Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2491/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5289/2020-44 od 30. srpnja 2025., u sjednici održanoj 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5289/2020-44 od 30. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 6.656,89 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 23.09.2020. godine do isplate, te svotu od 4.474,06 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 09.10.2022., a koja do 31.12.2022. teče prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka,a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako poludište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg pougodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika stvarnoj nadležnosti ovog suda.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguranika tužitelja ŠE za razdoblje od 27.07.2017. do 31.08.2022. godine.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je, a što između stranka nije ni sporno:

- da se dana 05. siječnja 2013., dogodila prometna nesreća.,

-da su u prometnoj nesreći sudjelovali osiguranik tužitelja LE kao vozač motocikla i osiguranik tuženika GE koji je upravljao osobnim vozilom reg.oz. i broja [registarska oznaka].

- da je tužitelj rješenjem od 23. studenog 2018., odnosno 05. studenog 2019., svom osiguraniku ŠE priznao pravo na invalidsku mirovinu u najnižem iznosu od 1.276,30 kn mjesečno na način da mu je 100% invalidnina priznata zbog ozljede izvan rada.,

- da je tužitelj osiguraniku ŠE rješenjem od 23. studenog 2018. uspostavio pravo na isplatu invalidske mirovine počevši od 27. srpnja 2017.

7. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 164. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 128/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – u daljnjem tekstu: ZOMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz odredbe članka 161. istog Zakona.

8. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOOP).

9. Prvostupanjski je sud naveo da je prema odredbi članka 27. stavku 1. ZOOP-a, tuženik obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika – stvarnog štetnika, a što je shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev-1354/2016 od 18.05.2021.,

9.1. Nadalje je prvostupanjski sud, a imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o izvršenim isplatama na ime invalidske mirovine, na okolnosti utvrđenja postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za razdoblje od 27. srpnja 2017. do 31. kolovoza 2022. proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. iz Zagreba. Imenovani vještak je u svom nalazu izvršio obračun utužene tražbine sukladno ZOOP-u, pa visina tužbenog zahtjeva nije sporna, a koji je nalaz vještaka prvostupanjski sud prihvatio kao stručan i objektivan i izrađen u cijelosti po pravilima struke. Na temelju tog nalaza prvostupanjski je sud utvrdio da postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23.11.2018. godine (ukupno 85.923,06 kn) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za utuženo razdoblje od 27.7.2017. do 31.8.2022. godine (ukupno 93.200,80 kn) i iznosi 7.277,74 kn/965,92 EUR, odnosno, mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23.11.2018. godine (ukupno 85.923,06 kn) su za 7.277,74 kn/965,92 EUR manje od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za utuženo razdoblje od 27.7.2017. do 31.8.2022. godine (ukupno 93.200,80 kn), zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je za odluku u ovom sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-264/2022, Rev-555/2022.).

10.1. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO-u koji odredbom članka 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.

11. Odredbom članka 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

12. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određena je ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP-u. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema citiranim odredbama ZOMO-a.

13. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno utvrdio da za tužitelja isplatom invalidske mirovine njegovom osiguraniku kroz utuženo razdoblje nije nastala štete u smislu citirane odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, to proizlazi da tužitelj nije dokazao da postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, pa je taj sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da trpi štetu u utuženim iznosima.

14. Pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o troškovima postupka primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), a koju odluku ni tužitelj posebnim žalbenim razlozima ne pobija.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras-Ivanišević