REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-188/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NOT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Sandri Peharec, odvjetnici u Puli, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne javne rasprave zaključene 2. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužitelji TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VOT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici na 2. suvlasničkom dijelu: 1/6 nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina], upisanom na ime tuženice i to svaki u 1/5 dijela, a tuženica je dužna priznati i trpjeti da se tužitelji u zemljišnoj knjizi uknjiže kao suvlasnici svaki na 1/5 dijela na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada, uz brisanje tog prava s imena tuženice, sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da su tužitelji TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VOT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici na 3. suvlasničkom dijelu: 1/18 nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina], upisanom na ime tuženice i to svaki u 1/5 dijela, a tuženica je dužna priznati i trpjeti da se tužitelji u zemljišnoj knjizi uknjiže kao suvlasnici svaki na 1/5 dijela na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina], uz brisanje tog prava s imena tuženice, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.923,05 eura, sa zateznim kamatama od 31. listopada 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, za iznos od 662,72 eura, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

V Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su naveli u tužbi da su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici kč. br. [katastarska čestica]/ZGR, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica]/ZGR, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojim nekretninama je, kao jedan od suvlasnika, formalno upisana i tuženica, i to u omjerima od 1/6 dijela na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. i 1/18 dijela na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., obje k. o. [katastarska općina]. Suvlasništvo navedenih nekretnina Republika Hrvatska je stekla na temelju zakona i instituta optanske imovine, a u zemljišne knjige je upisana na temelju rješenja Istarske Županije od 14. travnja 2022., koje je doneseno u postupku utvrđivanja statusa imovine HO, a za kojeg je utvrđeno da je bio optant.

1.1. Međutim, predmetne je nekretnine nekada davno u cijelosti kupio ĐO (ŽO) od osobe imena UO. Te nekretnine, zajedno sa susjednima (kč. br. [katastarska čestica] ZGR., kč. br. [katastarska čestica] ZGR., kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]), čine kuću, štalu i dvorište s pripadajućom okućnicom i vrtom. Kuća i štala su sagrađene davno, prije 1900. U štali su prednici tužitelja čuvali ovce i jednu svinju, a vrtovi na susjednim nekretninama su oduvijek obrađivani u poljoprivredne svrhe za osobne potrebe. Navedene činjenice su relevantne zbog toga što se sve nekretnine oduvijek koriste kao cjelina, pa se stoga način korištenja susjednih nekretnina odnosi i na predmetne sporne nekretnine.

1.2. UO bio je otac HO, prednika Republike Hrvatske, zbog čijeg su optantskog statusa sporni suvlasnički dijelovi prešli u vlasništvo Republike Hrvatske. Međutim, takvo knjižno stanje nije istinito jer su nekretnine u cijelosti otuđene od prednika Republike Hrvatske i prije nego što je HO postao optant, pa ta imovina nikada nije ni bila optantska, već vlasništvo tužitelja i njihovih pravnih prednika.

1.3. Naime, sporne nekretnine kupio je ŽO (ĐO pok. ĐO) u svojoj mladosti, a preminuo je 1938. Točna godina kupnje nekretnina nije poznata, ali tužitelji pouzdano znaju da su svi sinovi ŽO rođeni u kući koja je dio kompleksa sastavljenog i od spornih nekretnina. FO imao je tri sina, i to ČO koji je rođen 1892., KO koji je rođen 1896., te AO koji je rođen 1887. Dakle, sporne nekretnine su u posjedu tužiteljevih prednika najranije od 1887., a vrlo vjerojatno i od ranije. Imenovane osobe su u potpunosti bili u posjedu predmetnih nekretnina, a nakon njihove smrti u posjed su ušli njihovi pravni sljednici. Ovdje tužitelji MO, VOT, VO i SO su unuci odnosno praunuci – pravni sljednici iza pok. OO i ČO. Predmetne nekretnine su od davnina u zakonitom, poštenom i mirnom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika. Njihovi pravni prednici bili su u posjedu predmetnih nekretnina otkad tužitelji pamte i znaju za sebe, a pravo na posjed istima nitko nikada nije osporavao, te su se upravo oni, odnosno njihovi pravni prednici, oduvijek smatrali vlasnicima predmetnih nekretnina. Uslijed nerješavanja imovinskopravnih odnosa na predmetnim nekretninama, trenutno stanje u zemljišnim knjigama nije istinito te ono ne odgovara stvarnom vlasničkom i posjedovnom stanju. Tek neposredno prije podnošenja zahtjeva nadležnom državnom odvjetništvu i paralelno s pokretanjem drugih postupaka radi rješavanja imovinskopravnih odnosa s ostalim suvlasnicima, tužitelji su saznali da knjižno stanje spornih nekretnina nije istinito. Naime, od davnina, a najmanje od 1890-tih godina (za života pok. OO), tužitelji i njihovi pravni prednici koriste predmetne nekretnine u cijelosti i nesmetano, što dokazuje i činjenica da su u cijelom tom periodu na navedenom području izgradili objekte i da su predmetne nekretnine u potpunosti održavali kao svoje. Tim više, svi ostali suvlasnici priznali su tužiteljima pravo vlasništva i bez ikakvih prigovora prenijeli na njih svoje suvlasničke dijelove, osim pok. BO, čiji će zakonski nasljednici učiniti isto čim se završi ostavinski postupak. Te osobe su postupile na opisani način jer su tužitelje oduvijek smatrali jedinim vlasnicima tih nekretnina. Pravni prednici tužitelja su, dakle, zaposjeli predmetne nekretnine čiji su sporni suvlasnički dijelovi upisani na ime Republike Hrvatske, te su više od 120 godina u cijelosti i nesmetano koristili predmetna zemljišta, pri čemu ih nitko u tome nije nikada smetao niti im prigovarao. Iz svega navedenog, proizlazi da su tužitelji, putem svojih pravnih prednika, stekli pravo (su)vlasništva nad spornim suvlasničkim dijelovima predmetnih nekretnina, slijedom čega predlažu da sud nakon provedenog postupka prihvati njihov tužbeni zahtjev usmjerena na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama upisanim u izreci.

2. Tužba je inicijalno podnesena od strane MO, NOT, VO i SO.

2.1. U tijeku postupka preminula je tužiteljica MO pa je rješenjem poslovni broj P-705/2022-28 od 6. veljače 2024. utvrđen prekid postupka. Rješenjem poslovni broj P-705/2022-31 od 13. studenog 2024. postupak je nastavljen, a istog su preuzeli zakonski nasljednici pokojne MO i ĆO, koji su stupili na mjesto tužitelja, pored NOT, VO i SO.

3. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu budući da iz tužbe i dokaza priloženih tužbi ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, tijekom upravnog postupka je utvrđeno da su predmetne nekretnine imovina optanta pa je neosnovana tvrdnja tužitelja da te nekretnine nisu bile optantska imovina, već vlasništvo tužiteljevih pravnih prednika. Tvrdi da tužitelji ne posjeduju niti jedan dokument odnosno ispravu kojom dokazuju sporno pravo. Osporava poštenje tužitelja i njihovih prednika, jer iz navoda tužbe proizlazi da su znali da koriste tuđe nekretnine, a nepošteni posjed ne može konvalidrati.

3.1. Nadalje, s obzirom na to da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, u konkretnom slučaju imaju se primijeniti pravna pravila OGZ-a (paragrafi 1452-1477), prema kojima tužitelj treba dokazati da je preko svojih pravnih prednika bio u kvalificiranom posjedu nekretnina duže od 40 godina do 6. travnja 1941. (vrijeme dosjelosti), što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema tada važećim pravilima OGZ-a.

3.2. Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. brisao je odredbu čl. 29. koja je izrijekom propisivala da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/03, 153/09, 143/12 i 152/14) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. faktično je vratio u naš pravni sustav pravila o dosjelosti bivšeg OGZ-a. Tako je odredbom čl. 388. st. 4. istog Zakona propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa vrijeme proteklo prije tog dana. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-58/1997, U-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U- I-1054/1997 od 17. studenog 1999. ukinute su odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje su omogućavale retroaktivnu primjenu roka dosjelosti na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. U obrazloženju svoje odluke Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnome je naveo da su posjednici stvari na nekretninama u društvenom vlasništvu znali da te nekretnine nisu sposobne za dosjedanje, da su to znale i osobe koje su imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na tim nekretninama pa da nisu imale nikakvu opasnost gubitka tih nekretnina zbog dosjedanja te da zbog toga nisu morali koristiti odgovarajuća sredstva radi zaštite svojih prava, a da bi se stoga moglo dogoditi da netko zbog toga izgubi neko svoje imovinsko pravo. Također je obrazložio da odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ima i retroaktivno djelovanje te da se i zbog toga ne može primijeniti. Nadalje, odluka Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske (zahtjev 35298/04) od 11. lipnja 2009. odnosi se samo na slučajeve u kojima je utvrđenje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu dosjelošću ostvareno i utuženo u razdoblju između 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV, a što ovdje nije slučaj. Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, uz naknadu troška parničnog postupka tuženici.

4. U tijeku postupka pročitana je cjelokupna dokumentacija u spisu, izveden je dokaz uviđajem i mjerničnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tinu Verbancu iz društva Veting d.o.o., saslušani su svjedoci LO, JO, DO te parnične stranke VOT, VO i SO.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su osobno i putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretninama kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. i kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., obje k. o. [katastarska općina], koje su na skici lica mjesta iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka mjernične struke (list 159 spisa) označene oker bojom, a u naravi predstavljaju prostoriju s ognjištem i tavan (kč. br. [katastarska čestica]/ZGR.) te dvorište (kč. br. [katastarska čestica]/ZGR.).

6.1. Točnije, zahtijevaju utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom udjelu tuženice (1/6 dijela kč. br. [katastarska čestica]/ZGR i 1/18 dijela kč. br. [katastarska čestica]/ZGR, obje k. o. [katastarska općina]), jer su u preostalom dijelu i sami upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina.

7. Uviđajem i mjerničnim vještačenjem identificirane su predmetne nekretnine te je utvrđeno da je kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisana kao zgrada, a u katastru zemljišta kao kuća površine 24 m2, dok u naravi predstavlja prostoriju s ognjištem u prizemlju i tavan. Nekretnina kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina] je u zemljišnoj knjizi upisana kao zgrada, u katastru zemljišta kao dvorište površine 171 m2, a u naravi predstavlja dvorište. Navedene nekretnine, s parcelama 224/1 ZGR., 224/2 ZGR. i 221/2 ZGR. čine cjelinu (dvije zgrade i dvorište) na adresi [adresa], što je prema kopiji katastarskog plana nove izmjere (koja je nastala 70-ih godina prošloga stoljeća) označeno katastarskim brojem 6020. Sve opisane nekretnine prikazane su na skici lica mjesta na listu 159 spisa, fotografijama na listu 160 spisa te kopiji katastarskog plana nove izmjere na listu 161 spisa.

7.1. Na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tina Verbanca stranke nisu imale primjedbi, a istog i sud prihvaća kao stručnog i objektivnog.

8. U zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetnih nekretnina dolaze upisani tužitelji i tuženica, s time da suvlasnički udio tuženice na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina] iznosi 1/6, a na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. Rakalj 1/18.

8.1. Nije sporno da se tuženica upisala kao suvlasnik predmetnih nekretnina na temelju rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-942-03/22-01/20, Urbroj: 2163-24-02/14-22-12 od 14. travnja 2022. (list 79-83 spisa), kojim je utvrđeno da su predmetni suvlasnički dijelovi od 1/6 dijela kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. i 1/18 dijela kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina], na dan 18. prosinca 1954. kao imovina optanta HO pok. UO postali društveno vlasništvo.

9. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama (list 111-113 spisa) utvrđeno je da su navedene čestice od osnutka katastarskog operata 1952. bile upisane u posjedovni list 109 na posjednike VO, pok. ŽO, ŽO, ČO i HO. Promjenom provedenom 1956. na temelju Zapisnika izlaganja katastarskih podataka r. broj 109, posjedovni list mijenja naslovnu stranu i glasi na ime posjednika ČO pok. ŽO (otac tužiteljice ŠO i djed tužitelja VO, SO, NO i ĆO). Promjenom provedenom 1975. po službenoj dužnosti posjedovni list mijenja naslovnu stranu i glasi na ime posjednika ŠO i djece. Promjenom provedenom 2006., po službenoj dužnosti, a na temelju rješenja o nasljeđivanju broj Z-4916/01, kao posjednici kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. upisani EO u 1/6 dijela, GO u 4/6 dijela i HO u 1/6 dijela, a posjednici kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. upisani EO u 1/18 dijela, GO u 4/18 dijela, HO u 1/18 dijela i FO u 12/18 dijela. Promjenom provedenom 2011., po službenoj dužnosti, a na temelju rješenja o nasljeđivanju broj Z-4934/11, kao posjednici kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. upisani EO u 1/6 dijela, PO u 1/6 dijela, JO. N u 2/6 dijela, ZO pok. N u 1/6 dijela i HO pok. UO u 1/6 dijela. Promjenom provedenom 2015., po službenoj dužnosti, a na temelju rješenja o nasljeđivanju broj Z-9563/14, kao posjednici kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. upisani EO u 1/6 dijela, HO V u 2/18 dijela, SOT u 1/18 dijela, JO pok. N u 2/6 dijela, ZO. N u 1/6 dijela i HO pok. UO u 1/6 dijela.

10. Na okolnost posjedovnog stanja predmetnih nekretnina iskazivali su svjedoci LO (rođen 1951.), JO (rođen 1946.), DO (rođena 1948.) te parnične stranke VOT (rođena 1936.), VO (rođen 1966.) i SO (rođena 1951.).

10.1. Svjedok LO, star 72 godine, daljnji rođak tužitelja, u svom je iskazu naveo da nikad nije stanovao u [adresa], ali da su mu roditelji rodom iz [adresa] pa je često tu dolazio. Njegov djed je bio ŽO, koji je rođen 1888., i kad god bi prolazili pored kč. br. [katastarska čestica]/ZGR, majka bi mu govorila da je to bilo od njegovog djeda, a pritom je mislila na cijelu kućicu (uključujući kč. br. [katastarska čestica] ZGR., kč. br. [katastarska čestica] ZGR.), a ne samo na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR). Kada ju je pitao zašto onda oni nemaju tu svoj dio, majka bi mu govorila da je njegov djed to pustio svojem bratu IO, a zauzvrat je dobio od njega građevinski materijal s kojim je u blizini izgradio kuću. Ne zna točno kada je to bilo, možda 1940-ih godina, što pretpostavlja jer je djed umro 1953. Sve što iskazuje je saznao od svoje pokojne majke. U predmetnoj kućici rođen je njegov djed, ali i njegov otac (pradjed svjedoka). Koliko on zna, tužiteljima nitko nije osporavao vlasništvo ni posjed, niti ih ograničavao u vršenju vlasničkih ovlasti. Njegov djed ŽO imao je desetero djece, pretpostavlja da ne bi svi stali u tu kućicu pa da se zato na opisani način dogovorio s bratom. Njegov djed je imao dva brata, HO i ČO, misli da RO nije imao djece. On je u [adresa] dolazio kao dijete, njegovi roditelji imali su kuću u blizini, točnije njegov djed je napravio kuću upravo materijalom kojeg je dobio od brata i u toj kući je 1931. rođena njegova majka.

10.2. Iz iskaza svjedoka JO, starog 77 godina i rođenog u [adresa] u blizini spornih nekretnina, proizlazi da je u kućici na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., kč. br. [katastarska čestica] ZGR. i kč. br. [katastarska čestica] ZGR. živio jedan stariji čovjek sa suprugom S. Nisu mu poznate okolnosti vezane za predmetnu nekretninu, ali je naveo da je prije nekih godinu dana bio pozvan na ostavinsku raspravu zajedno s cijelom obitelji (braćom i sestrama), iz razloga što je na toj parceli bio upisan neki JO. Nije mu poznato iz kojeg razloga je JO bio tu upisan tu pa se odrekao nasljedstva i to je sve što zna. Cjelina na kojoj se nalaze predmetne nekretnine se u selu uvijek zvala Tonkini, a ime je dobila po ŽO.

10.3. Svjedokinja DO, supruga svjedoka JO, u svom je iskazu navela da joj je suprugova majka uvijek govorila da obitelj JO nema ništa s predmetnim nekretninama, jer je to od strane djela ili pradjeda njenog supruga prodano, o čemu nema zapisa. Dakle, svekrva joj je rekla da to pripada obitelji CO. Osobno je poznavala oca CO i zna da je on tu stanovao. Koliko je njoj poznato, nitko nije osporavao da je obitelj CO vlasnik cijele parcele, ali je čula da kćer pokojnog NĆ tužiteljima ne želi potpisati da su oni vlasnici jer želi novac. Na upit poznaje li HO, odgovorila je da poznaje dva HO odnosno VĆ, jedan je suprugov brat koji živi u [adresa], a drugi je bio brat suprugova oca, on je živio u [adresa] i preminuo je te nije polagao nikakva prava na predmetne nekretnine.

10.4. Tužiteljica VOT u svom je iskazu navela da je kč. br. [katastarska čestica]/ZGR zajedno s kč. br. [katastarska čestica] ZGR. i kč. br. [katastarska čestica] ZGR uvijek predstavljala jednu cjelinu, točnije kuću. U prostoriji na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR su kuhali, a u susjednoj prostoriji na kč. br. [katastarska čestica] ZGR spavali. Poznato joj je da je njen djed ŽO tu kuću kupio od jedne osobe koja se prezivala VĆ, ali to nikada nije upisano. Svoja saznanja o predmetnoj nekretnini crpi iz onoga što su joj pričali djed, otac i barba. Predmetne nekretnine su se uvijek zvala Ć po njenom djedu ŽO i to je jedino mjesto u selu s tim nazivom. Ona je rođena u predmetnoj nekretnini i tu je stanovala do svoje desete godine, kada je s tetom i barbom koji su preuzeli brigu o njoj otišla u podstanare, dok je njen otac ostao u kući, gdje je živio do svoje smrti 1972. Nakon njegove smrti u kući je nastavila živjeti očeva druga žena S; živjela je tamo možda narednih 10-ak godina nakon čega je kuća zatvorena, a tužiteljica ju je nastavila održavati zajedno s njenim bratom, pokojnim SĆ (otac tužitelja VO). Nitko izvan njihove obitelji nije dolazio u tu kuću, niti je održavao, a pogotovo im nije osporavao pravo vlasništva nekretnine u cijelosti. Poznato joj je da su u prošlosti potomci njenog djeda, IO s braćom ŽO i RO, odlučili podijeliti tu nekretninu i tada je ŽO rekao njenom ocu da mu prepušta tu nekretninu jer je on svoj dio dobio. RO nije imao djece pa je također svoj dio prepustio njenom ocu IO. Između ŽO i VĆ koji mu je prodao kuću nije bilo rodbinske veze.

10.5. Tužitelji VO i SO su se u cijelosti pridružili iskazu njihove tetke, tužiteljice NOT. SO je dodala je da je njen pokojni djed za života podmirivao sve obveze koje terete tu nekretninu i uvijek se žalio na visoke poreze. Nitko im nikada nije osporavao ili ograničavao pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Njezina majka ĆĆ je bila najstarija od svojih braće i sestara, u kući je živjela od svog rođenja 1924. do 1940., kada je otišla u [adresa], a u kući je ostao njezin otac s novom ženom S i sinom SĆ (ocem tužitelja VO).

11. Sud je iskaze saslušanih svjedoka ocijenio istinitim jer su iskazivali međusobno suglasno, u skladu sa stanjem na terenu te po ocjeni ovoga suda na objektivan i uvjerljiv način. Svjedoci JO i DO nisu u sredstvu s tužiteljima te nemaju interes za ishod ovog postupka, a s obzirom na vrijeme rođenja i činjenicu da su oboje rođeni u [adresa] u blizini predmetnih nekretnina, poznate su im pravno relevantne činjenice u ovom postupku, odnosno okolnosti vezane za posjedovno stanje predmetnih nekretnina. Ujedno, svjedok JO je bio pozvan na ostavinsku raspravu, ali se odrekao nasljedstva znajući da obitelj JO ne polaže prava na predmetnu nekretninu, koja je još u prošlosti prodana predniku drugotužiteljice. Svjedoku LO također su poznate okolnosti vezane za posjedovno stanje predmetnih nekretnina jer je rodbinski povezan s tužiteljima te je iz priča svojih predaka (majke) saznao da je predmetnu nekretninu njegov djed ŽO prepustio svom bratu IO, predniku tužitelja.

11.1. Istinitim su ocijenjeni i iskazi tužitelja s obzirom na to da su iskazivali uvjerljivo, logično i suglasno s iskazima saslušanih svjedoka.

12. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su predmetne nekretnine od uvijek predstavljale cjelinu (zajedno s kč. br. [katastarska čestica] ZGR. i kč. br. [katastarska čestica] ZGR. koje nisu predmet spora) te su se kao cjelina prenosile među prednicima tužitelja. Na temelju iskaza svjedoka i saslušanih stranaka utvrđeno je da je predmetne nekretnine kupio još FO, djed tužiteljice ŠO, po kojem su predmetne nekretnine u selu nosile ime ("Tonkini"). On je umro 1938. u 78 godini života (što znači da je rođen 1860. ili 1861. – list 128 spisa), imao je tri sina (ŽO, IO i RO), a koji su predmetne nekretnine (kao cjelinu) nakon očeve smrti međusobno podijelili na način da su prepuštene IO (ocu tužiteljice ŠO i djedu ostalih tužitelja), što proizlazi i iz povijesti promjena na katastarskim česticama (list 111 spisa), smrtovnice ŽO (list 128 spisa) u kojoj je konstatirano da je upravo IO preuzeo u posjed ostaviteljevu imovinu, te o čemu suglasno iskazuju svjedok LO (unuk ŽO, brata IO) i tužiteljica ŠO, kojima je navedeno poznato iz priča njihovih roditelja. IO živio je u predmetnoj nekretnini do svoje smrti 1972., a u istoj su se rodila i njegova djeca, i to tužiteljica ŠO (rođena 1936.) i TĆ (rođena 1924. – list 125 spisa), majka tužiteljice SO. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužiteljima, odnosno njihovim prednicima nitko nije osporavao pravo na posjed niti ih na bilo koji način sprječavao ili ograničavao u vršenju vlasničkih ovlasti. Na temelju svega navedenog sud zaključuje da su pravni prednici tužitelja bili samostalni, istiniti i pošteni posjednici, koji nisu znali niti imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed sve do 2022. kada su počeli rješavati imovinsko pravna pitanja i utvrdili da je na dijelu predmetnih nekretnina upisan HO (optant) te su pokrenuli postupak pred Uredom državne uprave u Istarskoj županiji radi utvrđivanja statusa imovine. Tuženica nije s uspjehom osporila utvrđenu kvalitetu njihova posjeda.

12.1. Sud nije mogao utvrditi točno vrijeme početka posjedovanja, ali je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da su predmetne nekretnine u posjedu obitelji tužitelja najkasnije od 20-ih godina prošloga stoljeća, odnosno najkasnije od 1924. kada je u njima rođena TĆ (majka tužiteljice SO), kao najstarije dijete IO (oca i djeda tužitelja), koji je predmetne nekretnine naslijedio od svoga oca ŽO (na temelju sporazuma postignutog sa svojom braćom ŽO i IO). Naime, iz iskaza tužiteljice SO, kojeg je sud prihvatio istinitim u cijelosti, utvrđeno je da je njena majka rođena u predmetnoj nekretnini, pa se datum njenog rođenja (**.**.1924. – list 125 spisa), u nedostatku drugih dokaza o posjedovanju prije tog datuma, uzima kao početak posjedovanja.

13. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva na osnovi zakona predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužitelji zasnivaju svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost prava vlasništva je stjecanje tog prava neprekidnim izvršavanjem njegovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme. Dosjelost pretvara faktičnu vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo. Posjednik izvorno-originarno, na temelju zakona, stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme.

13.1. Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a prema st. 3. istog zakonskog članka rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2., ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

14. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.), koji rok je nakon 1945. skraćen na 20 godina, a za nekretnine posebnih kategorija vlasnika (države, crkve, općina) 40 godina (prema paragrafu 1472.). Prema istim mjerodavnim pravnim pravilima dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu koji pak mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda proizlazi iz okolnosti da dosjedatelj ne priznaje višu faktičnu vlast neke druge osobe, već stvar drži kao svoju, a istinitost posjeda je manifestirana iz činjenice da nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja.

14.1. S obzirom na to da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina tek 18. prosinca 1954. (list 79-83 spisa), do kada su predmetne nekretnine bile upisane kao vlasništvo fizičke osobe (HO, pok. UO, [adresa]), tužiteljima je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do prosinca 1954. bilo potrebno vrijeme dosjedanja od 20 godina i taj je uvjet u postupku utvrđen ispunjenim.

14.2. Naime, uzimajući u obzir da tužitelji (osobno i putem prednika) predmetne nekretnine posjeduju najkasnije od 13. ožujka 1924., to su se do 18. prosinca 1954. stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, iz čega proizlazi da predmetne nekretnine nisu ni prešle u vlasništvo Republike Hrvatske, jer su se do tog trenutka ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist tužitelja, odnosno njihovih prednika.

15. Valjalo je, stoga, prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću i odlučiti kao u točkama I i II izreke presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Tužitelji su uspjeli u sporu, pa im je tuženica dužna naknaditi troškove postupka u cijelosti. Primjenom iste zakonske odredbe, tuženici ne pripada pravo na trošak pa je njen zahtjev za priznanje parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

16.1. Tužitelji su u ovoj pravnoj stvari bili zastupani po punomoćniku odvjetniku pa im, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 663,61 eura, pripada iznos od po 50 bodova za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr 32. u vezi sa 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), za sastav tužbe (Tbr. 7.1 Tarife), za sastav podnesaka 26. travnja 2023., 28. prosinca 2023., 5. veljače 2024. i 18. rujna 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 12. rujna 2023. i 27. studenog 2023. (Tbr. 9.1. Tarife),

1 0

kao i iznos od 12,5 bodova za sastav podneska od 27. veljače 2023. (Tbr. 8.4. Tarife), ukupno 412,50 bodova, što uvećano za 30 % za zastupanje četvero tužitelja (Tbr. 40.1. Tarife) iznosi 536,25 bodova, što uzimajući vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54. Tarife) iznosi 1.072,50 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 268,13 eura (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 1.340,63 eura. Nadalje, tužitelju pripada 50 bodova za zastupanje na ročištu 2. lipnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za 40 % zbog zastupanja petero tužitelja (nakon nastavka postupka) iznosi 70 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 140,00 eura, a dodatno uvećano za PDV 175,00 eura. Dakle, tužiteljima je na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u iznosu od 1.515,63 eura.

16.2. Dodatno, tužiteljima je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 26,54 eura, a tužitelji imaju mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 13,27 eura).

16.3. Također, priznat im je trošak uplaćenog i utrošenog predujma za uviđaj i vještačenje u iznosu od 380,88 eura, dok će im neutrošeni predujam od 219,12 eura biti vraćen.

16.4. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak koji je dosuđen tužiteljima iznosi 1.923,05 eura. Tužiteljima pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

16.5. U preostalom dijelu, u iznosu od 662,72 eura (tužitelji su zahtijevali iznos od 2.585,77 eura), zahtjev tužitelja je odbijen kao previsoko postavljen i neosnovan. Tužiteljima ne pripada trošak sastava podnesaka od 11. travnja 2023. i 28. studenog 2024. jer navedeni podnesci u smislu čl. 155. ZPP nisu bili potrebni za vođenje parnice.

U Puli 30. listopada 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

1 1

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćnici, uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici putem ODO Pula-Pola