REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2285/2022-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DKO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Potomac Grupa d.o.o., Zagreb, Kaptol 13, OIB: 57683978003, zastupanog po punomoćniku Nevenu Kapitanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Marija Lovrića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Nevena Kapitana, odvjetnika, 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Potomac Grupa d.o.o., Zagreb, Kaptol 13, OIB: 57683978003, isplatiti tužiteljici DKO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 503,09 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 503,09 eura, kako slijedi:

- na iznos od 34,63 eura počevši od 16.04.2017. do isplate,

- na iznos od 39,83 eura počevši od 16.05.2017. do isplate,

- na iznos od 34,63 eura počevši od 16.06.2017. do isplate,

- na iznos od 6,03 eura počevši od 16.07.2017. do isplate,

- na iznos od 12,07 eura počevši od 16.04.2018. do isplate,

- na iznos od 12,64 eura počevši od 16.05.2018. do isplate,

- na iznos od 69,54 eura počevši od 16.07.2018. do isplate,

- na iznos od 34,63 eura počevši od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 69,54 eura počevši od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 11,54 eura počevši od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 57,72 eura počevši od 16.06.2019. do isplate,

- na iznos od 73,02 eura počevši od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos od 12,64 eura počevši od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 34,63 eura počevši od 16.10.2019. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice DKO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to za iznos od 8.609,08 eura bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te za iznos od 1.144,87 eura bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te za iznos zakonske zatezne kamate koja na dosuđene mjesečne iznose iz toč. I. izreke ove presude teče od 10.-og do 15.-og u idućem mjesecu u odnosu na tražbinu za prethodni mjesec, te za zatezne kamate koje na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak teku na dosuđeni bruto iznos od 503,09 eura.

III. Nalaže se tužiteljici DKO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Potomac Grupa d.o.o., Zagreb, Kaptol 13, OIB: 57683978003, trošak parničnog postupka u iznosu od 759,38 eur, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Potomac Grupa d.o.o., Zagreb, Kaptol 13, OIB: 57683978003, naknaditi tužiteljici DKO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. do isplate do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.04.2014. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelj Odjela specijalista u Sektoru marketinga i prodaje. Tužiteljica je 12.02.2020. zaprimila odluku o prestanku ugovora o radu te je pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu protiv iste pokrenula radni spor.

2. Ovom tužbom tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće te isplatu prekovremenih sati. U odnosu na isplatu razlike plaće navodi da joj je temeljem ugovora o radu (čl. 6) ugovoren koeficijent plaće 4,85, sukladno čemu je utvrđena plaća u neto iznosu od 7.004,36 kn te trošak prijevoz od 330,00 kn. Na temelju navedenog je tužiteljici isplaćena prva, kao i sve druge plaće do 01.08.2014., a nakon toga tužiteljica više nije primala plaću u navedenoj visini. Dakle, u cijelom utuženom razdoblju, odnosno nakon 01.08.2014. tužiteljici je isplaćivana plaća u manjem iznosu od iznosa koji joj pripada na temelju sklopljenog ugovora o radu, slijedom čega predmetnom tužbom potražuje isplatu razlike plaće. Nadalje, tijekom radnog odnosa kod tuženika tužiteljica je radila prekovremeno, no taj joj rad nikad nije isplaćen.

3. Slijedom navedenog, nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da joj na ime razlike plaće za razdoblje od ožujka 2015. do ožujka 2020. isplati ukupan bruto iznos od 8.609,08 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. u mjesecu u odnosu na razliku plaće za prethodni mjesec, te potražuje iznos od 1.647,96 eur na ime neisplaćenih prekovremenih sati za razdoblje od ožujka 2017. do prosinca 2019. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog 10. u mjesecu u odnosu na plaće za prethodni mjesec.

4. Tužiteljica je postavila u podnesku od 28.08.2025. alternativni tužbeni zahtjev. Naime, vještak je u osnovnom i u dopunskom nalazu i mišljenju izvršila izračune utuženog potraživanja u dvije varijante, u jednoj ako treba konvertirati ukupan kunski iznos na dan 01.01.2023., a u drugoj ako treba konvertirati mjesečne iznose. Međutim, alternativnim tužbenim zahtjevom vezano za isplatu razlike plaće tužiteljica potražuje isti iznos koji potražuje i tužbenim zahtjevom, 8.609,08 eur te potražuje iste pojedinačne iznose, dok alternativnim tužbenim zahtjevom u dijelu koji se odnosi na prekovremene sate potražuje ukupan iznos od 1.483,16 eura, a tužbenim zahtjevom po navedenom osnovu potražuje 1.647,96 eura. Iznos kojega na ime razlike bruto plaće i prekovremenog rada tužiteljica potražuje alternativnim zahtjevom sadržan je u tužbenom zahtjevu pa je slijedom svega navedenog sud odlučivao samo o tužbenom zahtjevu.

5. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da su navodi iz tužbe neosnovani. Plaća tužiteljice regulirana je čl. 6 ugovora o radu u kojem je utvrđen koeficijent od 4,85, po kojem joj se obračunava osnovna bruto plaća. Predmetni koeficijent složenosti radnog mjesta se množi s vrijednosti koeficijenta kojeg određuje Uprava društva te umnožak čini bruto plaću zaposlenika. 01.08.2014. stupila je na snagu Odluka Uprave o smanjenju vrijednosti jednog boda složenosti radnog mjesta te je nova vrijednost boda određena u iznosu od 1.980,00 kn. Navedena Odluka objavljena je na oglasnoj ploči društva i na elektroničkoj mreži društva i stupila je na snagu 01.08.2014.

6. Sukladno sklopljenom ugovoru o radu, kao i ostalim aktima poslodavca, uprava društva je donijela Odluku o promjeni vrijednosti boda koeficijenta složenosti radnog mjesta, s čime je tužiteljica bila upoznata i nikad na obračun plaće ili isplaćenu plaću nije uložila prigovor ili zahtjev za zaštitu prava. Ovakvo uređenje i obračun i isplata plaće sukladni su zakonskim propisima.

7. Netočni su navodi tužiteljice da bi radila prekovremeno po nalogu poslodavca te ne postoji nijedan, ni usmeni ni pismeni nalog tužiteljici da radi prekovremeno.

8. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu sklopljen između stranaka 01.04.2014. (str. 7-11 spisa), obračune isplaćenih plaća (str. 12-78, 275-420 spisa), e- mail korespondenciju (str. 79-173 spisa), Pravilnik o radu iz lipnja 2010. (str. 181-198 spisa), Odluku Uprave tuženika od 24.07.2014. (str. 199 spisa), zapisnik od 24.07.2014. (str. 201 spisa), evidenciju rada (str. 421-472 spisa), tablicu prekovremenih sati rada (str. 723 spisa), kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaze saslušanjem svjedoka DK (str. 572 spisa), ŽK (str. 571-573 spisa), ĆK (str. 587-588 spisa), KK (str. 590- 591 spisa), tužiteljice (str. 591-593 spisa), te je proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (str. 701-709, 724-727 spisa) te saslušanje vještaka (str. 763 spisa).

10. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

11. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika na temelju ugovora o radu od 01.04.2014. Uvidom u isti utvrđeno je da je bila zaposlena na radnom mjestu specijalist u Sektoru marketinga i prodaje, sistematizirano u Prilogu 3, 4 i 5 Pravilnika o organizaciji društva. U čl. 3 ugovora o radu utvrđeni su poslovi i odgovornosti tužiteljice.

13. Člankom 6 Ugovora o radu regulirana je plaća tužiteljice na način da se navodi da joj se za obavljanje poslova iz čl. 3 ugovora utvrđuje koeficijent 4,85, po kojem se obračunava osnovna bruto plaća prema Pravilniku o radu.

14. Člankom 33. Pravilnika o radu tuženika iz lipnja 2010. određeno je da se plaća sastoji od osnovne plaće određene koeficijentom u nomenklaturi zanimanja, stimulativnog dijela plaće, dodatka na plaću i naknade plaće, a člankom 34 određuje se da je osnovna plaća najniži iznos plaće koji je društvo dužno isplatiti zaposleniku za puno radno vrijeme i normalni učinak, utvrđeno na temelju složenosti poslova radnog mjesta i normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu te se nadalje određuje da se poslovi organizirani na radnim mjestima, kao osnova za utvrđivanje osnovne plaće zaposlenika, razvrstavaju po kriteriju složenosti u 6 skupina, a svaka skupina ima svoj raspon koeficijenta te se svako radno mjesto razvrstava u jednu od skupina složenosti.

15. Člankom 35 Pravilnika o radu određeno je da se na temelju koeficijenta složenosti obračunava osnovna plaća zaposlenika, a člankom 37 st. 2 Pravilnika je propisano da vrijednost koeficijenta određuje Uprava društva Potomac.

16. Nije sporno među strankama da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu redovitim otkazom te da je tužiteljica protiv odluke o otkazu vodila parnični postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-630/2024 te je uvidom u presudu i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 630/2024 od 23.10.2024. utvrđeno da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja kao nezakonite odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 12.02.2020. Nadalje je utvrđeno da je Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž R-573/2024 od 27.03.2025. žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu. Dakle, tužiteljica je pravomoćnom sudskom odluku odbijena sa zahtjevom da se utvrdi nedopuštenom odluka o otkazu od 12.02.2020.

17. Predmetnom spisu prileži Odluka Uprave tuženika od 24.07.2014. u kojoj se navodi da se temeljem ostvarenih poslovnih rezultata u posljednje dvije godine u prvoj polovici godine utvrđuje nova vrijednost jednog boda koeficijenta složenosti radnog mjesta koji se na dan donošenja ove odluke mijenja i iznosi 1.980,00 kn mjesečno, a primjenjuje se u odnosu na sve zaposlenike društva Potomac d.o.o. Prileži i zapisnik od 24.07.2014., iz kojeg proizlazi da je odluka društva Potomac d.o.o. od 24.07.2014. stavljena na oglasnu ploču tuženika i njegovu elektronsku mrežu istoga dana.

18. Tužiteljica je navela u svom iskazu pred ovim sudom da je poslodavac donio odluku o smanjenju plaće u kolovozu 2014. te ju je o tome obavijestila njezina direktorica PK, koja joj je bila nadređena. Nakon toga je smanjena plaća tužiteljice. Navela je da ne zna je li joj smanjen koeficijent ili vrijednost boda. Njoj je nakon ove odluke smanjena plaća u odnosu na plaću koju je prije toga primala po ugovoru, a nema saznanja je li poslodavac smanjio plaću i drugim radnicima. Pri tom nije dobila nikakvu izmjenu ugovora o radu, već joj je samo direktorica usmeno priopćila smanjenje plaće.

19. Uvidom u Odluku Uprave tuženika od 24.07.2014. te iz iskaza tužiteljice nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik donio odluku o novoj vrijednosti koeficijenta složenosti radnog mjesta, koju tužiteljica u svom iskazu naziva odlukom o smanjenju plaća te proizlazi iz iskaza tužiteljice da je od strane svoje direktorice upoznata s istom, iako je nije vidjela.

20. Uvidom u ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika 15.04.2014. nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljici vezano za plaću ugovorom o radu utvrđen koeficijent, ali ne i iznos plaće u kunama, odnosno u određenom novčanom iznosu, te se utvrđuje da se plaća obračunava prema Pravilniku o radu i utvrđenom koeficijentu, odnosno tužiteljica u tužbi pogrešno navodi da joj je ugovorom o radu utvrđena plaća u iznosu od 7.004,36 kn neto. Prema Pravilniku o radu, kako je navedeno, vrijednost koeficijenta utvrđuje Uprava društva Potomac d.o.o. (čl. 37 Pravilnika o radu). Dakle, kad je Uprava društva tuženika 24.07.2014. donijela Odluku o novoj vrijednosti koeficijenta složenosti radnog mjesta, postupila je u skladu s odredbom čl. 37 Pravilnika o radu.

21. U ovoj pravnoj stvari provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. U nalazu i mišljenju od 26.03.2025. vještak je navela da ako je tuženik bio ovlašten umanjiti vrijednost koeficijenta u utuženom razdoblju, odnosno od ožujka 2015., a u odnosu na raniju vrijednost koeficijenta, sukladno odredbama čl. 37 Pravilnika o radu, tada je u spornom razdoblju plaća tužiteljice bila ispravno obračunata i tužiteljica nema potraživanja po navedenom osnovu od ožujka 2015. do ožujka 2020.

22. Nadalje je vještak utvrdila da u slučaju ako tuženik nije mogao umanjiti vrijednost koeficijenta u utuženom razdoblju, u odnosu na vrijednost koeficijenta primjenom kojeg je obračunavana plaća tužiteljice prije spornog razdoblja, tada razlika u plaći od ožujka 2015. do ožujka 2020. iznosi 8.608,81 eur bruto, ako treba konvertirati ukupan kunski iznos na dan 01.01.2023., a ako treba konvertirati mjesečne iznose, potraživanje iznosi 8.609,08 eur.

23. Na dio nalaza i mišljenja u kojem je vještak izračunavala razliku bruto plaće tužiteljice za sporno razdoblje, vezano za koeficijent, odnosno vrijednost koeficijenta, odnosno Odluku Uprave društva o vrijednosti koeficijenta, parnične stranke nisu isticale primjedbe. Sud u navedenom dijelu ocjenjuje nalaz vještaka kao stručan i objektivan, budući je sastavljen po pravilima struke. Vještak je odgovorila u cijelosti na zadatak vještačenja te je izvršila i izračun kako pod pretpostavkom da tuženik nije smio mijenjati vrijednost koeficijenta, tako i pod pretpostavkom da je smio mijenjati vrijednost koeficijenta. Nalaz i mišljenje utemeljeni su na dokumentaciji koju su parnične stranke dostavile u spis i koju je vještak analizirala i citirala u nalazu i mišljenju.

24. Valja navesti da je u ovom postupku utvrđeno da je plaća tužiteljice u ugovoru o radu određena prema koeficijentu (4,85) na način da se po istom obračunava osnovna bruto plaća prema Pravilniku o radu, odnosno nije određena u konkretnom novčanom iznosu, već je određeno da se obračunava sukladno ugovoru o radu i Pravilniku o radu, pri čemu prema Pravilniku o radu vrijednost koeficijenta određuje Uprava društva. Slijedom navedenog, kada je u predmetnom slučaju Uprava društva, sukladno čl. 37 Pravilnika o radu, donijela Odluku o vrijednosti koeficijenta za sve radnike tuženika, pa tako i za tužiteljicu, nije došlo do jednostranog mijenjanja ugovora o radu od strane tuženika, budući je tužiteljica ugovorom o radu preuzela obvezu obavljati poslove radnog mjesta specijalista u Sektoru marketinga i prodaje, za što je sukladno Pravilniku o radu tužiteljici utvrđen koeficijent prema kojem joj se obračunava osnovna plaća, a vrijednost koeficijenta, sukladno čl. 37 Pravilnika o radu, određuje Uprava društva, pa je tako vrijednost koeficijenta odredila i odlukom od 24.07.2014. koja je objavljena na oglasnoj ploči tuženika i u elektronskom obliku, što je također utvrđeno u ovom postupku. Slijedom navedenog, tuženik je tužiteljici bio dužan tijekom cijelog trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika obračunavati plaću sukladno čl. 6 ugovora o radu u visini koeficijenta određenog u tom članku, pri čemu vrijednost koeficijenta određuje Uprava društva prema čl. 37 Pravilnika o radu, a u ugovoru o radu nije ni utvrđena visina plaće tužiteljice u konkretnom novčanom iznosu, ni vrijednost koeficijenta, već je, kako je navedeno, utvrđena prema koeficijentu, s time da vrijednost koeficijenta određuje Uprava društva. Obzirom je tuženik nedvojbeno utvrdio novu vrijednost koeficijenta svojom Odlukom od 24.07.2014., koja je vrijedila za sve zaposlenike tuženika, što je nedvojbeno utvrđeno u ovom postupku, to je bio dužan obračunavati plaću tužiteljici u utuženom razdoblju sukladno koeficijentu koji se navodi u ugovoru o radu, čl. 6, ali u visini koju je odredila Uprava društva svojom Odlukom. Kako iz nalaza i mišljenja proizlazi da u slučaju ako je tuženik bio ovlašten svojom Odlukom mijenjati vrijednost koeficijenta složenosti za radno mjesto, nema potraživanja tužiteljice prema tuženiku s naslova razlike plaće za sporno razdoblje, budući proizlazi da je tuženik tužiteljici isplaćivao u cijelom spornom razdoblju plaću prema koeficijentu 4,85 koji je ugovoren između stranaka člankom 6 ugovora o radu, ali prema vrijednosti tog koeficijenta koji je svojom Odlukom utvrdila Uprava društva, to je tužbeni zahtjev odbijen po navedenom osnovu, odnosno za iznos od 8.609,08 eur za razdoblje od ožujka 2015. do ožujka 2020. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

25. Napominje se da niti iz iskaza tužiteljice, a niti iz iskaza saslušanih svjedoka, ne proizlazi da tuženik nije primjenjivao svoju Odluku o vrijednosti koeficijenta na sve zaposlenike tuženika, odnosno proizlazi da je tuženik Odluku o visini koeficijenta iz 2014. primijenio na sve svoje zaposlenike. Naime, svjedok DK je iskazala da je u 2014. došla pisana Odluka tuženika kojom je smanjena vrijednost koeficijenta za sve djelatnike te je sukladno toj Odluci svjedok počela obračunavati plaću tužiteljici i svim zaposlenicima, a zaposlena je na radnom mjestu referenta obračuna plaća i u računovodstvu radi na obračunu plaća. Isto proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ŽK, koji je naveo da je odluka o vrijednosti koeficijenta iz 2014. značila smanjenje vrijednosti istog za 10% za sve zaposlenike, pa tako i za tužiteljicu.

26. Odredbom čl. 40 Pravilnika o radu tuženika je propisano da u slučaju kada zaposlenik zbog rasporeda radnog vremena, potrebe posla ili drugog razloga radi u dane blagdana ili neradne dane propisane zakonom, noću, nedjeljom ili prekovremeno ima pravo na povećanje plaće, a za prekovremeni rad ima pravo na povećanje plaće za 50%.

27. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u spornom razdoblju obavljala prekovremeni rad, te je navela da je sudjelovala na raznim eventima (događanjima), o čemu je izvješćivala i na što je ukazivala g. ŽK, odnosno ukazivala mu je na potrebu i korist da se ide na takve događaje. Direktor joj je davao, uglavnom usmeno, i naloge za rad izvan radnog vremena, a rijetki su bili pisani nalozi. Zaposlenici su predavali liste o radnom vremenu u računovodstvo, u koje se upisivalo radno vrijeme od 8 do 16, onda se počelo upisivati radno vrijeme od 8 i 10 do 16 i 15 i slično, a elektronske kartice su uvedene negdje 2016. ili 2017. i u utuženom razdoblju su bile elektronske kartice. Prilikom dolaska na posao i odlaska s posla tužiteljica je "štancala" svoju karticu. Tužiteljica je odlascima na različita događanja štedjela poslodavcu novac, stoga što je tako bila u prilici dogovarati se na licu mjesta oko poslova i sklapati veće popuste u korist tuženika. Na događanja su dolazili i novinari. Direktor bi joj prigovorio kad ne bi dobila niže cijene za oglašavanja koja je ugovarala na događanjima. Direktoru je podnosila izvješće za svaki događaj i što je tamo postigla. Postizala je popuste od 40%, iako bi uobičajen bio popust od 10%. Uspješnost se mjerila prema prodaji kravata i marama i moralo se poduzimati sve da prodaje bude sve bolja i zato je tužiteljica išla na ta događanja jer se smanjivala cijena troška. Telefonskim putem je podnosila izvještaje direktoru i na kolegijima. Na nekim događanjima je bila zajedno s direktorom, primjerice, na otvaranju trgovine u Osijeku jer su zajedno putovali autom. Tužiteljica nije uvijek dolazila na posao u 8 sati ujutro, ali nikad nije radila manje od 8 sati dnevno. Kod tuženika je bilo klizno radno vrijeme ujutro od 8 do 10.

28. Svjedokinja DK je iskazala da joj nije poznato da bi tuženik donio bilo kakvu odluku o prekovremenom radu. Ona nije kontrolirala radno vrijeme tužiteljice, a zna da se dolazak na posao i odlazak s posla registrirao elektronskim putem. Kod tuženika je bilo organizirano klizno radno vrijeme, a to znači da je zaposlenik mogao doći na posao u razdoblju 8,00 do 10,00 ujutro, i onda od trenutka dolaska ostati 8 sati, najkasnije do18,00 ako bi došao u 10,00 ujutro. Potvrdila je da joj je tužiteljica slala mailove u kojima ju je obavještavala da izvan radnog vremena ide na određene događaje, ali nema saznanja je li bila dužna tamo ići. Potvrdila je da joj je poslan mail od 3. listopada 2018., ali se ne sjeća sadržaja.

29. Zz tuženika ŽK je iskazao da je tužiteljici izravno nadređen, a tužiteljičin je posao bio pretežno uredski i nije joj davao naloge da odlazi na predavanja, seminare i sl. koje tužiteljica navodi u svojim mailovima, niti je to bilo u opisu posla njenog radnog mjesta. Tužiteljica nije imala čisto uredski posao, ali kad je bila na terenu, primjerice, radi postavljanja izloga i sl., to se odvijalo sve u okviru radnog vremena od 8 sati. Potvrdio je da je kod tuženika bilo klizno radno vrijeme. Kolegiji su se održavali u pravilu jednom tjedno, na kojima je bila i tužiteljica. Na kolegijima se dogovaralo što bi trebalo u tjednu napraviti. Na tim kolegijima nije nalagao tužiteljici odlaske na prezentacije, domjenke i sl. Odlazak na domjenke i prezentacije nije u prirodi posla. Kolegiji su bili rađeni tako da ih je zz tuženika vodio individualno. Dio posla tužiteljice je i marketing. Potvrdio je da ga je tužiteljica ponekad pitala bi li otišla na neki domjenak, prezentaciju, a on je odgovarao da to nema smisla i nema potrebe. 1. srpnja 2019. nije poslao tužiteljicu da odradi party u MSU, to je bio party Večernjeg lista, niti u Vinoteku Bornstein. Slobodna je volja radnika što će raditi u slobodno vrijeme, pa i da ide na domjenke ako mu se ide.

30. Svjedok ĆK je iskazao da je radio 8 mjeseci u grupi Potomac, a tada je tamo radila i tužiteljica, ona je bila zadužena za PR i marketing, a on joj je bio pomoćnik, te su radili slične poslove u istom uredu. Radne naloge mu je izdavao direktor ŽK, a i tužiteljici. Ponekad mu je radne zadatke davala i tužiteljica. I tužiteljica i svjedok išli su na različita događanja izvan radnog vremena i o tome su podnosili izvještaje direktoru, nije čuo direktora izravno da bi nalagao tužiteljici da ide na ta događanja, ali ona je išla i podnosila izvještaje. Primjerice, išli su na božićne domjenke i tamo su fotografirani pri događaju promocije D, to su priložili uz izvještaje. Na tome se temeljila valorizacija njihovog rada, odnosno koliko su uspjeli doprijeti do javnosti. Bilo i drugih događaja na koje im nije izravno naloženo da idu, ali su išli, a da nisu išli ne bi izvršavali svoje radne zadatke. Ponekad su ti događaji bili i tijekom radnog vremena. Svaki petak poslije podne ispunjavali su excel tablicu, to su radili u nazočnosti direktora na kolegiju poslije podne, nekad bi se taj kolegij odužio i poslije radnog vremena. Imali su kartice koje su gurali u aparat. Kad su bili na događanju izvan radnog vremena, o tome su obavještavali gđu. TK. Tvrtka Potomac je imala poslovni odnos s Adria Mediom radi objavljivanja promotivnih članaka u medijima i svjedok i tužiteljica su išli na događanja Adria Media kako bi dobili više promotivnih članaka. Cilj takvih događanja je bio da se i partneri počaste, ali i da se održavaju poslovni odnosi. Direktor nikad nije prigovarao zbog toga što su se pojavljivali na takvim događanjima. Tužiteljica je na takvim događajima uručivala poklone tvrtke Potomac, nju su slikali, a ponekad je ugovarala i buduće poslove. Ti su se domjenci održavali i u kulturnim ustanovama, ali i u ugostiteljskim objektima. Direktor je uvijek znao tko ide na koji event jer su ga o tome obavještavali na kolegijima. S direktorom je sve komunicirano telefonski ili usmeno. Eventi su trajali dva do tri sata, nekad i četiri. Izvan radnog vremena radili su na poslovima ukrašavanja npr. Oktogona, zajedno su lijepili izloge i ukrašavali ih, to su radili izvan radnog vremena. Potomac je, primjerice, plaćao časopisu Glorija za objavljivanje članaka, a da tužiteljica nije otišla na domjenak Glorije, Potomac bi trpio štetu jer se ne bi ostvarile poslovne suradnje. Direktor nije rekao direktno da se poslovna suradnja obavlja na način da se ide na domjenke, rekao je da se to obavi, ali ne pod kojim uvjetima.

31. Svjedok KK je iskazala da je tužiteljica ponekad radila kod tuženika prekovremeno, a to zna stoga što je i sama ponekad radila prekovremeno, pa je na izlazu iz prostorija tuženika znala sresti tužiteljicu nakon proteka radnog vremena. Ponekad je vidjela tužiteljicu na sastancima na kojima je prisustvovala i koji su trajali izvan radnog vremena. Tužiteljica je radila marketing i PR i odlazak na domjenke je spadao u poslove njezinog radnog mjesta, ti domjenci su bili medijski eventi. Dolazili su pozivi iz medija radi odlaska na evente i tamo se odlazilo iz poslovnih razloga, oni su upućivali pozive jer se kod njih nešto oglašavalo i postojala je poslovna povezanost. Bio je dogovor oko toga s direktorom, tko će ići. Misli da je direktora trebalo izvijestiti što se događalo na eventu. Nema neposrednih saznanja da bi tužiteljica radila prekovremeno od lipnja 2018. pa nadalje, jer tamo više nije radila. Nije bilo ni pismenih ni usmenih naloga za prekovremenim radom.

32. U ovom postupku je iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da je kod tuženika u spornom razdoblju bilo organizirano klizno radno vrijeme, 8 radnih sati dnevno, pri čemu je zaposlenik morao doći na posao u razdoblju od 8,00 do 10,00 ujutro, a ovisno o dolasku na posao, najkasnije do 18,00 sati je morao napustiti radno mjesto. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka DK, ali i iz iskaza tužiteljice te je tužiteljica navela da je bilo organizirano klizno radno vrijeme, pri čemu se na posao moralo doći od 8,00 do 10,00 sati ujutro.

33. Utvrđeno je iz iskaza tužiteljice te svjedoka ĆK i KK da je tužiteljica odlazila u okviru obavljanja poslova svog radnog mjesta u spornom razdoblju na različita događanja te je tužiteljica iskazala da je o sudjelovanjima na istima izvješćivala direktora, i to telefonskim putem i na kolegijima, pri čemu je na nekim događanjima sudjelovao i sam direktor zajedno s tužiteljicom, svjedok ĆK je iskazao da je zajedno s tužiteljicom odlazio na različita događanja, i to izvan radnog vremena, o čemu su se podnosili izvještaji direktoru, a to su, primjerice, bili događaji kao promocije " D", ili božićni domjenci, a o svemu se obavješćivalo i gđu. TK, pri čemu je cilj takvih događanja bio počastiti partnere i održati poslovne odnose, a tužiteljica je na takvim događajima uručivala poklone i ugovarala buduće poslove, promocije i marketing, a svjedok KK je iskazala da su u tvrtku tuženika dolazili pozivi iz medija radi odlaska na različita događanja te se na iste odlazilo iz poslovnih razloga, upućivali su se pozivi tuženiku kad se nešto oglašavalo i kada je postojala poslovna povezanost.

34. Iz iskaza svjedoka BK također proizlazi da je tužiteljica o odlascima na događanja izvan radnog vremena obavješćivala istu putem maila.

35. Iz iskaza tužiteljice i zz tuženika te iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica bila u okviru obavljanja poslova svog radnog mjesta zadužena i za marketing. ZZ. tuženika je iskazao da je marketing bio dio posla tužiteljice, isto je navela tužiteljica, svjedok ĆK je iskazao da je tužiteljica bila zadužena za PR i marketing, a svjedok KK je iskazala da je tužiteljica radila marketing i PR.

36. Iz iskaza zz tuženika ŽK proizlazi da isti nije tužiteljici nalagao tužiteljici odlaske na prezentacije, domjenke i evente te da to nije u prirodi posla tužiteljice, a kad bi ponekad tužiteljica pitala direktora bi li otišla na neki događaj, on bi joj odgovorio da to nema smisla.

37. Sud u naprijed navedenom dijelu iskaz zz tuženika vezano za odlaske tužiteljice na prezentacije i domjenke izvan radnog vremena, a zbog potreba posla, ocjenjuje kao neživotan i neuvjerljiv. Taj iskaz u navedenom dijelu nije suprotan samo iskazu tužiteljice, već i svjedoka ĆK i KK, dok je svjedok BK izjavila da nema saznanja je li tužiteljica bila dužna ići na takva događanja, pri čemu također valja navesti da i iz iskaza zz. tuženika proizlazi da je tužiteljica bila zadužena i za marketing kod tuženika, a iz iskaza tužiteljice i svjedoka ĆK i KK proizlazi da se poslovi vezani za PR i marketing obavljali i na raznim događanjima i prijemima, organiziranima izvan radnog vremena.

38. Iskaze tužiteljice i svjedoka ĆK i KK potvrđuje i dokumentacija koja prileži spisu, odnosno e-mailovi iz kojih je razvidna korespondencija koju je tužiteljica vodila s predstavnicima tvrtki i medija kod kojih je išla na događanja, pri čemu iz iskaza tužiteljice i svjedoka ĆK proizlazi da su se na takvim događanjima obavljali i konkretni radni zadaci, a isto proizlazi i iz e-mail korespondencije. Napominje se da je tužiteljica u svom iskazu u odnosu na neke konkretne tvrtke navela poslove koje je obavljala na takvim događanjima, primjerice išlo se na događanja koje je organizirala Adria Media radi dobivanja više promotivnih članaka, ugovarali su se budući poslovi, reklamne kampanje i promocije, dodjeljivali su se pokloni te se odvijala poslovna suradnja.

39. Slijedom svega naprijed navedenog, utvrđeno je da je u poslove tužiteljice, vezano za PR i marketing, spadao i njezin odlazak na različita događanja, prijeme i domjenke u utuženom razdoblju, odnosno utvrđeno je da na takvim događanjima tužiteljica nije bila privatno, već zbog potreba posla.

40. Iz nalaza i mišljenja vještaka Lidije Tkalec Gradinščak proizlazi da neisplaćeni sati prekovremenog rada tužiteljice, ukoliko se uzme kao prekovremeni rad onaj rad koji proizlazi iz e-mailova i rukom pisanog vremena na računima za taxi službu, iznose 503,09 eura bruto, ako se konvertiraju mjesečni iznosi iz kuna u euro.

41. U navedenom dijelu na nalaz i mišljenje prigovore je imala tužiteljica u smislu da nalaz nije potpun, odnosno da je potrebno uvrstiti i sate rada koji se odnose na odlazak i na dolazak na navedena događanja (poslovne događaje).

42. Vještak je izradila dopunski nalaz i mišljenje vezano za prekovremene sate, sukladno prijedlogu tužiteljice, te je u dopunskom nalazu navela da je plaću za prekovremeni rad utvrdila prema tužiteljičinoj specifikaciji od 16.06.2025., u kojem slučaju prekovremeni rad ako tuženik nije mogao umanjiti vrijednost koeficijenta, iznosi 1.647,96 eura, a ako je 1.483,16 eura, ako se konvertiraju mjesečni iznosi iz kuna u euro.

43. Na ročištu 07.10.2025. vještak je navela da je u dopunskom nalazu i mišljenju koristila isključivo podatke iz specifikacije koju je u svom podnesku prikazala tužiteljica. Neku konkretnu dokumentaciju vezano za te sate iz dopunskog nalaza i mišljenja nije imala. U osnovnom nalazu i mišljenju, kad je utvrđivala sate rada, koristila je račune za taxi i e-mailove kojima se tužiteljica prijavljuje za određeni posao i rukom pisane podatke tužiteljice o odrađenim satima izvan redovnog vremena. U vezi sati koji su obuhvaćeni dopunskim nalazom, takvu dokumentaciju nije imala.

44. Obzirom na očitovanje vještaka na ročištu 07.10.2025., kojim je potvrdila svoje navode iz nalaza i mišljenja, proizlazi da je izračun prekovremenih sati u dopunskom nalazu i mišljenju vještak izvršila isključivo na temelju specifikacije koju je dala u podnesku tužiteljica, a koja nije potkrijepljena dostatnom dokumentacijom, dok je u osnovnom nalazu i mišljenju prekovremene sate utvrdila na temelju računa za taxi usluge kojom se tužiteljica koristila za dolaske i odlaske s događanja, a koji se poklapaju s e-mail korespondencijom tužiteljice putem koje se prijavljivala za određeni posao, dakle prekovremene sate koje je utvrdila u osnovnom nalazu i mišljenju vještak je utvrdila na temelju dokumentacije koja to potkrjepljuje, dok vezano za izračun prekovremenih sati u dopunskom nalazu i mišljenju nema takve dokumentacije, kako je vještak nedvosmisleno iskazala na ročištu 07.10.2025., slijedom čega sud prihvaća u odnosu na utvrđene prekovremene sate i izračun iz osnovnog nalaza i mišljenja.

45. U ovom postupku je utvrđeno da je tužiteljica radila i prekovremene sate i to na način da je odlazila na različita događanja, odnosno prijeme i domjenke organizirane od strane poslovnih partnera tuženika te proizlazi da je na istima tužiteljica obavljala konkretne radne zadatke te je o tome izvješćivala poslodavca putem e-maila, stoga se radi o prekovremenim satima tužiteljice, neovisno o tome što iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je poslodavac davao tužiteljici izravne pisane naloge za odlazak na takva događanja, ali je nedvojbeno prihvatio odlaske na ta događanja od strane tužiteljice, te je o istima tužiteljica obavješćivala poslodavca i navodila što je sve obavila na takvim događanjima, stoga je tuženik tužiteljici dužan isplatiti naknadu za prekovremeni rad u iznosu koji je vještak financijske struke utvrdila u osnovnom nalazu i mišljenju, a u kojem su obračunati samo prekovremeni sati za koje postoji u spisu dokumentacija na temelju koje se može zaključiti da ih je tužiteljica odradila, odnosno računi za taxi usluge koje je tužiteljica koristila, a koji se poklapaju s e- mailovima koje je tužiteljica slala poslodavcu i obavješćivala da se prijavljuje za određeni posao, a što je u svom nalazu i mišljenju navela i vještak Tkalec Gradinščak.

46. Tužiteljici ne pripada naknada za obavljeni prekovremeni rad u visini koju je vještak izračunala u dopunskom nalazu i mišljenju budući je iz dopunskog nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja vještaka utvrđeno da je taj iznos utvrđen na temelju evidencije (rukom tužiteljice pisanih podataka o odrađenim satima izvan redovnog radnog vremena), no ista nije potkrijepljena drugom dokumentacijom koja bi objektivizirala takvu evidenciju tužiteljice. Slijedom navedenog, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice s naslova prekovremenih sati u iznosu od 503,09 eura, na način da su konvertirani mjesečni iznosi prekovremenog rada iz kuna u eure, pri čemu njihov zbroj iznosi 503,09 eura, budući se plaća utvrđuje i isplaćuje na mjesečnoj osnovi. Slijedom navedenog, tužiteljica je odbijena u odnosu na prekovremeni rad s tužbenim zahtjevom za iznos od 1.144,87 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

47. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na svaki mjesečni iznos naknade za prekovremeni rad, ali ista ne teče od 10-. og u mjesecu odnosu na tražbinu za prethodni mjesec, već od 16. -og u mjesecu. Naime, uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće je utvrđeno da je tuženik tužiteljici plaću u cijelosti isplaćivao 15. -og u mjesecu ili kasnije za prethodni mjesec, stoga je s 15.-im u mjesecu u odnosu za tražbinu za prethodni mjesec pao u zakašnjenje. Ugovorom o radu i Pravilnikom o radu nije dospijeće plaće definirano na drugačiji način, odnosno Pravilnikom o radu je određeno da je rok za isplatu plaće do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 44), no tuženik je bio dužan tužiteljici istu isplatiti do 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec.

48.Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a. Međutim, istu je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 503,09 eur iz točke I. izreke ove presude. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

49. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona. Valja navesti da je tužiteljica u pogledu dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva uspjela s 50%, odnosno nije uspjela u dijelu dokazivanja osnove radi isplate razlike bruto plaće, a uspjela je u dokazivanju pravne osnove radi isplate prekovremenog rada, a u pogledu visine uspjela je u omjeru od 4%, što u zbroju iznosi 54%, što podijeljeno s 2 iznosi 27,5%, a tuženik je slijedom navedenog uspio u ovoj parnici uspio u omjeru od 72,5%. Kada se od 72,5% odbije 27,5%, dobije se 45%, u kojem omjeru tuženiku pripada parnični trošak. Tuženiku, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, prema uspjehu u sporu tuženika, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav odgovora na tužbu 100 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 08.03.2021. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak od 21.04.2021. 25 bodova OT (tbr. 8/4), pristup na ročište 03.04.2023. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 10.10.2023. 25 bodova OT (tbr. 9/3), pristup na ročište 11.12.2023. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak od 06.05.2024. 25 bodova OT (tbr. 8/4), pristup na ročište 15.01.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 07.10.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1), dakle ukupno 675 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 1.350,00 eur. Slijedom navedenog, 45% od 1.350,00 eur iznosi 607,50 eura, a uz obračunati PDV to iznosi 759,38 eura, te je to iznos koji je priznat tuženiku kao parnični trošak, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke ove presude.

51. Tuženiku u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 08.03.2021., 08.05.2024. i 10.07.2025., jer nisu bili potrebni za vođenje postupka.

52. Tužiteljici je u parnični trošak priznat plaćeni predujam za financijsko vještačenje od 400,00 eur, budući je provedba ovog dokaza bila neophodna za ishod parnice, slijedom čega je odlučeno kao u toč. IV izreke ove presude.

53. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

54. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. listopada 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku