Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-23/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Božene Perić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog KI, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima od 3. prosinca 2021. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj K- 162/2020 od 28. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj K-162/2020 od 28. listopada 2021. stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj K-162/2020 od 26. svibnja 2020. kojim je optuženi KI proglašen krivim radi kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi KI je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavak 2. u vezi sa člankom 52. KZ/11. Temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećena ĆI upućena je da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parnici. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Optuženik je po branitelju Berislavu Knezu, odvjetniku u Vinkovcima podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-32/2022 od 25. siječnja 2022.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi da prvostupanjski sud pogrešno obranu optuženika u kojoj negira počinjenje kaznenog djela drži uvjerljivom jer je u postupku bilo nesporno da sa susjedima ĆI nije u dobrim odnosima već par godina. Uz to, prvostupanjski sud nije cijenio da je optuženik na raspravi naveo da se ne sjeća da li je primio presudu kojom je ĆI proglašena krivom radi počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na njegovu štetu jer je notorno da mu je ta presuda dostavljena na kućnu adresu. Nadalje, prvostupanjski sud neosnovano drži neuvjerljivima i nevjerodostojnima iskaze oštećene ĆI i svjedoka DI jer nisu potvrđeni drugim dokazima držeći pri tome da je obrana ĆI u spisu K- 163/2020 suprotna iskazu koji je dala u ovom postupku. Naime, u spisu K-163/2020 ĆI je iznosila obranu u odnosu na kazneno djelo prijetnje na štetu KI koje nije pravdala činjenicom da je KI njoj također uputio prijetnje. Nejasan je i zaključak prvostupanjskog suda da optuženik nije počinio kazneno djelo jer je kaznenu prijavu ĆI podnijela tek 20. ožujka 2020. sat vremena nakon što je KI podnio kaznenu prijavu protiv nje budući je odredbom članka 47. ZKP/08 propisan rok od 3 mjeseca (od saznanja za kazneno djelo i počinitelja) za podnošenje prijedloga za progon. Oštećena logično objašnjava zbog čega nije podnijela prijavu 18. ožujka 2020. kada joj je optuženik prvi puta prijetio jer je vjerovala da će se situacija smiriti a s obzirom da joj je optuženik ponovo prijetio 20. ožujka 2020. odlučila ga je kazneno prijaviti pa se ne radi o revanšizmu oštećene kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Naposljetku, državni odvjetnik smatra da je notorno da se većina kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 odvija u četiri oka, odnosno bez očevidaca tj. svjedoka koji mogu potvrditi počinjenje kaznenog djela.
7. Analizirajući žalbu državnog odvjetnika proizlazi da on u stvari daje svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Međutim, nasuprot navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je na temelju provedene analize dokaza, svakog za sebe i u međusobnoj vezi izveo ispravne zaključke o postojanju svih odlučnih činjenica.
8. Suština provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku se svodi na zaključak da su događaju od 18. ožujka 2020. bili prisutni DI i optuženik a događaju od **.**.2020. ĆI i optuženik. Optuženik poriče počinjenje kaznenog djela dok oštećena i svjedok opisuju da je optuženik prijetio oštećenoj. U postupku je i nesporno utvrđeno da su obitelj ĆI i optuženik više godina u lošim susjedskim odnosima zbog spora oko međe.
9. Kod takvog stanja stvari kada se radi o "riječi protiv riječi" a nema materijalnih tragova i vidljivih posljedica djela prvostupanjski sud je morao osobito pažljivo i kritički ocijeniti iskaz oštećene i njezinog supruga, svjedoka DI. Ocjenjujući iskaz oštećene ĆI prvostupanjski sud ga s pravom dovodi u vezu s podacima o podnošenju kaznene prijave i prijedloga za progon protiv KI te zaključuje da nije uvjerljivo da oštećena ĆI ne podnosi prijave protiv optuženika 18. ožujka 2020. niti odmah nakon događaja od 20. ožujka 2020. nego tek nakon što je KI podnio kaznenu prijavu protiv nje. Uz to, državni odvjetnik se promašeno poziva na rok od tri mjeseca za podnošenje prijedloga za progon jer nije sporno da je oštećena prijedlog podnijela u roku nego nije uvjerljivo da osoba kojoj netko prijeti kazneno djelo ne prijavljuje policiji nego se nada boljim odnosima s počiniteljem. Isto tako svjedok DI je suprug oštećene koji je također u lošim susjedskim odnosima s optuženikom pa ga prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća jer nije potkrijepljen drugim dokazima i jer ima razloga iskazivati u korist ĆI.
10. Činjenice da li je i kada optuženik primio presudu kojom je ĆI proglašena krivom radi počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na njegovu štetu, na koji način se ĆI u tom predmetu branila, odnosno zbog čega nije spominjala prijetnje koje bi joj u istom događaju uputio optuženik te da li se većina kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 odvija bez svjedoka nisu od utjecaja na odlučne činjenice u ovom postupku. Naime, zadatak suda je da izvan svake dvojbe utvrdi da li je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret a što je u konkretnom slučaju izostalo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano optuženika oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na štetu ĆI a na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08.
11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.
Sisak, 30. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić
