Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-81/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Hrvatske gospodarske komore, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587, kojeg zastupa punomoćnik Josip Pažin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 12690/2020 od 29. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja Hrvatske gospodarske komore i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12690/2020 od 29. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja Hrvatske gospodarske komore za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, klasa: 122-01/20-01/2, urbroj: 311-02-02-00-20-114 od 17. kolovoza 2020. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao.

II. Nalaže se tuženoj, Hrvatskoj gospodarskoj komori, vratiti tužitelja, NČ na rad na poslove Višeg stručnog savjetnika ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužitelja, u roku od 15 dana.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika dana 2. listopada 2017. broj I-21-37/4, izmijenjenog Aneksom br. II, raskinut s danom 9. ožujka 2021. uz obvezu tuženika da naknadi tužitelju štetu radi sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 4.075,47 eura (30.706,65 kn) u roku od 15 dana."

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude, pravodobno se žali tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53//91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP). Stoga tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik zahtjeva dosudu troška sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) smatra da su žalbeni navodi tuženika neosnovani te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, a ni razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, u vezi sa člankom 220. stavkom 2. ZPP, na koju sadržajem žalbe upire tuženik, a zbog odbijanja dokaznih prijedloga tuženika. Prvostupanjski sud nije provodio daljnje dokaze na okolnost materijalnopravnih razloga za otkaz jer je radi utvrđenih formalnopravnih nedostataka, pobijana odluka o otkazu nedopuštena, pri čemu je sud iz navedenih razloga odbio provođenje daljnjih dokaza za saslušanjem svjedoka ZČ, tužitelja, svjedoka VČ, te provođenje financijskog vještačenja, kao nepotrebnih, što prihvaća i ovaj sud.

7.1. Na temelju odredbe članka 220. stavka 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti zahtjeva stranaka, odnosno ako činjenice na koje se predlaže provođenja tih dokaza nisu odlučne za ocjenu osnovanosti, odnosno neosnovanosti tvrdnje stranaka.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP, u vezi sa člankom 8. ZPP, kako to neosnovano sadržajno u žalbi navodi tuženik, budući da je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava. To, što tuženik ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je iz provedenih dokaza trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi da proizlazi, nije povrijeđeno niti jedno pravo tuženika.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020. pa tužitelj zahtjeva vraćanje na isto radno mjesto ili drugo odgovarajuće mjesto sukladno znanju. Predmet postupka je i protutužbeni zahtjev tuženika kojim zahtjeva sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog između tužitelja i tuženika 2. listopada 2017. broj I-21-37/4, izmijenjenog Aneksom broj II, uz obvezu tuženika da nadoknadi tužitelju štetu radi sudskog raskida ugovora o radu.

10. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. listopada 2017. broj I-21-37/4, izmijenjenog Aneksom broj II Ugovora o radu od 26. listopada 2017., a radio je na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika,

- da je Odluku o otkazu od 17. kolovoza 2020. (dalje: Odluka) tužitelj zaprimio 9. studenoga 2020.,

- da je protiv iste tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 23. studenoga 2020. te da se na isti tuženik nije očitovao,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena sudu 22. prosinca 2020. u rokovima iz članka 133. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR).

11. Među strankama je sporno je li tuženik prilikom donošenja Odluke o otkazu tužitelju postupio u skladu sa člankom 127. ZR i člankom 150. ZR, odnosno je li na valjan način proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća, a sporno je i to je li Odluka osnovana i iz materijalnopravnih razloga, koji se u istoj navode kao razlozi otkazivanja tužitelju te je li posljedično tome, osnovan i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad, kao i je li osnovan protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu.

12. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da iz obrazloženja Odluke proizlazi da je zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga došlo do utvrđivanja viška radnika kod tuženika,

- da je o navedenom tuženik dostavio obavijest sindikalnom povjereniku, koji je po okončanju savjetovanja dostavio svoje očitovanje 30 srpnja 2020. U Odluci tuženik navodi da je prilikom utvrđivanja viška radnika vodio računa o socijalnim kriterijima svakog radnika, propisanih člankom 115. stavkom 2. ZR,

- da je uvidom u dopis poslodavca sindikalnom povjereniku CČ od 24. srpnja 2020. (stranice 90 do 93 spisa) utvrđeno da tuženik u istom navodi kako dostavlja podatke vezane za namjeravanu odluku poslodavca o utvrđivanju kolektivnog viška radnika i poslovno uvjetovanom otkazivanju ugovora o radu za radnike navedene u priloženoj tablici, navodeći osnovne razloge zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom dijela radnika. Pritom se dostavlja podatak o ukupnom broju zaposlenika kod tuženika, dok su kriteriji izbora radnika za čijim radom bi mogla prestati potreba, kao i podaci o iznosu i načinu obračuna otpremnina radnicima navedeni paušalno, tj. općenito za sve radnike, a ne pojedinačno za svakog radnika. U odnosu na podatke o broju, zvanju i radnim mjestima radnika, za čijim bi radom mogla prestati potreba, upućuje se u dopisu na priložene tablice,

- da iz priloženih tablica proizlazi da su navedena imena radnika, a uz njih organizacijska jedinica, datum zaposlenja, status, radno mjesto, stručna sprema, staž, datum rođenja, broj uzdržavanih osoba, invalidnost, ima li status hrvatskog branitelja, sindikalni povjerenik, a tako i za tužitelja,

- da je izvršen uvid u očitovanje sindikalnog povjerenika CČ od 30. srpnja 2020. (stranice 71 i 72 spisa),

- da iz iskaza svjedoka CČ proizlazi da je u vrijeme donošenja Odluke obavljao funkciju sindikalnog povjerenika, nije postojalo radničko vijeće, da je u to vrijeme osim tužitelja otkaz dobilo preko sto radnika tuženika, a razlozi za otkaz bili su reorganizacija poslovanja, covid, potres te smanjenje ljudskih potencijala, da je tuženik od njega kao sindikalnog povjerenika pisanim putem zatražio savjetovanje dopisom od 24. srpnja 2020. (stranice 90 do 93 spisa), da mu je uz taj dopis poslodavac dostavio popis svih zaposlenika kojima se namjerava otkazati ugovor o radu, podatke kao što su datum rođenja, godine starosti, broj uzdržavanih osoba, invalidnost i dr., da je na tom popisu bio i tužitelj, da se on kao sindikalni povjerenik očitovao poslodavcu dopisom od 30. srpnja 2020. (stranice 71 do 72 spisa), da je provedeno samo jedno savjetovanje s njim kao sindikalnim povjerenikom za sve radnike te se radi o dopisu i odgovoru koji je naveo, da namjeravanu odluku o otkazu tužitelju konkretno nije vidio, ona mu nije dostavljena, da nije provedeno posebno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom prije otkaza samom tužitelju u pogledu namjeravane odluke o njegovom otkazu, da mu, kako nije vidio namjeravanu odluku o otkazu tužitelju, nije poznato koji su točno otkazni razlozi navedeni u toj namjeravanoj odluci za tužitelja, niti koji je otkazni rok, eventualna otpremnina i drugo, da je bilo jedino provedeno savjetovanje za sve radnike sveukupno, dok se nisu savjetovali prije donošenja pojedinačnih odluka o namjeravanom otkazu svakom pojedinom radniku pa tako ni tužitelju, da je to bio samo jedan načelni inicijalni odgovor, da se inače uvijek za svaku namjeravanu odluku o otkazu za svakog pojedinog radnika znalo tražiti očitovanje sindikata odnosno suglasnost tj. savjetovanje, a zašto to nije traženo u ovom slučaju za radnike pa tako i za tužitelja pojedinačno, ne zna, da neki radnici koji su se nalazili na tom popisu nisu dobili otkaz, da su na savjetovanju došle tablice koje prileže spisu na stranici 76, a konačne tablice prije otkaza on nije vidio,

- da je prvostupnjski sud odbio provođenje dokaza za saslušanjem svjedoka ZČ, svjedoka VČ i tužitelja te provođenje financijskog vještačenja, kao nepotrebnih, a predloženih na okolnost materijalnopravnih razloga za otkaz, budući je utvrdio formalnopravne nedostatake u postupku savjetovanja.

13. Stoga na temelju utvrđenoga, prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev, tužitelju dosudio parnični trošak, dok je odbio protutužbeni zahtjev i zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, sve iz razloga navedenih u pobijanoj odluci.

14. Prema odredbi članka 115. stavka 1. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog i u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

14.1. Autonomno pravo svakog poslodavca organizirati proces rada na način da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, to stoga isti može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da li je za određenim radnicima prestala potreba. U konkretnom bi slučaju poslovno uvjetovani otkaz tužitelju bio dopušten samo ukoliko je tuženik kao poslodavac prije donošenja pobijane odluke o otkazu proveo postupak u skladu s odredbama ZR o prethodnom savjetovanju s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom, a sukladno odredbama članka 127. i članka 150. ZR.

15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pobijana Odluka nedopuštena jer tuženik nije u skladu s odredbom članka 150. stavak 1. ZR proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom kod tuženika o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju, već jedino spomenuto savjetovanje u svrhu otklanjanja ili smanjenja broja kolektivnog viška radnika u smislu odredbe članka 127. ZR, a pravilno je i utvrđenje suda da tuženik prije donošenja Odluke nije vodio računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR.

16. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja u gore navedenom pravcu sud prvog stupnja naveo je jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud i u kojima je sadržan odgovor na sve žalbene navode, a na koje razloge se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženika pa su neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na pogrešno i/ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer su izraz subjektivne ocjene provedenih dokaza.

17. Naime, pogrešno tuženik smatra da je time što je u svojem dopisu od 24. srpnja 2020., koji je upućen sindikalnom povjereniku CČ, a u čijem prilogu se nalazila tablica u kojoj su navedeni podaci o radnicima, koje se željelo proglasiti kolektivnim viškom i u odnosu na koje se namjeravalo donijeti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu pa tako i za tužitelja, postupio u skladu s odredbom članka 150. stavak 1. ZR, sve to neovisno o očitovanju sindikalnog povjerenika na taj dopis jer je tuženik potonjim dopisom, kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, postupio jedino u skladu sa svojom obvezom savjetovanja radi otklanjanja ili smanjenja broja kolektivnog viška radnika, u smislu odredbe članka 127. stavak 1. ZR. Time nije bila isključena njegova obveza da neovisno o potonjem dopisu provede u skladu s odredbom članka 150. stavka 1. ZR posebno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju.

18. Odredbom članka 150. stavka 1. ZR propisano je da se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika, pod kojom se prema odredbi članka 150. stavka 3. točke 2. ZR smatra i odluka o otkazu, mora savjetovati s radničkim vijećem (ili sindikalnim povjerenikom članak 153. stavak 3. ZR) o namjeravanoj odluci te da mora radničkom vijeću ili sindikalnom povjereniku dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

19. Budući da se odluka o poslovno uvjetovanom otkazu donosi nakon savjetovanja koje je propisano odredbom članka 127. stavak 1. ZR te da je riječ o različitim odlukama, to je tuženik kao poslodavac bio dužan savjetovati se sa sindikalnim povjerenikom o svakoj odluci o otkazu ugovora o radu pa dakle i namjeri da tužitelju otkaže ugovor o radu, posebno imajući u vidu da je kod tuženika kao poslodavca zbog proteka vremena moglo doći i do promjene okolnosti odlučnih za predmetnu odluku, a u konkretnom slučaju tuženik nije postupio u skladu s navedenom obvezom.

20. Identično pravno shvaćanje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev 3378/2018-2 od 25. veljače 2020., kojim prema odredbi članka 150. stavka 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem (sindikalnim povjerenikom) o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, dok prema stavku 2. u slučaju iz stavka 1. članka 150. ZR, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanaka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje, dok prema stavku 4. podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke (isto i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2225/2018 od 19. svibnja 2020.)

21. Stoga je pravilnom primjenom prethodno navedenih odredaba ZR prihvaćen tužbeni zahtjev.

22. I u odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao jasne i odlučne razloge, a neosnovanim žalbenim razlozima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalbeni navodi tuženika kojima navodi "da je ovo drugi krug utvrđivanja kolektivnog viška radnika kod tuženika, kroz koje postupke je iz poslovno uvjetovanih razloga otkazano gotovo dvjesto ugovora o radu te da radi toga ni na koji način nije u mogućnosti osigurati radno mjesto tužitelju", nisu od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda o protutužbenom zahtjevu.

23. Nadalje, tuženik se poziva u žalbi na presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5290/2021 od 15. siječnja 2024. Na ove neosnovane žalbene navode valja odgovoriti tuženiku da je pravilno prvostupanjski sud odbio provođenje dokaza predloženih po tuženiku i za takvu odluku u pobijanoj presudi dao jasne i odlučne razloge, navodeći pritom, osim utvrđenih formalnopravnih propusta u postupku savjetovanja, da su razlozi za sudski raskid ugovora o radu neosnovani i nedokazani, osobito imajući na umu da radno mjesto („viši stručni savjetnik“) s kojeg je tužitelj dobio otkaz i dalje postoji kod tuženika te da je tužitelj, obzirom na dob (58 godina) i uzdržavane članove obitelji, iskazao interes nastaviti radni odnos kod tuženika, što prihvaća i ovaj sud.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi, pri čemu su tužitelju priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka, a koju odluku tuženik niti ne osporava određenim obrazloženim razlozima, već kao posljedicu njegovog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.

25. S obzirom na sve navedeno, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana te je uz primjenu odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to mu stoga nije dosuđen trošak žalbenog postupka (sastav žalbe i pristojba na žalbu) pa je uz primjenu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, u vezi sa člankom 166. stavkom 1. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Sisku 30. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić