REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5020/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 8439795662, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska 24, OIB: 52848400362, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 30. listopada 2025. godine
r i j e š i o j e:
Odbija se preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 24. srpnja 2027. godine.
p r e s u d i o j e :
I Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: « I Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska 24 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 6.322,88 eura 8.2.2024. do isplate, koja se za svako polugodište obračunava po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.», kao neosnovan.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od €500, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja DI stradao u prometnoj nesreći dana 3.11.2006. godine. Prometnu nesreću uzrokovao je osiguranik tuženika ZI upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Presudom Osnovnog suda u Derventi br. 13 84 K 008546 06K od 1.3.2007. osiguranik tuženika je proglašen krivim i kažnjen za izazivanje navedene prometne nesreće. Radi navedene povrede na radu rješenjem tužitelja broj 637131 od 15.6.2010. godine priznato je osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu. U razdoblju od 1.1.2022. do 31.12.2023. godine tužitelj je na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 7.903,60 eura. S obzirom da je navedeni štetni događaj utjecao na invalidnost osiguranika sa 80%, tužitelj na ime naknade štete potražuje iznos od 6.322,88 eura. Odgovornost tuženika za štetu utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci broj P-392/14 od 25.05.2015. Tužitelj je pokušao u mirnom postupku naknaditi štetu pa je 5.2.2024. postavio tuženiku zahtjev za naknadu štete. Tuženik je dana 8.2.2024. zaprimio zahtjev za naknadu štete, ali do podnošenja tužbe nije namirio štetu.
Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja prometne nesreće od 3. studenog 2006. godine u kojem je sudjelovao osiguranik tuženika, u kojem je ozljede zadobio DI, osiguranik ovdje tužitelja. Tuženik osporava osnov i visinu potraživanja kao i postavljeni tijek zakonskih zateznih kamata. Tuženik ističe kako tužitelj u tužbi nije naveo pravni temelj svoga potraživanja. Tuženik ističe da se u ovakvim i srodnim slučajevima primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju čime je potraživanje neutemeljeno u pogledu mjerodavne primjene materijalnog prava. Predmetnu pravnu dilemu primjene propisa na temelju kojeg se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr. Slijedom navedenog, osiguravajuće društvo, ovdje tuženik, nije štetnik već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom – Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. S obzirom na izneseno, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže tužitelja odbiti s istim te ga obvezati da nadoknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.
Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze – uvid u: presuda, prijava o povredi na radu, obavijest osiguranika, rješenje, nalaz i mišljenje vještaka.
Druge dokaze sud nije izvodio, sve temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).
Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine » br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
Ovaj sud napominje, da za konkretnu problematiku postoji velik izvor sudske prakse drugostupanjskih sudova, a koje odluke su potpuno oprečne sudeći po tome kako ih stranke dostavljaju - jedne su u korist tužitelja, a jedne u korist tuženika, s time da je prevaga drugostupanjskih odluka u korist tuženika u trenutku pisanja ove odluke, znatna.
Točno je da bi tuženik - kao osiguravajuće društvo - bio u obvezi nadoknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike
Točna je činjenica da je osiguraniku DI utvrđena invalidnost i invalidska mirovina, kao posljedici prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženika ZI.
Međutim, osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.
Temeljem iste odredbe obveza tuženika - dakle osiguravajućeg društva, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu- odluka Vrhovnog suda Rev-12/2002.
Osim toga, tuženik je u konkretnom slučaju samo osigurao izvornog štetnika po polici obveznog osiguranja – on nije štetnik. Dakle, on može i odgovarati samo u okviru osiguranja odnosno obveza koje je preuzeo ugovorom o osiguranju po polici. Prema tome, tužitelj bi imao svakako pravo na naknadu štete ali ne od tuženika, već od stvarnog štetnika, na što upućuju i druge recentne odluke Vrhovnog suda.
Tužitelj, na kojem kako je već istaknuto leži teret dokaza osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, uopće nije dokazao postojanje obveze tuženika u smislu čl. 27. ZOOP-a.
Posljedično, logički i juridički nema mjesta uspješnoj preinaci tužbe kroz povišenje sume tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 190/3 ZPP-a, imajući u vidu zakonski imperativ svrsishodnosti kao i protivljenje tuženika, zbog čega je odlučeno kao u rješenju.
Odluka o trošku parničnog postupka tuženika temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na 1 ročištu, sve radnje po Tbr. 8/1 i 9/1 i to po 100 bodova, ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od € 2+PDV-t 25% iznosi ukupno €500.
U Zagrebu, dana 30. listopada 2025. godine
Sudac:
Marko Duk
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku.
DNA
1. tužitelju
2. tuženiku
