REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-105/2025-86

(ranije spis broj P-342/2023)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku u Bjelovaru, Trg kralja Tomislava 7, protiv tuženika TF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, Andrije Kačića Miošića 32, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, dana 30. listopada 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Tužba tužitelja iz podneska od 11. travnja 2023. godine, podnesena protiv tuženika TF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (podneskom od 11. travnja 2023. godine) protiv tuženika ŽF i TF, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, a tijekom ove parnice je na temelju iskaza ŽF (rođenog brata tuženika TF) koji je saslušan u ovoj parnici, utvrđeno da je tuženik TF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], umro prije podnošenja predmetne tužbe ovome sudu, te da je sahranjen na mjesnom groblju u Zrinskom Topolovcu i da je ŽF bio prisutan toj sahrani vlastitog brata, ali i da su na tu sahranu TF došli iz Australije, njegova druga po redu supruga, ali i četvero djece koja potječu iz prvog braka TF. Osim što na temelju iskaza saslušanog rođenog brata navedenog pokojnog tuženika TF, jasno i nedvojbeno (ranije spis broj P-342/2023)

proizlazi da je TF (kojeg je tužitelj označio na strani tuženika u svojoj tužbi) umro prije podnošenja predmetne tužbe sudu, na istinitost te utvrđene činjenice u ovom predmetu upućuju i neki drugi dokazi izvedeni u ovom postupku .

2. Naime, na istinitost utvrđene činjenice o tome da je TF umro još tijekom 2018. godine, upućuje i pisano očitovanje Jedinstvenog upravnog odjela Općine Zrinski Topolovac od 12. kolovoza 2024. godine (list 153 spisa – koje očitovanje ili dokumentacija u cijelosti se ne odnosi na osobu HF, kako to sasvim neopravdano sugerira tužitelj, posredstvom svog odvjetnika, u podnesku od 29. kolovoza 2024. godine, već se pisano očitovanje odnosi isključivo na TF i to sa navedenim identifikacijskim podatkom " OIB: [osobni identifikacijski broj]", za dotičnog, a pored toga uplatnica broj 45 od 01. kolovoza 2018. godine, se također odnosi na TF, pa se samo uplatnica broj 44, odnosi na HF, no taj navod iz te uplatnice od 25. srpnja 2018. godine, zbog sličnosti nadimka i imena

– HF i TF ne može dezavuirati sadržaj pisanog očitovanja navedene općine ili pisane uplatnice broj 45, a pogotovo ne sadržaj iskaza saslušanog ŽF ), dostavljeno ovome sudu, kao dokaz činjenice smrti te stranke, te priložene tom dopisu dvije uplatnice od 25. srpnja i 01. kolovoza 2018. godine, koje dokazuju da je 300,00 kuna plaćeno dana 25. srpnja 2018. godine, za ukop " HF" na grobnom mjestu broj 167 na mjesnom groblju u Zrinskom Topolovcu, ali i da je 200,00 kuna plaćeno 01. kolovoza 2018. godine, na ime naknade za korištenje općinskog doma za karmine " TF".

3. Iako sud nije mogao pribaviti službeni dokaz od Matičnog ureda Bjelovar – Matice umrlih, pri Bjelovarsko – bilogorskoj županiji o činjenici smrti predmetnog tuženika TF, sud je smatrao da je tijekom ove parnice na temelju navedenog personalnog dokaza, odnosno iskaza ŽF, saslušanog dana 03. lipnja 2024. godine, ali i na temelju navedenih materijalnih dokaza (dopisa Općine Zrinski Topolovac od 12. kolovoza 2024. godine, te navedene dvije uplatnice broj 44. i 45. od 25. srpnja i 01. kolovoza 2024. godine), bez svake dvojbe nedvojbeno bilo utvrđeno i dokazano da je tuženik TF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], umro još tijekom 2017 ili 2018. godine, te da je sahranjen na mjesnom groblju u Zrinskom Topolovcu, pa kako na strani tuženika ne može u trenutku podnošenja tužbe biti navedena mrtva osoba, već bi trebali biti navedeni njezini nasljednici, zbog tog razloga je sud rješenjem broj P-342/2023-71 od 21. listopada 2024. godine, odbacio predmetnu tužbu tužitelja, podnesenu protiv tuženika TF OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nedopuštenu.

4. Naime, tužba je bila podnesena dana 11. travnja 2023. godine, a u to vrijeme je prema iskazu ŽF i prema navedenim materijalnim dokazima, tuženik ĐF, svakako već bio odavno mrtav i sahranjen na mjesnom groblju, već nekoliko godina.

5. Međutim, povodom žalbe koju je tužitelj podnio protiv navedenog predmetnog rješenja od 21. listopada 2024. godine, Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem broj Gž-1229/2024-2 od 24. siječnja 2025. godine, ukinuo navedeno prvostupanjsko (ranije spis broj P-342/2023)

rješenje, uvaživši žalbu tužitelja. U obrazloženju te odluke je navedeni drugostupanjski sud edukativno uputio ovaj sud i predmetnog suca da se činjenice smrti dokazuju izvacima iz državnih matica koji izvaci se izdaju u upravnom postupku na temelju Zakona o državnim maticama ili potvrdama o smrti koje izdaju nadležna tijela pod uvjetima i na način uređen posebnim propisima, napomenuvši da se u slučaju da se činjenica smrti ne može dokazati na jedan od ovih načina, ta činjenica smrti dokazuje u izvanparničnom postupku sukladno "Zakonu o proglašenju nestalih osoba za umrle i dokazivanju smrti…" (premda ne bi trebalo biti sporno da je očito drugostupanjski sud zapravo mislio na Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i dokazivanju smrti, a ne na Zakon o proglašenju nestalih osoba za umrle i dokazivanju smrti – opaska suca), pa je našao umjesnim konstatirati kako u predmetnom spisu "nedostaje potvrda ili druga isprava o smrti na temelju koje je općina odobrila ukop na mjesnom groblju, a koja isprava bi trebala postojati u dokumentaciji Općine Zrinski Topolovac bez obzira na to što je grobni očevidnik ustrojen tek 2019. " (ova zadnja oznaka broja sa točkicom, valjda treba predstavljati 2019. godinu – opaska suca). Prema tome, zaključna uputa drugostupanjskog suda je bila da prvostupanjski sud u ponovnom postupku utvrdi činjenično stanje (koje je po uvjerenju prvostupanjskog suda bilo na dovoljno jasan i konkretan način već utvrđeno u ranijoj fazi postupka), odnosno eventualnu činjenicu smrti tuženika TF, na način na koji to očito navedeni drugostupanjski sud smatra potrebnim, dakle, da od Općine Zrinski Topolovac ovaj sud ponovo zatraži materijalni dokaz u vidu potvrde o smrti ili drugu ispravu na temelju koje je odobren ukop na mjesnom groblju ili od drugog nadležnog tijela – primjerice Veleposlanstva Republike Hrvatske u Australiji ili od nekih neodređenih tijela u Australiji za koja drugostupanjski sud navodi termin "nadležna tijela" (koja bi to konkretno uopće tijela bila i u kojem bi se to uopće kontekstu bilo kakva potvrda baš od strane bilo koje ustanove ili pravne osobe iz Australije tražila i uopće mogla tražiti s obzirom na procesne odredbe Zakona o parničnom postupku u situaciji kada niti jedna stranka bilo što slično nije predložila, ovom sudu nije poznato, niti dokučivo).

6. Kako je ovaj sud bio dužan u okviru važećih procesnih odredaba Zakona o parničnom postupku, izvesti dokaze na koje je uputio drugostupanjski sud, ali naravno samo u granicama istaknutih dokaznih prijedloga stranka (a ne samo i isključivo zato što to predlaže drugostupanjski sud, bez ikakvog konkretnog u tom smislu prijedloga stranke), nakon donošenja navedene drugostupanjske odluke je ovaj sud zatražio od nadležne općine, isključivo na prijedlog privremenog zastupnika tuženika, podatke koje je drugostupanjski sud očito uzaludno pretpostavljao da ih ta općina posjeduje, a na temelju kojih bi po pravnom stajalištu drugostupanjskog suda valjda bilo jasno i nedvojbeno utvrđeno da je tuženik TF osoba koja na dan podnošenja predmetne tužbe tužitelja više nije bila živa.

7. Međutim, dopisom od 04. rujna 2025. godine, Općina Zrinski Topolovac je jasno dala do znanja ovome sudu da "ne raspolaže posebnom ispravom ili potvrdom iz koje bi proizlazio podatak o smrti TF", no ta činjenica po uvjerenju ovoga suda ne znači ujedno da zbog promašene ideje drugostupanjskog suda o tome da "bi potvrda ili druga isprava o smrti na temelju koje je općina odobrila ukop na mjesnom groblju…trebala postojati u dokumentaciji Općine Zrinski Topolovac bez obzira što je (ranije spis broj P-342/2023)

grobni očevidnik ustrojen tek 2019.", tijekom ove parnice nije na nedvojben način dokazano da je TF kojeg je tužitelj označio kao tuženika u ovoj parnici, umro prije podnošenja predmetne tužbe i da je sahranjen na navedenom mjesnom groblju.

8. Naime, iz daljnjeg sadržaja navedenog podneska Općine Zrinski Topolovac (list 199-200 spisa), jasno proizlazi da je načelnici te općine osobno poznato, a isto tako i djelatnicima JUO Općine Zrinski Topolovac, kako je TF živio i preminuo u Australiji, te da su tijekom 2018. godine, posmrtni ostaci TF dovezeni na teritorij Republike Hrvatske radi ukopa, a gospođa VF se javila u navedenu nadležnu općinu kako bi se izvršio ukop pokojnika, a za što joj je i izdana uplatnica koja je još ranije dostavljena sudu u ovaj spis, odnosno da gospođi VF nije izdana nikakva posebna potvrda, te da je navedeni TF sahranjen na mjesnom groblju u Zrinskom Topolovcu. Također, iz tog podneska proizlazi kako ta općina nema nikakvih saznanja o točnom trenutku smrti pokojnika jer su u Republiku Hrvatsku dovezeni samo posmrtni ostaci TF koji je inače umro u Australiji.

9. Samo iz ovog navedenog očitovanja Općine Zrinski Topolovac, sud bez ikakve dvojbe može zaključiti, kada se ti navodi dovedu u vezu sa ranijim sadržajem očitovanja Općine Zrinski Topolovac od 12. kolovoza 2024. godine i priloženim uplatnicama broj 44. i br. 45 s lista 153-154 ovoga spisa, da je tuženik TF sahranjen tijekom ljeta 2018. godine, na mjesnom groblju u Zrinskom Topolovcu, a za bilo kakvo drugačije utvrđenje nema opravdanog razloga, a niti dokaza.

10. Ovome sudu posredstvom predmetnog suca je dobro poznato na koji način se dokazuje činjenica smrti neke osobe (izvatkom Matičnog ureda, odnosno izvatkom iz matice umrlih za osobe za koje je uopće evidentirano da su umrle) ili na koji način se neku osobu za koju ne postoji službeni dokaz o smrti može proglasiti umrlom, sukladno ranije važećem Zakonu o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti ili od 2023. godine, važećem Zakonu o izvanparničnom postupku, među tim jasno je ili bi bar trebalo biti jasno na nivou školovanih osoba da su mnoge osobe svojevremeno umrle i da za te umrle osobe ili eventualno ubijene i nestale osobe nije evidentirano u službenim evidencijama nadležnih matičnih ureda, zbog raznovrsnih razloga, da su te osobe umrle ili ubijene.

11. Također je jasno u pravnom smislu, kako stranka u parničnom postupku ne može biti osoba koja u trenutku podnošenja tužbe nije bila živa i kako je sud u smislu Zakona o parničnom postupku, dužan spriječiti svaku zlouporabu prava u postupku, bilo stranci ili odvjetniku stranke, pa tako u ovom slučaju tužitelju i njegovom punomoćniku jer u nekoj zamišljenoj situaciji u kojoj samo primjerice postoji dokaz o tome da se neka stranka – fizička osoba rodila prije 200 godina, a za tu istu stranku ne postoje materijalni dokazi u evidenciji Matičnog ureda – matici umrlih u vidu Izvatka iz matice umrlih da je ta ista osoba u neko doba umrla ili da više nije živa, ali i kada nije proveden odgovarajući sudski izvanparnični postupak u vezi dokazivanja smrti za tu istu fizičku osobu, ne može s uspjehom neki tužitelj osobno ili posredstvom nekog punomoćnika u osobi odvjetnika na strani tuženika u tužbi koju podnosi sudu označiti (ranije spis broj P-342/2023)

tu osobu, samo zato jer za nju ne postoji dokaz smrti iz evidencije Matičnog ureda pri nadležnoj županiji, a ukoliko ipak takvu osobu označi kao stranku, sud bi trebao spriječiti takvu nedopuštenu raspoložbu tužitelja u toj opisanoj situaciji.

12. Ovaj sud smatra da se i na drugi način može u parničnom postupku utvrđivati i dokazati činjenica smrti određene osobe (obzirom da je u smislu čl. 82. Zakona o parničnom postupku, svaki sud dužan po službenoj dužnosti paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka, uopće biti stranka u postupku), a ne samo sudskom odlukom donesenom u izvanparničnom postupku vezanom za dokazivanje nečije smrti ili Izvatkom iz matice umrlih, te da je na temelju opisanih predmetnih materijalnih dokaza, ali i navedenog personalnog dokaza - sadržaja iskaza brata TF, bez svake dileme dokazano da je osoba koju je tužitelja naznačio kao tuženika, dakle TF, sa navedenim osobnim identifikacijskim brojem, umrla prije podnošenja predmetne tužbe tužitelja ovome sudu, ali i da je nekoliko godina prije podnošenja tužbe sahranjena na mjesnom groblju u Zrinskom Topolovcu.

13. Zbog toga nije moguće uopće dopustiti da taj tuženik TF sudjeluje formalno u svojstvu žive stranke, posredstvom privremenog zastupnika u osobi odvjetnika u ovoj parnici, pa je ponovo valjalo predmetnu tužbu tužitelja odbaciti u odnosu na tog tuženika. Tim više što je sud, između ostalog, dužan u smislu Zakona o parničnom postupku, voditi računa da se parnični postupak provede sa što manje troškova i bez odugovlačenja, čak i u slučaju kada su za vođenje istog ispunjeni uvjeti, a pogotovo ukoliko nisu takvi uvjeti za vođenje parnice ispunjeni.

14. Kako je to bilo navedeno i u ranijoj ovosudnoj odluci, ukinutom rješenju od 21. listopada 2024. godine, činjenica jest da je sud bezuspješno pokušao pribaviti tijekom ove parnice od nadležnog za to upravnog tijela (Matičnog ureda u Bjelovaru), smrtni list za TF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], te da na području Republike Hrvatske nije bila evidentirana činjenica smrti za TF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], no tako nešto bez svake dileme ujedno ne znači da ta osoba doista nije umrla i da nije sahranjena na mjesnom groblju u Zrinskom Topolovcu tijekom 2018. godine, dakle svakako prije podnošenja predmetne tužbe ovome sudu. Također, okolnost da neka osoba nije evidentirana kod nadležnog matičnog ureda, kao mrtva ne znači ujedno i da je svaka osoba živa za koju postoje ikakvi dokazi o njezinom postojanju, a ne postoje materijalni dokazi o činjenici smrti.

15. Sasvim je naime logično i potpuno životno da mnoge osobe koje su u međuvremenu umrle, nisu evidentirane u Matici umrlih, pri nadležnom Matičnom uredu umrlih kod nadležnih ureda državne uprave u svakoj od pojedinih županija na području Republike Hrvatske i to iz raznovrsnih razloga, a takva je životna situacija, po uvjerenju ovoga suda, bez svake dvojbe i sa predmetnim tuženikom TF jer je sud prihvatio prije svega kao istinit dio iskaza brata navedenog tuženika TF (ŽF), kada dotični tvrdi da mu je TF bio brat i da je TF umro prije pokretanja ove parnice, ali i da je prisustvovao pogrebu tog svog brata na mjesnom groblju, na kojem je bila prisutna u tom trenutku i druga (ranije spis broj P-342/2023)

supruga TF i njegova djeca iz njegovog prvog brata (a koji najbliži srodnici u vezi supruge i djece su došli na taj sprovod čak iz Australije u Zrinski Topolovac).

16. Da je tome tako u vezi utvrđene u ovoj parnici činjenice smrti TF, indirektno, ali i direktno potvrđuju i navedena očitovanje Općine Zrinski Topolovac od 12. kolovoza 2024. godine i od 04. rujna 2025. godine (list 153 i 199-200 spisa), a u kojima se izričito navodi da je za TF, VF platila ukop, te da je plaćen trošak karmina za TF, održanih nakon ukopa dana 01. kolovoza 2018. godine (ovaj podatak o datumu plaćanja troška za karmine nakon ukopa TF, jasno upućuje na zaključak da je TF, zapravo umro baš tijekom 2018. godine, a ne tijekom 2017. godine, te da se ŽF , vrlo vjerojatno zabunio oko točne godine smrti svog brata, koji je ipak umro tijekom 2018. godine, a ne tijekom 2017. godine), odnosno da je tijelo TF dovezeno iz Australije na područje Republike Hrvatske tijekom 2018. godine, radi ukopa, te da je sahranjen na mjesnom groblju u Zrinskom Topolovcu.

17. Dakle, ocjenom izvedenih dokaza je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik TF umro prije podnošenja tužbe sudu i da je sahranjen još 2018. godine na groblju u Zrinskom Topolovcu, bez obzira što ta činjenica smrti za dotičnog, nije bila upisana u evidenciji nadležnog matičnog ureda u vrijeme kada je sud od tog ureda svojevremeno prije donošenja prvog rješenja od 21. listopada 2024. godine, tražio taj podatak.

18. Naime, ovaj sud je dopisom od 21. listopada 2024. godine, obavijestio nadležni Matični ured u Bjelovaru da je tijekom ove parnice utvrđeno da je tuženik TF OIB: [osobni identifikacijski broj], umro vjerojatno tijekom 2018. godine i da je sahranjen na mjesnom groblju u Zrinskom Topolovcu, pozvavši nadležno upravno tijelo da pozove u svoje prostorije brata dotičnog TF, dakle, navedenog ŽF, kako radi utvrđivanja točnog datuma smrti, a tako kasnije i za sastavljanje smrtovnice iza pokojnog TF, kako bi se mogao provesti ostavinski postupak iza pokojnog TF. Da li je možda u međuvremenu kod nadležnog Matičnog ureda evidentirana činjenica smrti TF, ovaj sud nije utvrđivao jer to ni ne može bez prijedloga neke stranke, kao što ne može od nekog nazovi "nadležnog tijela", neovisno o tome o kojem se tijelu radi u Australiji, na koju ideju je došao drugostupanjski sud, tražiti bilo kakve podatke jer sud u parničnom postupku ne raspolaže istražnim mogućnostima i ne provodi istražne radnje po službenoj dužnosti, već izvodi određene dokaze na temelju prijedloga stranaka. Analogno tome, ne može ovaj sud zato što se to sjetio predložiti drugostupanjski sud od Veleposlanstva Republike Hrvatske u Australiji tražiti potvrdu o smrti za TF u situaciji kada sudu nije poznato niti u kojem je gradu umro ili živio dotični u Australiji, te kada je točno umro, bez da je tako nešto predložila bilo koja stranka ili da je bar iznijela neke konkretne činjenice o tome gdje je točno živio TF u [adresa] jer je sud u parničnom postupku vezan određenim procesnim pravilima, koje ne može i ne smije samoinicijativno, po službenoj dužnosti, kršiti, niti u fazi prethodnog postupka, a pogotovo ne u fazi glavne rasprave.

(ranije spis broj P-342/2023)

19. Dakle, kako ovaj sud ne može u ovom postupku ignorirati iskaz brata TF, koji izričito tvrdi da je TF umro i da je bio na njegovom sprovodu, a također ne može ignorirati niti navedene materijalne dokaze koje je pribavio od Općine Zrinski Topolovac i koji jasno upućuju da je TF (tuženik iz ove parnice) umro i da je sahranjen na groblju u Zrinskom Topolovcu tijekom 2018. godine, dakle nekoliko godina prije nego li je tužitelj podnio predmetnu tužbu ovome sudu, a analogno tome, ovaj parnični postupak se ne može voditi protiv mrtve osobe TF, te je jedino bilo moguće u opisanim okolnostima slučaja predmetnu tužbu tužitelja, podnesenu protiv tuženika TF, odbaciti.

U Bjelovaru, 30. listopada 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove odluke, a putem ovoga suda.

U Bjelovaru, 30. listopada 2025. godine

Sudac: