Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-264/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Božene Perić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog SM zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika od 2. kolovoza 2022. izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1817/2021 od 23. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba optuženog SM te se preinačuje odluka o trošku na način da se optuženik temeljem članka 148. stavak 2. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) oslobađa plaćanja troškova na ime provedenog sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 2.152,00 (dvijetisućestopedestdvije) kune te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

p r e s u d i o  j e

U preostalom dijelu odbija se žalba optuženog KM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1817/2021 od 23. svibnja 2022. optuženi SM je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Temeljem članka 179.a KZ/11 optuženom SM je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom SM se u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. kolovoza 2021. do 15. studenog 2021. Na temelju članka 74. KZ/11 optuženom SM je izrečena sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u kojem živi s oštećenim JM, na adresi u [adresa], u trajanju od tri godine a koja će se primjenjivati od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi SM je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 500,00 (petsto) kuna te trošak provedenog sudsko medicinskog vještačenja kao i njegove dopune u ukupnom iznosu od 2.152,00 (dvijetisućestopedesetidvije) kune, koje troškove je optuženik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik, po braniteljici Nadi Cipetić, odvjetnici u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i izrečenoj sigurnosnoj mjeri te troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu pred drugog suca pojedinca a podredno da se preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-304/2022 od 28. rujna 2022.

5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

6. S osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi navodi da se pobijana presuda ne može ispitati je su u njoj navedeni nejasni razlozi o odlučnim činjenicama čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, nasuprot ovakvih navoda optuženika pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni, uvjerljivi i razumljivi i koje prihvaća ovo vijeće pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Iz sadržaja žalbe iz ove osnove u stvari proizlazi da se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nudeći svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza koji su oprečni onima koje je iznio prvostupanjski sud.

7. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik se poziva na nalaz i mišljenje sudsko medicinske vještakinje koja je navela da dijagnoza natučenja lijeve strane prsnog koša koja je navedena u medicinskoj dokumentaciji za oštećenog ne predstavlja ozljedu u sudsko medicinskom smislu pa smatra da prvostupanjski sud nije mogao usprkos takvom nalazu i mišljenju vještakinje zaključiti da je oštećeni zadobio ozljede samo na osnovu njegovog iskaza.

8. Međutim, optuženik nije proglašen krivim da bi oštećeni od rušenja na tlo i udaranja ga rukama po tijelu po optuženiku, zadobio tjelesnu ozljedu. Dapače, nakon provedenog sudsko medicinskog vještačenja državni odvjetnik je izmijenio optužnicu 1. veljače 2022. i odustao od kaznenog progona optuženika radi počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11. Druga je stvar što je optuženik proglašen krivim jer je oštećenog srušio na tlo i rukama udarao po tijelu od kojih udaraca je oštećeni osjećao bolnost u predjelu lijeve strane prsnog koša što je utvrđeno tijekom liječničkog pregleda oštećenog u Kliničkom bolničkom centru Zagreb pa u tom dijelu prvostupanjski sud s pravom prihvaća iskaz oštećenog u kojem opisuje da ga je optuženik bacio na tlo te ga udarao po tijelu, da je odmah potom u njegovu kuću došla sestra kojoj je optuženik rekao u prolazu da ga nije ubio a što potvrđuje svjedokinja ŠM koja opisuje da je u dvorištu najprije srela optuženika koji je rekao da nije ubio oštećenog i da se ide prijaviti policiji a nakon čega je u kući zatekla oštećenog koji se tresao i koji joj je rekao da mu više nije za živjeti i da ga je optuženi istukao žaleći se da ga probada ispod rebra pa je nazvala hitnu pomoć a potom i policiju. Dakle, iskaz oštećenog potvrđen je medicinskom dokumentacijom na njegovo ime i iskazom svjedokinje ŠM bez obzira što svjedokinja prema njezinim navodima te navodima oštećenog nije bila prisutna niti jednom događaju koji je opisan u izreci presude. Ova svjedokinja ima posredna saznanja iz navoda oštećenog ali i dva neposredna saznanja jer je vidjela oštećenog neposredno nakon što ga je optuženik srušio na pod i udarao rukama po tijelu i jer joj je optuženik rekao da oštećenog nije ubio i da se ide prijaviti policiji što zasigurno ne bi rekao da nije primijenio fizičku silu prema oštećenom. Naposljetku, tko je zvao djelatnike policije na intervenciju te od kada optuženi i oštećeni zajedno žive nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu budući u postupku nije bilo sporno da su u inkriminiranom periodu optuženik i oštećeni zajedno živjeli u obiteljskoj kući u [adresa] i da su djelatnici Policijske postaje Sesvete izašli na intervenciju povodom dojave o nasilju u obitelji u obiteljsku kuću optuženika i oštećenog o čemu u spisu prileži izvješće na listu 7.

9. Žaleći se s osnove povrede kaznenog zakona optuženik navodi da je u konkretnom slučaju kazneno djelo prijetnje konzumirano u kaznenom djelu nasilja u obitelji i da ga je sud trebao osuditi za jedno kazneno djelo. Isto tako smatra da je sud povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu odlukom o sigurnosnoj mjeri udaljenja iz zajedničkog kućanstva budući nema gdje stanovati.

10. Međutim, nije u pravu optuženik kada tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o prividnom stjecaju u kojem se kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno kazneno djelo koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. stavak 2. i 3. KZ/11 kao sporedno djelo, odnosno da se radi o konsumpciji kao jednom od oblika prividnog stjecaja. Nije sporno da su oba kaznena djela ostvarena unutar istog inkriminiranog razdoblja i na štetu iste žrtve – oca optuženika ali te okolnosti nisu dovoljne za zaključak o postojanju prividnog stjecaja. Istina je da kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 uključuje i izazivanje straha za sigurnost člana obitelji ali ono egzistira ako opisanim radnjama nije počinjeno teže kazneno djelo, a u konkretnom slučaju kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 je teže kazneno djelo u odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, s obzirom da je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. U tom smislu se kaznenom djelu prijetnje treba dati puno veći značaj budući je za njega propisana teža kazna u cilju zaštite osobnog pravnog dobra. Uz to, nepravo iz kaznenog djela prijetnje nije obuhvaćeno nepravom kaznenog djela nasilja u obitelji u mjeri da nije potrebno posebno kažnjavanje jer oštećeni nije samo član obitelji optuženika nego i pojedinac koji uživa zaštitu od povrede i ugrožavanja osobnih prava, odnosno prava na osobnu sigurnost.

11. Što se tiče sigurnosne mjere udaljenja optuženika iz zajedničkog kućanstva u trajanju od tri godine bez obzira što državni odvjetnik nije predlagao tu mjeru sud je po službenoj dužnosti ovlašten izreći takvu mjeru počinitelju kaznenog djela nasilja u obitelji prema osobi s kojom živi u zajedničkom kućanstvu ako postoji visok stupanj opasnosti da bi bez provođenja te mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva, što je ovdje slučaj pa i bez obzira da li počinitelj ima ili nema drugu nekretninu za život.

12. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je bezuvjetna kazna zatvora prestroga za jedan napad jer nije osuđivan i oštećeni ga ranije nije prijavljivao.

13. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optuženika cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost i činjenicu da je zaposlen dok mu je otegotnim cijenio da je kaznena djela počinio na štetu osobe starije životne dobi a time slabiju i nezaštićenu osobu te učestalost ovakvih ponašanja u društvu koja zahtijevaju adekvatan odgovor institucija.

14. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

15. Prvostupanjski sud je optuženiku za kazneno djelo nasilja u obitelju temeljem članka 179. a KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo prijetnje temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Blažom kaznom i izricanjem uvjetne osude kako predlaže optuženik se ne bi u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, izrazila društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela niti bi se ojačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Naime, s obzirom na duljinu inkriminiranog perioda, životne dobi oštećenog i učestaloj pojavnosti ovakvih kaznenih djela prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je u konkretnom slučaju za ostvarivanje specijalne i generalne prevencije nužna bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

16. Naposljetku, u pravu je optuženik da nije dužan platiti troškove sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 2.152,00 kune. Naime, optuženiku se optužnicom stavljalo na teret i počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 od kojeg kaznenog djela je državni odvjetnik odustao na zapisniku od 1. veljače 2022. (list 168) nakon provedenog sudsko medicinskog vještačenja. Premda je prvostupanjski sud propustio donijeti rješenje o obustavi kaznenog postupka protiv optuženika za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 nema sumnje da optuženik za to kazneno djelo nije proglašen krivim i da nije dužan platiti troškove koji se mogu izdvojiti iz ukupnih troškova i koji se odnose samo na dokazivanje kaznenog djela za koje u konačnici nije proglašen krivim.

17. Stoga je valjalo žalbu optuženika djelomično prihvatiti i preinačiti odluku o trošku a u preostalom djelu žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem članka 482. i 486. ZKP/08.

Sisak, 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić