Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pn-9/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv 1. tuženika RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici i 2. tuženika VG Komunalac d.o.o., OIB: 09228704508, Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 45, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja, 1. tuženika osobno te punomoćnika 1. i 2. tuženika, 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da su tuženici povrijedili mir pokojnika i time počinili štetu tužitelju u iznosu od 300.000,00 EUR sa zateznim kamatama, koju su tuženici obvezni solidarno nadoknaditi.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 19.940,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 28.212,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i pok. LC bili u braku, da je pok. LC preminula 1980. godine te bila pokopana na mjesnom groblju Krš u mjestu [adresa], Općina Teslić u Bosni i Hercegovini. Predmetna grobnica je bez ikakvog pitanja, znanja i sudjelovanja tužitelja otvorena, te je pok. LC premještena na obiteljsko groblje [adresa], gdje je ponovo sahranjena. Sve radnje vezano uz otvaranje grobnice i premještaj pok. LC vršio je 1. tuženik sa svojom braćom, dok su djelatnici VG Komunalac d.o.o. (2. tuženika) izvršili ukop pok. LC na groblje u [adresa]. U svemu gore opisanom tužitelj ni na koji način nije sudjelovao niti je o opisanim radnjama imao saznanja niti mu se itko obratio. Postupanje uvodno označenih tuženika bilo je protupravno budući da nitko od navedenih nije od tužitelja tražio dopuštenje te su poduzetim radnjama tužitelju nanijeli štetu u vidu povrede prava osobnosti. Tužitelj je zbog navedenoga obolio od depresije, visokog tlaka, dijabetesa. Povrijeđeno je i pravo na mir pokojnika, kao i pravo supruga da obilazi grobove svoje supruge i djeteta. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev na način da sud utvrdi da su tuženici povrijedili mir pokojnika te time počinili neimovinsku štetu (nematerijalnu) tužitelju u iznosu od 250.000,00 EUR koju su tuženici dužni solidarno nadoknaditi, kao i da mu tuženici nadoknade troškove u iznosu od 15.000,00 EUR, sa zateznim kamatama od 2019. godine kao dana, kada je izvršen prijenos posmrtnih ostataka do isplate.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te naveo da je Rješenjem Općinskog zdravstvenog inspektora, Odjela za inspekcijske poslove sa komunalnom policijom Općine Teslić, broj 09-504-1/19 od 5. lipnja 2019. odobren prijenos posmrtnih ostataka pok. LC rođene **.**.1960. u [adresa], umrle **.**.1980., a radi prijenosa na obiteljsko groblje [adresa], Grad Velika Gorica, a po zahtjevu braće RC ĆC, RC, EC i VC, a prema punomoći SC (U) Predraga iz [adresa], Općina Usora, Bosna i Hercegovina, a temeljem članka 4. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 90/17), a sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 13/02) i na osnovi Pravilnika o načinu i uvjetima po kojima se vrši obdukcija, ekshumacija i prevoženje umrlih osoba ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 38/18). U izreci rješenja je navedeno da će se prijenos posmrtnih ostataka pok. LC izvršiti u dogovoru s ovlaštenom pogrebnom organizacijom, pogrebnim vozilom, a sve u najkraćem mogućem roku, a u trošku podnositelja zahtjeva. Nadalje, iz očitavanja Komunalac-Teslić a.d. od 6. studenoga 2019. (upućenog tužitelju) proizlazi da su radnici tog poduzeća dana 3. srpnja 2019. obavili ekshumaciju posmrtnih ostataka LC na mjesnom groblju Krš u mjestu [adresa], Općina Teslić.

2.1. Dakle, zdravstveni inspektor odjela za inspekcijske poslove s komunalnom policijom Općine Teslić rješenjem broj 09-504-1/19 od 5. lipnja 2019. odobrio je predmetnu ekshumaciju i nije bilo nikakvih zapreka da se ista provede 3. srpnja 2019. Posmrtni ostaci u skladu s Pravilnikom o načinu i uvjetima pod kojima se vrši obdukcija, ekshumacija i prevoženje umrlih osoba, pripremljeni su za prijenos i predani radi prijevoza navedenom poduzeću koje je i pokrenulo postupak.

2.2. Pored navedenoga je i Okružni sud u Doboju presudom broj 13 0 U 006948 22 od 1. prosinca 2022. odbio tužbu tužitelja UC protiv rješenja Ministarstva zdravlja i socijalne skrbi Republike Srpske broj 11/08-500-766/21 od 6. kolovoza 2021., a kojim prvostupanjskim rješenjem je odbačen zahtjev tužitelja za ponavljanje postupka okončanog rješenjem tog organa broj 09-504-1/19. U obrazloženju je navedeno da je rješenje kojim je odobrena ekshumacija 09-504-1/19 od 5. lipnja 2019. dostavljeno tužitelju i protiv njega nije izjavio žalbu niti podnio u zakonskom roku prijedlog za ponavljanje postupka. Stoga je utvrđeno da je postupak izdavanja odobrenja prijenosa posmrtnih ostataka proveden pravilno i zakonito.

2.3. Isto tako, sa svim radnjama vezanim za prijenos posmrtnih ostataka, bio je upoznat tužitelj, a s kojim je sve dogovorio brat 1. tuženika VC.

2.4. S druge strane, 2. tuženik je obavio sve radnje vezane za pokop posmrtnih ostatak na groblju u [adresa] sukladno zakonu i prije prijenosa posmrtnih ostataka potvrdio postojanje grobnog mjesta u [adresa]. Prijenosom posmrtnih ostataka iskazana je briga obitelji, braće pok. LC, voditi brigu o posljednjem počivalištu, grobnom mjestu pokojne, što je postalo nemoguće ili vrlo otežano nakon što je cijela obitelj napustila Bosnu i Hercegovinu. Kako obitelj pretežno živi u [adresa] i imaju grobno mjesto u [adresa] obitelj se suglasila da se prenesu posmrtni ostaci na groblje kojem gravitiraju i u kojem će u budućnosti biti sahranjivani članovi obitelji, a i dijelu obitelji koji živi u [adresa] je prikladnije dolaziti na groblje u [adresa] u Republiku Hrvatsku nego u Bosnu i Hercegovinu. Prijenosom posmrtnih ostataka nije povrijeđeno pravo na mir pokojnika niti pravo tužitelja obilaziti grob svoje pok. supruge s jedne strane, a s druge strane sve radnje su obavljene sukladno zakonu. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Pored svega navedenoga 1. tuženik je na ročištu 7. ožujka 2025. istakao prigovor zastare.

3. U odgovoru na tužbu, 2. tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno je predložio odbaciti tužbu tužitelja u dijelu kojem tužitelj zahtijeva da sud utvrdi da su tuženici povrijedili mir pokojnika. Nadalje, navodi da je 2. tuženik dana 5. srpnja 2019. izvršio ukop pok. LC na groblje u [adresa] kojim upravlja 2. tuženik. Međutim, takav ukop ne predstavlja protupravnu štetnu radnju kojom bi nastala šteta tužitelju. Nesporno je da 2. tuženik nije izvršio iskop pok. LC na groblju u Bosni Hercegovini, pa i da takav iskop predstavlja protupravnu štetnu radnju, odgovornost za nastanak predmetne štete može ležati isključivo na osobi koja je protupravno izvršila iskop. Osporava visinu naknade štete koju tužitelj potražuje kao u potpunosti paušalno određenu, neosnovanu i ničime dokazanu.

3.1. U svakom slučaju, za predmetnu tražbinu naknade štete nastupila je zastara sukladno odredbi članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Naime, tužitelj je saznao za štetu i štetnika 6. studenoga 2019. jer je tada zatražio dokumentaciju o izvršenoj ekshumaciji (očitovanje Komunalac-Teslić a.d.), a tužba u ovom predmetu je podnesena 16. veljače 2024., stoga je nastupila je zastara predmetnog potraživanja. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva isplatu nastalih mu troškova u iznosu od 15.000,00 EUR, 2. tuženik navodi da tužitelj uopće ne navodi u čemu se ti troškovi sastoje, kada su ti troškovi nastali niti je li ih tužitelj uopće platio. Stoga, 2. tuženik poriče da su tužitelju uopće nastali troškovi u iznosu od 15.000,00 EUR čiju isplatu potražuje tužitelj. S obzirom na sve navedeno predlaže odbaciti tužbu u dijelu zahtjeva kojim se traži da sud utvrdi povredu prava na mir pokojnika, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

4. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 26. veljače 2025. (list 104-105 spisa), kojim je preinačio tužbu na način da je povećao zahtjev za naknadu štete na način da od tuženika solidarno potražuje iznos od 300.000,00 EUR.

4.1. U nastavku postupka tuženici su na ročištu od 7. ožujka 2025. (list 137 spisa) naveli da se protive preinaci tužbe kako je to učinio tužitelj svojim podneskom od 26. veljače 2025. Rješenjem od 7. ožujka 2025. donesenim na zapisnik kod ovog suda na ročištu održanom istog dana (list 137 spisa) dopuštena je preinaka tužbe na način kako je učinjena u podnesku od 26. veljače 2025.

4.2. Istu preinaku sud je dopustio sukladno odredbi članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP) odnosno unatoč protivljenju tuženika jer je ocijenio da bi isto bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a izvršenom preinakom dijela tužbe tuženicima nije bila otežana mogućnost obrane niti je bilo potrebno utvrđivati nove činjenice i izvoditi nove dokaze pa posljedično nije došlo do povrede načela ekonomičnosti postupka.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u uvjerenje o državljanstvu (list 6 spisa), izvod iz matične knjige vjenčanih od 6. studenog 2019. (list 3 i 106 spisa), izvod iz matične knjige rođenih (list 4 i 107 spisa), fotografiju (list 5 i 60 spisa), potvrdu za održavanje groblja (list 6 i 58 spisa), potvrda od 6. studenog 2019. (list 7 i 66 spisa), odgovor na zahtjev od 1. travnja 2021. (list 8 i 32 spisa), odgovor za dostavu podataka od 6. rujna 2021. (list 9 spisa), rješenje od 5. lipnja 2019. (list 10-11 i 28- 31 spisa), punomoć od 26. travnja 2019 (list 12 spisa), ovjerena izjava o suglasnosti od 24. svibnja 2019. (list 13-14 i 117-118 spisa), račun 717/1/1 od 5. srpnja 2019. (list 15 spisa), narudžba pogrebnih usluga 361/2019 (list 16 spisa), potvrda (list 17-18 spisa), sprovodnica (list 19 i 121 spisa), prijenos posmrtnih ostataka od 5. srpnja 2019. (list 27-28 i 120 spisa), ovjereni prijevod sa srpskog na hrvatski jezik rješenja od 5. lipnja 2019. (list 28-29 spisa), ovjereni prijevod sa srpskog na hrvatski jezik odgovora na zahtjev (list 32 spisa), ovjereni prijevod sa srpskog na hrvatski jezik odgovora na dostavu podataka (list 34 spisa), ovjereni prijevod sa srpskog na hrvatski jezik potvrde od 6. studenog 2019. (list 36 spisa), presudu Okružnog suda u Doboju broj 13 0 Y 006948 22 Y od 24. studenog 2022. (list 46 - 47 spisa), dopis Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 7. lipnja 2024. (list 56 spisa), priznanica 4/2020 od 23. kolovoza 2020. (list 59 i 111 spisa), ugovor o izradi spomenika od 9. srpnja 2020. (list 109 spisa), ponuda od 16. studenog 2020. (list 110 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 141-142 spisa), ovjereni prijevod sa srpskog na hrvatski jezik rješenja od 5. lipnja 2019., presude od 1. prosinca 2022. (list 149- 157 i 164-167 spisa), u iskaz tužitelja, tuženika i svjedoka EC danih na zapisniku od 12. svibnja 2025. (list 143-145 spisa), u iskaz svjedoka VC danog na zapisniku od 22. rujna 2025. (list 168-169 spisa).

5.1. Sud nije izveo dokaz saslušanja predloženih svjedoka ĆC, TC, KC i PC, s obzirom da je 1. tuženik odustao od izvođenja dokaza njihovim saslušanjem (list 169 spisa).

6. Sukladno odredbi članka 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade neimovinsku štetu na ime povrede prava osobnosti u iznosu od 280.000,00 EUR zbog ekshumacije posmrtnih ostataka LC i djeteta tužitelja, na mjesnom groblju Krš u mjestu [adresa], Općina Teslić i prenošenje posmrtnih ostataka na obiteljsko groblje [adresa], Grad Velika Gorica, da mu naknade iznos od 20.000,00 EUR na ime imovinske štete- troškova prouzročenih tužitelju.

8. Nije sporno između stranaka da je pok. LC preminula u [adresa] dana 29. listopada 1980., te da je sahranjena na mjesnom groblju Krš u mjestu [adresa], Općina Teslić. Nesporno je i da je ista ekshumirana dana 3. srpnja 2019. po zahtjevu SC iz poduzeća „Lipa + d.o.o“ iz Usore, Bosna i Hercegovina, te da su posmrtni ostaci LC premješteni u grob na obiteljsko groblje [adresa], Grad Velika Gorica.

8.1. Između stranaka je sporno predstavlja li postupanje 1. i 2. tuženika protupravnu štetnu radnju zbog koje bi tužitelj imao pravo na naknadu štete, te je li predmetno potraživanje u zastari.

9. Uvidom u Rješenje Općinskog zdravstvenog inspektora, Odjela za inspekcijske poslove sa komunalnom policijom Općine Teslić, broj 09-504-1/19 od 5. lipnja 2019. (list 150 spisa) utvrđeno je da je odobren prijenos posmrtnih ostataka pok. LC rođene **.**.1960. u [adresa], umrle **.**.1980., a radi prijenosa na obiteljsko groblje [adresa], Grad Velika Gorica, a po zahtjevu braće PC ĆC, RC, EC i VC, a prema punomoći SC (U) iz [adresa], a temeljem članka 4. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 90/17), a sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 13/02) i na osnovi Pravilnika o načinu i uvjetima po kojima se vrši obdukcija, ekshumacija i prevoženje umrlih osoba ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 38/18). U izreci rješenja je navedeno da će se prijenos posmrtnih ostataka pok. LC izvršiti u dogovoru s ovlaštenom pogrebnom organizacijom, pogrebnim vozilom, a sve u najkraćem mogućem roku, a u trošku podnositelja zahtjeva.

9.1. Iz očitavanja Komunalac-Teslić a.d. od 6. studenoga 2019., upućenog tužitelju (list 36 spisa), proizlazi da su radnici tog poduzeća dana 3. srpnja 2019. obavili ekshumaciju posmrtnih ostataka LC na mjesnom groblju Krš u mjestu [adresa], Općina Teslić. U tom očitovanju navode da je ekshumaciju zahtijevao SC iz poduzeća „Lipa + d.o.o“ iz Usore, Bosna i Hercegovina. Navode da su SC uputili da se obrati općinskom zdravstvenom inspektoru te da se po eventualnoj suglasnosti ponovno obrati u pogrebnu službu poduzeća. Zdravstveni inspektor odjela za inspekcijske poslove s komunalnom policijom Općine Teslić Rješenjem broj 09-504-1/19 od 5. lipnja 2019. odobrio je predmetnu ekshumaciju i nije bilo nikakvih zapreka da se ista provede dana 3. srpnja 2019. Posmrtni ostaci u skladu s Pravilnikom o načinu i uvjetima pod kojima se vrši obdukcija, ekshumacija i prevoženje umrlih osoba, pripremljeni su za prijenos i predani radi prijevoza navedenom poduzeću. U očitovanju se nadalje navodi da poduzeće Komunalac-Teslić a.d. nema ovlaštenje za preispitivati odluke općinskih organa s obzirom da je navedeno poduzeće pružatelj pogrebnih usluga.

9.2. Uvidom u presudu Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 006948 22 od 1. prosinca 2022. (list 165 spisa) utvrđeno je da je sud odbio tužbu tužitelja UC LC protiv rješenja Ministarstva zdravlja i socijalne skrbi Republike Srpske broj 11/08-500-766/21 od 6. kolovoza 2021., a kojim prvostupanjskim rješenjem je odbačen zahtjev tužitelja za ponavljanje postupka okončanog rješenjem tog organa broj 09-504-1/19 od 5. lipnja 2019. U obrazloženju presude se navodi zbog čega je odbačen zahtjev tužitelja UC za ponavljanje postupka okončanog rješenjem broj 09-504-1/19 od 5. lipnja 2019. Naime, u Zaključku Odjela za inspekcijske poslove pri Komunalnoj policiji OU Općine Teslić broj 09-504-1/19 od 16. lipnja 2021. je navedeno da je na zahtjev ĆC, RC, EC i VC, kao braće pok. LC odobren rješenjem od 5. lipnja 2019. prijenos posmrtnih ostataka LC, da je uz to izdana i potvrda o pogrebu, da je 2. srpnja 2019. zdravstveni inspektor sastavio zapisnik o kontroli izvršenja naloženih mjera. Nadalje, prvostupanjskom tijelu tuženika se tužitelj UC prvi put obratio 6. studenoga 2019. sa zahtjevom za dostavom kompletne dokumentacije vezane za ekshumaciju LC, koje mu je tijelo dostavilo aktom broj 09-504- 1/19 od 26. studenoga 2019., te je zatim tužitelj 11. studenoga 2020. podnio zahtjev za poništenje spornog rješenja od 5. lipnja 2019., a nakon toga 29. travnja 2021. i zahtjev za ponavljanje postupka za izdavanje dozvole za prijenos posmrtnih ostataka. Postupajući po zahtjevu tužitelja za obnovu postupka, prvostupanjsko tijelo tuženika je zaključilo da je tužitelj sklopio drugi brak 31. listopada 1983. i da u trenutku donošenja spornog rješenja od 5. lipnja 2019. tužitelj UC nije imao status bračnog druga umrle osobe zbog sklapanja drugog braka, dok su braća pok. LC, kao zakonski nasljednici sukladno članku 12. Pravilnika o načinu i uvjetima pod kojima se vrši sahrana, ekshumacija i prijevoz preminulih osoba ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 38/18) imali ovlasti podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za prijenos posmrtnih ostataka. Postupajući po tužbi tužitelja UC, Okružni sud u Doboju zaključuje da predmetna upravna tužba ne dovodi u pitanje ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, Rješenje prvostupanjskog tijela broj 09-504-1/19 od 5. lipnja 2019. kojim je završen postupak izdavanja odobrenja za prijenos posmrtnih ostataka LC, čije se ponavljanje traži, dostavljeno je tužitelju 2. prosinca 2019. Istekom prekluzivnog subjektivnog roka od mjesec dana, tužitelj je izgubio pravo zahtijevati ponavljanje postupka, dakle isti je podnesen nepravodobno, te je po ocjeni suda, prvostupanjsko tijelo tuženika ispravno odlučilo kada je odbacilo prijedlog za ponavljanje postupka.

9.3. Uvidom u Potvrdu od 4. srpnja 2019. (list 17 spisa) utvrđeno je da je izdana za potrebe ishođenja Sprovodnice za prijenos umrle osobe pok. LC te da se ukop može izvršiti u grob oznake NG-158-2 na groblju [adresa].

9.4. Uvidom u Punomoć, ovlaštenje za SC iz [adresa], općina Usora, izdana od EC, ovjerena od Općine Usora, služba stručnih, općih poslova i društvenih djelatnosti pod brojem Ov.broj: 05-2-5-3-2100/19 od 26. travnja 2019. (list 12 spisa) kojom EC ovlašćuje i opunomoćuje SC iz [adresa], da može obaviti sve pravne radnje kod iskopa, prijenosa posmrtnih ostataka iza umrle LC, rođene **.**.1960., umrle **.**.1980. sahranjene na mjesnom groblju Krš, Komušina Teslić, u Republiku Hrvatsku, [adresa].

9.5. Uvidom u Izjavu o suglasnosti od 24. svibnja 2019., ovjerene kod javnog bilježnika Ranke Spevec u [adresa] pod poslovnim brojem OV-3199/2019 od 24. svibnja 2019. (list 13-14 spisa), utvrđeno je da su ĆC, RC, EC i VC suglasni za prijenos posmrtnih ostataka sestre LC rođ. VC sa groblja Krš na groblje [adresa].

9.6. Uvidom u Sprovodnicu (list 19 spisa) utvrđeno je da je ista izdana za prijevoz umrle osobe preko državne granice.

9.7. Iz Narudžbe pogrebnih usluga: 361/2019 izdana od VG Komunalac d.o.o. proizlazi da je VG Komunalac d.o.o., 5. srpnja 2019. u 11:00 sati preuzeo posmrtne ostatke pokojnika, LC, koji su se nalazili na groblju Krš, Teslić, radi prenošenja na groblje [adresa], u grob korisnika groba RC matični broj groba 158, te da je 5. srpnja 2019. u 12:00 sati izvršen pokop posmrtnih ostataka.

9.8. Iz potvrde od 8. ožujka 2020. izdane od Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Komušina, Bosna i Hercegovina, broj 32/2020 proizlazi da je DC (tužitelj) uplatio određene iznose u svrhu održavanja groblja "Krš".

9.9. Uvidom u Ugovor o izradi spomenika od 9. srpnja 2020. (list 109 spisa) sklopljen između poduzeća "MRAMOR PROM" d.o.o. kao izvođača radova i tužitelja kao naručitelja radova, utvrđeno je da se istim naručuje izrada i ugradnja spomenika na lokaciji Krš.

10. Sud je tijekom postupka izveo dokaz saslušanja tužitelja, koji je iskazao da je sa pok. LC bio u braku, koja je preminula 1980. godine i da se oženio nakon njezine smrti. Nije bio upoznat sa prebacivanjem posmrtnih ostataka pok. supruge, LC. U Bosni i Hercegovini je ulagao žalbu protiv rješenja Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite kojim je odobreno prenošenje posmrtnih ostataka, ali je ista odbijena. Smatra da se bez obdukcije i plombiranja nije moglo dopustiti vađenje posmrtnih ostataka. Uslijed prebacivanja posmrtnih ostataka pok. LC dobio je visoki tlak i dijabetes jer nije mogao otići na grob svoje pok. žene gdje je bila 40 godina pokopana. Redovito je održavao i obilazio grobno mjesto u kojem je bila pokopana LC, i to više puta godišnje.

10.1. Tuženik RC u svom iskazu je iskazao da je tužitelj bio upoznat sa prenošenjem posmrtnih ostataka pok. LC, jer ga je VC (brat 1. tuženika) o tome obavijestio i isti se sa time suglasio. Pribavljena je sva potrebna dokumentacija, ovlastili su čovjeka u Bosni i Hercegovini koji se time profesionalno bavi, koji je dovezao posmrtne ostatke u Republiku Hrvatsku. Navedeno je napravljeno što se grob u kojem je bila pokopana njegova sestra nikada nije održavao niti je od strane tužitelja plaćeno održavanje groba, pa je tako došlo do urušavanja spomenika. Kada se spomenik drugi puta urušio, odlučili su (braća pok. LC) prebaciti posmrtne ostatke na groblje u [adresa] u obiteljsku grobnicu.

10.2. Svjedok EC je iskazao da je došlo do prenošenja posmrtnih ostataka na molbu njihove pok. majke kojoj je bila želja da pok. sestra bude pokopana gdje i ona odnosno na groblju u [adresa]. To je bila želja pok. majke iz razloga što je jedino pok. sestra bila pokopana na tom groblju u Bosni i Hercegovini. Zajedno sa ostalom braćom je održavao grob u kojem je bila pokopana pok. sestra, izradili su spomenik i te su se oni jedini brinuli za održavanje groba. Sa odlukom za prenošenje posmrtnih ostataka bio je upoznat tužitelj koji se s time suglasio, nakon čega su zatražili odobrenje iz Općine, kada su dobili odobrenje, ovlastili su čovjeka koji se time profesionalno bavi da obavi sve što je potrebno za prebacivanje posmrtnih ostataka.

10.3. Svjedok VC je iskazao da je zajedno sa braćom odlučio posmrtne ostatke pok. sestre prebaciti na groblje u [adresa] jer je grob u kojem je bila pokopana njihova sestra bio propao, a istom je prijetilo urušavanje zbog klizišta. Obzirom živi u istom gradu kao i tužitelj, tužitelja je obavijestio o namjeri prenošenja posmrtnih ostataka pok. sestre te se tužitelj sa time složio. Nije zahtijevao pisanu suglasnost od tužitelja jer se nije protivio prenošenju posmrtnih ostataka.

11. Svjedoci i 1. tuženik suglasno iskazuju zbog čega je došlo do prenošenja posmrtnih ostataka pok. LC, jer su htjeli voditi brigu o posljednjem počivalištu, grobnom mjestu pok. LC, a što im je postalo otežano jer nitko od obitelji ne živi u [adresa], a dolazilo je do urušavanja groba zbog klizišta i neodržavanja. U konačnici to je i bila želja njihove pok. majke. Stoga sud njihove iskaze u tom dijelu ocjenjuje istinitim, životnim i logičnim.

12. Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje štetnika. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

12.1. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju. To znači da ako nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavki, nema niti obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete.

13. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006.), izričito u pravni sustav Republike Hrvatske uvodi pravni institut prava osobnosti- članak 19. koji glasi da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. (stavak 2.) Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

15. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO svaka povreda prava osobnosti ne daje pravo na isplatu pravične novčane naknade, kriterij odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu samostalan taksativno određen oblik neimovinske štete. Kvalifikatorne okolnosti nisu ograničene, kao ni sami oblici povreda prava osobnosti navedenih u članku 19. stavak 2. ZOO (povreda prava na život, slobodu, tjelesno i duševno zdravlje i dr.) pa stoga duševne boli kao kvalifikatorna okolnost mogu predstavljati i svekolike druge duševne boli pa tako kao i duševne boli zbog povrede prava na mir pokojnika (tzv. pijetet prema pokojniku) jer su sa pokojnikom bile u bliskom odnosu, članovi obitelji i druge osobe koje imaju posebnu emocionalnu vezu sa pokojnikom. Kako pokojnik više nema pravnu osobnost, pravo na poštovanje njegova mira i uspomene štiti se posredno, kroz pravo živih osoba da zaštite svoj pijetet i moralni integritet koji je povrijeđen radnjom usmjerenom protiv uspomene na pokojnika.

16. Stoga prema shvaćanju ovoga suda nije bilo razloga za odbacivanje tužbe tužitelja, jer je isti ovlašten tražiti pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni duševni bol zbog povrede prava na mir pokojnika (povrede prava na pijetet).

17. Prenošenje posmrtnih ostataka iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku zahtijeva određene dozvole i dokumente, te poštivanje procedure obje države.

18. Prema našim propisima, odnosno odredbom članka 62. stavak 1. i 3. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" broj 79/07, 113/08 i 43/09) je bilo propisano:

"Iskopavanje i prijenos umrle osobe iz jednoga grobnog mjesta radi pogreba u drugo grobno mjesto, na istom groblju ili u istom naselju ili iz jednog mjesta radi pogreba u drugom mjestu na području Republike Hrvatske ili iz Republike Hrvatske u inozemstvo, obavlja se na temelju sprovodnice, koje izdaje sanitarni inspektor nadležan prema mjestu ukopa."

"Prijenos ostataka ljudskog leša, koji se iskopavaju nakon proteka deset godina od dana pogreba obavlja se na temelju sprovodnice koju izdaje sanitarni inspektor nadležan prema mjestu ukopa."

19. Odredbom članka 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" broj 130/17) je brisana odredba članka 62. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" broj 79/07, 113/08 i 43/09), te je dodana odredba članka 63.a koja glasi:

"Pogreb umrle osobe u Republici Hrvatskoj koja nije umrla od zarazne bolesti iz članka 59. ovoga Zakona obavlja se na temelju dozvole za ukop."

20. Odredbom članka 65. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti je propisano:

"Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja opremanja, prijenosa, prijevoza, kremiranja, pogreba i iskopavanja umrlih osoba te o uvjetima glede prostora i opreme pravnih i fizičkih osoba za obavljanje opremanja, prijenosa, prijevoza, kremiranja, pogreba i iskopavanja umrlih osoba donosi ministar."

21. Odredbom članka 1. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja opremanja, prijenosa, prijevoza, kremiranja, pogreba i iskopavanja umrlih osoba te o uvjetima glede prostora i opreme pravnih i fizičkih osoba za obavljanje opremanja, prijenosa, prijevoza, kremiranja, pogreba i iskopavanja umrlih osoba (dalje: Pravilnik) je propisano da se Pravilnikom propisuju uvjeti i način obavljanja prijevoza i pogreba umrlih osoba koje nisu bile pokopane te prijenosa, prijevoza, pogreba i iskopavanja umrlih osoba.

22. Odredbama Pravilnika, koji također kao i bivša odredba članka 62. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, propisano je da je za prijenos umrle osobe iz jednog grobnog mjesta radi pogreba u drugo grobno mjesto, potrebna sprovodnica.

23. U situaciji kada se prenose posmrtni ostaci iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, kao što je bilo u konkretnom slučaju, Sprovodnica se izdaje u Bosni i Hercegovini, koja omogućava da se posmrtni ostaci prenesu iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku. Sprovodnicu u Bosni i Hercegovini izdaje diplomatsko- konzularno predstavništvo Bosne i Hercegovine ili nadležni organ Bosne i Hercegovine.

24. Navedeno se ističe iz razloga što sama Sprovodnica ili Dozvola za ukop predstavljaju pravne akte u odnosu na koje su predviđena pravna sredstva ali u sklopu upravnog postupka, obzirom da iste donosi nadležni sanitarni inspektor protiv čije odluke se u smislu članka 32. stavak 1. Zakona o sanitarnoj inspekciji može izjaviti žalba te potom pokrenuti upravni spor.

25. Prema tome, sam postupak prijenosa i iskapanja umrle osobe se provodi u zakonom propisanom postupku koji je po svojoj prirodi upravne naravi te parnični sud u sklopu svoje nadležnosti nije u mogućnosti određivati samo provođenje takvog postupka kao niti ocjenjivati pravilnost istoga.

26. Drugim riječima, kada je nadležno tijelo donijelo određeni akt, u konkretnom slučaju Rješenje broj 09-504-1/19, takav akt se može pobijati pravnim sredstvima predviđenim za takvu vrstu postupanja.

27. Ako je sam postupak prijenosa i ukopa proveden u skladu sa opisanim postupkom tada takve isprave predstavljaju dovoljnu i dostatnu osnovu za provođenje prijenosa i ukopa obzirom da akti nadležnog sanitarnog inspektora (u konkretnom slučaju zdravstvenog inspektora) predviđaju način pobijanja te po provođenju takvog postupka postaju konačni i pravomoćni u odnosu na sve korisnike određenog grobnog mjesta.

28. Sve to potvrđuje i presuda Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 006948 22 od 1. prosinca 2022. kojom je odbijena tužba tužitelja protiv rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Srpske broj 11/08-500-766/21 od 6. kolovoza 2021.

29. Presuda Okružnog suda u Doboju predstavlja pravomoćnu sudsku odluku koja se ne može osporavati u novom postupku. Sukladno odredbi članka 231. ZPP inozemne javne isprave, uključujući i sudske presude, imaju istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave, ako su propisno ovjerene.

30. Samim time, tužiteljevi prigovori da nije dao pisanu ili usmenu suglasnost 1. tuženiku i njegovoj braći za prijenos posmrtnih ostataka su neodlučni u situaciji kada je postupak prijenosa i ukopa proveden u skladu s pribavljenim dozvolama, koje dozvole su postale konačne i pravomoćne.

31. Imajući u vidu da iz iskaza saslušanih svjedoka i 1. tuženika, koje je sud prihvatio kao vjerodostojne, proizlazi da je grobu u koji je bila pokopana LC prijetilo urušavanje zbog klizišta te imajući u vidu i želju obitelji da se njezini posmrtni ostaci prenesu na groblje na kojem će obitelj voditi brigu o posljednjem počivalištu, po shvaćanju ovoga suda prenošenjem posmrtnih ostataka iz jedne grobnice u drugu, nije povrijeđeno pravo na mir pokojnika.

32. Slijedom svega navedenoga u postupanju tuženika ne postoji protupravnost, kako u odnosu na 1. tuženika tako i u odnosu na 2. tuženika. U ovome postupku štetnu radnju na koju upućuje tužitelj predstavlja prenošenje posmrtnih ostataka LC sa groblja Krš u mjestu [adresa], Općina Teslić u Bosni i Hercegovini na obiteljsko groblje [adresa]. Takva radnja ne sadrži element protupravnosti, iz razloga što su pribavljene sve potrebne dozvole u Bosni i Hercegovini od strane 1. tuženika, dok je 2. tuženik izvršio ukop pok. LC na groblje [adresa] kojim upravlja, sukladno svoj potrebnoj dokumentaciji.

33. Upravo iz razloga što radnja koja u ovome postupku predstavlja štetnu radnju, nema elemenata protupravnosti, tužbeni zahtjev je odbijen bez ulaženja u ispitivanje postojanja ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu, osobito postojanja štete i njezine visine, s obzirom da sve propisane pretpostavke za štetu imaju biti kumulativno ispunjene kako bi postojala odgovornost za štetu pa izostankom samo jedne od njih, odgovornost za štetu ne postoji.

34. Nadalje, odredbom članka 219. stavak 1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

35. Odredba članka 221a. ZPP određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

36. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan.

37. U odnosu na zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade neimovinsku štetu za premještanje posmrtnih ostataka djeteta tužitelja, valja reći da iz dokumentacije koja je dostavljena u spis ne proizlazi da je izvršena ekshumacija posmrtnih ostataka djeteta na mjesnom groblju Krš u mjestu [adresa], Općina Teslić u Bosni i Hercegovini, na groblje [adresa]. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao u smislu članka 219. ZPP da je izvršena ekshumacija posmrtnih ostataka djeteta tužitelja.

38. Nadalje, imovinska šteta je onaj gubitak koji se odražava na imovini oštećenika, bilo kao njezino umanjenje ili spječavanje njezinog povećanja.

38.1. Tužitelj je zahtijevao i isplatu mu nastalih troškova u iznosu od 20.000,00 EUR, međutim tužitelj nije konkretizirao u čemu se ti troškovi sastoje, kada su ti troškovi nastali i je li ih tužitelj uopće platio. Tužitelj tijekom postupka nije pružio niti jedan adekvatan dokaz kojim bi potkrijepio tvrdnju da su mu troškovi u iznosu od 20.000,00 EUR nastali.

38.2. Kako, u smislu odredbe članka 7. ZPP, sud ne postupa u skladu s inkvizitornim načelom jer su stranke dužne iznijeti dokaze na okolnost činjeničnih navoda koje ističu tijekom postupka, to je na tužitelju bio i teret dokaza osnovanosti svojih navoda. Stajalište je ovog suda da navodi tužitelja predstavljaju iznošenje njegovog viđenja slučaja i sastoje se od iznošenja vlastitih zaključaka.

39. S time u svezi potvrda od 8. ožujka 2020. izdana od Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Komušina, Bosna i Hercegovina, broj 32/2020 kao i Ugovor o izradi spomenika od 9. srpnja 2020. sklopljen između poduzeća "MRAMOR PROM" d.o.o. kao izvođača radova i tužitelja kao naručitelja radova, nisu relevantni za ovaj postupak budući da iz dokumentacije nije vidljivo za koji se grob plaćala naknada za održavanje niti za koji grob je rađen spomenik.

40. Imajući u vidu i da je izjavljen prigovor zastare od strane 1. i 2. tuženika valjalo je odlučiti o tom prigovoru.

41. Odredbom članka 230. stavak 1. ZOO propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je stavkom 2. istog članka propisano da tražbina naknade štete u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

41.1. Saznanje za štetu znači saznanje o postojanju štete i o njenom opsegu, a saznanje za osobu koja je štetu učinila vrijeme kada su oštećenoj osobi bili dostupni podaci o osobi štetnika s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih radnji u svrhu ostvarivanja štete.

42. Tužitelj osporava istaknuti prigovor zastare, tvrdeći da je u travnju 2021. saznao za postupak koji se vodio za prenošenje posmrtnih ostataka, dok je na ročištu od 22. rujna 2025. naveo da je saznao tijekom 2022.

43. Iz Potvrde društva Komunalac-Teslić a.d. od 6. studenoga 2019., izdane na zahtjev tužitelja, razvidno je da je društvo Komunalac-Teslić a.d. obavijestilo tužitelja da su radnici tog poduzeća dana 3. srpnja 2019. izvršili ekshumaciju posmrtnih ostataka LC iz mjesnog groblja Krš, u mjestu [adresa]. Isto tako, iz presude Okružnog suda u Doboju je razvidno da je tužitelju 2. prosinca 2019. dostavljeno rješenje broj 09-504-1/19 od 5. lipnja 2019. kojim je okončan postupak izdavanja odobrenja za prijenos posmrtnih ostataka LC.

44. Stoga je ovaj sud iz materijalne dokumentacije utvrdio da je tužitelj za prijenos posmrtnih ostataka saznao najkasnije 2. prosinca 2019., čime je saznao za štetu i štetnika u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZOO, a tužba u ovom predmetu je podnesena 16. veljače 2024., slijedom toga nastupila je zastara 2. prosinca 2022. zahtjeva za naknadu štete. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja da je u travnju 2021. saznao za prenošenje posmrtnih ostataka s obzirom da je isti zainteresiran za ishod ovog postupka.

45. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

46. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) prema zatraženom troškovniku 1. tuženika. Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je 1. tuženiku priznao troškove odgovora na tužbu od 14. lipnja 2024. prema Tbr. 8.1 Tarife u iznosu od 3.988,00 EUR, trošak pristupa na pripremno ročište 7. ožujka 2025. prema Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 3.988,00 EUR, trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu 12. svibnja 2025. prema Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 3.988,00 EUR i trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu 22. rujna 2025. prema Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 3.988,00 EUR. Priznat je i zatraženi porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife na sve gore navedene priznate troškove i to u iznosu od ukupno 3.988,00 EUR, što je sveukupno 19.940,00 EUR, zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

46.1. U skladu sa odredbom članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP i Tarifom kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je 2. tuženiku priznao troškove odgovora na tužbu od 24. lipnja 2024. prema Tbr. 8.1 Tarife u iznosu od 4.514,00 EUR, trošak pristupa na pripremno ročište 7. ožujka 2025. prema Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 4.514,00 EUR, trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu 12. svibnja 2025. prema Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 4.514,00 EUR, trošak sastava podneska od 12. lipnja 2025. prema Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 4.514,00 EUR i trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu 22. rujna 2025. prema Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 4.514,00 EUR. Priznat je i zatraženi porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife na sve gore navedene priznate troškove i to u iznosu od ukupno 5.642,50 EUR, što je sveukupno 28.212,50 EUR, zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke presude.

U Velikoj Gorici, 30. listopada 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).