REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2578/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Inga Bošnjak, odvjetnici iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv I tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Ulica Stjepana Širole 4, Zagreb zastupan po punomoćnici mr. sc. KK, [adresa] iz [adresa] i II tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, zastupan po Ivi Pezić odvjetnici u OD Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika I i II tuženika, s danom 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se I.- tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., i II. -tuženiku HOK-osiguranje d.d., solidarno isplatiti tužitelju Adriatic osiguranje d.d., iznos od 864,99 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.02.2022. do 31.12.2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, kao i solidarno mu naknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi I-tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.312,50 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. listopada 2025. do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana dok se za zatezne kamate preko niže kamatne stope do potraživane više kamatne stope odbija kao neosnovan. III Nalaže se tužitelju naknaditi II-tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.125,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. listopada 2025. do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana dok se za zatezne kamate preko niže kamatne stope do potraživane više kamatne stope odbija kao neosnovan.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.772,23 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se 11. prosinca 2021. u 16:20 h na autocesti A4, općina Jalžabet, na 35 km+350 m, iz smjera Ludbreg u smjeru čvora Varaždin, tj. iz smjera istoka u smjeru zapada po desnoj prometnoj traci, dogodila prometna nezgoda na način da je na kolničku traku kojom se kretalo vozilo reg. oznaka i br. [registarska oznaka], a kojim je upravljao UK iznenada naletjela ptica, koja je zbog iznenadnog prelijetanja s desne na lijevu stranu, neposredno ispred vozila u kretanju, udarila u prednji lijevi dio vozila uslijed čega je i uginula na mjestu događaja. U prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta, a vozač HK nije bio odgovoran tako da je tužitelj oštećeniku Porsche Leasing d.o.o. 10. ožujka 2022. na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi isplatio iznos od 864,99 €, a temeljem kasko police broj [broj police] koju je oštećenik-osiguranik imao ugovorenu kod tužitelja. Tužitelj ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od I. i II.- tuženika u iznosu od 864,99 €, jer je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku sukladno odredbama iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima.

Ističe kako odgovornost I.-tuženika proizlazi iz odredbi čl. 50.st. 1 Zakona o cestama, a prema kojem za štetu trećim osobama nastalu na javnim cestama odgovara po osnovi krivnje, a do štetnog događaja je došlo uslijed slijetanja divlje životinje na autocestu, jer I.-tuženik nije poduzeo sve mjere radi sprječavanja ulaska životinja na prostor javne ceste, odnosno I. - tuženik je propustio osigurati nesmetano odvijanje prometa poduzimajući propisane mjere koje je bio dužan i obvezan poduzeti, odnosno nisu poduzete potrebne mjere za održavanje predmetne dionice sukladno odredbama Zakona o cestama

Kako je pak I.-tuženik je imao policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti br.13- 0000010476 za razdoblje od 04. ožujka 2021. do 03. ožujka 2022. kod II.-tuženika, a iz koje proistječe obveza nadoknade štete po istoj pa predlaže uvsvojiti tužbeni zahtjev.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer se u ovom štetnom događaju radi o naletu divljači-sove na vozilo, koja je sukladno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013), strogo zaštićena vrsta. Odredbama čl. 171. i 172. Zakona o zaštiti prirode (NN 80/2013 i 15/2018) uređeno je pravo na naknadu štete koju počine životinje strogo zaštićenih vrsta, pa je tako odredbom čl. 3. Pravilnika o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrsta propisano kako se ne nadoknađuje šteta koja nastaje kao posljedica stradavanja životinja strogo zaštićenih vrsta, a ostalim odredbama propisani su uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu štete kao i podnošenje prijave, zahtjeva Ministarstvu zaštite okoliša i prirode odnosno Republici Hrvatskoj iz čega proizlazi i promašena pasivna legitimacija.

U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje prvo tuženika pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

I- tuženik osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama.

I-tuženik smatra kako nema uzročne veze između postupanja tuženika i štetnog događaja. Naime, bitne pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti, štetna radnja, šteta, uzročno posljedična veza i protupravnost štetne radnje koje u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene u odnosu na I-tuženika, zbog čega I-tuženik nije odgovoran za naknadu potraživanja tužitelja, jer je za njegovu odgovornost potrebno protupravno postupanje. I- tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva te postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani drugo tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, u cijelosti osporava osnovanost tužbenog pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer osiguranik tuženika, I- tuženik nije odgovoran za štetu koja nastane uslijed naleta sove, a time ni II- tuženik kao njegov osiguratelj, osporava odgovornost tuženika za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja zbog naleta na pticu jer osiguranik tuženika odgovara temeljem načela krivnje u situaciji kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja, a povredom zakonskih propisa koji se odnose na održavanje ceste. Ističe kako u konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste već zbog iznenadnog naleta sove koju osiguranik tuženika nije mogao predvidjeti niti spriječiti mjerama i radnjama koje je dužan poduzeti u skladu sa Zakonom o cestama, Pravilniku o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji ceste. Tvrdi da nije bilo nikakvog propusta u održavanju autoceste za koji bi bio odgovoran osiguranik tuženika, a time nema ni odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužitelju, a osporava i tijek zakonske zatezne kamate pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u obvezujuća ponuda kasko osiguranja cestovnih vozila (list 8 do 11, 18 do 20 spisa), u pregled plaćanja (list 13 spisa), u Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (22 do 59 spisa), u prijavu i zahtjev za naknadu štete iz AK (list 62 do 66 spisa), u osobnu iskaznicu (list 67 spisa), u vozačku dozvolu (list 68 spisa), u prometnu dozvolu (list 69 i 70 spisa), u izjavu o poreznom statusu i načinu likvidacije štete na vozilu (list 71 i 72 spisa), u potvrdu MUP-a (list 73 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 74 i 75 spisa), u regresni zahtjev za naknadu štete tužitelja I-tuženiku (list 76 spisa), u odgovor na odštetni zahtjev (list 77 i 78 spisa), u obračun štete (list 86 spisa), u račun (list 87 spisa), u Sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 96 i 97 spisa), u policu autokaska (list 101 spisa), u potvrdu o plaćanju (list 102 spisa), u preslike fotografija (list 103 i 104 spisa), u sudsku praksu (list 118 do 132, 153 do 164, 176 do 190, 250 do 260, 270 do 286 spisa), u uporabnu dozvolu (list 133 do 137 spisa), u putni radni list (list 138 i 139 spisa), u ophodarski dnevnik (list 140 spisa), u dnevnik rada (list 141 spisa), u zapisnik o prometnoj nezgodi (list 142 do 147 spisa), u izvještaj o putovanjima i vožnjama (list 148 do 150 spisa), u karte lovišta (list 151 i 152 spisa), u pisani iskaz svjedoka (list 167 i 168 spisa), u preslike fotografija (list 232 do 240 spisa), u dopis MUP-a (list 262 spisa), saslušao svjedoke GK i UK, zamolbeno saslušao svjedoka FK, proveo prometno vještačenje po vještaku Nevenu Ereš, dipl.ing.str. iz Ereš vještačenja d.o.o.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, temeljem kasko police osiguranja oštećenika, za naknadom imovinske štete u iznosu od 864,99 € koja je nastala uslijed doleta ptice (sove) na vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] sve prema odredbi čl. 963. ZOO-a.

7. Među strankama nije sporno da se prometna nezgoda dogodila na autocesti A4, nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, a nije sporno ni da je premija kasko osiguranja plaćena.

8. Među strankama je sporna uzročno posljedična veza, osnova i odgovornost za nastanak štetnog događaja.

9. Iz prijave i zahtjeva za naknadu štete proizlazi da je osiguranik tužitelja podnio odštetni zahtjev pritom navodeći da navedeni zahtjev podnosi zbog štetnog događaja koji se dogodio 11. prosinca 2021. kada je automobilom reg. oznaka [registarska oznaka] upravljao UK te je na automobil doletjela sova koju je udario prednjom lijevom stranom. Prijava štete sadrži i rukom prikazanu skicu ceste s automobilom te strelicu koja prikazuje smjer iz kojeg je sova doletjela te mjesto udara ptice i automobila (prednji lijevi bočni dio automobila).

10. Uvidom u potvrdu MUP-a, PU varaždinske, Postaja prometne policije Varaždin klasa: 211-04/21-0/12037 od 13. prosinca 2021. proizlazi daje vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka] naletio na sovu koja je uginula i da su je s mjesta nesreće uklonili djelatnici I-tuženika.

11. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je saslušao svjedoke GK i UK, pročitao iskaz svjedoka MK i proveo prometno vještačenje po vještaku Nevenu Ereš, dipl.ing.str. iz Ereš vještačenja d.o.o.

12. Svjedok DK je iskazao da je on zaposlenik I-tuženika na radnom mjestu ophodara, ali se ne sjeća detalja štetnog događaja osim da je došlo do naleta na pticu. Pojašnjava kako on kontrolira dionicu na autocesti A4 Goričan - Breznički Hum i to na način da dva puta u toku smjene koja traje 12 sati obiđe zadanu dionicu autoceste, vozeći se zaustavnom prometnom trakom, brzinom od 50 km/h i upaljenom rotacijom i vizualno kontroliram autocestu. Svjedok je nakon uvida u putni radni list (list 139 spisa) naveo da je spornom dionicom prošao između 10,00 sati i 12,00 sati. Pojasnio je kako Hrvatske autoceste imaju elektroničke uređaje postavljene na zaštitnoj ogradi tamo gdje je šuma i gdje su životinjama prirodni tokovi koji uređaji emitiraju neke zvukove koji smetaju životinjama i na taj način ih sprječavaju da dođu na autocestu, ali za ptice takvi uređaji ne postoje.

13. Sud je prihvatio iskaz svjedoka GK kao istinit, jer je iskazivao logično i uvjerljivo te posebice stoga što je iskazivao suglasno ispravama u spisu naročito dnevniku rada i ophodarskom dnevniku.

14. Svjedok UK je opisao da se vozio desnom prometnom trakom brzinom od cca 100 km/h i samo je odjednom osjetio udarac koji je došao s desne strane, dakle sa suvozačeve strane auta nakon čega sam u nešto udario prednjim lijevim farom. Zaustavio se i zvao policiju koja je sačinila zapisnik a u međuvremenu je došao i ophodar koji je odnio uginulu pticu pa smo utvrdili da se radi o sovi. Štetu na vozilu je prijavio svom osiguravatelju, popravio auto i to je sve što mu je poznato.

15. Svjedok TK je navela da je suvozač u autu kojim je upravljao UK na dionici autoceste A4, Čvor Ludbreg prema Varaždinu i u jednom trenutku je osjetila udar u desnu prednju stranu vozila, a kad su izašli iz vozila vidjela je puknuće prednjeg desnog fara. Došli su djelatnici policije koji su zvali službenike HAK-a koji su u blizini našli sovu. Sjeća se da su vozilu bila upaljena svjetla, kolnik je bio suh, rasvjeta postoji ali da li je radila to ne zna, pretpostavljam da je bila upaljena jer se počelo mračiti ali je bila dobra vidljivost.

16. Sud je prihvatio iskaze svjedoka UK i TK kao istinite, jer su iskazivali suglasno, logično i uvjerljivo te posebice stoga što su iskazivali suglasno ispravama u spisu (dopisi i potvrda MUP-a, fotografije sačinjene prilikom očevida), kao i nalazu i mišljenju vještaka Nevena Ereš, dipl. ing. iz Ereš vještačenja d.o.o.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereš, dipl. ing. utvrđeno je da je vozilo osiguranika tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na pticu koja je nadlijetala kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s desne strane. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, moglo se nalaziti na desnoj prometnoj traci udaljeno od desnog ruba kolnika oko 5-6 m, a brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi oko 100 km/h. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku započinjanja radnje preleta kolnika od strane ptice vozilo osiguranika tužitelja nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 20,3 m pa da je osiguranik tužitelja tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 70,9 m dok je na raspolaganju imao put od samo 20,3 m. Na raspoloživom putu od oko 20,3 m osiguranik tužitelja bi pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 45,2 km/h. Visina štete na vozilu osiguranika tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja bez PDV-a iznosi 864,99 €.

18. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereš, dipl. ing. pa ga i sud prihvaća kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s pravilima struke.

19. Sud je zaključio da se prometna nezgoda dogodila na način da je ptica i to sova doletjela na automobil, kojim je upravljao vozač PK, prilagođenom brzinom, koja je tom prilikom oštetila vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] (isprave u spisu – dopisi, potvrde, fotografije), osiguranog kod tužitelja (kasko polica) te na kojem je nastala imovinska šteta u iznosu od 864,99 € (prijava i izvid štete).

20. Sud je utvrdio da je tužitelj platio štetu svom osiguraniku po ugovoru o kasko osiguranju predmetnog vozila u iznosu od 864,99 € (potvrda o plaćanju), što među strankama i nije sporno.

21. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (11. prosinca 2021.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne Novine" broj 99/18, 32/19 32/20 – dalje ZL), Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023 – dalje: ZOC) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO).

22. Imajući u vidu navode stranaka iznijete tijekom postupka, među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, ali je sporno je su li ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu, te je sporna visina štete.

23. Odredbom čl. 50. ZOC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

24. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. Zakona o cestama, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, a ne po načelu objektivne odgovornosti.

25. Člankom 81. st. 1. ZOC-a je propisano da Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona, dok je stavkom 3. predmetnog članka između ostalo propisano i da je predmet poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o. obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ovoga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama.

26. Člankom 26. ZOC-a je propisano da poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu: – planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, – redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, – ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, – stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja 98. P- 2539/23 Stranica 4 od 6 javnih cesta, – osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, – ophodnja.

27. Nadalje, čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine 33/2005, 64/2005, 155/2005, 14/2011, 25/2015 – dalje Pravilnik) je propisano da zaštitne žičane ograde jesu: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka, dok je čl. 94. Pravilnika propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: a) autoceste, b) brze ceste, c) ostale ceste prema potrebi.

28. Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o cestama i Pravilnika, jasno je da je dužnost Hrvatskih autocesta d.o.o. bilo postavljenje i održavanje zaštitne ograde na predmetnoj autocesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači.

29. Međutim, u konkretnom slučaju se radi o naletu na pticu, pa slijedom navedenog, nije moguće primijeniti pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022., prema kojem "za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje te kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom te je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste".

30 .Sukladno tom pravnom shvaćanju, već sama činjenica što se divljač našla na autocesti, predstavlja dokaz postojanja propusta u održavanju autoceste, jer u suprotnom, divljač se ne bi našla na autocesti pa je stoga u takvoj situaciji teret dokazivanja prešao na tuženika, slijedom čega je tuženik dužan dokazati da nije bio propusta u održavanju autoceste.

31. No, u konkretnom slučaju se radi o naletu ptice (sova) slijedom čega prema stavu ovog suda nije moguće primijeniti navedeno pravno shvaćanja sukladno kojemu se već zbog same činjenice što se divljač našla na cesti, prenosi teret dokazivanja na tuženika da dokaže da propusta u održavanju ceste nije bilo, već je u konkretnom slučaju teret dokazivanja i dalje na tužitelju. Naime, životno je i logično kada se radi o divljači koja se zatekne za kolniku autoceste da su postojali propusti u održavanju žičane ograde, jer je logično i životno za pretpostaviti da inače divljač ne bi dospjela na autocestu. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o ptici, to navedenu presumpciju nije moguće primijeniti jer žičana ograda ne može spriječiti prolazak ptica preko područja autoceste, slijedom čega je tužitelj trebao dokazati pretpostavke za štetu, tako i Pž-1660/2025.

32. Međutim, tužitelj u tužbi, osim općenitog pozivanja da je tuženik osoba koja je nadležna za održavanje ceste i koja je dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, nije uopće konkretno naveo u čemu bi se točno sastojao propust tuženika u održavanju, odnosno nije dokazao, štetnu radnju tuženika, protupravnost niti uzročno posljedičnu vezu između neke radnje tuženika i štete koja je nastala tužitelju a niti je u tom smjeru predlagao dokazne prijedloge sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a.

33. Sud smatra da se stoga radi o šteti koja je prouzročena slučajem i stoga nedostaje kumulativno ispunjenje pretpostavke tuženikove odgovornosti jer nema krivnje tuženika niti uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta odnosno nečinjenja.

34. Neosnovano tužitelj navodi da je zakonska obveza tuženika donijeti program zaštite od divljači jer se obveza I-tuženika svodi na pridržavanje obveza u održavanju cesta propisanim navedenim zakonom a ne Zakonom o lovstvu jer I-tuženik ne održava autocestu prema odredbama Zakona o lovstvu, a niti Pravilnikom nije propisana obveza tuženika brinuti se za divljač pa tako i ptice koje prelijetaju autocestu jer to nije moguće niti ostvarivo.

35. Temeljem članka 1067. st. 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a po mišljenju ovog suda I-tuženik ne može spriječiti letenje ptica, u ovom slučaju sove jer ne postoje zaštitne ograde, „pticobrani“ te visine koje bi se mogle ili morale postavljati na autocestama kako bi uspješno spriječile dolete ptica na kolnik, pa je slijedom svega iznijetog odlučeno kao u toč. I i II izreke.

36. I-tuženik je uspio u sporu pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

37. I-tuženiku su priznati troškovi sastava podnesaka od 5. siječnja 2024. i 22. travnja 2025. u iznosu od po 150,00 € (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu 12. prosinca 2023., 7. ožujka 2024., 2. rujna 2024., 5. prosinca 2024 i 30. rujna 2025. u iznosu od po 150,00 € (Tbr. 9. t. 1.), što ukupno iznosi 1.050,00 € uvećano za PDV-a (25%) u iznosu od 262,50 € (Tbr. 46.) pa ukupno priznati troškovi iznose 1.312,50 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke.

38. I tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer se, u skladu s odredbom čl. 335. istoga zakona, ročište za objavu presude održava neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište, presuda se strankama, ako o ročištu nisu redno obaviještene dostavlja u skladu sa zakonskim odredbama o dostavi pismena, a ako su o ročištu uredno obaviještene, ističe se istog dana na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda pa dolazak punomoćnika na ovo ročište nije bio potreban radi vođenja parnice.

39. II-tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu i podneska od 22. travnja 2025. u iznosu od po 150,00 € (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu 12. prosinca 2023., 7. ožujka 2024., 2. rujna 2024., 5. prosinca 2024 i 30. rujna 2025. u iznosu od po 150,00 € (Tbr. 9. t. 1.), što ukupno iznosi 900,00 € uvećano za PDV-a (25%) u iznosu od 225,00 € (Tbr. 46.) pa ukupno priznati troškovi iznose 1.125,00 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke.

40. Tužitelj nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu troškova a parničnog postupka u iznosu od 1.772,23 € odbijen kao neosnovan temeljem čl. 154. st. 1. ZPP- a i odlučeno kao u toč.IV izreke.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sudac:

Maja Jurovicki:

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- I tuženiku po pun.

- II tuženiku po pun.

- kal 30 dana