Poslovni broj: Us I-2880/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda, Danijeli Čipčić Buzov, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi utvrđivanja novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće službenika, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u odsutnosti tužitelja i tuženika, 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/24-01/316, Urbroj: 566-01/17-24-2 od 2. listopada 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Klasa: UP/I-112-01/24-01/101, Urbroj: 513-07-21-08-24-3 od 8. travnja 2024.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 112-07/24-01/316, Urbroj: 566-01/17-24-2 od 2. listopada 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Klasa: UP/I-112-01/24-01/101, Urbroj: 513-07-21-08-24-3 od 8. travnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Prvostupanjskim rješenjem je točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za ispravak prijevoda naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće. Točkama II. i III. izreke rješenja radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije, s koeficijentom 2,279, na koje je tužitelj raspoređen, prevodi se s danom 1. ožujka 2024., u posebno radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi s novim koeficijentom 2,60 te svrstava u 10. platni razred Jedinstvene platne ljestvice u državnoj službi i javnim službama. Prema točki IV. izreke rješenja žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja tužitelj u bitnom navodi da je dana 15. ožujka 2024. na njegovu službenu adresu elektirčne pošte poslana Obavijest o prevođenju dosadašnjeg naziva radnog mjesta, a koja da upućena s njemu nepoznate adrese elektroničke pošte Kadrovska. Kako navedena obavijest nije sadržavala Uputu o pravnom lijeku a osobito kako nije bila potpisana,da se obratio nepoznatom pošiljatelju na isti način, elektronskom poštom, kratkim upitom Prigovor se šalje na isti način kao i što ste vi poslali obavijesti na ovu adresu, a da odgovor nije zaprimio. Prigovor da je podnio 18.03.2024. na istu adresu elektroničke pošte na koju mu je poslana Obavijest, te da je dana 22. travnja 2024. zaprimio prvostupanjsko rješenje na koje je u zakonskom roku ulažio žalbu. Donositelj utuženog Rješenja navodi: o prevođenju tužitelj nije obaviješten usmenim putem, već pisanim, a osobna dastava nije ni propisana ni potrebna jer se prevođenje obavlja neposredno te je davoljno da se obavijest pošalje putem elektroničke pošte. Isto tako nije osnovan ni navod da nije propisan rok za davanje prigovora, jer iako spomenuta obavijest ne sadrži uputu o tome, isto je propisano člankom 35. Zakona, te da je u svojoj žalbi ukazao kako ne postoji Uputa o prigovoru, koji je rok za podnošenje kome se prigovor podnosi. Drugostupanjska tijelo se u utuženom rješenju osvrnulo samo na nepostojanje roka za podnošenje prigovora, a ne odgovara na žalbeni navod kako ne postoji Uputa o pravnom lijeku. Dostava putem elektroničke pošte nije moguća na ovaj način, jer osim što je pošiljatelj njemu nepoznat, nejasno je kako bi prvostupanjsko tijelo računalo rokove. Obzirom da je mogao na dan slanja elektroničke pošte biti na godišnjem odmoru ili bolovanju i vidjeti elektroničku poštu za mjesec dana, jer prvostupanjsko tijelo nema saznanja o tome kad je pogledao elektroničku poštu, i to baš tu poruku. Pa je nejasno koji bi dan prvostupanjsko tijelo razumijevalo kao dan za početak računanja roka za podnošenje prigovora. Drugostupanjsko rješenje uopće ne razmatra žalbeni navod o tome kako prvostupanjskim rješenjem nije odgovoreno ni na jedan navod iz njegovog prigovora. Drugostupanjsko tijelo da se u svom rješenju krije iza formulacije kako ne može ocjenjivati zakonitost podzakonskih propisa. Drugostupanjsko tijelo u svojoj žalbi da nije pozvao da ocijeni zakonitost podzakonskih propisa, već da je ukazao kako je Rješenje kojim je uspostavljena situacija nejednake plaće za jednak rad nezakonito. Nastavno tužitelj još jednom ukazuje na bitne žalbene navode, a na koje pobijanim Rješenjima nijedobio odgovor: smatram kako je ovim Rješenjem povrijeđeno načelo zakonitosti jer isto nije u skladu sa Zakonom o državnim službenicima, poglavito člankom 12., a donositelj Rješenja se u odgovoru na prigovor ne očituje o istome iz čega bi se dalo zaključiti kako načelo zakona donositelju rješenja ništa ne predstavlja. Na temelju članka 47. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 155/23.) i članka 14. stavka 3. Zakona o plaćama u državnoj službi javnim službama (Narodne novines, broj 155/23), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 22. veljače 2024, donijela Uredbu o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi. U svom prigovoru da je učinio nespornim kako voditelji ispostave u UVPO-u rade jednak posao kao voditelj službe za poslove u UVPO-u, i još dodatno vode i poslove razreza. Međutim, voditelj službe ima koeficijent 2,9, a voditelj Ispostave 2,6. Ni donositelj prvostupanjskog rješenja ni donositelj drugostupanjskog rješenja se nisu osvrnuli na ove moje navode te ih ne treba dodatno elaborirat odnosno dokazivati. Nalazi nepotrebnim elaborirati pojam hijerarhije pravnih akata, ali opreza radi ukazuje na isto. Naime, jasno je kako odredba Uredbe nije u skladu s odredbama o jednakoj plaći za jednak rad iz Zakona o državnim službenicima, kao ni sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama, a još je jasnije koja se odredba u takvoj situaciji ima primijeniti pa predlaže sudu donijeti novo Rješenje kojim se za poslove Voditelja Ispostave za VPO utvrđuje koeficijent 2,9 svrstavanje u platni razred 11. Zakon o Ustavnom sudu, članak 37. stavak 2. propisuje: Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon. U svom prigovoru da je istaknuo (a na što nije odgovoreno, kako prvostupanjskim, tako ni drugostupanjskim Rješenjem) članak 4. stavak 3. Uredbe o načinu primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama, a vezan uz vrednovanje pojedinog radnog mjesta: U postupku analitičke procjene utvrđuje se razina standardnih mjerila iz članka 3. stavka 7. ove Uredbe, koja je primjenjiva na većinu poslova radnog mjesta. Pod većinom poslova podrazumijeva se većina poslova, čiji je približan postotak vremena koji se provede u njihovom obavljanju veći od 60%. Broj državnih službenika kojima je neposredno nadređen je 8, pri čemu je 6 djelatnika nadzora, a 2 djelatnika razreza te je sami broj djelatnika dovoljan za zaključiti kojim poslom se više bavi u svom radu. Nastavno se u spomenutoj Uredbi, u članku 5 propisuje Provedba vrednovanja radnih mjesta, pa tako stavak 3. rečenog članka propisuje: Vrednovanje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka provodi se na temelju podataka o poslovima i zadacima radnog mjesta koje dostavljaju državna tijela, odnosno javne službe i drugih dostupnih podataka o radnom mjestu na temelju kojih se može provesti vrednovanje. Kako su Ispostave Porezne uprave u kojima su pretežiti poslovi koji se obavljaju poslovi nadzora (u Hrvatskoj su to 3 Ispostave i to upravo Ispostave za velike porezne obveznike) predlažem Sudu uvid u dostavljene podatke državnog tijela o poslovima i zadacima radnog mjesta iz članka 5. stavak 3. Uredbe o načinu primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama. Dodatno se ukazuje kako su predmetna Rješenja sastavljena protivno odredbama čl. 98 ZUP-a, s obzirom na to da su ista nejasna, navedenima nije odgovoreno na istaknute tvrdnje tužitelja te iz navedenih nije jasno na čemu se ista temelje. Također, čl.30.ZUP-a propisano je kako strankama mora biti omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima vezano za konkretnu pravnu stvar. U ovom slučaju samostalno da je iznio prigovore, ali pitanja da nije dobio odgovor, a ukazuje se i kako je prvostupanjsko tijelo ispuštanjem Upute o pravnom lijeku na Obavijest dostavljenu elektronskim putem, jasno iskazalo namjeru onemogućenja njegova sudjelovanja u postupku. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojeom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

5. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužbu pobija u cijelosti, te da ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, a tužba se smatra u potpunosti neosnovanom te se ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju. U postupku da je potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Utuženim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužitelj izjavljena na prvostupanjsko rješenje kojim se istom utvrđuje novi naziv radnog mjesta, voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi i koeficijent za obračun plaće 2,60 i 10 platnim razredom. Isto je doneseno po prigovoru tužitelja, nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine" br. 155/23) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plače u državnoj službi („Narodne novine" broj 22/24). Sukladno članku 14. citiranog Zakona, koeficijenti za obračun plaće radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama utvrđuju se na temelju provedenog vrednovanja radnih mjesta primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta propisanih ovim Zakonom, a isti se utvrduje u okviru raspona koeficijenata platnog razreda u koje je razvrstano radno mjesto. Nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u državnim tijelima utvrđuje Vlada uredbom, a istom je propisano prevodenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u državnoj službi u nove nazive radnih mjesta na način da se uz nazive radnih mjesta utvrdene dotadašnjim propisima navedu novi nazivi radnih mjesta s pripadajućim platnim razredom i koeficijentom za obračun plaće. Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi stupila je na snagu 1. ožujka 2024. Nadalje, stupanjem na snagu Uredbe smatrat će se da su dotadašnji nazivi radnih mjesta u pravilnicima o unutarnjem redu izmijenjeni u nove nazive radnih mjesta u skladu s prevođenjem utvrđenim navedenom Uredbom, a u roku od 30 dana od stupanja na snagu Uredbe državno tijelo obavijestit će pisanim putem službenike i namještenike o prevođenju dotadašnjeg naziva radnog mjesta na koje su raspoređeni i novom koeficijentu za obračun plaće. Službenik, i namještenik koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak u roku od tri dana od dana primitka obavijesti, a ako čelnik će i namještenika pisanim o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je u upravnom postupka donijeti rješenje o utvrđivanju novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće. Člankom 16. stavkom 2. Uredbe je propisano da se način prevođenja posebnih naziva radnih mjesta u državnoj službi utvrđenih dosadašnjim propisima u nove nazive radnih mjesta, s pripadajućim platnim razredima i koeficijentima za obračun plače, utvrđuju se u Tablici 5., koja se nalazi u prilogu i čini sastavni dio Uredbe. Uvidom u priloženu Tablicu, utvrđeno je da se dosadašnji naziv radnog mjesta voditelj ispostave 1. kategorije (Porezna uprava), s koeficijentom složenosti poslova 2.279 (s dodatkom od 5% za posebne uvjete rada, kao i istovjetno radno mjesto bez dodatka od 5%) prevodi u novi naziv radnog mjesta voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi, s koeficijentom za obračun plaće 2.60. Dakle, u odnosu na radno mjesto tužitelja, pravilno je prvostupanjsko tijelo postupilo primijenivši odredbu članka 16. stavak 2. Uredbe kojom je propisan način prevođenja posebnih naziva radnih mjesta u državnoj službi u skladu s pripadajućom tablicom. Ponovo se ističe da je Uredba je stupila na snaga 1. ožujka 2024. pa se od tog datuma na sve državne službenike primjenjuju odredbe te Uredbe kojima su utvrđeni nazivi radnih mjesta, uvjeti za raspored, klasifikacija radnih mjesta, pripadajući platni razredi te koeficijenti za obračun plaće u državnoj službi, prema sadržaju koji je objavljen u službenom listu Republike Hrvatske. Donošenje predmetne Uredbe u nadležnosti Vlade Republike Hrvatske stoga tuženik ne može preispitivati istu s obzirom da ocjena zakonitosti propisa nije u nadležnosti Odbora za državnu službu. Naime, tuženik sukladno članku 42. Zakona o državnim službenicima, rješava o žalbama protiv rješenja o rasporedu na radno mjesto, premještaju, napredovanju, plači, produženju roka za polaganje državnog ispita, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe, te sukladno članku 169, o ocjenjivanju. Prema tome. Tuženik nije nadležan za ocjenu zakonitosti podzakonskih propisa i internih općih akata javnopravnih tijela, pa tako ni za preispitivanje sadržaja Uredbe te utvrđenih koeficijenata složenosti poslova i Pravilnika o unutarnjem redu tijela kojim je utvrđen opis poslova i složenost pojedinih radnih mjesta, već samo za kontrolu pojedinačnih akata donesenih u provedbi istih. Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem, BROJ: U-II-1591/2024, od 4. lipnja 2024. prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaća u državnoj službi. U navedenom rješenju Ustavni sud, između ostalog, navodi da nije ustavnopravno pitanje niti je nadležnosti suda ocjena o tome jesu li ili nisu kompetencije bilo koje kategorije državnih službenika i namještenika iz osporene uredbe trebali i/ili mogli biti vrednovani višim ili nižim koeficijentom za obračun plaće te u odnosu na koga, a sve nakon što je u skladu s člankom 14. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama tijelo državne uprave nadležno i kapacitirano za provedbo takvih sustavnih zadaća, uz uvažavanje mišljenja Vijeća za praćenje i unapređenje sustava plaća u državnim i javnim službama, sindikata te udruga sindikata, uradilo sustavno rješenje i pretočilo ga u prijedlog osporene uredbe koji je Vlada prihvatila. Nadalje Ustavni sud navodi i da jednakost pojedinca u društvu gleda prava koja proizlaze iz rada nije ustavom apsolutno zajamčena, osobito kad se zbog specifičnosti uvjeta za obavljanje određenog posla traže različite sposobnosti pojedinog zaposlenika. Načelo složenosti određenih poslova, a pogotovo utvrđivanje naziva pojedinih radnih mjesta nije ustavnopravno pitanje, radna mjesta u državnoj službi utvrđena su u odnosu na specifičnost djelatnosti pojedinih službi, a stavljanje u međusobni odnos složenosti određenih radnih mjesta i utvrđivanje njihove vrijednosti može dovesti do razlike u plaći zaposlenika. Razlika u plaći nije ustavnopravno pitanje, sve dok se njome ne zadire u ljudska prava i temeljne slobode građana zajamčene Ustavom, a što odredbama Uredbe nije učinjeno. Tuženik ponovno ukazujte tužitelju da je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja prvostupanjsko tijelo navelo konkretne razloge zbog kojih je dosadašnje radno mjesto tužitelja prevedeno u radno mjesto iz izreke istog, a koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na zaključak da je prevođenje izvršeno sukladno odredbama Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama te Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plače u državnoj službi. Zaključno, u odnosu na tužbene navode koji se odnose na dostavu obavijesti o prevođenju naziva radnog mjesta te mogućnosti izjavljivanja pravnog lijeka, ponovno se, ukazuje tužitelju da osobna dostava nije propisana niti potrebna te je dovoljno da se obavijest pošalje putem elektroničke pošte, a što je u postupcima prevođenja naziva radnih mjesta praksa većine prvostupanjskih tijela. Pored toga, nije osnovan ni prigovor tužitelja da nije propisan rok za izjavljivanje prigovora, jer iako obavijest ne sadrži uputu o tome isto je propisano odredbom članka 35. stavak 5. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama prema kojem državni službenik i namještenik koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak u roku od tri dana od dana primitka obavijesti iz stavka 4. ovoga članka. Ako čelnik državnog tijela utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je u upravnom postupku donijeti rješenje o utvrđivanju novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće. Iz navedene zakonske odredbe razvidno je da je državnom službeniku osigurano sredstvo pravne zaštite, a koje je tužitelj iskoristio izjavljivanjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja kojim se utvrđuje novi naziv radog mjesta tužitelja. Tuženik, u cijelosti ostajući pri navodima iz utuženog rješenja i iz ovog odgovora na tužbu, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. U sporu je održana rasprava 30. rujna 2025., a čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke u ovom sporu, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je smatrao suvšnim izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj ranijim rješenjem bio raspoređen na radno mjesto voditelj ispostave 1. Kategorije s koeficijentom 2,279.

12. Odredbom članka 11. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, broj 155/23 ; dalje: Zakon) propisano je da se plaća službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću utvrđenih ovim Zakonom te ostalih primitaka u skladu s ovim Zakonom i općim propisom o radu.

12.1. Osnovna plaća, sukladno članku 12. stavku 2. Zakona, je umnožak koeficijenta za obračun plaće radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen ili za koje je sklopio ugovor o radu i osnovice za obračun plaće.

13. Odredbom članka 14. Zakona propisano da se koeficijenti za obračun plaće radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama utvrđuju na temelju provedenog vrednovanja radnih mjesta primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta propisanih tim Zakonom. Koeficijent za obračun plaće radnog mjesta utvrduje se u okviru raspona koeficijenata platnog razreda u koje je razvrstano radno mjesto. Nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u državnim tijelima utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama.

14. Sukladno odredbi članka 35. stavcima 4. i 5. Zakona u roku od 30 dana od stupanja na snagu Uredbe iz članka 14. stavka 3. istog Zakona državno tijelo obavijestit će pisanim putem službenike i namještenike o prevođenju dotadašnjeg naziva radnog mjesta na koje su raspoređeni i novom koeficijentu za obračun plaće. Državni službenik i namještenik koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak u roku od tri dana od dana primitka obavijesti iz stavka 4. ovoga članka. Ako čelnik državnog tijela utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je u upravnom postupku donijeti rješenje o utvrđivanju novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće.

15. Dana 1. ožujka 2024. stupila je na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi (Narodne novine broj 22/24; dalje: Uredba).

16. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj nakon zaprimljene obavijesti o prevođenju dotadašnjeg naziva radnog mjesta na koje je raspoređen i novom koeficijentu za obračun plaće (radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije, s koeficijentom 2,279, na koje je tužitelj raspoređen, prevodi se s danom 1. ožujka 2024., u posebno radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi s novim koeficijentom 2,60 te svrstava u 10. platni razred Jedinstvene platne ljestvice u državnoj službi i javnim službama), izjavio prigovor kojim je zatražio ispravak pogrešno utvrđenog prevođenja naziva radnog mjesta i novog koeficijenta za obračun plaće smatrajući da je radno mjesto voditelja ispostave 1. kategorije trebalo svrstati u 11. platni razred s koeficijentom od 2,90.

17. Na temelju članka 16. stavka 2. Uredbe, način prevođenja posebnih naziva radnih mjesta u državnoj službi utvrđenih dosadašnjim propisima u nove nazive radnih mjesta, s pripadajućim platnim razredima i koeficijentima za obračun plaće, utvrđuju se u Tablici 5., koja se nalazi u prilogu i čini sastavni dio Uredbe.

18. Naime, prema Tablici 5. Model prevođenja - Posebna radna mjesta, radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije (Porezna uprava) s koeficijentom složenosti poslova 2,279 i bez ili s dodatkom za posebne uvjete rada 5%, preveden je u novi naziv radnog mjesta voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi i koeficijent za obračun plaće 2,60.

19. Upravo je na taj način izvršeno prevođenje tužiteljevog radnog mjesta u prvostupanjskom rješenju, koje je prema tome u cijelosti pravilno i zakonito.

20. Stoga je i tuženik osporenim drugostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito odbio žalbu tužitelja izjavljenu na prvostupanjsko rješenje kao neosnovanu.

21. Glede tužbenih prigovora koji se odnose na dostavu obavijesti o prevođenju naziva radnog mjesta te mogućnosti izjavljivanja pravnog lijeka, za navesti je da je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužitelj uredno zaprimio predmetnu obavijest i na istu izjavio prigovor odnosno zatražio ispravak, te da je u povodu tražene ispravke tužitelja doneseno prvostupanjsko rješenje u skladu s odredbom članka 35. Zakona, a na koje je tužitelj izjavio žalbu, o kojoj je odlučeno osporenim drugostupanjskim rješenjem, za navesti je da navedeni prigovor nije osnovan niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22. Naposljetku, glede ostalih tužbenih prigovora (voditelji ispostava da rade jednak posao kao i voditelji službi i još dodatno da rade poslove razreza, a da voditelji službi imaju koeficijent 2,9; da Uredba nije u skladu sa odredbama Zakona i Zakon o državnim službenicima i dr.), a koji su u suštini identični žalbenim prigovorima pravilno tuženik navodi da je donošenje predmetne Uredbe u nadležnosti Vlade Republike Hrvatske, te da tuženik ne može preispitivati istu s obzirom da ocjena zakonitosti nije u nadležnosti tuženika, već je u nadležnosti tuženika kontrola pojedinačnih akata donesenih u provedbi iste.

23. Kod izloženog, prema ocjeni ovog Suda osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje je pravilno i zakonito, te Sud ne nalazi razloge ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21) na koje pazi po službenoj dužnosti.

24. Stoga je tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog drugostupanjskog rješenja te osporenog prvostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, a kako je i odlučeno u izreci presude.

U Splitu 30. listopada 2025.

S U T K I N J A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. u vezi s čl. 131. ZUS- a).

DNA:

- Tužitelju,

- Tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela, po pravomoćnosti

- u spis