Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2409/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VIRO tvornica šećera dioničko društvo za proizvodnju i trgovinu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G, OIB: 04525204420, koji je zastupan po punomoćnici Mirni Mišetić, odvjetnici u Mišetić i partneri odvjetničkom društvu j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Maćaš, odvjetnik u Vinkovcima, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-52/2024- 53 od 25. travnja 2025., u sjednici održanoj 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-52/2024-53 od 25. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim su tužitelju dosuđeni troškovi postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom izvansudska ovrha- izravna naplata pokrenuta pred Financijskom agencijom po zahtjevu tuženika od 15. srpnja 2020., na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., u dijelu tražbine tuženika iz navedene ovršne isprave, u iznosu od 126,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1996. pa do isplate, 59,67 kuna za zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1996. pa do isplate, 37,99 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1996. pa do isplate, 220,53 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1997. pa do isplate, 196,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1997. pa do isplate, 250,24 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1997. pa do isplate, 306,58 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1997. pa do isplate, 271,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1997. pa do isplate, 16,09 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1997. pa do isplate, 58,63 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1997. pa do isplate, 25,91 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1998. pa do isplate, 311,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1998. pa do isplate, 1.023,34 kuna sa zakonskom zateznom kamatom 15. siječnja 1999. pa do isplate, 867,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1999. pa do isplate, 1.227,65 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1999. pa do isplate, 1.446,93 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1999. pa do isplate, 1.109,36 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1999. pa do isplate, 1.435,41 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1999. pa do isplate, 1.794,87 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 1999. pa do isplate, 1.660,36 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 1999. pa do isplate, 1.871,72 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 1999. pa do isplate, 1.432,79 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1999. pa do isplate, 1.550,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1999. pa do isplate, 1.740,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1999. pa do isplate, 1.403,56 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2000. pa do isplate, 1.418,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2000. pa do isplate, 1.550,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2000. pa do isplate, 1. 286,23 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2000. pa do isplate, 1.638,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom 15. svibnja 2000. pa do isplate, 1.455,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2000. pa do isplate, 1.182,10 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2000. pa do isplate, 1.577,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2000. pa do isplate, 1.320,26 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2000. pa do isplate, 1.438,17 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2000. pa do isplate, 1.325,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2000. pa do isplate, 1.358,07 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2000. pa do isplate, 1.527,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2001. pa do isplate, 1.224,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2001. pa do isplate, 1.432,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2001. pa do isplate, 1.327,53 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2001. pa do isplate, 1.523,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2001. pa do isplate, 1.788,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2001. pa do isplate, 1.427,27 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2001. pa do isplate, 1.580,22 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2001. pa do isplate, 1.222,66 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2001. pa do isplate, 1.907,56 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2001. pa do isplate, 1.663,07 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2001. pa do isplate, kao i u iznosu od 36.604,40 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke). Nadalje je tom presudom naloženu tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.480,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025., u roku 15 dana, dok je za više zatraženi trošak zahtjev odbijen (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je tuženik obvezan na plaćanje troškova postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1 Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

3.2. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom izvansudska ovrha-izravna naplata pokrenuta pred Financijskom agencijom po zahtjevu tuženika na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., i to za iznose navedene u izreci pobijane presude.

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. naloženo tužitelju da tuženiku isplati iznose zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama navedene pod točkom I. izreke, pobijane presude, kao i da tuženiku od 1. prosinca 2001. pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, mjesečno isplaćuje iznos od 1.511,36 kuna, najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, te da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 36.604,40 kuna,

- da je navedena presuda ispravljena pravomoćnim rješenjem Općinskoga suda u Županji poslovni broj P-437701-62 od 3. travnja 2002.,

- da je naveden presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-854/02-3 od 21. kolovoza 2002.,

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj putem Financijske agencije 15. srpnja 2020. zahtijevao izravnu naplatu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-854/02-3 od 21. kolovoza 2002. (da se u zahtjevu za izravnu naplatu spominje se i odluka Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-842/2019-2 od 3. siječnja 2020., no da ovom odlukom Županijskog suda u Karlovcu nije naloženo nikakvo plaćanje, nego je tuženik pravomoćno odbijen sa zahtjevom za dopunu presude poslovni broj P-437/01-61),

- da je zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 4. kolovoza 2020. poslovni broj Ovr-272/20-4, tužitelj upućen da kao ovršenik protiv tuženika kao ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja izravne naplate određene na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. nedopuštenom, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. (ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka) i točke 11. (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ), i to u dijelu tražbine tuženika iz navedene ovršne isprave, u iznosu od: 126,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1996. pa do isplate; 59,67 kuna za zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1996. pa do isplate; 37,99 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1996. pa do isplate; 220,53 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1997. pa do isplate; 196,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1997. pa do isplate; 250,24 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1997. pa do isplate; 306,58 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1997. pa do isplate; 271,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1997. pa do isplate; 16,09 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1997. pa do isplate; 58,63 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1997. pa do isplate; 25,91 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1998. pa do isplate; 311,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1998. pa do isplate; 1.023,34 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 1999. pa do isplate; 867,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 1999. pa do isplate; 1.227,65 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1999. pa do isplate; 1.446,93 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 1999. pa do isplate; 1.109,36 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1999. pa do isplate; 1.435,41 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 1999. pa do isplate; 1.794,87 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 1999. pa do isplate; 1.660,36 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 1999. pa do isplate; 1.871,72 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 1999. pa do isplate, 1.432,79 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 1999. pa do isplate; 1.550,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1999. pa do isplate; 1.740,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 1999. pa do isplate; 1.403,56 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2000. pa do isplate; 1.418,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2000. pa do isplate; 1.550,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2000. pa do isplate; 1.286,23 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2000. pa do isplate; 1.638,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2000. pa do isplate; 1.455,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2000. pa do isplate; 1.182,10 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2000. pa do isplate; 1.577,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2000. pa do isplate; 1.320,26 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2000. pa do isplate; 1.438,17 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2000. pa do isplate; 1.325,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2000. pa do isplate; 1.358,07 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2000. pa do isplate; 1.527,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2001. pa do isplate; 1.224,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2001. pa do isplate; 1.432,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2001. pa do isplate; 1.327,53 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2001. pa do isplate; 1.523,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2001. pa do isplate; 1.788,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2001. pa do isplate; 1.427,27 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2001. pa do isplate; 1.580,22 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2001. pa do isplate; 1.222,66 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2001. pa do isplate; 1.907,56 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2001. pa do isplate; 1.663,07 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2001. pa do isplate i iznos od 36.604,40 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom,

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-272/2020-4 od 4. kolovoza 2020. sud izravnu naplatu - pljenidbu i prijenos određen na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. proglasio nedopuštenom i to u dijelu tražbine ovrhovoditelja ČI iz navedene ovršne isprave, koja tražbina dospijeva od 1. prosinca 2001. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti u mjesečnom iznosu od 1.511,36 kuna, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, kao i za sve dospjele, a neisplaćene iznose te tražbine, koju je ovršenik dužan isplatiti odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, dakle izravna naplata (pljenidba i prijenos) je proglašena nedopuštenon u preostalom dijelu tražbine iz ovršne isprave, osim u dijelu u pogledu kojeg je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu,

- da je tužitelj u roku podnio tužbu na koju je upućen gore navedenim zaključkom,

- da su 3. prosinca 2003. tužitelj i tuženik sklopili Sporazum o isplati rente, ovjeren 8. prosinca 2003. od strane javnog bilježnika Kate Marošević u Županji, poslovni broj OV-12034/03 i OV-12044/03 kojim su se između ostaloga utvrdili i da je tužitelj sve svoje obveze na temelju presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01- 61 od 21. ožujka 2002 podmirio uredno i na vrijeme (članak 2. Sporazuma); da su pristupili sklapanju Sporazuma na molbu tuženika (članak 3.); da je ugovorena kapitalizacija (objedinjavanje) buduće rente, i to za 234 mjesečna obroka unaprijed, umanjeno za popust od 50%, a koja se kapitalizirana renta isplaćuje kroz 4 jednaka mjesečna obroka koji iznose 44.207,28 kuna, te koji će biti isplaćivani mjesečno do 15-og u mjesecu počevši od 15. prosinca 2003. (članak 5.); da će se predmetni novčani iznosi uplatiti na tekući račun otvoren kod ŠKZ Jamstvo Županja; da isplatom iznosa utvrđenih člankom 5. tuženik izjavljuje da nema novčanih tražbina, niti drugih zahtjeva i prava prema tužitelju, te se odrekao bilo kakvih daljnjih potraživanja po bilo kojoj osnovi prema tužitelju (članak 6.),

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji poslovni broj P-6472010 od 19. prosinca 2011. odbijen zahtjev ČI radi poništenja i utvrđenja ništetnim Sporazuma o isplati rente od 3. prosinca 2003, dakle da je taj sporazum valjan,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mate Ivanovića proizlazi da je dugovanje po predmetnoj presudi u iznosu od 52.620,37 kuna (osim svakomjesečnih iznosa od po 1.511,36 kuna počevši od prosinca 2001. pa nadalje) Sladorana d.o.o. ČI uplatila 4. listopada 2002., a što je evidentirano na izvodu Privredne banke Zagreb broj 137 od 4. listopada 2002., i sadržano je u ukupnom iznosu od 126.966,98 kuna, a što je vidljivo iz „Konto kartica Sladorana (str. spisa 32)“ i „Pregled prometa (str. spisa 137.)“; da je mjesečne iznose od po 1.511,36 kuna od prosinca 2001. do rujna 2002. u ukupnom iznosu 15.113,60 kuna (1.511,36 kuna x 10 mjeseci = 15.113,60 kuna) Sladorana d.o.o. ČI uplatio 4. listopada 2002., a što je evidentirano na izvodu Privredne banke Zagreb broj 137 od 4. listopada 2002. i sadržano je u ukupnom iznosu od 126.966,98 kuna, a što je vidljivo iz „Konto kartica Sladorana (str. spisa 32)“ i „Pregled prometa (str. spisa 137.)“; da je parnični trošak u iznosu od 36.604,40 kuna Sladorana d.o.o. uplatila ČI **.**.2002., a isto je evidentirano na izvodu Privredne banke Zagreb broj 137 od 4. listopada 2002. i sadržan je u ukupnom iznosu od 126.966,98 kuna, a što je vidljivo iz „Konto kartica Sladorana (str. spisa 32)“ i „Pregled prometa (str. spisa 137.)“; da je izračun kamate prema navedenoj presudi u iznosu od 22.628,61 kuna, a koji je ČI izračunao i potraživao uputom, odnosno izjavom od 30. rujna 2002. „Izjava (str. spisa 31 i 134.)“, Sladorana d.o.o. uplatio 4. listopada 2002., a što je evidentirano na izvodu Privredne banke Zagreb broj 137 od 4. listopada 2002. i sadržan je u ukupnom iznosu od 126.966,98 kuna, a što je vidljivo iz „Konto kartica Sladorana (str. spisa 32)“ i „Pregled prometa (str. spisa 137.)“; da je navedeni iznos od 126.966,98 kuna (koji se sastoji od 52.620,37 kuna + 15.113,60 kuna + 36.604,40 kuna + 22.628,61 kuna) Sladorana d.o.o. platila ČI i to na tekući račun broj 3100049 kod ŠKZ Jamstvo Županja broj 2485003-1100222999, a sukladno uputi, odnosno izjavi ČI od 30. rujna 2002., a što je vidljivo iz „Promet partije ŠKZ Jamstvo (str. spisa 135.)“ i „Pregled prometa (str. spisa 137.)“,

- da je u svom nalazu i mišljenju sudski vještak zaključio da je tužitelj tuženiku u cijelosti uplatio iznose na temelju citirane presude poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. godine i ispravka od 3. travnja 2002. na način da je ukupan iznos od 126.966,98 kuna tužitelj uplatio tuženiku 4. listopada 2002. i odnosi se na ukupne pojedinačne iznose od 52.620,37 kuna, zatim iznosa od 15.113,60 kuna, iznosa od 36.604,40 kuna parničnog troška i iznosa od 22.628,61 kuna kamate, a sukladno uputi, odnosno izjavi ČI od 30. rujna 2002.;

- da je sudski vještak očitujući se na prigovor tuženika naveo da je dugovanje po navedenoj presudi isplaćeno u cijelosti i to 4. listopada 2002. i da su u tom smislu pregledane sve relevantne isprave.

6. Na temelju utvrđenog prvostupanjski sud je smatrao da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje potraživanje prema tuženiku na temelju presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., a ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-437/01-62 od 3. travnja 2002.

6.1. Isto tako je prvostupanjski sud smatrao da je potraživanje tuženika u zastari jer je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 15. srpnja 2020., na temelju presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002., koja je postala ovršna 2. listopada 2002., pa da je na temelju odredbe članka 361. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) zastara tražbine iz navedene presude nastupila 3. listopada 2012., pri čemu prema shvaćanju tog suda tuženik nije dokazao da bi došlo do prekida zastare.

7. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Prije svega treba navesti da je sud u ovom parničnom postupku ograničen na raspravljanje činjenica koje su iznesene u rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalnoj službi u Županji poslovni broj Ovr-272/20-4 od 4. kolovoza 2020., zbog kojih razloga je tužitelj upućen na parnicu. Naime, tužitelj je upućen na parnicu zbog tvrdnje da tražbina tuženika, u tom postupku ovrhovoditelja, u iznosu navedenom u prijedlogu za ovrhu ne postoji, kao i zbog tvrdnje da je nastupila zastara samog prava ovrhovoditelja, pa je tužitelj ovlašten u parničnom postupku isticati upravo te tvrdnje.

8.1. U prvostupanjskom postupku je pravilno utvrđeno da tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji u iznosu od 126.966,98 kuna, pri čemu je pravilan zaključak suda da je tužitelj u ovom postupku dokazao da je tuženiku cijelosti uplatio iznose na temelju citirane presude poslovni broj P-437/01-61 od 21. ožujka 2002. i ispravka od 3. travnja 2002. na način da je ukupan iznos od 126.966,98 kuna tužitelj uplatio tuženiku 4. listopada 2002. To iz razloga jer je tužitelj platio taj iznos koji se odnosi na ukupne pojedinačne iznose od 52.620,37 kuna, zatim od 15.113,60 kuna, od 36.604,40 kuna parničnog troška i od 22.628,61 kuna kamate, a sukladno uputi, odnosno izjavi ČI od 30. rujna 2002. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud proglasio nedopuštenom predmetnu ovrhu iz razloga što ovrha radi isplate iznosa od 126.966,98 kuna nije nedopuštena.

8.2. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara jer se rok od deset godina iz članka 233. stavka 1. ZOO-a računa od 2. listopada 2002., a kako je prijedlog za ovrhu podnesen 15. srpnja 2020., to je protekao zastarni rok.

9. Tuženik u žalbi iznosi tvrdnje koje je bez uspjeha isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, ukazujući na navodne formalne nedostatke pregledanih isprava o uplatama, a koji prigovori su otklonjeni nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, kao i njegovim dodatnim usmenim pojašnjenjima. Nalaz vještaka je pravilno ocijenjen kao potpuno jasan i sukladan ispravama u spisu pa nije bilo potrebno nalaz dopunjavati na način kako to tuženik sugerira u žalbi.

10. Nadalje, tuženik u žalbi ukazuje i na prekid zastare tražbine navodeći da je poduzimao radnje protiv tužitelja kao ovršenika kojima je zastara prekinuta. Međutim, iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik te činjenice nije dokazao, a suprotno žalbenim navodima prekid zastare nije ostvaren ni rješenjem Općinskog suda u Županji poslovni broj Ovr-2773/05-15 od 16. siječnja 2006. jer je taj postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na tuženiku kao ovrhovoditelju, što i proizlazi iz obrazloženja citiranog rješenja.

11. Dakle, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a kako se žalbeni navodi tuženika svode na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu, pri čemu tuženik u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje ukazuju na drugačije činjeničnog stanje od onoga utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

12. Odluka o troškovima postupka, koju tuženik paušalno žalbom osporava, donesena je, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tuženika odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka.

Split, 30. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević