Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-356/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Krešimira Biljan kao predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Andreasu Mlikoti, odvj. iz Osijeka, protiv tuženika ... [adresa], zastupani po OD Kallay & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1765/2019-33 od 7. travnja 2025., dana 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1765/2019-33 od 7. travnja 2025. u pobijanom dijelu presude pod točkama I., II., III. i IV.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I/ Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 528-50- 3938176, od 26. veljače 2007.g., solemniziranog dana 26. veljače 2007.g. kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod br. OV-3.914/07, a koje glase: - u čl. 2. : „… je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, - u čl. 7. : „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…. “.

II/ Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] tužitelju NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pretplate po osnovi nezakonite promjene kamatne stope isplati iznos od ukupno 815,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa sve do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 12,15 Eura od 30.11.2007. pa do isplate,

- 10,24 Eura od 31.12.2007. pa do isplate,

- 10,15 Eura od 31.01.2008. pa do isplate,

- 10,05 Eura od 29.02.2008. pa do isplate,

- 9,95 Eura od 31.03.2008. pa do isplate,

- 9,86 Eura od 30.04.2008. pa do isplate,

- 15,08 Eura od 31.05.2008. pa do isplate,

- 14,93 Eura od 30.06.2008. pa do isplate,

- 14,77 Eura od 31.07.2008. pa do isplate,

- 14,62 Eura od 31.08.2008. pa do isplate,

- 14,46 Eura od 30.09.2008. pa do isplate,

- 14,30 Eura od 31.10.2008. pa do isplate,

- 14,14 Eura od 30.11.2008. pa do isplate,

- 13,97 Eura od 31.12.2008. pa do isplate,

- 13,81 Eura od 31.01.2009. pa do isplate,

- 13,64 Eura od 28.02.2009. pa do isplate,

- 22,04 Eura od 31.03.2009. pa do isplate,

- 21,76 Eura od 30.04.2009. pa do isplate,

- 21,49 Eura od 31.05.2009. pa do isplate,

- 21,21 Eura od 30.06.2009. pa do isplate,

- 20,93 Eura od 31.07.2009. pa do isplate,

- 20,64 Eura od 31.08.2009. pa do isplate,

- 20,35 Eura od 30.09.2009. pa do isplate,

- 20,06 Eura od 31.10.2009. pa do isplate,

- 19,77 Eura od 30.11.2009. pa do isplate,

- 19,47 Eura od 31.12.2009. pa do isplate,

- 19,17 Eura od 31.01.2010. pa do isplate,

- 18,86 Eura od 28.02.2010. pa do isplate,

- 18,55 Eura od 31.03.2010. pa do isplate,

- 18,24 Eura od 30.04.2010. pa do isplate,

- 17,93 Eura od 31.05.2010. pa do isplate,

- 17,61 Eura od 30.06.2010. pa do isplate,

- 17,29 Eura od 31.07.2010. pa do isplate,

- 16,96 Eura od 31.08.2010. pa do isplate,

- 16,64 Eura od 30.09.2010. pa do isplate,

- 16,30 Eura od 31.10.2010. pa do isplate,

- 15,96 Eura od 30.11.2010. pa do isplate,

- 15,63 Eura od 31.12.2010. pa do isplate,

- 15,29 Eura od 31.01.2011. pa do isplate,

- 14,94 Eura od 28.02.2011. pa do isplate,

- 14,59 Eura od 31.03.2011. pa do isplate,

- 14,23 Eura od 30.04.2011. pa do isplate,

- 13,88 Eura od 31.05.2011. pa do isplate,

- 13,52 Eura od 30.06.2011. pa do isplate,

- 11,88 Eura od 31.07.2011. pa do isplate,

- 11,55 Eura od 31.08.2011. pa do isplate,

- 11,21 Eura od 30.09.2011. pa do isplate,

- 10,86 Eura od 31.10.2011. pa do isplate,

- 10,52 Eura od 30.11.2011. pa do isplate,

- 10,17 Eura od 31.12.2011. pa do isplate,

- 9,82 Eura od 31.01.2012. pa do isplate,

- 29,93 Eura od 29.02.2012. pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 tužitelju NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pretplate po osnovi nezakonito ugovorene valutne klauzule isplati iznos od ukupno 3.431,48 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa sve do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 0,15 Eura od 31.03.2007. pa do isplate,

- 10,30 Eura od 31.10.2008. pa do isplate,

- 13,50 Eura od 31.12.2008. pa do isplate,

- 15,73 Eura od 31.01.2009. pa do isplate,

- 16,84 Eura od 28.02.2009. pa do isplate,

- 12,90 Eura od 31.03.2009. pa do isplate,

- 13,69 Eura od 30.04.2009. pa do isplate,

- 9,89 Eura od 31.05.2009. pa do isplate,

- 7,17 Eura od 30.06.2009. pa do isplate,

- 8,25 Eura od 31.07.2009. pa do isplate,

- 10,12 Eura od 31.08.2009. pa do isplate,

- 10,27 Eura od 30.09.2009. pa do isplate,

- 8,97 Eura od 31.10.2009. pa do isplate,

- 12,25 Eura od 30.11.2009. pa do isplate,

- 14,96 Eura od 31.12.2009. pa do isplate,

- 18,68 Eura od 31.01.2010. pa do isplate,

- 18,20 Eura od 28.02.2010. pa do isplate,

- 23,15 Eura od 31.03.2010. pa do isplate,

- 22,58 Eura od 30.04.2010. pa do isplate,

- 24,60 Eura od 31.05.2010. pa do isplate,

- 39,77 Eura od 30.06.2010. pa do isplate,

- 37,04 Eura od 31.07.2010. pa do isplate,

- 46,70 Eura od 31.08.2010. pa do isplate,

- 43,80 Eura od 30.09.2010. pa do isplate,

- 38,95 Eura od 31.10.2010. pa do isplate,

- 50,23 Eura od 30.11.2010. pa do isplate,

- 64,49 Eura od 31.12.2010. pa do isplate,

- 54,97 Eura od 31.01.2011. pa do isplate,

- 58,78 Eura od 28.02.2011. pa do isplate,

- 54,73 Eura od 31.03.2011. pa do isplate,

- 55,88 Eura od 30.04.2011. pa do isplate,

- 74,90 Eura od 31.05.2011. pa do isplate,

- 77,09 Eura od 30.06.2011. pa do isplate,

- 92,64 Eura od 31.07.2011. pa do isplate,

- 85,01 Eura od 31.08.2011. pa do isplate,

- 76,63 Eura od 30.09.2011. pa do isplate,

- 76,04 Eura od 31.10.2011. pa do isplate,

- 75,71 Eura od 30.11.2011. pa do isplate,

- 80,22 Eura od 31.12.2011. pa do isplate,

- 84,20 Eura od 31.01.2012. pa do isplate,

- 63,32 Eura od 29.02.2012. pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 tužitelju NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.966,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 7. travnja 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

VI/ S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP). Tuženik pobija dio presude u kojem je tužitelj uspio u postupku (točke I., II. i III.), te kojom je tuženik obvezan na plaćanje troškova postupka (točka IV.). Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju žalbom upućuje tuženik budući da je prvostupanjski sud u odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu proturječni a nisu ni u suprotnosti s provedenim dokazima, izreka presude je jasna, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Nisu počinjene niti bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanoj u ugovoru o kreditu te zahtjev za isplatu razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa, te razlike u obračunu kamata na kredit preko ugovorene stope u razdoblju trajanja ugovora o kreditu (promjenjiva kamatna stopa), kao posljedicu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenog između stranaka o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

8. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 26. veljače 2007. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 22.306,42 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kredit u navedenom iznosu, da se ugovorom o kreditu tužitelj obvezao vraćati isplaćeni kredit uz rok otplate od 60 mjeseci otplatom mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke o kreditiranju banaka za kupnju motornih vozila koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20 % godišnje, te da je ugovorom o kreditu ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju banke za CHF važećem prema danu plaćanja prema otplatnom planu. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos kredita te da je kredit otplaćen.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, te da se tijekom otplate kredita mijenjala visina otplate u kunama obzirom na ugovorenu primjenu valutne klauzule.

10. Vještačenjem je utvrđeno da je razlika s osnove promijenjene kamatne stope između anuiteta prema tuženikovom obračunu u odnosu na početni otplatni plan 815,36 eura, a razlika anuiteta s osnove valutne klauzule 3.431,48 eura.

11. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze ugovora o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, da u vrijeme zaključenja ugovora tužena banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenom na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa daje time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96, 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Također je utvrdio da je po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u odnosu na ugovorenu valutu CHF donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tužena banka u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao:

- na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom te tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- te na učinke pravomoćne presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka

14. Navedene presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, koje su pokrenuli potrošači, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača i tužitelj se u ovom postupku, pravilno pozvao na sadržaj tih odluka radi individualne pravne zaštite, a prvostupanjski sud je pravilno na pravnom stavu zauzetom u tim predmetima, utemeljio pobijanu presudu.

15. Naime, u smislu odredbe čl. 502c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama na naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici za koje će se osoba pozvati.

16. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br.: 41/14., 110/15. i 14/19. dalje ZZP), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz članka 106. stavak ZZP-a), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Stoga na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja naglasiti da su u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđene sve činjenice te da odluka iz tog postupka ima učinak prema svim potrošačima koji su s trgovcem protiv kojeg se vodi postupak kolektivne zaštite, sklopili ugovor s nepoštenom ugovornom odredbom. To znači da se potrošač u individualnom sporu može pozvati na utvrđenje da je ugovorna odredba nepoštena i u odnosu na njega ta odredba ga ne obvezuje. U navedenom postupku se ništetnost odredbi procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača te se u svakom konkretnom predmetu primjenjuje stajalište sudova iz postupka kolektivne zaštite.

18. U pogledu svakog konkretnog potrošača i na osnovu takvo utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu se primjenjuje stajalište sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, s obzirom da se u tom postupku ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača kako to ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-4613/2021, U-III-3540/2021 U-III- 3446/2021, U-III-5458/2021. Međutim, teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku je na strani tuženika.

19. Tužitelj je predložio na navedene okolnosti provođenje dokaza njegovima saslušanjem, dok je tuženik koji je u odgovoru na tužbu te tijekom postupka koji je prethodio zaključenju prethodnog postupka osporavao tužbeni zahtjev po osnovu i visini, predložio saslušanje njegovog zaposlenika i javnog bilježnika, međutim, na pripremnom ročištu je odustao od prijedloga za provođenje navedenih dokaza.

20. Prvostupanjski sud je saslušanjem tužitelja utvrdio da je kredit zaključen za kupovinu automobila za osobne potrebe, da mu je isti kredit ponuđen od strane banke u koju je upućen od strane auto kuće u kojoj je kupovao vozilo s obzirom da su mu rekli da auto kuća posluje sa banko, da mu je u banci prezentiran gotovi ugovor koji je unaprijed sačinjen od strane banke koji je on prihvatio zajedno sa svim uvjetima kredita o kojima nije imao mogućnost pregovaranja, da je po stuci vozač motornih vozila, da u vrijeme podizanja kredita nije bio vlasnik obrta ili trgovačkih društava niti je kupnju automobila koristio kao poreznu olakšicu, da mu nije posebno objašnjen način formiranja promjenjive kamatne stope banke niti je posebno upozoren na promjenjivost tečaja CHF, da je u trenutku podizanja kredita visina rate bila oko 1.380,00 kuna a najviša rata je bila oko 2.700,00 kuna, te da vezano za porast rate kredita nije imao mogućnost pregovaranja s obzirom da mu je od strane banke rečeno da se rata formira prema odredbama ugovora koji je potpisao.

21. S obzirom da iz ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita kupovina osobnog automobila, neosnovano tuženik osporava tužitelju status potrošača.

22. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja da se u konkretnom radi o ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru sastavljenom od banke, na koje odredbe tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja i o kojoj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale, kojom nije na razumljiv i precizan način reguliran postupak i uvjeti za promjenu kamatne stope, te što tužitelja kao potrošača nije informirao o potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na obavijesti i rizicima pravnog posla zaključenja ugovora o kreditu u CHF, što je prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su navedene odredbe ugovora o kreditu koje su stranke zaključile, u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne sukladno odredbama članka 81., 82. i 90. ZPP/03 jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori koje se kao takvim smatraju nepoštenim ako su u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzrokovali znatnu neravnotežu u pravima obveza stranka proizašlim iz ugovora, što je u konkretnom slučaj.

23. Zaključak prvostupanjskog suda je sukladan zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na njegovu štetu.

24. Slične odredbe su sadržane i u Direktivi 93/13 EEZ, naime u članku 5. Direktive navedeno je da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude i u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljiv. Pri tome nije dovoljno da su odredbe samo gramatički razumljive nego i to da ekonomske posljedice tih odredbi moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač kad pročita tekst ugovora mora biti svjestan mogućnosti promjene vrijednosti strane valute a taj rizik promjene mora biti jasan te je banka kao pružatelj usluge morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja te rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti kako bi potrošač na temelju potpunih informacija koje su mu pružene prije sklapanja ugovora mogao donijeti odluku o prihvaćanju odredbi ugovora i svih uvjeta koje je prethodno sastavio kreditor.

25. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja u odnosu na zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa zbog promjene tečaja i kamatne stope. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.

25.1. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravno shvaćanje po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojim su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članka 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na neki drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

25.2. S obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivnih tužbi, te kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019. potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja i zbog promjene kamatne stope nije zastarjelo.

26. Kako je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u razdoblju otplate kredita zbog razlike tečaja CHF platio za mjesece koji su obuhvaćeni tužbenim zahtjevom ukupno iznos od ukupno 3.431,48 eura više nego što bi platio prema početnom tečaju CHF, te zbog promjenjive kamatne stope platio 815,36 eura više nego što bi platio prema početnoj kamatnoj stopi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati razlike iznosa između anuiteta za sve anuitete za koje je više plaćen iznos u iznosima pobliže navedenim u točkama II. i III. presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od isplate svakog pojedinog iznosa pozivom na članak 1111. ZOO-a s obzirom da je taj iznos tuženik stekao bez valjane pravne osnove.

27. Također je pravilno obvezao tuženika i na plaćanje zakonskih zateznih kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

28. Kako je tuženik sastavio predmetni ugovor prema unaprijed pripremljenom sadržaju na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja, te kako je u pravomoćnim sudskim postupcima po kolektivnim tužbama utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača koristeći prilikom zaključivanja ugovora o kreditu s potrošačima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj. Stoga tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate, koja za nepoštenog stjecatelja teče od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a).

29. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a njihova visina odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uzimajući u obzir uspjeh stranaka u postupku. Suprotno žalbenom razlogu, pravilno je prvostupanjski sud ocjenjujuću uspjeh stranka u postupku uzeo u obzir uspjeh ne samo s visinom već i sa osnovom tužbenog zahtjeva.

30. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a u pobijanom dijelu presude pod točkama I., II., III. i IV. dok je u nepobijanom dijelu presude pod točkom VI. presuda neizmijenjena.

31. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 30. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan