REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-160/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Ul. Franje Račkog 6, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti / isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17.9.2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 30.10.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

-iz čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu br. 9011330710, sklopljenog dana 15.05.2006. godine između tužitelja i tuženika MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], potvrđenog dana 15.05.2006. godine po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka pod br. OU-323/06, u dijelu odredbe koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % (slovima: jedan posto) od iznosa kredita...sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“

II/. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Ul. Franje Račkog 6, OIB 02535697732, da tužitelju MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 118,38 EUR (slovima: stoosamnaest eura i tridesetosam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 17.05.2006. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Ul. Franje Račkog 6, OIB 02535697732, da tužitelju MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 334,34 EUR (slovima: tristotridesetčetiri eura i tridesetčetiri centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30.10.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e:

I/. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora na iznos od 118,38 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su dana 15.05.2006. godine tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 9011330710, potvrđen dana 15.05.2006. godine po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka pod br. OU- 323/06, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 19.047,59 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 7 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 12. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu jednokratno 1,00 % od ukupnog iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je dana 16.05.2006. g. naplatio tužitelju naknadu za obradu kredita u iznosu od 891,93 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 118,38 EUR. O ugovornoj odredbi za tzv „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluge na ime koje se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedene nepoštene odredbe u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takove dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Stoga punomoćnik tužitelja predlaže donošenje presude kao u izreci ove odluke.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika u cijelosti osporava osnovu tužbenog zahtjeva, kako deklaratornog, tako i kondemnatornog tužbenog zahtjeva te osporava sve činjenične navode tužbe. Smatra da ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije nepoštena pa niti ništetna, da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je izrijekom dopuštena pozitivnim propisima i da je transparentna. Konačno, naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćena je u skladu s Općim uvjetima poslovanja tuženika. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje iznosa od 118,38 eura te osporava zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata navodeći da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem pa stoga predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove. Međutim, punomoćnik tuženika ne osporava da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva od 118,38 EUR.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka 15.5.2006. i ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Arambašić u Osijeku pod brojem OU-323/06 istoga dana (list 5-10 spisa), uvidom u knjigovodstvenu karticu tužitelja kod PBZ od 10.7.2024. (list 11-17 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e- spisu (list 47-102 spisa), čitanjem zapisnika od 6.5.2025. (list 118 spisa) te saslušanjem tužitelja MK na ročištu od 17.9.2025. (list 121-122 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 9011330710, sklopljen dana 15.05.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 15.05.2006. godine po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka pod br. OU-323/06 (list spisa 5-10 spisa), sud je utvrdio da je odredbom članka 12.3 istog Ugovora propisano da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % od iznosa kredita… sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

5. Saslušanjem tužitelja MK na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. rujna 2025. ( list 121-122 spisa) sud je utvrdio da je isti tijekom 2006. godine odlučio kupiti novi osobni automobil, te je tada sklopio Ugovor o kreditu sa tuženikom na rok otplate kredita od 7 godina. Kredit je u cijelosti otplatio i to prije roka. Sjeća se da je rata kredita iznosila između 750-800 kuna, a najveća rata je došla do 1.300,00 kuna. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu radio je u Poljoprivredi Širine, a živio je u [adresa], pa je svakodnevno putovao na posao. Živio je sa svojom obitelji i to suprugom i troje djece, te mu je osobni automobil bio nužan za svoje svakodnevne osobne potrebe. Po zanimanju je strojobravar, a u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu radio je kao traktorista. Tada nije imao otvoren OPG, niti je bio član trgovačkog društva niti nekog poduzeća. Sam je otplaćivao kredit i to putem trajnog naloga. Djelomično je pročitao ugovor o kreditu prije nego ga je potpisao. Djelatnik banke mu nije tumačio ugovorne odredbe niti je on mogao utjecati na sadržaj tih odredbi. Zna samo da je ugovor o kreditu bio u CHF valuti, a nije znao da je kamatna stopa promjenjiva, niti da mora platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Sjeća se da je ugovor ovjerio kod javnog bilježnika. Bitno mu je bilo da mu banka isplati određen novčani iznos kako bi mogao kupiti osobni automobil, te nije niti tražio tumačenje pojedinih ugovornih odredbi. U banci mu je predočen već unaprijed sastavljen Ugovor o kreditu koji je mogao ili potpisati ili ne potpisati. Ranije je pred ovim sudom vodio parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je taj postupak pravomoćno okončan u njegovu korist i PBZ mu je isplatio iznos dosuđen presudom.

6. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti sklopio kao fizička osoba pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

7. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

10. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

11. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

12. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Direktivom 93/13 EEZ od 5.travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 ( koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom ) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Naime, iz toga slijedi da je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz sporne odredbe proizlaze. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

13. Nesporno je da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, ali ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu bili " pokriveni" stvarni troškovi tuženika jer tuženik nije naveo koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj odredbi o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, već mu je ta odredba ponuđena u unaprijed formuliranom tzv. tipskom ugovoru. Naknada nije ugovorena u dobroj vjeri te je prouzročila neravnotežu na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Sporna odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke te na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja pa je stoga takva odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to neovisno o visini iznosa naknade. Nadalje, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita (Rev-673/23 od 13.2.2024). Stoga je takva odredba ništetna te je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na povrat naknade za obradu kredita, pri čemu je između stranaka nesporno da je naknada za obradu kredita naplaćena 16.5.2006. u iznosu od 891,93 HRK, a što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 118,38 EUR. Sud je prilikom donošenja odluke imao u vidu i činjenicu da je tužitelj već vodio sudski postupak pred ovim sudom radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi po predmetnom ugovoru o kreditu sklopljenim sa PBZ-om. Stoga je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

15. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja naknade. Prema stajalištu VS RH (Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije. Tužitelju je naknada naplaćena 16.5.2006. godine te je stoga sud dosudio zatezne kamate sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu počev od 17.5.2006. pa nadalje do isplate.

16. Tuženik je osnovano prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora, s obzirom da se radi o sporu za isplatu iznosa od 118,38 EUR. Deklaratorni zahtjev istaknut u tužbi trebao je poslužiti samo za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva, te se stoga ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Stoga je sud odlučio kao u izreci rješenja.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura, trošak sastava podneska od 28.2.2025. u iznosu od 50,00 eura, te troškove zastupanja na ročištima od 06.5.2025. i 17.9.2025. u pojedinačnom iznosu od 50,00 eura, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 eura ili ukupno 225,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 56,25 eura kao i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura odnosno sveukupno 334,34 EUR. Sud punomoćniku tužitelja nije priznao trošak sastava podneska od 17.3.2025. jer takav podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 30.10.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1.Tužitelju putem punomoćnika

2.Tuženiku putem punomoćnika