenutom tužbom radi razvoda braka odluči o svim zahtjevima stranaka nema (uvijek) za posljedicu potrebu donošenja (dopunske) odluke. Stoga je ovaj sud, navode stranaka u dijelu kojim su prigovarali da pobijanom odlukom nisu do kraja uređeni osobni odnosi maloljetnog djeteta i tuženika, razmatrao kao žalbu protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tom pitanju.

10. Iako je uvijek u najboljem interesu djeteta da se roditelji sami sporazume o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i onog roditelja s kojim dijete neće stanovati, u nemogućnosti postizanja sporazuma roditelja, o tom pitanju sud mora odlučiti, što ne znači da roditelji zajedničkim sporazumom, neovisno o sudskoj odluci, te odnose ne mogu i drugačije urediti.

10.1. Osim što je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da će maloljetno dijete, uvažavajući način na koji su pobijanom odlukom uređeni osobni odnosi maloljetnog djeteta i tuženika, približno jednako vremena provoditi s oba roditelja (jer će više vremena provoditi s majkom), iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da roditelji (za sada) nemaju sporazum o načinu ostvarivanja osobnih odnosa, koje je u odnosu na razdoblje kada dijete ne pohađa školu (praznici, vjerski blagdani) uvijek specifično u odnosu na preostali dio godine kada dijete pohađa školu i kada je sve potrebno podrediti upravo školskim aktivnostima. Svakako je u interesu djeteta da dio školskih praznika, ukoliko to okolnosti konkretnog slučaja dopuštaju, provede u kontinuitetu duže s onim roditeljem s kojim ne stanuje, jer se i na taj način razvija emocionalna bliskost i povezanost, a djetetu se, kako to osnovano tuženik u žalbi ističe, omogućuje odlazak izvan mjesta prebivališta, kod bake i djeda, kako bi se na taj način i u tom važnom odnosu svakog djeteta ostvarila veća bliskost.

10.2. Ističe se kako je prijedlog u tom pravcu isticao sam Centar za socijalnu skrb Pula (mišljenje od 1. travnja 2021.), s istim se usuglasila sama tužiteljica (podnesak od 10. lipnja 2022.), ali i posebna skrbnica djeteta (podnesak od 7. rujna 2022.).

10.3. Stoga, i neovisno o tome što se vještaci dr. Mirjana Graovac i prof. psih. OG u tom pravcu nisu očitovali, ovaj sud smatra da je u interesu djeteta bilo (posebno) urediti njegove odnose s tuženikom za vrijeme školskih praznika i blagdana, pri čemu ovaj sud ne nalazi potrebnim posebno urediti telefonske kontakte djeteta s ocem u dane kada dijete boravi s majkom, jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi majka takve kontakte priječila, pa da bi iste trebao odrediti sud. Majka djeteta je dužna, u cilju najboljeg interesa djeteta, poticati svaki oblik osobnih kontakata djeteta s ocem, pa tako i onih telefonskih u dane kada dijete stanuje s njom i ne ostvaruje neposredne susrete i druženja s ocem, jednako kao što je otac dužan na takve kontakte poticati dijete onda kada dijete s njim ostvaruje susrete i druženja i ne stanuje kod majke.

11. Iako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke ističe kako je osobne odnose maloljetnog djeteta s tuženikom uredio na način na koji su to predložili vještaci na ročištu 1. listopada 2024., isti je, kako to osnovano tužiteljica žalbom ukazuje, propustio uzeti u obzir da su i sami vještaci u svom mišljenju predložili da se s noćenjem kod oca započne postepeno, najprije jednu noć, pa dvije noći i tek nakon toga tri noći (puni obim noćenja za vikend).

11.1. Bez obzira na to je li tužiteljica mogla ranije, bez odluke suda, omogućiti postepeno noćenje maloljetnog djeteta kod oca, kada ona to nije učinila, a noćenje nije bilo obuhvaćeno privremenom mjerom, ovaj sud smatra da je, sukladno prijedlogu vještaka, zbog prilagodbe, kroz jedno kraće vrijeme, trebalo odrediti postepeno povećanje noćenja djeteta kod oca. Kako se sama majka usuglasila s prijedlogom vještaka da ta prilagodba traje jedan mjesec na način da će dijete kod oca vikendom prespavati samo jednu noć (sa subote na nedjelju), ovaj je sud u tom pravcu izmijenio prvostupanjsku presudu.

11.2. Unatoč protivljenju tužiteljice da dijete preko tjedna noći kod oca (srijeda na četvrtak u tjednu kada dijete vikendom ne boravi kod oca), ističe se da su se vještaci na ročištu 1. listopada 2024. izričito izjasnili da ne postoje smetnje da dijete kod tuženika noći tijekom tjedna, što prihvaća i ovaj sud, imajući u vidu da stranke imaju prebivalište na području istog grada i da je tuženiku određena obveza četvrtkom ujutro, kada dijete srijedom spava kod njega, dijete odvoziti u školu. Dijete na jednak način kao kod majke može učiti kod oca, kod kojeg će, s obzirom na dinamiku određenih osobnih odnosa, morati imati svoj krevet i rutinu ne samo u odnosu na dane kada dijete nema (školskih) obaveza, već i onda kada će takve obveze imati, a na roditeljima je da djetetu olakšaju sve one okolnosti koje su posljedica njihove odluke da ne stanuju zajedno s djetetom.

13. Imajući na umu da se tuženik na odluku o mjesečnom iznosu uzdržavanja od 270,00 eur za razdoblje nakon presuđenja pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi nije žalio, ovaj sud obvezu uzdržavanja u toj visini nije preispitivao.

14. Odluku o uzdržavanju za razdoblje od podnošenja tužbe do presuđenja, u kojem dijelu je zahtjev tužiteljice za (uskraćeno) uzdržavanje odbio, prvostupanjski je sud utemeljio na shvaćanju da se s obzirom na tadašnju dob maloljetnog djeteta (ispod šest godina), njegove potrebe i mogućnosti tuženika primjerenim iznosom uzdržavanja ima smatrati upravo mjesečni iznos od 199,08 eur koji je tuženik u tom razdoblju nesporno plaćao po privremenoj mjeri.

14.1. Imajući na umu materijalne prilike tuženika u navedenom razdoblju, dob maloljetnog djeteta te iznose uzdržavanja propisane Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u razdoblju od 2020. do 2024. (koji su, s obzirom na dob djeteta i platni razred utvrđenih prihoda tuženika, u prosjeku iznosili i manje od 200,00 eur), ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da plaćani iznos uzdržavanja od 199,08 eur predstavlja primjereni iznos uzdržavanja.

14.2. U odnosu na obvezu uzdržavanja koju je za razdoblje nakon presuđenja prvostupanjski sud odredio u mjesečnom iznosu od 270,00 eur, valja reći da tužiteljica neosnovano osporava pobijanu odluku i u odnosu na dosuđene iznose uzdržavanja za razdoblje nakon presuđenja.

14.3. Bez obzira na to što je ona u pravu kada navodi da iz pribavljenih obračunskih isprava za isplatu plaće tuženika proizlazi da mu je plaća od lipnja 2023. rasla, na način da mu je ista za veljaču 2024. isplaćena u neto iznosu od 1.780,00 eur, i bez obzira na to što ovaj sud prihvaća tvrdnju tužiteljice da tuženik nije dokazao obvezu vraćanja stambenog kredita, ovom sudu nije prihvatljiva tvrdnja tužiteljice da bi tuženik ostvarivao natprosječno visoke mjesečne prihode jer oni ne premašuju u toj mjeri prosječnu plaću da bi se smatrali natprosječno visokim. Jednako tako, valja reći da prema pravilima o određivanju uzdržavanja za djecu, obveza uzdržavanja djeteta nije vezana samo za materijalne prilike roditelja koji je obveznik uzdržavanja, već i za ukupne materijalne potrebe djeteta iz članka 311. stavak 1. ObZ.

14.4. Uvažavajući s jedne strane dob djeteta u vrijeme određivanja uzdržavanja (9 godina), činjenicu da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala postojanje posebnih (povećanih) potreba maloljetnog djeteta, niti se žalbom posebno referira na to da bi potrebe djeteta (koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju i dr.) bile veće od onih utvrđenih u prvostupanjskom postupku odnosno da bi prelazile dosuđeni iznos od 270,00 eur mjesečno, a uvažavajući s druge strane činjenicu da dosuđeni iznos od 270,00 eur premašuje minimalne novčane iznose potrebne za uzdržavanje djeteta u toj dobnoj skupini (7 do 12 godina) koje prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 49/2024) iznose 229,60 eur, kao i činjenicu da će dijete izvjesni dio vremena boraviti i kod oca (tuženika), ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 311., 313. i 314. ObZ primjerenim iznosom uzdržavanja za razdoblje nakon presuđenja utvrdio iznos od 270,00 eur mjesečno.

15. Imajući na umu ovlaštenje i dužnost suda iz članka 53. ObZ, neosnovano tužiteljica žalbom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi pozivajući se na kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev.

16. Kako u postupku razvoda braka pokrenutog tužbom jednog bračnog druga, sud po službenoj dužnosti uređuje sve pravne posljedice tog razvoda u odnosu na djecu (način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati, visini uzdržavanja djeteta), sud isto tako u tim stvarima o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka (članak 366. ObZ).

16.1. S obzirom na konačni ishod ovog postupka, ovaj sud nalazi da bi svaka stranka trebala snositi svoje troškove postupka, pa bi i pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 366. ObZ, o troškovima postupka valjalo jednako odlučiti. Osim što tužiteljici ne pripada pravo na naknadu parničnih troškova od tuženika, troškovi vještačenja, koji su bili potrebni za donošenje odluke o (zajedničkoj) roditeljskoj skrbi, odluci o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati odnosno o odluci o osobnim odnosima djeteta s onim roditeljem s kojim ono neće stanovati, osnovano je prvostupanjski sud troškove vještačenja, koje je tuženik predujmio, pobijanom odlukom jednako raspodijelio na obje stranke.

17. Slijedom svega navedenoga, o žalbama stranaka je odlučeno na temelju odredbi članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP, na način pobliže određen izrekom ove presude.

18. U nepobijanom dijelu (točka I., II. i IV. izreke), prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja po žalbi (članak 365. stavak 1. ZPP).

U Sisku 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja