REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj P-827/2024-33
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja 1) ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4) OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika 1) ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3) KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave dana 30. rujna 2025. godine, te objave dana 30. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužitelji PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 4/6 suvlasničkog dijela i tužitelji LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki za 1/18 suvlasničkog dijela temeljem nasljedstva iza svog oca, odnosno majke i djeda, stekli pravo vlasništva na nekretninama oznake čest. 3563/2, 3630, 3818 i 3826 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su tuženi dužni priznati i trpjeti da to svoje pravo vlasništva tužitelji upišu u zemljišnu knjigu uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.
II. Nalaže se tuženicima 1) ĆŠ, 2) ŽŠ i 3) KŠ naknaditi tužiteljima 1) NŠ, 2) LŠ, 3) SŠ i 4) OŠ parnični trošak u iznosu od 2.529,64 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška za iznos koji predstavlja razliku od zatraženog do dosuđenog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. travnja 2024. godine, navode da su suvlasnici i suposjednici nekretnina oznake čest. 3563/2, 3630, 3818 i 3826 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica ad.1. 4/6 dijela, a tužitelji ad.2, a.3. i ad.4. svaki za 1/18 suvlasničkog udjela, dok je vlasnica preostalih 1/6 dijela sestra tužiteljice ad.1., odnosno teta tužitelja ad.2. -ad.4. ĐŠ. Tužiteljica ad.1. i pravna prednica tužitelja ad.2-ad.4. pok. JŠ pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekle su nasljedstvom iza svog oca pok. IŠ pok. MŠ i to Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl.br. O-603/81 od 21. kolovoza 1981. godine. Tužitelji ad.2. – ad.4. predmetne nekretnine da su stekli temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoje majke pok. JŠ i to Rješenjem javnog bilježnika Emila Brkić posl.br. O-3246/15, UPP/OS-178/15 od 08. ožujka 2016. godine. Pravni prednik tužitelja kao vlasnik upisao se u postupku osnivanja zemljišne knjige koji je bio za k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz zemljišne knjige, te Zapisnika br. 390 iz postupka osnivanja zemljišne knjige. U tom postupku kao stranka sudjelovala je i tužiteljica ad.1. PŠ te je tada sud donio rješenje kojim je utvrdio da je pok. prednik tužitelja otac i djed FŠ pok. MŠ temeljem dosjelosti i nasljeđivanja stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. U katastarskoj evidenciji i to u posjedovnom listu br. 572 k. o. [katastarska općina] kao posjednici su upisani tužitelji i ĐŠ – sestra tužiteljice ad.1. i teta ostalih tužitelja koja ne sudjeluje u ovom postupka, a koja je vlasnica predmetnih nekretnina za 1/6 dijela. Iz izvod iz katastarskog operata Općinskog zavoda za katastar, Geodetske poslove – Zadar,. broj: 01-3/1217-1981 od 23. lipnja 1981. godine proizlazi da je kao posjednik predmetnih nekretnina bio upisan pravni prednik tužitelja otac i djed FŠ pok. MŠ. Tužitelji su zatražili od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar povijest posjeda za posjedovni list. br. 572 k. o. [katastarska općina] koji do podnošenja tužbe nisu zaprimili te će po primitku iste odmah dostaviti na sud. Međutim, u zemljišnoj knjizi i to u zk.zul. 385 k. o. [katastarska općina] kao vlasnici su upisani tužitelji koji ne polažu nikakva prava na predmetne nekretnine. Naime, sve do 2017. godine pravni prednik tužitelja bio je upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. 2017. godine tužiteljica ad.1. ĆŠ i pravna prednica tuženika ad.2.i ad.3. KŠ CŠ upisali su se kao vlasnice temeljem rješenja o nasljeđivanju iza FŠ javnog bilježnika mr.sc. BŠ iz [adresa] posl.br. O-8940/16, UPP/OS-82/16 od 06. travnja 2017. godine. Međutim, kako je prednik tuženika imao isto ime i prezime kao i pravni prednik tužitelja koji je bio upisan u zemljišnoj knjizi, a kako je to sve ranije objašnjeno, došlo je do greške suda, odnosno javnog bilježnika koji je predmetne nekretnine rasporedio kao ostavinsku imovinu pravnog prednika tuženika, a da one nikad nisu bile njegovo vlasništvo ni posjed. Tek u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] koji je u tijeku tužitelji su saznali da su se tuženi upisali kao vlasnici u zemljišnoj knjizi s obzirom da nikad nisu dobili rješenje zemljišnoknjižnog odjela kojim je izvršena promjena vlasnika pa nisu mogli ranije reagirati. Kao što je gore navedeno, pravni prednik tužitelja upisao se u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] prije više od 30 godina i takav upis je bio sve do 2017. godine kada su se greškom kao vlasnici upisali tuženi. Tužitelji su preko svojih pravnih prednika u mirnom posjedu i vlasništvu preko 70 godina, nitko ih nikad nije smetao niti osporavao pravo vlasništva i posjeda. Na predmetnim nekretninama tužiteljica ad.1. zajedno sa roditeljima nekad je sadila povrtne kulture. Predmetne nekretnine tuženici nikad nisu koristili već su se greškom upisali kao vlasnici, a da to nikad nije bilo njihovo niti od njihovog pravnog prednika već je ona oduvijek u obitelji tužitelja i njihovih pravnih prednika. Glede iznijetog, tužitelji imaju pravni interes da usklade zemljišno-knjižno stanje sa faktičnim stanjem, pa stoga isti ustaju predmetnom tužbom, predlažu da sud zakaže glavnu raspravu, provede ponuđene dokaze, a nakon toga, pa makar zbog izostanka ili ogluhe donese presudu.
2. Tuženici u svom odgovoru na tužbu od 24. svibnja 2024. (l.s. 48-52) navode da se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Suprotno neistinitim navodima Tužitelja, Tuženici da su, zajedno sa svojim pravnim prednicima, FŠ (u odnosu na I., II. i III. tuženika) i CŠ (u odnosu na II. i III. tuženika), u knjižnom i stvarnom vlasništvu te samostalnom, zakonitom, istinitom, poštenom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina od početka 1980-ih godina 20. stoljeća pa neprekidno do današnjeg dana – dakle u vremenskom razdoblju duljem od 40 godina. Suprotno navodima Tužitelja, Tužitelji da nisu ni u posjedu niti u stvarnom vlasništvu predmetnih nekretnina, već su u posjedu i stvarnom (kao i knjižnom) vlasništvu predmetnih nekretnina Tuženici. Međutim, Tuženici ukazuju na jednu odlučujuću nespornu činjenicu koja proizlazi iz navoda samih Tužitelja iznesenih u historijatu tužbe. Naime, u točki III historijata tužbe navedeno je sljedeće: „Pravni prednik tužitelja (tj. FŠ) kao vlasnik upisao se u postupku osnivanja zemljišne knjige koji je bio za k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz zemljišne knjige, te Zapisnika br. 390 iz postupka osnivanja zemljišne knjige. U tom postupku kao stranka sudjelovala je i tužiteljica ad.1. PŠ te je tada sud donio rješenje kojim je utvrdio da je pok. prednik tužitelja otac i djed FŠ pok. MŠ temeljem dosjelosti i nasljeđivanja stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.“ Iz naprijed navedenog proizlazi nesporna činjenica da su Tužitelji već prilikom osnivanja zemljišne knjige znali da upis u zemljišne knjige ne odgovara stvarnom stanju, jer je prilikom osnivanja zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan FŠ, iako je FŠ već bio pokojni prilikom osnivanja zemljišne knjige, štoviše bio je i proveden ostavinski postupak iza FŠ (navod ČŠ: „Iza pok. posjednika da je vodjen ostavinski postupak, ali da ona nema sa sobom ostavinsko rješenje“ – vidi zapisnik iz postupka osnivanja zemljišne knjige, koji prileži spisu predmeta uz tužbu). Dakle, iako su Tužitelji prilikom osnivanja zemljišne knjige bili svjesni činjenice da je FŠ preminuo, dapače u trenutku osnivanja zemljišne knjige bili su poznati i nasljednici iza pok. FŠ jer je ostavinski postupak iza njega već bio okončan, unatoč tome Tužitelji su svjesno pristali da se kao vlasnik predmetnih nekretnina upiše FŠ
– iako isti niti teoretski nije mogao biti stvarni vlasnik jer je već bio pokojni u trenutku osnivanja zemljišne knjige. To znači da su Tužitelji svjesno pristali na neistiniti upis vlasništva u zemljišne knjige, iako su imali mogućnosti – obzirom da je ostavinski postupak iza FŠ već bio okončan – da se upravo njegovi nasljednici upišu kao vlasnici. Štoviše, Tužitelji niti na koji način nisu pokušali upisati ili na koji drugi način zaštititi svoje navodno pravo vlasništva predmetnih nekretnina kroz vremensko razdoblje dulje od 40 godina, tj. od početka 1980-ih godina pa sve do podizanja tužbe u ovom predmetu. Iz takvog postupanja Tužitelja jedino se logično može zaključiti ili da su Tužitelji smatrali da predmetne nekretnine nisu njihovo stvarno vlasništvo – u kojem slučaju su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani; ili da Tužitelji svjesno nisu htjeli javno prikazati svoje pravo vlasništva – u kojem slučaju im pravni sustav ne smije pružiti zaštitu, pa je tužbeni zahtjev i u tom slučaju potrebno odbiti u cijelosti. S druge strane, Tuženici su u svakom slučaju postupali s povjerenjem u zemljišne knjige, pa kada je pravni prednik Tuženika pok. FŠ preminuo, I. tuženik i pravna prednica II. i III. tuženika – sada pokojna CŠ, su u dobroj vjeri postupali s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige te se kao nasljednici iza pok. FŠ upisali u zemljišne knjige kao vlasnici predmetnih nekretnina; a nakon smrti sada pok. CŠ su se II. i III. tuženici, ponovno u dobroj vjeri postupajući s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige, kao nasljednici iza pok. CŠ upisali u zemljišne knjige kao (su)vlasnici predmetnih nekretnina. Odredbom članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22, 155/23, dalje: ZZK/19) propisano je sljedeće: (2) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. (3) Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje. (5) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svog povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi u kojima bi se prema ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika. Identične odredbe sadržavao je i raniji Zakon o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19, dalje: ZZK/96), također u svojem članku 8. Slijedom svega navedenog, a imajući na umu nespornu činjenicu da je protekao rok iz članka 8. stavka 5. ZZK/19, odnosno rok iz članka 8. stavka 5. ZZK/96, razvidno je da Tužitelji ne mogu s uspjehom osporavati Tuženicima valjanost njihovog stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina. Pod pretpostavkom da je u zemljišnim knjigama ranije bio upisan FŠ kao pravni prednik Tužitelja, a ne FŠ kao pravni prednik Tuženika (što Tuženici izričito osporavaju), čak i u takvom slučaju pravni sustav ne smije pružati nikakvu pravnu zaštitu Tužiteljima koji su bili svjesni neistinitog upisa pok. FŠ kao vlasnika predmetnih nekretnina te svjesno održavali takav neistiniti upis dulje od 40 godina, na teret Tuženika koji su u dobroj vjeri postupali s povjerenjem u zemljišne knjige te se na temelju sudskih odluka – rješenja o nasljeđivanju iza pok. FŠ i rješenja o nasljeđivanju iza pok. CŠ – uknjižili kao vlasnici predmetnih nekretnina. Stoga Tuženici predlažu Naslovnom sudu da tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, uz nalog Tužiteljima da solidarno u roku 15 dana Tuženicima isplate prouzročene parnične troškove, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos parničnih troškova, počevši od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke pa do isplate.
3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te prijepis posjedovnog lista (l.s. 8-11), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-683/81 iza smrti FŠ pok. MŠ od 21. kolovoza 1981. te rješenje Općinskog suda u Zadru O-752/81 od 15. rujna 1981. kojim je preinačeno rješenje O-603/81 od 21. kolovoza 1981. (l.s. 12-16), povijest zk. upisa u zk. ul. [broj ZK uloška] (l.s. 17-22), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-3246/15 iza smrti JŠ pok. Č ud. Č od 8. ožujka 2016. (l.s. 23-28), u zapisnik sastavljen prilikom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (l.s. 29), povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 36), poziv upućen JŠ u postupku kat. izmjere za čest. nove izmjere 366 k. o. [katastarska općina] koja odgovara čest. stare izmjere 3563/2 k. o. [katastarska općina], poziv upućen JŠ u postupku kat. izmjere za čest. nove izmjere 158 k. o. [katastarska općina] koja odgovara čest. stare izmjere 3826 k. o. [katastarska općina], poziv upućen JŠ u postupku kat. izmjere za čest. nove izmjere 273 k. o. [katastarska općina] koja odgovara čest. stare izmjere 3818 k. o. [katastarska općina] (l.s. 72-83), rješenje o nasljeđivanju Općinskog Građanskog suda u Zagrebu donesenog pod brojem O-5117/18 iza smrti CŠ rođ. Jurlina dana 12. lipnja 2018. (l.s. 84-85), rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O-8940/16 iza smrti AŠ od 6. travnja 2017. (l.s. 86-88), održao ročište na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika dana 3. lipnja 2025., na kojem je izveo dokaz saslušanjem svjedokinje GŠ (l.s. 112-116) o čemu je vještak sačinio i skicu lica mjesta (l.s. 121-128), na ročištu održanom pred ovim sudom dana 30. rujna 2025. izveo dokaz saslušanjem tužiteljice pod 2) LŠ te tuženika kao stranaka, svjedoka FŠ, EŠ i VŠ (l.s. 155-163).
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su suvlasnici na nekretninama oznake 3563/2, 3630, 3818 i 3826, sve k. o. [katastarska općina], koje da su stekli temeljem nasljeđivanja od predaka. Između stranaka je sporno jesu li utužene nekretnine predstavljale imovinu prednika tužitelja, ili pak prednika tuženika, s obzirom da je isti upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik. Tužitelji tvrde da su suvlasnici utuženih nekretnina te da je do upisa tuženika došlo greškom suda, odnosno javnog bilježnika kao povjerenika suda jer je isti 2017. donio rješenje o nasljeđivanju iza ostavitelja AŠ u kojemu je sporne nekretnine utvrdio kao ostavinsku imovinu prednika tuženika, premda iste nekretnine nikada nisu predstavljale njegovo vlasništvo ni posjed. Tužitelji da su u mirnom posjedu i vlasništvu spornih nekretnina preko 70 godina te da ih nitko nikada nije smetao niti im osporavao pravo vlasništva. Tuženici pak osporavaju da bi utužene nekretnine predstavljale vlasništvo tužitelja ili njihovih pravnih prednika te navode da su oni u posjedu ovih nekretnina još od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća te da su, posjedujući ih u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, oni vlasnici utuženih nekretnina.
5. Stoga je u dokaznom postupku valjalo utvrditi činjenicu posjedovanja spornih nekretnina jer je navedeno odlučna činjenica za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva ovdje tužitelja.
6. Na temelju uvida u Poziv upućen nositelju prava na nekretninama izvoditelja geodetskog Zavoda iz 2022. godine (l.s. 72-83), utvrđeno je da je kao nositeljica prava na čest. 3563/2, 3826 i 3818 k. o. [katastarska općina], označena JŠ, sestra tužiteljice pod 1) ČŠ i prednica tužitelja od 2) – 4), iz čega slijedi zaključak da je prednica tužitelja u katastru označena kao posjednica, odnosno, nositeljica prava na utuženim nekretninama. Isto slijedi i iz podataka u posjedovnom listu (l.s. 9-11), gdje su kao posjednici na utuženim nekretninama evidentirani upravo ovdje tužitelji, odnosno kćeri FŠ, tužiteljica 1) PŠ i njezina sada pok. sestra, JŠ, prednica tužitelja 2)-4) te sestra im, ĐŠ. Utužene nekretnine bile su upisane i u posjedovni list 572 za k. o. [katastarska općina], kako to slijedi iz podataka iz 1981., a iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl. broj O-603/81 (l.s. 12-16), donesenog iza smrti FŠ pok. MŠ (prednik ovdje tužitelja), slijedi utvrđenje da su ovdje sporne nekretnine utvrđene kao njegova ostavinska imovina i raspoređene na njegove nasljednice, slijedom čega je i došlo do evidentiranja tužiteljice pod 1) i prednice tužitelja od 2) do 4) u katastru. Na temelju uvida u Zapisnik br. 390 sastavljen u postupku osnivanja zemljišne knjige (l.s. 29), utvrđeno je na koji način je došlo do uknjižbe FŠ pok. MŠ kao vlasnika na ovdje utuženim nekretninama, a iz činjenice da je prilikom sastavljanja citiranog zapisnika pristupila upravo tužiteljica 1) PŠ, kći upisanog zk vlasnika, navevši da se radi o njezinom ocu, koje navode je potvrdio i pouzdanik, ovaj sud nalazi utvrđenom i činjenicu da predmetne nekretnine predstavljaju starinu FŠ pok. MŠ, čiji su pravni sljednici ovdje tužitelji, a ne tuženici.
7. S druge strane, utužene nekretnine označene su, a kako to slijedi iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu O-5117/18 od 12. lipnja 2018., kao ostavinska imovina majke tuženika pod 2) i 3), sada pok. CŠ, rođ. FŠ te su ovdje tuženici pod 2) i 3) označeni kao sunasljednici za po ½ dijela na istim nekretninama. Istim rješenjem je kao njezina ostavinska imovina utvrđena i nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Otac pok. CŠ, sada pok. FŠ, bio je rođen 1922., a preminuo je 2016., kako to slijedi iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O- 8940/16 od 6. travnja 2017., te je, osim kćeri CŠ, imao i kćer ĆŠ ovdje tuženicu pod 1). Kao ostavinska imovina prednika tuženika, osim nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], označene su i ovdje sporne nekretnine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te su iste raspoređene na njegove nasljednike, slijedom čega je u zemljišnoj knjizi na navedenim nekretninama došlo do promjene upisa prava vlasništva. Kada se navedeno utvrđenje dovede u vezu s utvrđenjem opisanim u prethodnom odlomku ove presude, jasno je da je prilikom utvrđivanja ostavinske imovine prednika ovdje tuženika, došlo do omaške, odnosno da je zbog činjenice da prednici ovdje stranka imaju isto ime i prezime, kao i da su ime se očevi jednako zvali, pogrešno utvrđeno da bi utužene nekretnine predstavljale imovinu prednika tuženika.
8. Svakako, radi utvrđivanja stanja posjeda na utuženim nekretninama, ovaj sud održao je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, kako bi se neposrednim opažanjem uvjerio u izgled lica mjesta te utvrdio tko je u posjedu navedenih nekretnina. Utvrđeno je tako da na nekretninama oznake 3826 i 3818 k. o. [katastarska općina] nema vidljivih međašnih znakova, te da se na čest. 3818 nalazi bunar, kao i da sve utužene nekretnine u naravi predstavljaju zapuštene i neobrađene nekretnine na kojima nema vidljivih međašnih oznaka ili vidljivih oznaka posjeda. Stoga je ovaj sud činjenicu posjeda dalje utvrđivao na temelju iskaza stranaka i svjedoka.
9. Tako je saslušana svjedokinja GŠ (stara 89 godina) koja je sestra tužiteljice pod 1) ČŠ, a teta tužiteljima od 2) – 4), djeci njezine pok. sestre JŠ. Ista u svom iskazu navodi da su joj dobro poznate utužene nekretnine jer da su te nekretnine obrađivali obiteljski još dok je ona bila djevojka. Na nekretnini na kojoj da se nalazi bunarić da su sadili bob, krumpir i zelje, a obrađivali su i sadili bob i na nekretnini na kojoj se sada nalazi prolaz kroz Kamp. Navodi da se radi o nekretninama koje predstavljaju nasljedstvo iza predaka, njezinog pok. oca FŠ, čiji su se roditelji zvali MŠ i RŠ. Navodi da joj je poznato troje ili četvero ljudi s imenom FŠ, ali da su oni bili puno stariji od njezinog oca, navodi da se ne sjeća postupka obnove zemljišne knjige, a ona da je od Domovinskog rata sa svojim suprugom živjela u [adresa] te se nakon rata vratila u [adresa]. Njezin otac FŠ da je imao tri brata i jednu sestru te je opisala rodoslovlje svoje obitelji po ocu i navela je da je njezin otac FŠ imao braću HŠ, L i S te da su se njezin otac i stričevi podijelili na način da je svatko znao što je čije. Podijelio ih je njezin najstariji stric O koji se nije ženio i nije imao potomaka. Stric HŠ da je stradao u II. svjetskom ratu i iza njega je ostao sin FŠ koji da je odrastao s majkom u Slavoniji. Stric S da je imao dvije kćeri Ć i JŠ. Sporne nekretnine da se nalaze upravo uz nekretnine u vlasništvu potomaka njezinih stričeva, s obzirom da se radilo o terenu koji su njezin otac i njegova braća podijelili na četiri dijela, tako da se uz sporne nekretnine nalaze sva tri strica, odnosno njihovi potomci. Njezin otac FŠ da je imao jednog sina koji je umro kao dječak, a imao je kćeri JŠ, PŠ, ĐŠ i Ž te svjedokinju GŠ. PŠ da se nije udavala, ostala je pomoći roditeljima, ostala je s njima u kući u kojoj se rodila. Bunar da je napravio njezin otac, a da je veći dio nasljedstva ustupljen tužiteljici NŠ jer je ona ostala živjeti sa svojima te nikada nitko nije osporavao njoj ili njezinoj obitelji pravo da obrađuju sporne nekretnine koje da su se obrađivale i iza smrti njihovog oca koji da je umro 1979. Nakon očeve smrti zemlju su nastavile obrađivati sestra ČŠ i sada pok. majka, a ostale sestre su se poudale i odselile. Zemlja se ne obrađuje od početka Domovinskog rata, a nakon rata je nisu nastavili obrađivati jer nije imao tko.
10. Iskaz ove svjedokinje sud u cijelosti prihvaća istinitim, prije svega jer je isti u suglasju s ostalim provedenim dokazima iz kojih, kako je to već navedeno, slijedi utvrđenje da je prednik tužitelja bio taj koji je bio uknjižen kao vlasnik spornih nekretnina
11. Na ročištu pred ovim sudom dana 30. rujna 2025. saslušane su stranke i svjedoci VŠ, EŠ i FŠ sin K.
12. Na temelju iskaza saslušane tužiteljice pod 2) LŠ (l.s. 156-157) ovaj sud potvrdio je utvrđeno rodoslovlje obitelji FŠ, pa je tako utvrđeno da je majka ove tužiteljice bila JŠ kći pok. Č i ŠŠ, a FŠ (djed ove tužiteljice) bio je sin pok. MŠ i RŠ, pradjeda ove tužiteljice. Tužiteljica je dalje navela da su njezinog djeda Č naslijedile njegova supruga ZŠ te kćeri ĐŠ i JŠ, majka ove tužiteljice, dok su ostale Ivanove kćeri, ovdje tužiteljica pod 1) PŠ, GŠ i P, svoje nasljedne dijelove ustupile svojoj majci N. Č, baki ove tužiteljice. [adresa] udovica N i njezina kći PŠ da su nastavile obrađivati sve nekretnine naslijeđene iza smrti FŠ pok. MŠ (djeda ove tužiteljice) te da su se obrađivanjem zemlje bavile sve do početka Domovinskog rata. osim utuženih nekretnina da su naslijedile još neke nekretnine, a sve nekretnine da su obrađivane. Sporne nekretnine da se nalaze na predjelu zvanom Kulina. Međaši da su njihovi djeljenici čiji preci su se dijelili s djedom ove tužiteljice, a to da su FŠ i EŠ, čiji djed da je bio brat pradjeda ovdje tužiteljice MŠ. Ovoj tužiteljici nisu poznata imena tuženika te navodi da ih nikada nije vidjela u životu. Sporne nekretnine da nitko ne obrađuje od Domovinskog rata te da su zapuštene. Da su na nekretninama koje su predmet spora u ovoj pravnoj stvari, upisani tuženici, ova tužiteljica da je utvrdila nakon što su dobili poziv za izmjeru od Katastra te da su tužiteljici i bratu u Katastru rekli da se već netko upisao na tim nekretninama kao vlasnik, nakon čega da su podnijeli prigovor, a potom i tužbu u ovoj pravnoj stvari. tužiteljica pod 1) PŠ, teta ove tužiteljice, da ima 96 godina i da ona ima najveći suvlasnički udio, zbog toga što su se ostale tete odrekle u njezinu korist jer je ista neudana i oduvijek je živjela s roditeljima i ostala je na zemlji. Kuća u kojoj danas živi tužiteljica pod 1) PŠ da je također nasljedstvo iza pok. djeda ove tužiteljice, FŠ. Navodi da su njezin djed i teta PŠ kopali bunar koji se nalazi na jednoj od utuženih nekretnina. Što se tiče nekretnine preko koje vodi put do Kampa, navodi da je bio jedan čovjek koji se zvao UŠ i da bi on teti znao dati neki novčani iznos ili janje zbog toga što mu je puštala da prođe preko sporne nekretnine.
13. Na istom ročištu saslušana je tuženica pod 1) ĆŠ (l.s. 157-158), koja je navela da se njezin otac zvao FŠ, a djed po ocu MŠ. Iza oca da je naslijedila zemljište zajedno sa svojom sada pok. sestrom, CŠ, majkom tuženika pod 2) i 3). Navodi da su njezini nećaci tuženik 2) TŠ i tuženik 3) KŠ naslijedili kuću u [adresa] u [adresa], a tuženica da je na zemljištu koje je naslijedila sagradila kuću koja da se nalazi u [adresa]. Ova tuženica tvrdi da su naslijedili i ovdje sporne nekretnine. Navodi kako je još njezin djed MŠ i to od kraja I. svjetskog rata, dakle, od 1918. godine živio u [adresa] te da se otac ove tuženice, FŠ pok. MŠ i rodio u Zagrebu. Djed ove tuženice MŠ da je umro 1964. godine i da je nakon njegove smrti njezin otac FŠ iz [adresa] došao u [adresa] od svog strica HŠ tražiti nasljedni dio koji mu pripada. Ovo stoga što da su djeda ove tuženice MŠ, kada se iz I. svjetskog rata vratio teško ranjen, bez noge, njegova braća, dakle, stričevi oca ove tuženice, protjerali i zbog toga da je otišao u Zagreb, trbuhom za kruhom. Stric HŠ da je ocu ove tuženice, FŠ, dozvolio da od svoga oca MŠ na ime nasljedstva dobije zemlju na kojoj su upravo tuženici pod 2) i 3) sagradili kuće. To da je bilo razmjerno malo u odnosu na to što je dobio HŠ iza svoga oca MŠ, pa da je onda njezin otac FŠ od svog strica HŠ sudskim putem tražio još i tada da je njezin otac dobio i ovu nekretninu na kojoj je ova tuženica sagradila kuću. Tuženica tvrdi da se u toj parnici pojavila ovdje tužiteljica pod 1) PŠ. Tuženica navodi da je stric njezinog oca HŠ tužiteljici NŠ pomagao u određenim radovima, pa tako i u kopanju bunara i sl. Kako ona nije imala novaca te radove platiti HŠ, stricu njezinoga oca, ona da je HŠ prepustila vlasništvo na te 4 čestice, pa da je sud u to istoj parnici istovremeno naredio uknjižbu ovdje utuženih nekretnina na FŠ, oca ove tuženice jer da je to njegov stric HŠ dozvolio. To da je bilo osamdesetih godina prošlog stoljeća i otada da je njezin otac vlasnik ovdje utuženih nekretnina. Tuženica tvrdi da njezin otac nije tužio PŠ jer za to nije imao razloga, a u toj parnici da je njezin otac dobio 4 čestice kod Đ, ovdje utužene i česticu na kojoj je ova tuženica sagradila kuću. Otada da uživaju sporne nekretnine, pa i na način da su oni ti koji su sklopili pisani ugovor o najmu sa stanovitim UŠ. Navodi da joj nitko od svjedoka u ovoj pravnoj stvari nije poznat, da ne zna tko su međaši na spornim nekretninama u Kulini, a potvrđuje da sporne nekretnine nisu obrađivane otkad su u njihovom posjedu. Navodi da su iznajmili tri nekretnine UŠ i to možda prije tri godine, 2023. godine, kada su šetnjom na predjelu Kulina susreli UŠ koji da ih je pitao jesu li oni vlasnici. Dalje je opisivala čest. na kojima da je UŠ polagao kablove za napajanje kampa strujom te da od UŠ svo troje tuženika primaju 500,00 eura godišnje na ime iznajmljivanja ovih nekretnina.
14. Tuženici pod 2) TŠ i njegov brat pod 3) KŠ (l.s. 159- 160), naveli su da nemaju nikakvih saznanja da bi njihov djed FŠ vodio kakav spor sa svojim stricem HŠ, ali tvrde da ih je djed vodio u šetnje i pokazivao predio kod Kuline govoreći da tamo imaju zemlju. Tuženik pod 3) KŠ tako navodi da ga djed nikad nije vodio na konkretne parcele, već da im je samo pokazao na kojem predjelu ima zemlje. Naveo je da je upoznao UŠ koji je vlasnik kampa na predjelu Kuline. Sporne nekretnine da su od Kampa udaljene oko 400 m. Potvrđuje da ih je UŠ pitao može li tamo postaviti kablove, ali ne zna što je planirao tamo raditi te navodi da se nije obazirao na to, pa da bi vidio kablove na spornim nekretninama ovo ljeto. Također navodi da ne poznaje međaše te kako ni njegova majka ni djed nisu imali sklopljeni ugovor sa UŠ.
15. Ovaj sud saslušao je kao svjedoka FŠ, koji je rođak tužiteljima (l.s. 160-161) koji je naveo da je njegov otac K bio bratić ocu tužiteljice pod 1), FŠ. Djed ovog svjedoka DŠ bio je brat ocu FŠ čijeg se imena ovaj svjedok nije mogao sjetiti (otac FŠ zvao se MŠ). S obzirom da je tužena pod 1) navela da su strica njezinog oca, HŠ, zvali ČS, ovaj svjedok je naveo da mu je dobro poznat ČS, koji da je kuću imao oko 200 m ispod njihovih kuća, ali da nije imao zemlju na predjelu Kuline, već na drugom kraju, koji dio da mještani zovu Pisak. ČS da je imao puno zemlje, a ovom svjedoku nije poznato da je imao neki sudski spor. J da nisu ništa u rodu ovom svjedoku ili tužiteljima te da na Kulini nemaju zemlje. Što se tiče položaja kuće tuženice u [adresa], za koju kuću je tuženica pod 1) navela da se nalazi na adresi [adresa], ovaj svjedok je naveo da je upravo iznad kuće na adresi LS, ČS imao puno zemlje, a predio Pisak da se u odnosu na [adresa] nalazi južno prema moru. ČS da je tamo imao i zemlju i vinograd na Pisku. Pisak da je od Đ udaljen 3-4 km. Međaši ovog svjedoka na Kulini da su upravo djeca njegovog strica, a to su ovdje tužiteljica i potomci njegove sestre JŠ. S druge strane da su mu međaši djeca strica I. Na tom predjelu da su sadili žito, kukuruz, raž. Upitan za kamp na tom predjelu svjedoku je poznato da ga drži SS te da je SS koji tamo ima veći komad zemlje i brat ovog svjedoka i tužiteljica pod 1) dali da koristi njihovu zemlju. Nije mu poznato je li SS ikada išta plaćao za to korištenje. Tuženike da nikada u životu nije vidio i nisu mu poznati. Ovom svjedoku da je osobno poznato da su na spornim nekretninama na Kulini, pa tako i na nekretnini na kojoj se nalazi bunar radili i FŠ i tužiteljica pod 1) PŠ [adresa] kći. Nikada da nije čuo da bi PŠ ikome dala zemlju na Kulini. ČS da je bio poljoprivrednik, ali da ovaj svjedok nikada nije čuo da bi ČS pomagao ČŠ ili njezinom ocu išta obrađivati na Kulini.
16. Na istom ročištu saslušan je svjedok EŠ (l.s. 162), isti je naveo da mu je poznato da PŠ ima zemlju blizu kampa i da mu je poznato da je SS do prije tri godine ČŠ plaćao 50,00 eura godišnje, navodi da je SS i ovom svjedoku plaćao između 200,00 i 700,00 eura godišnje. NŠ da je SS plaćao do prije 3 godine dok se nisu pojavili neki nepoznati ljudi koje da ovaj svjedok nije nikada vidio. S obzirom da je prilikom saslušanja ovog svjedoka utvrđeno da isti jako slabo čuje i slabo razumije pitanja, istoga se nije saslušavalo.
17. Saslušan je i svjedok VŠ, suprug tužiteljice pod 2) (l.s. 162-163), koji je naveo da mu je supruga LŠ ovdje tužiteljica još prije 40-tak godina pokazivala zemlju na Kulini, a u to vrijeme da je teta njegove supruge PŠ na toj nekretnini sadila krumpire. Ovaj svjedok da na toj nekretnini nije bio sigurno 20 godina te pretpostavlja da su zapuštene te navodi da mu nije poznato ni tko su međaši ni tko graniči sa ovim nekretninama. Nije mu poznato da PŠ ikome dala zemlju na Kulini, a navodi da ne vjeruje da bi ona to ikome dala jer ista dosta drži do svoje imovine te ne daje i ne rasprodaje zemlju. Navodi da mu je poznato da je majka njegove supruge sada pok. JŠ imala dio sa sestrom ČŠ s kojom da se oduvijek dobro slagala.
18. Iskaze saslušanih svjedoka ovaj sud prihvaća istinitima jer su oni iskazivali o činjenicama koje su im osobno poznate, a njihovi iskazi u suglasju su sa činjenicama koje je ovaj sud utvrdio na temelju pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu. Isto tako, iz iskaza same tuženice pod 1) slijedi priznanje ove tuženice, da je PŠ bila ta koja je po navodima ove tuženice raspolagala spornim nekretninama u korist strica tuženičinog oca, pri čemu navodi ove tuženice da bi PŠ u postupku u kojem nije bila stranka (a ova tuženica izričito navodi "da njezin otac nije tužio PŠ jer da za to nije imao razloga") ne mogu biti istiniti jer je općepoznato da osoba koja nije stranka u sudskom postupku i nema čime disponirati u tom postupku. Stoga ovaj sud iskaz tuženika u dobroj mjeri nalazi prilagođenim, ali i nelogičnim, kako je to gore navedeno.
19. Što se tiče navoda tuženika, koje potvrđuje i svjedok EŠ, da je stanoviti SS NŠ plaćao za korištenje njezine zemlje za potrebe svoga kampa do unatrag tri godine kada da su se pojavili nepoznati ljudi koje on nikada nije vidio, navesti je tek da sve da je SS i plaćao određeni iznos osobama koje su mu se legitimirale kao vlasnici i to od 2023. pa nadalje, ista činjenica, a kod utvrđenja da je do upisa prednika tuženika u zemljišnu knjigu došlo isključivo zbog činjenice da je prilikom utvrđivanja imovine prednika tuženika u ostavinskom postupku, došlo do greške zbog istog imena prednika tužitelja i prednika tuženika, nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva ovdje tužitelja.
20. Naime, u postupku je utvrđeno da su sporne nekretnine predstavljale vlasništvo i posjed prednika ovdje tužitelja jer isto slijedi iz podataka iz Katastra te onih prilikom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te je utvrđeno da su ovdje tužitelji nasljeđivanjem i međusobnim ustupima stekli pravo suvlasništva na navedenim nekretninama od svojih pravnih prednika koji su bili vlasnici istih. Odredbom čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP) propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času stvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno te je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.
21. U postupku je utvrđeno i to da prednik tuženika nikada nije bio u posjedu spornih nekretnina, isti je živio u [adresa] gdje je i rođen te je od svoga strica uspio dobiti dio nasljedstva, kako to opisuje tuženica, na kojemu su njegovi potomci sagradili kuće. Utvrđeno je da su nekretnine prednika tuženika na predjelu koji je udaljen 3-4 km od predjela na kojem se nalaze ovdje sporne nekretnine te je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, s obzirom da su osnovane činjenice koje tužitelji u tužbi navode, da su nasljeđivanjem stekli pravo vlasništva na utuženim nekretninama te je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to određeno u izreci ove presude, koja će tužiteljima poslužiti kao valjana isprava pogodna za uknjižbu njihovoga prava u zemljišne knjige.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 dalje: Tarifa) te traženju tužitelja, pa je tužiteljima kod označene vrijednosti predmeta spora od 1.327,58 eura, valjalo priznati trošak uvećan za 30%, sukladno Tbr. 40, za zastupanje više osoba, pa tako za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 130 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi na dane 27. kolovoza 2024., 3. lipnja 2025. i 30. rujna 2025. po 130 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife i Tbr. 40), za sastav obrazloženog podnesaka od 12. kolovoza 2024. 130 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife i Tbr. 40), za sastav podnesaka od 2. svibnja 2024., 27. kolovoza 2024., 16. listopada 2024. i 22. rujna 2025. po 32,5 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Tarife i Tbr. 40), što ukupno iznosi 780 bodova, odnosno 1.650,00 eura (Tbr. 54) te kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25% dođe se do iznosa od 1.950,00 eura, koliko su tuženici dužni naknaditi tužiteljima na ime zastupanja po punomoćnici iz reda odvjetnika. Ovom trošku vlajalo je pribrojiti iznos od 500,00 eura koji su tužitelji uplatili za troškove očevida, plaćeni iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, pa tako ukupno dosuđeni parnični trošak koji su tuženici dužni naknaditi tužiteljima 2.529,64 eura. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbijen je kao neosnovan. To se prije svega odnosi na trošak koji je zatražen za sastav podnesaka – požurnica koji nisu bili nužni za vođenje ovog postupka.
U Zadru, 30. listopada 2025.
Sutkinja
Ivana Klišmanić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužiteljima po pun.
2. Tuženicima osobno
NAKON PRAVOMOĆNOSTI:
Ministarstvo financija, Porezna uprava Zadar, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar
