REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 37 Psp-78/2024-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice KUJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tužiteljice KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III-tužiteljice TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], IV-tužiteljice TUJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], V-tužiteljice OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Davorinu Mičinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mičin i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv I- tuženika ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tuženice OUJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Danijeli Nenadić, odvjetnici iz Zagreba, zbog smetanja posjeda, nakon javne glavne rasprave održane 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 30. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženici ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OUJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetali tužitelje KUJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], RUJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dvorišta zgrade na način da su postavljanjem metalne ograde uz među čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljima oduzeli posjed dijela betonskog dvorišta upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženicima ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OUJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostave ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku uklone metalnu ogradu uz među čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

Zabranjuje se tuženicima takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog dvorišta zgrade upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljima troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima nadoknade parnični trošak u iznosu od 550,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 11. lipnja 2024. tužitelji su podnijeli tužbu u kojoj navode da su suvlasnici i suposjednici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovog suda zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada i dvorište, ukupne površine 577 m2, od čega stambena zgrada br. 17 sa 133 m2 te dvorište sa 444 m2. Dalje navode da su tuženici dana 22. svibnja 2024. samovlasno i protivno volji dotadašnjih posjednika izvršili smetanje posjeda prednje opisane nekretnine, odnosno konkretno dvorišta stambene zgrade, i to na način da su nenajavljeno i iznenadno u dio dvorišta zgrade uz istočnu među zemljišnoknjižne čestice, odnosno uz cijelu dužinu međe između čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojim se od izgradnje zgrade služe tužitelji i koji se do trenutka smetanja nalazio u mirnom suposjedu tužitelja, bušenjem betona i umetanjem vijaka ugradili metalnu ogradu, odnosno dijelom zabijanjem metalne ograde u zemlju. Navode da je samu ogradu postavljao I-tuženik uz pomoć dvije muške osobe mlađe dobi, dok iz obavijesti koja je bila istaknuta na ogradi proizlazi da su upravo tuženici naložili postavljanje sporne ograde i počinili smetanje suposjeda tužitelja. Slijedom navedenog tužitelji temeljem odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, predlažu da sud utvrdi da su ih tuženici smetali u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dvorišta zgrade na način da su postavljanjem metalne ograde uz među čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljima oduzeli posjed dijela betonskog dvorišta upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da im naloži da uspostave ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku uklone postavljenu metalnu ogradu te da im zabrani takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog dvorišta zgrade upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženici u cijelosti osporavaju navode iz tužbe, kako u odnosu na istinitost iznesenih činjenica tako i u pogledu pravne osnovanosti tužbenog zahtjeva. I-tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, navodi da je prvi dio metalne ograde u duljini od oko 10m uz istočnu među katastarske čestice kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], I-tuženik postavio 1. svibnja 2023. u skladu s iskolčenjem geodeta na koje tužitelji nisu imali primjedbi, a navedenu ogradu postavio je sa svojim sinovima. U odnosu na spomenuti dio ograde ističe prigovor prekluzije. Nadalje, navodi kako radnjama koje je poduzeo nije došlo do promjene faktičnog stanja, budući da je on u trenutku postavljanja drugog dijela ograde bio u posljednjem mirnom i neposrednom posjedu spornog dijela zemljišta. Dakle, poriče da bi svojim samovlasnim postupanjem promijenio ranije posjedovno stanje. II-tuženica osporava svoju pasivnu legitimaciju, navodeći kako ni na koji način nije sudjelovala u postavljanju ograde. Slijedom svega navedenoga tuženici predlažu odbiti tužbu, te traže da im tužitelji nadoknade prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene fotografije i isprave te su saslušani I-tužiteljica KUJ, III-tužiteljica BU, I- tuženik ĆU i II-tuženica OUJ.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje sudske zaštite posjeda dijela betonskog dvorišta upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Među strankama je prije svega sporna pasivna legitimacija II-tuženice i pravovremenost tužbe, odnosno je li cijela ograda između nekretnina stranaka postavljena 22. svibnja 2024. Također, sporno je jesu li tužitelji, u vrijeme kada je ograda postavljena, bili u posjedu zelene površine uz ogradu.

7. Odredbom čl. 10. st. 1. ZVDSP posjednik je definiran kao osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Sukladno odredbi čl. 13. ZVDSP posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda) ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).

8. Odredbom čl. 19. ZVDSP propisano je da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje niti se prekida ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Odredbom čl. 20. st. 1. ZVDSP samovlast je zabranjena, dakle, bez obzira na to kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.

9. Odredbom čl. 21. ZVDSP regulirano je pravo na zaštitu posjeda pa je tako propisano da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Nadalje, i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štiti svoj posjed, a jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

10. Sukladno odredbi čl. 22. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo i slično smetanje ubuduće, a sud ovu zaštitu posjeda pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

11. Dakle, u smislu citiranih zakonskih odredaba u ovom postupku potrebno je utvrditi posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje. S obzirom na navedeno, sud se nije osvrtao niti je analizirao navode stranaka vezano za vlasničkopravne odnose, pravo na posjed itd.

12. Iskazi saslušanih stranaka međusobno su suglasni u dijelu koji se odnosi na vrijeme postavljanja ograde uz asfaltiranu površinu koju tužitelji koriste kao parkiralište. Iz dostavljenih fotografija razvidno je da se radi o metalnoj žičanoj ogradi na stupcima koji su pričvršćeni na betonski zid, koji se proteže uz parkiralište iza zgrade tužitelja. I-tuženik je u svom iskazu potvrdio da je navedena ograda postavljena 22. svibnja 2024. kako je navedeno u tužbi, međutim, za ogradu koji se nalazi u produžetku na povišenom betonskom zidu ispod zelene površine iznad parkirališta tužitelja, utvrđeno je da je ista postavljena ranije. Fotografije na stranici 29-33 spisa potvrđuju istinitost iskaza I-tuženika jer se na istima jasno vidi da je navedena ograda bila postavljena još u svibnju 2023. Naime, na snimkama se jasno vidi postavljanje metalne ograde na dan 1. svibnja 2023. a ta se ograda razlikuje od one koja je postavljena 22. svibnja 2024. I na ostalim fotografijama koje su sačinjene prije nego što je postavljena metalna žičana ograda uz parkiralište tužitelja, vidljivo je da je prethodno već postojala metalna ograda na povišenom betonskom zidu koji se proteže u nastavku u istoj ravnini. S obzirom na sve prethodno navedeno, sud je ocijenio da je u odnosu na metalnu ogradu koja je postavljenja u svibnju 2023. protekao rok od 30 dana propisan odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/2025, dalje ZVDSP).

13. Tužitelji nisu dokazali da su bili u posljednjem mirnom posjedu zelene površine koja se nalazi ispod betonskog zida na kojem je 22. svibnja 2024. postavljenja žičana ograda. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz I-tužiteljice u dijelu u kojem tvrdi da su tužitelji ranije koristili i obrađivali navedenu zelenu površinu. Među strankama nije sporno da su tužitelji u posjedu zelene površine koja se nalazi poviše potpornog zida iznad njihovog parkirališta, a budući da je I-tužiteljica iskazala kako je ta površina i sada pokošena i kako ju održava IU, sud je zaključio da postavljanjem žičane ograde uz parkiralište tužiteljima nije onemogućen pristup zelenoj površini iznad parkirališta. III-tužiteljica je iskazala da je ranije ispod potpornog zida na kojem se sada nalazi žičana ograda bila šikara, ali ona ne tvrdi da je tu površinu obrađivao ili koristio netko od tužitelja. Naime, ona je iskazala da tužitelji zajedno održavaju zelenu površinu i voćnjak iznad parkirališta.

14. Sud je prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem tvrde da od travnja 2023. kada su doselili na adresa [adresa] u [adresa] nikada nisu vidjeli nikoga od tužitelja da koristi, obrađuje ili prolazi zelenom površinom ispod betonskog zida na kojem je postavljenja žičana ograda, te da je taj zeleni pojas prije njihovog doseljenja bio zapušten i da su ga oni raskrčili i uredili.

15. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da u vrijeme kada je I-tuženik postavio žičanu ogradu (22. svibnja 2024.) tužitelji nisu bili u posjedu zelene površine koja se nalazi ispod betonskog zida koji tu površinu dijeli od njihovog parkirališta. Sud je odustao od saslušanja ostalih tužitelja iz razloga što je njihovo saslušanje predloženo na okolnost vremena postavljanja predmetne ograde (pripremno ročište održano 12. lipnja 2025.) a navedena činjenica utvrđena je na temelju izvedenih dokaza, pa stoga saslušanje ostalih tužitelja na istu okolnost ne bi bilo ekonomično i svrsishodno.

16. U odnosu na zelenu površinu koja se nalazi poviše potpornog zida iznad parkirališta, tužitelji nisu dokazali da im je postavljanjem žičane ograde onemogućen pristup toj površini, jer iz iskaza saslušanih tužitelja proizlazi da tu površinu i dalje koriste i održavaju. Isto tako, tužitelji nisu dokazali da im je oduzet posjed dijela betonskog dvorišta upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz dostavljenih fotografija razvidno je da je žičana ograda postavljena na betonski zid uz rub betonskog dvorišta koje tužitelji koriste kao parkiralište pa stoga nije jasno kako bi sporna ograda onemogućila tužiteljima da i dalje nesmetano koriste svoje betonsko dvorište. Ni saslušane tužiteljice u svom iskazu nisu spomenule da ih predmetna ograda na bilo koji način ometa u korištenju njihovog parkirališta ili dvorišta.

17. Tužitelji ničim nisu dokazali da bi II-tuženica bilo posredno bilo neposredno sudjelovala u postavljanju ograda ili da je ista postavljena po njenom naloga pa je stoga osnovan njezin prigovor promašene pasivne legitimacije.

18. Budući da tužitelji nisu dokazala da su ih tuženici samovlasno smetali u njihovom posjedu, nisu ostvarene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 21. i 22. ZVDSP pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tuženicima je priznat trošak zastupanja u iznosu jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/2), uvećane za 10% (Tbr. 40) što ukupno iznosi 550,00 EUR.

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom suda u roku od 15 dana od dana objave presude, a žalbi će odlučiti nadležan županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljima po punomoćnicima

2. Tuženicima po punomoćniku