Pr-5992/2021-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste JH, u pravnoj stvari tužitelja EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15.listopada 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice, a po objavi presude dana 30.listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 748,87 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,56 EUR teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,54 EUR teče od 15. studeni 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,93 EUR teče od 15. prosinac 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,94 EUR teče od 15. listopad 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,35 EUR teče od 15. studeni 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,21 EUR teče od 15. prosinac 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,19 EUR teče od 15. veljača 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 43,57 EUR teče od 15. ožujak 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 72,59 EUR teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 20,57 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,55 EUR teče od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,34 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 12,76 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,14 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,21 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,65 EUR teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,77 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,47 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 22,10 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,94 EUR teče od 15. lipanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,00 EUR teče od 15. srpanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,57 EUR teče od 15. rujan 2020. – zakonskom kamatom koja na iznos od 0,14 EUR teče od 15. listopad 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,48 EUR teče od 15. studeni 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 171,16 EUR teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 31,97 EUR teče od 15. ožujak 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,11 EUR teče od 15. lipanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,37 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,01 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 20,52 EUR teče od 15. lipanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,86 EUR teče od 15. srpanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 42,24 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,23 EUR teče od 15. prosinac 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,33 EUR teče od 15. siječanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 56,02 EUR teče od 15. srpanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 66,48 EUR teče od 15. kolovoz 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

riješio je

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika od 4.rujna 2024.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 874,82 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 7.lipnja 2021. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu strojar serviser-kontrolor pri Službi za tehničke poslove. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. S obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika, tužitelj da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 14%, koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22, 58/23) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno gore utvrđenim razlikama.

2.Na ročištu od 8.svibnja 2024., na kojem tuženik prvi put dostavlja odgovor na tužbu, tužitelj je istaknuo da tuženik u utuženom razdoblju nije pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje primjenom prosjeka plaće ostvarene u zadnja tri mjeseca, sukladno Kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu. Tužitelj posebno napominje da ne potražuje razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje isključivo kao posljedicu neobračunavanja dodataka na prekovremeni rad, već navedenu razliku u odnosu na prosjek svih ostvarenih plaća.

2.1.Tuženik u odnosu na navode iz tužbe kao i navode tužitelja na tom ročištu, prvenstveno ističe kako je podnesena tzv. stupnjevita tužba, a da za to nisu ispunjeni uvjeti propisanim ZPP-om odnosno da tužitelj nije pružio dokaz kako je prije podnošenja tužbe bezuspješno od tuženika pokušao pribaviti podatke koji su mu potrebni kako bi precizno uredio tužbeni zahtjev. Nadalje, opreza radi tuženik ističe kako osporava visinu i osnovu tužbenog zahtjeva te kako se ne protivi upravo izvršenoj preinaci tužbe kojom se proširuje tužba i sada potražuju i razlike isplata naknada za godišnji odmor i bolovanje koji nisu posljedica neisplate dodataka na odrađeni prekovremeni rad, a što nije bilo predmet prvotne tužbe, ali za taj dio tužbenog zahtjeva ističe se prigovor zastare.

3.Tužitelj je podneskom od 12.svibnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 326,60 eura te zatražena isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 12.06.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 3,70 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te je ujedno zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja.

3.1.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 28.kolovoza 2025. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 748,87 eura.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik prvenstveno ističe da je uređeni tužbeni zahtjev nepodoban je za raspravljanje. Naime, za mnoge je mjesece iz utuženog razdoblja vještak po raznim osnovama iz tužbe utvrdio 0 eura. Stoga je neosnovano tužiteljevo zbrajanje iznosa po raznim osnovama i postavljanje potraživanja ukupno po svim osnovama za pojedini mjesec. Da bi se moglo odlučiti o tužbenom zahtjevu, tužitelj da je trebao razdvojiti svako potraživanje, upravo onako kako je to napravio i financijski vještak. Nadalje, tužitelj da je navedenim podneskom povukao dio tužbenog zahtjeva jer istim više, za razliku od podneska od 12.05.2025. kojim je uredio tužbeni zahtjev, ne potražuje isplatu od 3,70 eura za ukupno 52 mjeseca. Ukupno tužitelj da povlači 192,40 eura uz zz kamate, čemu da se tuženik protivi. Nadalje, da tužitelj ne potražuje iznos od 3,70 eura za svaki mjesec već manji iznos, odnosno ukupno tužitelj povlači potraživanje od 24,23 eura + zz kamate, čemu da se tuženik također izričito protivi. Sveukupno tužitelj povlači dio osnova i dio visine (216,63 eura + zz kamate) čemu se tuženik izričito protivi.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Tužitelj je popisao parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćene razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike naknade za korištenje godišnjeg odmor i bolovanje s tim da je u tužbi tužitelj prvotno potraživao neisplaćene bruto razlike za godišnji odmor i bolovanje uzimajući uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim gore navedenim razlikama, odnosno na prvom pripremnom ročištu razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje primjenom prosjeka mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a., za razdoblje od 12.06.2017. do 30.09.2024.

7.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 28.kolovoza 2025., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). 8.7.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

9.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako je ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i odgovornost za zdravlje i život ljudi. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije zasebno odvojeno u platnim listama, ali je jasno evidentirana satnica za navedene vrste rada u evidenciji radnog vremena i uredno je plaćena što da je vidljivo iz platnih lista. Dakle, iz izrađenih tablica odnosno rekapitulacije neisplaćenih dodataka i naknada razvidno je i nedvojbeno da tužitelj u utuženom razdoblju nije imao neisplaćene razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom. Konačno, vještak utvrđuje da u periodu obračuna plaća od lipnja 2017.g. (kao početka rada tužitelja) do rujna 2024.g., tuženik kao poslodavac nije tužitelju za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: - dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 183,08 eura; - manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 565,79 eura, odnosno sveukupan bruto iznos od 748,87 eura.

10.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 748,87 eura.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahjtev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlika plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

11.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

12.Tužitelj je prvim određenim postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 325,60 eura za razdoblje od 12.06.2017. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavio tužbeni zahtjev na iznos od 748,87 eura.

13.Tako uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio na način kako je to već navedeno pod 3.3. ovog obrazloženja.

14.Tužitelj je podneskom od 12.svibnja 2025. postavio određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 325,60 eura te zatražena isplata toga iznosa za razdoblje od 12.06.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 3,70 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogao znati niti izračunati koje točne iznose tuženik duguje po osnovama koje u tužbi navodi i potražuje jer tužitelj kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavio tužbeni zahtjev, pa matematički ispravan zahtjev nije mogao niti postaviti prije provedenog vještačenja.

15.Međutim, ono što vještak u svojem nalazu i mišljenu navodi, a nakon pregleda njemu dostupne dokumentacije za tužitelja, jest da je tuženik u utuženom razdoblju evidentirao vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni i da je isto uredno plaćeno što da je vidljivo iz platnih lista. Dakle, od osnova koje tužitelj potražuje utvrđeno je da ga jedna od navedenih ne pripada, a to je isplata razlike na ime dodataka u prekovremenom radu za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom.

16.U odnosu na izvršenu preinaku tužbe, ističe se da institut preinake ima samo procesnopravni učinak, što znači da kada sud odlučuje o dopuštenosti preinake, sud će ocijeniti je li ona s procesnopravnog stajališta svrhovita za rješenje odnosa među strankama, a što u predmetnom postupku i jest .

17.Stoga je predmetna preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka. Naime, svrsishodnost preinake ocjenjuje se s obzirom na to ostvaruje li se tom preinakom krajnji cilj raspravljanja onog spornog među strankama, pa i u situaciji kad se tuženik i protivi preinaci sud je može dopustiti ako smatra da je takva preinaka jedino rješenje spornog odnosa među strankama. Samim time je nesporno da je postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev. Upravo zbog toga je i nužno provođenje vještačenja u sudskim postupcima, posebice ako se utvrdi da je tužitelj obavio određeni rad za koji rad tuženik nije izvršio pravilni obračun pa shodno tome ni isplatu razlike plaće i naknade plaće. Naime, nerealno bi bilo očekivati da tužitelj konkretan i k tome točan zahtjev postavi već u tužbi, pa i kasnije u prvom uređenom tužbenom zahtjevu odnosno da sam obavi izračun jer nije financijske struke. Iz toga slijedi da konačan i matematički ispravan zahtjev tužitelj nije mogao niti postaviti prije provedenog vještačenja.

18.Dakle, izvršena preinaka u smislu odredbe čl.191. st.1. ZPP-a, bila je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

19.U odnosu na tuženikove prigovore nakon uređenog tužbenog zahtjeva prema nalazu i mišljenju vještaka, ističe se da je tužitelj po dostavi nalaza i mišljenja vještaka povećao tužbeni zahtjev gledajući ukupni iznos glavnice koji bi tuženik trebao isplatiti tužitelju. Neprijeporno je da je vještak utvrdio da tužitelju ne pripadaju određeni mjesečni iznosi za cjelokupno utuženo razdoblje, međutim ukupno potraživanje nakon provedenog vještačenja je veće od iznosa koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom u kojem smislu je izvršena preinaka povećanjem postojećeg zahtjeva. Međutim, takva preinaka je izvršena zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (dostava vještakovog nalaza i mišljenja), pa se takvoj preinaci tuženik ne može protiviti (čl.191 st.1. i 2. ZPP).

19.1.Što se tiče prigovora da je tužbeni zahtjev nakon provedenog finacijskog vještačenja nepodoban za raspravljanje, isti nije osnovan jer je tužitelj isti postavio ispravno u skladu s provedenim financijskim vještačenjem, prema mjesečnom zbroju razlike plaće po svim osnovama, a koji je mjesečni ukupni izračun prikazao i sam vještak u svojim tablicama, s ispravnim datumom dospijeća.

20.Stoga je preinaku tužbe je valjalo prihvatiti te u konačnici usvojiti tužbeni zahtjev na način kako je isti postavljen u podnesku od 28.kolovoza 2025.

21.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

23.Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku tužitelja.

23.1.Odluka o parničnom trošku se temelji na popisanom trošku, odredbama čl.154.-155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

23.2.Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu. U odnosu na osnovu, tužitelj s istom nije uspio u cijelosti. Naime, od tri utužene osnove, tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka uspio u dvije, budući je vještak utvrdio da tužitelj u utuženom razdoblju nije imao neisplaćene razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom odnosno da je navedena razlika uredno plaćena, a što da je vidljivo iz platnih lista. Time se uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu umanjuje za trećinu, pa kad se uzme u obzir osnova i visina tužitelj je u postupku uspio s 83,33%, dok je tuženik djelomično uspio u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva (33,33%). Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

23.3.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-75 bodova, zastupanje na ročištu od 08.05.2024.-75 bodova, sastav podneska od 27.05.2024.-75 bodova, zastupanje na ročištu od 04.09.2024. -75 bodova, sastav podneska od 12.05.2024. - 18,75 bodova (neobrazloženi podnesak po Tbr.8 toč.4 jer se samo određuje visina tužbenog zahtjeva, a ponavljaju se navodi iz tužbe i prijašnjih podnesaka), sastav podneska od 28.08.2025.-75 bodova, zastupanje na ročištu od 15.10.2025.- 75 bodova, pristup na ročište za objavu presude-37,5 bodova, ukupno 487,50 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 975,00 eura+PDV=1.218,75 eura. S obzirom da je razlika uspjeha tužitelja i tuženika 50%, tužitelju pripada 50% od 1.218,75 eura što iznosi 609,37 eura+trošak vještačenja od 265,45 eura, ukupno 874,82 eura.

23.4.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16.09.2024. (ponavljanje navoda iz prijašnjih podnesaka) kao ni sastav požurnice od 31.07.2025 jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka

24.U odnosu na žalbu tuženika od 4.rujna 2024. izjavljenu protiv raspravnog rješenja ovoga suda na zapisniku od 4.rujna 2024., ista se smatra nedopuštenom i bespredmetnom. Naime, protiv rješenja kojim se određuje izvođenje dokaza nije dopuštena posebna (samostalna) žalba, prema čl.300. st.3. ZPP, a u vezi s čl.124. st.2 i čl.378. ZPP. Podredno se napominje da je u daljnjem tijeku postupanja tužitelj, a prije izvođenja dokaza vještačenjem, postavio određeni tužbeni zahtjev čime se navodi iz žalbe smatraju bespredmetnim.

25.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 30.listopada 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku