REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-3480/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnja, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 905/2023-18 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-905/2023-18 od 25. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 186-13/2007 od 03.05.2007. sklopljenog između tužiteljice BI i tuženika Addiko Bank d.d. koja u dijelu članka 8. glasi: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici BI isplati iznos2.137,55 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01.02.2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 32,95 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, preko iznosa koji je dosuđen točkom II. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici BI naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 1.539,74 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25.10.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužena te presudu pobija u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti te vratiti sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.1. Tužiteljica izjavljuje žalbu zbog odluke o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a predlažući odluku o troškovima postupka preinačiti.

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik, u odgovoru je porekao žalbene navode te je predložio odbijanje žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 9. Ugovora o kreditu broj 186-13/2007 od 3. svibnja 2007. u dijelu kojim je ugovoreno da je tužitelj dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate te djelomične otplate kredita te zahtjev za isplatu iznosa od 2.137,55 eura s osnova naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ista se može ispitati. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Između stranaka u postupku nije bilo sporno:

- da su stranke ugovor o kreditu broj 186-13/200+od 8. svibnja 2007. sklopile i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženi kao kreditor (ranije HYPO-Alpe-Adria Bank d.d.)

- da je istim ugovorom ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 155.100,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (članak 1.), s namjenom kredita za kupnju stana, da je ugovoreno kako korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka u cijelosti ili djelomično, ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku te u tom slučaju korisnik kredita je dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenim aktima banke važećim na dan prijevremene otplate da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit 2018.

8. Među strankama je sporno je li odredba članka 8. s predmetnog ugovora o kreditu ništetna te je li tuženik dužan vratiti i ono što je ono po predmetnom odabiru ugovora primio na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja, u bitnom, utvrđuje sljedeće relevantne činjenice:

- da iz iskaza tužiteljice, koji je taj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnim planom, potvrdom tuženika o plaćanju naknade), a tuženik nije dokazao suprotno, proizlazi da je ista potrošač u smislu odredbe članka 3. t. 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine cnn 96/03 – dalje ZZP/03)jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje stana i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti, niti je takva djelatnost tužitelja dokazana), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. t. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

- iz navoda tužiteljice proizlazi da su joj u banci dali gotov ugovor na potpis te da mu ništa nisu govorili o tome da bi trebao platiti nekakve naknade, proizlazi da isti nije mogao pregovarati o odredbama ugovora te da nije bio od strane tuženika informiran o visini naknade vezane za prijevremenu otplatu kredita niti na što se ta naknada točno odnosi, a tuženik nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno.

- da je predmetni ugovor sastavljen od strane tuženika na unaprijed formuliranom obrascu na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati da proizlazi i iz samog sadržaja ugovora. Tako se u spornoj odredbi o prijevremenoj otplati kredita navodi da je u slučaju prijevremene otplate korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate, a o kojim aktima banke se po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, pa se onda nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj ugovornoj odredbi.

- da u ugovoru da nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka predmetnom naknadom podmiruje, niti su tužitelju kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom predmetne naknade, što tužitelja kao korisnika kredita dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora jer je odluka o visini naknade na samom tuženiku kao kreditoru, a tužitelj kao korisnik kredita na to nema nikakav utjecaj.

10. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita nije unaprijed pregovaralo, da tužiteljica kao korisnik kredita nije imala mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, kao i da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od strane tuženika te da tužitelj nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina naknade, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, sud je utvrdio da je sporna odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita nepoštena, a posljedično i ništetna u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.

11. Odredbom članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

11.1. Iz potvrde tuženika proizlazi da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen 26. siječnja 2018. te da je tuženik platio tužitelju jednokratnu naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.237,55 Eur s pripadajućim kamatama.

12. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

13. S gore navedenim zaključcima prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj žalbeni sud i to iz sljedećeg razloga:

kako se sa tužiteljem prema rezultatima dokaznog postupka nije pregovaralo oko naknade za prijevremenu otplatu kredita, jer je u pitanju unaprijed formulirana odredba ugovora o kreditu (članak 8. ugovora), očito tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj odredbi spornog ugovora.

14. Iako tuženik zasigurno ima određene troškove kod obrade kredita, pravilno je sud zaključio da je, unatoč tome, ništetna odredba članka 8. spornog ugovora.

15. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

16. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te obveza vraćanja uplaćenog iznosa od 243,69 eura. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kao bi ista mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja.

18. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

19. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

20. S obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu u visini kredita utvrđenoj aktima banke vežećim na dan prije vremena otplate kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

21. Žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi o stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

22. Kako je sud prvog stupnja prema mišljenju ovog suda pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, to i u ovom dijelu žalbeni navodi nisu osnovani.

23. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za obradu kreditu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču onemogućeno je pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.

24. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda RH ugovorena odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu prema članku 49. ZPP-a, može biti utvrđenom ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, što u kontekstu predmetnog slučaja također ukazuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja što prihvaća i žalbeni sud.

25. Posebno u odnosu na žalbu tužene odgovoriti je da prema odredbi članka 1024. stavak 2. i 4. ZPP/05 propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku te u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebala vratiti. Odredba članka 10. predmetnog ugovora – o prijevremenom otplati kredita je utvrđena ništetnom i presudom VSRH broj REv-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., a koji pravni stav toga suda izražen u navedenoj presudi, prihvaća i ovaj žalbeni sud. Prema istoj pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete odnosno troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi) tuženik bi imao pravo ali se naknada, imajući u vidu zakonske odredbe ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koje je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene otplate.

26. Tijekom postupka tuženik nije naveo niti dokazao da je naplatio tužitelju naknadu za prijevremenu obradu kredita radi objektivno nastalih troškova. Obzirom na navedeno odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita je suprotna čl. 102. st. 2. i 4. ZOO-a te je navedena odredba nepoštena i stog kao i iz gore navedenih razloga a time i ništetna.

27. U odnosu na tijek zatezne kamate odgovoriti je da je sud pravilno odredio istu jer je odredbom članka 1115. ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužitelj je zatražio tijek zateznih kamata s obzirom na datum naplate naknade za obradu kredita, obzirom da je na taj datum nastalo potraživanje i da je s navedenim datumom tuženik navedenu naknadu i naplatio. Nepoštenost tuženika je utvrđena u ovom postupku te je ista utvrđena ranije gore citiranom odlukom VSRH i potvrđena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3231/2022, U-III-236/2023 i U- III-597/2023 od 13. srpnja 2023. kada su odbačene ustavne tužbe protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., čime je potvrđena ništetnost odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

28. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka te žalbenim prigovorima niti tužiteljice niti tuženika ni u tom dijelu nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

28.1. U odnosu na žalbu tužiteljice potrebno je navesti da sud istoj ne može priznati sastav 6 podnesaka, što je protivno propisima materijalnog prava. Osim toga, podneskom od 6. prosinca 2023. ponavljani su već izneseni navodi, a podnesak od 4. srpnja 2024. predan je nakon održavanja ročišta, pa se njegov sadržaj nije mogao iznijeti na ročištu. Konačno, podnesak od 22. srpnja 2024. nije bio potreban za vođenje parnice.

29. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu potvrditi presudu prvostupanjskog suda, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a kao i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Splitu, 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić