Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-927/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB; ..., kojega zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217 (pravne slijednice Sberbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB; 78427478595), radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4547/18-35 od 11. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4547/18-
35 od 11. veljače 2022. se:
1) potvrđuje pod točkom I izreke i pod točkom III izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđena nadoknada troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa pa do ukupno zahtijevanog iznosa,
2) preinačuje pod točkom IV izreke i za to sudi:
Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 214,06 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznose od: 2,44 eura od 30. kolovoza 2004.; 2,44 eura od 30. rujna 2004.; 2,44 eura od 31. listopada 2004.; 2,44 eura od 30. studenoga 2004.; 2,44 eura od 30. prosinca 2004.; 2,44 eura od 31. siječnja 2005.; 2,44 eura od 28. veljače 2005.; 2,44 eura od 30. ožujka 2005.; 2,44 eura od 30. travnja 2005.; 2,44 eura od 30. svibnja 2005.; 2,44 eura od 30. lipnja 2005.; 2,44 eura od 30. srpnja 2005.; 2,44 eura od 30. kolovoza 2005.; 2,44 eura od 30. rujna 2005.; 2,44 eura od 31. listopada 2005.; 2,44 eura od 30. studenoga 2005.; 2,44 eura od 30. prosinca 2005.; 138,42 eura od 30. siječnja 2006.; 2,44 eura od 28. veljače 2006.; 2,44 eura od 30. ožujka 2006.; 2,44 eura od 29. travnja 2006.; 2,44 eura od 30. svibnja 2006.; 2,44 eura od 30. lipnja 2006.; 2,44 eura od 31. srpnja 2006.; 2,44 eura od 30. kolovoza 2006.; 2,44 eura od 30. rujna 2006.; 2,44 eura od 30. listopada 2006.; 2,44 eura od 30. studenoga 2006.; 2,44 eura od 30. prosinca 2006.; 2,44 eura od 30. siječnja 2007.; 2,44 eura od 28. veljače 2007. i 2,44 eura od 30. ožujka 2007. pa do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;
"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu br.310215 i osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 24. srpnja 2004. g. koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Vedrane Bilan u Splitu, dana 28. srpnja 2004.g. pod posl.br. OU-335/04-1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 207.278,26 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.7.2015.g određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, a od 1.8.2015. g. pa nadalje po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koja kamata na navedeni iznos teče od 5. listopada 2012. g pa do konačne isplate.
Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teče od dana donošenja ove presude pa do konačne isplate".
II Utvrđuju se ništetnom Ugovara o kreditu broj 310215 i osiguranju novčane tražnibe zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 24.07.2004. godine i to;
- odredba iz točke 1 u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 56.000,00 CHF,
odredba članka 4.1. u dijelu u kojem je određeno da se kamata obračunava u CHF mjesečno,
- odredba čl. 4.1. stavak 2 i 3. u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećana za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu banke, a da se usklađivanje kamatne stope obavlja na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBORA za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže banke,
- odredba čl. 7.1. u dijelu u kojem je određene iznose anuiteta u CHF plativ u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan plaćanja
- odredba čl. 7.3. u dijelu u kojem je određeno da se kamata obračunava u švicarskom franku
- odredba čl. 9.7. u cijelosti.
III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 107.580,69 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i to;
- na iznos od 18,37 kn od 30.4.2007. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.5.2007.g
- na iznos od 18,37 kn od 30.6.2007.g
- na iznos od 18,37 kn od 30.7.2007. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.8.2007. g
- na iznos od 18,37 kn od 29.9.2007. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.10.2007. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.11.2007. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.12.2007. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.1.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 29.2.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 31.3.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.4.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.5.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.6.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.7.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.8.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.9.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.10.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 29.11.2008. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.12.2008. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.1.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 28.2.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.3.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.4.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.5.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.6.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.7.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 31.8.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.9.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.10.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.11.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.12.2009. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.1.2010. g
- na iznos od 186,37 kn od 27.2.2010. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.3.2010. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.4.2010. g
- na iznos od 186,37 kn od 31.5.2010. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.6.2010. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.7.2010. g
- na iznos od 186,37 kn od 30.8.2010 g
- na iznos od 186,37 kn od 30.9.2010. g
- na iznos od 480,37 kn od 30.10.2010. g
- na iznos od 480,37 kn od 30.11.2010. g
- na iznos od 480,37 kn od 30.12.2010. g
- na iznos od 480,37 kn od 31.1.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 28.2.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.3.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.4.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.5.2011. g
- na iznos od 770,37 kn od 30.6.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.7.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.8.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.9.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 31.10.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.11.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.12.2011. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.1.2012. g
- na iznos od 970,37 kn od 29.2.2012. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.3.2012. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.4.2012. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.5.2012. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.6.2012. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.7.2012. g
- na iznos od 970,37 kn od 30.8.2012. g
- na iznos od 970,37 kn od 29.9.2012. g
- na iznos od 970,37 kn od 1.10.2012. g
- na iznos od 81.200,76 kn od 5.10.2012.g
koje kamate su do 31.12.2007. godine određene po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31 srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 16,400,44 kuna, a sve u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.612,84 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i to;
- na iznos od 18,37 kn od 30.8.2004. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.9.2004. g
- na iznos od 18,37 kn od 31.10.2004. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.11.2004. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.12.2004. g
- na iznos od 18,37 kn od 31.1.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 28.2.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.3.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.4.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.5.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.6.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.7.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.8.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.9.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 31.10.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.11.2005. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.12.2005. g
- na iznos od 1.043,37 kn od 30.1.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 28.2.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.3.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 29.4.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.5.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.6.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 31.7.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.8.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.9.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.10.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.11.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.12.2006. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.1.2007. g
- na iznos od 18,37 kn od 28.2.2007. g
- na iznos od 18,37 kn od 30.3.2007. g
V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka."
2. Protiv navedene presude pod točkama I i IV izreke i pod točkom III izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđena nadoknada troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa pa do ukupno zahtijevanog iznosa pravovremeno je podnio žalbu tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (sastav žalbe i pristojbu na taj podnesak).
3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (sastav odgovora na žalbu i pristojbu na taj podnesak).
4. Ovdje valja navesti da je nakon donošenja pobijane presude prestala postojati ranija tuženica Sberbank d.d. te je parnica nastavljena s njenom pravnom slijednicom Hrvatskom poštanskom bankom d.d. kao tuženicom, u svezi čega je prvostupanjski sud i donio odgovarajuće odluke.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.
6. Presuda je u pobijanom dijelu ispitana u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu zato jer ona nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi.
8. Prvostupanjski sud nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Točkom I izreke pobijane presude odlučeno je o glavnom zahtjevu tužitelja na utvrđenje (pravilno) ništavim cijelog ugovora o kreditu označenog u toj točki izreke i isplatom iznosa kojeg je temeljem tog ugovora isplatio tuženici, a koji zahtjev tužitelj temelji na činjenicama ništavosti odredbi tog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
10. Među strankama nije bilo sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženice Volksbank d.d. sklopili Ugovor o kreditu br. 310215 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 24. srpnja 2004., koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Vedrani Bilan u Splitu 28. srpnja 2004. pod posl.br. OU-335/04-1 (dalje: ugovor o kreditu) i da je ispunjen.
11. Prvostupanjski sud je nakon nespornog utvrđenja sadržaja ugovora o kreditu odbio glavni tužbeni zahtjev s obrazloženjem da predmetni ugovor o kreditu nije ništav u cijelosti, dok su ništave odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a ništavost kojih odredbi (jer nisu bile ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen) ne dovodi do ništavosti cijelog pravnog posla jer on može opstati i bez tih odredbi.
12. Za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništavosti cijelog ugovora o kreditu mjerodavna je odredba članka 87. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03.- dalje: ZZP/03, na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora) kojom je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe te odredba članka 105. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO/91, na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, a kojoj je istovjetna odredba članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO/05) prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen time da će u smislu stavka 2. istog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.
13. Utvrđenjem ništavosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništavih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da ga je sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme sklapanja ugovora.
14. Radi navedenog i prema pravnom shvaćanju ovoga suda predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništavih odredbi jer je utvrđenjem njegove djelomične ništavosti tužitelju omogućeno od tuženice po pravilima o stjecanju bez osnove potraživati preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništavih ugovornih odredbi (u kojem je smislu tužitelj i postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu tako preplaćenih iznosa).
15. Na žalbene navode valja odgovoriti da se pravno shvaćanje da se predmetni ugovor o kreditu može održati na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe toga ugovora utvrđene ništavim ne protivi članku 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993., a na što ne ukazuju niti odluke Suda Europske unije u predmetima C-118/2017, C- 51/17 i C- 260/2018 koje fragmentarno interpretira tužitelj u žalbi. Naime, intencija navedene odredbe je uspostavljanje ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe te takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava pa kako je upravo odredbom članka 105. ZOO/91 propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništave odredbe to izloženo shvaćanje, obzirom na svrhu sklopljenog ugovora (kupnju nekretnine - stana) nije u protivnosti s navedenim odlukama Suda EU i domašajem članka 6. Direktive Vijeća EEZ/13.
16. Radi navedenog na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odlučeno kao pod točkom I izreke pobijane presude, a suprotni žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.
17. Međutim, u pravu je tužitelj kada ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o prigovoru zastare tuženice u odnosu na tražbine navedene pod točkom IV pobijane presude jer se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za isplatom novčanog iznosa s osnova ništavosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu, a zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora (ugovornih odredbi) počinje teći (tek) od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost (ništetnost) ugovora.
18. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je u odnosu na tuženicu Sberbank d.d. (pravnu prednicu tuženice) odlučeno kako u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF tako i u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi prema kojima je stopa ugovorene kamate promjenjiva prema odlukama banke pa je zastara potraživanja tužitelja za preplaćeni iznos o kojem je odlučeno pod točkom IV izreke pobijane presude počela teći 14. lipnja 2018., slijedom čega potraživanje tužitelja u iznosu od 214,06 eura (1.612,84 kn) nije u zastari obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 24. rujna 2018., dakle unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.
19. Radi navedenog primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 210. ZOO/91 (članka 1111. ZOO/05) tuženica je dužna vratiti tužitelju i naprijed navedeni iznos, visina kojeg je utvrđena provedenim vještačenjem, jer je u smislu odredbe članka 155. ZOO/91 (članka 1046. ZOO/05) šteta i umanjenje nečije imovine i to sa zateznim kamatama prema odredbi članka 214. ZOO/91 (članka 1115. ZOO/05) kao nepošteni stjecatelj od dana stjecanja jer je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju.
20. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava nije tužitelju dosudio nadoknadu troškova parničnog postupka iznad dosuđenog iznosa pa do ukupno zahtijevanog obzirom na omjer njegovog uspjeha u parnici kako je pravilno utvrđen po prvostupanjskom sudu, a na kojeg nije od značajnog utjecaja niti preinačenje prvostupanjske presude po ovome sudu.
21. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I./1, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP kao u izreci presude ovog suda pod točkom I./2.
22. Imajući u vidu da je tužitelj sa žalbom uspio samo djelomično i to po ocjeni ovog suda u razmjerno neznatnom dijelu to mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe, a odgovor na žalbu podnesen po tuženici nije radnja potrebna za vođenje parnice, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude ovog suda (članak 166. stavak 1. i 2. ZPP).
23. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkama II, III i IV izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.
U Sisku 30. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek
