Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1109/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nada Magdić, odvjetnica u Ogulinu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj: P-234/2023-23 od 9. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj: P- 234/2023-23 od 9. srpnja 2024. se:
1) potvrđuje pod točkama I. i III. izreke te pod točkom II. izreke za iznos od 1.335,67 eura s pripadajućim zateznim kamatama,
2) preinačuje pod točkom II. izreke za iznos od 187,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama i za to sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 9. srpnja 2024. do isplate.
II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom troškova u povodu žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, odlučeno je:
„I. „Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA d.d. [adresa], OIB 52508873833, isplatiti tužitelju ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 3.554,38 €, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, i to:
: na iznos od 6,21 € od dana 01.11.2008. godine do isplate,
: na iznos od 7,21 € od dana 01.01.2009. godine do isplate,
: na iznos od 8,58 € od dana 02.02.2009. godine do isplate,
: na iznos od 9,27 € od dana 02.03.2009. godine do isplate,
: na iznos od 7,63 € od dana 01.04.2009. godine do isplate,
: na iznos od 7,40 € od dana 02.05.2009. godine do isplate,
: na iznos od 4,82 € od dana 01.06.2009. godine do isplate,
: na iznos od 2,56 € od dana 01.07.2009. godine do isplate,
: na iznos od 3,35 € od dana 01.08.2009. godine do isplate,
: na iznos od 5,03 € od dana 01.09.2009. godine do isplate,
: na iznos od 4,07 € od dana 01.10.2009. godine do isplate,
: na iznos od 3,14 € od dana 02.11.2009. godine do isplate,
: na iznos od 5,28 € od dana 01.12.2009. godine do isplate,
: na iznos od 7,31 € od dana 01.01.2010. godine do isplate,
: na iznos od 9,45 € od dana 01.02.2010. godine do isplate,
: na iznos od 8,88 € od dana 01.03.2010. godine do isplate,
: na iznos od 12,48 € od dana 01.04.2010. godine do isplate,
: na iznos od 11,55 € od dana 03.05.2010. godine do isplate,
: na iznos od 13,36 € od dana 01.06.2010. godine do isplate,
: na iznos od 23,55 € od dana 01.07.2010. godine do isplate,
: na iznos od 21,23 € od dana 02.08.2010. godine do isplate,
: na iznos od 29,93 € od dana 01.09.2010. godine do isplate,
: na iznos od 25,34 € od dana 01.10.2010. godine do isplate,
: na iznos od 21,89 € od dana 01.11.2010. godine do isplate,
: na iznos od 32,38 € od dana 01.12.2010. godine do isplate,
: na iznos od 38,87 € od dana 03.01.2011. godine do isplate,
: na iznos od 34,17 € od dana 01.02.2011. godine do isplate,
: na iznos od 34,86 € od dana 01.03.2011. godine do isplate,
: na iznos od 31,48 € od dana 01.04.2011. godine do isplate,
: na iznos od 32,52 € od dana 01.05.2011. godine do isplate,
: na iznos od 44,01 € od dana 01.06.2011. godine do isplate,
: na iznos od 45,62 € od dana 01.07.2011. godine do isplate,
: na iznos od 58,33 € od dana 01.08.2011. godine do isplate,
: na iznos od 53,72 € od dana 01.09.2011. godine do isplate,
: na iznos od 46,53 € od dana 01.10.2011. godine do isplate,
: na iznos od 46,34 € od dana 01.11.2011. godine do isplate,
: na iznos od 45,55 € od dana 01.12.2011. godine do isplate,
: na iznos od 49,02 € od dana 13.01.2012. godine do isplate,
: na iznos od 51,04 € od dana 01.02.2012. godine do isplate,
: na iznos od 51,12 € od dana 01.03.2012. godine do isplate,
: na iznos od 49,32 € od dana 01.04.2012. godine do isplate,
: na iznos od 50,05 € od dana 01.05.2012. godine do isplate,
: na iznos od 51,13 € od dana 01.06.2012. godine do isplate,
: na iznos od 49,70 € od dana 05.07.2012. godine do isplate,
: na iznos od 50,07 € od dana 01.08.2012. godine do isplate,
: na iznos od 48,99 € od dana 01.09.2012. godine do isplate,
: na iznos od 47,01 € od dana 01.10.2012. godine do isplate,
: na iznos od 49,69 € od dana 05.11.2012. godine do isplate,
: na iznos od 49,42 € od dana 11.12.2012. godine do isplate,
: na iznos od 49,95 € od dana 07.01.2013. godine do isplate,
: na iznos od 46,43 € od dana 01.02.2013. godine do isplate,
: na iznos od 46,33 € od dana 11.03.2013. godine do isplate,
: na iznos od 49,64 € od dana 04.04.2013. godine do isplate,
: na iznos od 46,95 € od dana 10.05.2013. godine do isplate,
: na iznos od 44,42 € od dana 11.06.2013. godine do isplate,
: na iznos od 43,66 € od dana 11.07.2013. godine do isplate i
: na iznos od 44,85 € od dana 01.08.2013. godine do isplate,
: na iznos od 46,19 € od dana 10.09.2013. godine do isplate,
: na iznos od 47,54 € od dana 14.10.2013. godine do isplate,
: na iznos od 47,81 € od dana 14.11.2013. godine do isplate,
: na iznos od 49,86 € od dana 16.12.2013. godine do isplate,
: na iznos od 47,72 € od dana 15.01.2014. godine do isplate,
: na iznos od 49,59 € od dana 18.02.2014. godine do isplate,
: na iznos od 50,26 € od dana 12.03.2014. godine do isplate,
: na iznos od 48,92 € od dana 23.04.2014. godine do isplate,
: na iznos od 47,90 € od dana 14.05.2014. godine do isplate,
: na iznos od 48,20 € od dana 12.06.2014. godine do isplate,
: na iznos od 49,35 € od dana 11.07.2014. godine do isplate,
: na iznos od 50,53 € od dana 13.08.2014. godine do isplate,
: na iznos od 50,95 € od dana 11.09.2014. godine do isplate,
: na iznos od 51,40 € od dana 13.10.2014. godine do isplate,
: na iznos od 53,21 € od dana 25.11.2014. godine do isplate,
: na iznos od 53,35 € od dana 18.12.2014. godine do isplate,
: na iznos od 85,47 € od dana 16.01.2015. godine do isplate,
: na iznos od 53,64 € od dana 19.02.1015. godine do isplate,
: na iznos od 53,64 € od dana 19.03.2015. godine do isplate,
: na iznos od 53,64 € od dana 16.04.2015. godine do isplate,
: na iznos od 53,64 € od dana 12.06.2015. godine do isplate,
: na iznos od 53,64 € od dana 13.06.2015. godine do isplate,
: na iznos od 53,64 € od dana 10.07.2015. godine do isplate i
: na iznos od 581,60 € od dana 20.07.2015. godine do isplate,
za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. godine po stopi od 7% godišnje, za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. godine po stopi od 7,5% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od
1.523,17 eura (tisućupetstodvadesetitrieuraisedamnaestcenta), sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2024. kao dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.
III. Odbija se tuženik sa materijalno pravnim-prigovorom prijeboja u iznosu od 157,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku i to:
- na iznos od 2,17 EUR od dana 02.07.2006. do isplate;
- na iznos od 2,53 EUR od dana 02.08.2006. do isplate;
- na iznos od 1,36 EUR od dana 02.09.2006. do isplate;
- na iznos od 1,49 EUR od dana 02.10.2006. do isplate;
- na iznos od 1,83 EUR od dana 02.11.2006. do isplate;
- na iznos od 2,40 EUR od dana 02.12.2006. do isplate;
- na iznos od 3,83 EUR od dana 02.01.2007. do isplate;
- na iznos od 4,82 EUR od dana 02.02.2007. do isplate;
- na iznos od 4,38 EUR od dana 02.03.2007. do isplate;
- na iznos od 4,71 EUR od dana 02.04.2007. do isplate;
- na iznos od 6,74 EUR od dana 02.05.2007. do isplate;
- na iznos od 8,21 EUR od dana 02.06.2007. do isplate;
- na iznos od 9,07 EUR od dana 02.07.2007. do isplate;
- na iznos od 8,54 EUR od dana 02.08.2007. do isplate;
- na iznos od 7,87 EUR od dana 02.09.2007. do isplate;
- na iznos od 9,67 EUR od dana 02.10.2007. do isplate;
- na iznos od 9,85 EUR od dana 03.11.2007. do isplate;
- na iznos od 3,83 EUR od dana 03.12.2007. do isplate;
- na iznos od 8,40 EUR od dana 02.01.2008. do isplate;
- na iznos od 6,02 EUR od dana 02.02.2008. do isplate;
- na iznos od 3,81 EUR od dana 04.03.2008. do isplate;
- na iznos od 1,83 EUR od dana 02.04.2008. do isplate;
- na iznos od 6,14 EUR od dana 03.05.2008. do isplate;
- na iznos od 6,21 EUR od dana 12.06.2008. do isplate;
- na iznos od 5,64 EUR od dana 02.07.2008. do isplate;
- na iznos od 8,75 EUR od dana 02.08.2008. do isplate;
- na iznos od 8,29 EUR od dana 02.09.2008. do isplate;
- na iznos od 6,19 EUR od dana 02.10.2008. do isplate;
- na iznos od 2,89 EUR od dana 02.12.2008. do isplate;
pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“.
2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio odlučujući o glavnoj stvari.
6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer prvostupanjska presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.
7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu ocjenom izvedenih dokaza pa tako i nalaza i mišljenja vještaka danog u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.
8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP na što tuženik ukazuje prema sadržaju žalbe, jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom. Žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju da je tuženik imao kontradiktoran postupak, da je mogao iznijeti argumente i dokaze koje je smatrao relevantnima za ovaj postupak ili da je imao priliku učinkovito osporavati argumente i dokaze koje je iznio tužitelj. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima u donošenju pobijane presude nije povrijeđeno niti jedno ustavno ili konvencijsko pravo koje tuženik nabraja u žalbi jer takvo što tuženik žalbenim navodima nije učinio vjerojatnim. Tuženiku je za odgovoriti da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te (članak 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka radi čega postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što ocjenom dokaza tuženik nije zadovoljan i smatra da je valjalo prihvatiti ono što on tvrdi i njegovo tumačenje činjeničnog stanja, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno njegovo pravo koje mu pripada u postupku kao stranci.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita s osnove ništetnosti odredbi ugovora o krediti koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima.
10. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 060516003363 SN od 16. svibnja 2006. kojim je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio iznos od 23.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF HNB na dan korištenja kredita (dalje: ugovor o kreditu), da se tužitelj obvezao vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju CHF HNB važeće na dan plaćanja i da je navedeni kredit u cijelosti otplaćen.
11. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev te odbio kao neosnovan tuženikov materijalnopravni (građanskopravni) prigovor prijeboja kojeg je tuženik postavio tijekom prvostupanjskog postupka u podnesku od 29. svibnja 2024. (nakon zaključenja prethodnog postupka).
12. Prvostupanjski sud nepotrebno u presudi daje i razloge za ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali kako se u odnosu na to radi o nebitnim činjenicama na kojima niti tužitelj ne temelji zahtjev to nije niti utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
13. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03, dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema članku 87. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.
14. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužitelj temelji svoj zahtjev sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.
15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
16. Pored navedenog, predmetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF suprotne su odredbi članka 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerila ponašanja procjenjuju se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Predmetnim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.
17. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
18. Tuženik kao trgovac nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.
19. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP na što se ukazuje prema sadržaju žalbe.
20. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., -dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
21. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenom tečaju CHF na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.
22. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
23. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem sukladno odredbama članaka 250. i 258. do 260. ZPP, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva isplatu s osnove ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima.
24. Prema odredbi članka 288.a stavka 6. ZPP tuženik u parnici može isticati materijalnopravne prigovore (pa i materijalnopravni prigovor prijeboja) i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali se radi opravdanja takvih prigovora ne mogu iznositi nove činjenice i ne mogu se predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. stavka 2. ZPP.
25. U ovom je postupku tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacije, iz članka 195. i članka 196. ZOO) za iznos tzv. negativne razlike, a budući je tužitelj osporio osnovanost tog prigovora to je tuženik bio dužan dokazati postojanje svih pretpostavki valjanog prijeboja.
26. Prvostupanjski sud je utvrdio da je osnovan tužiteljev prigovor zastare protutražbine koju je tuženik stavio u prijeboj, a što se žalbom uopće ne osporava.
27. Za valjanost prijeboja je, između ostalih potrebnih pretpostavki, potrebna i pretpostavka utuživosti, odnosno međusobne tražbine moraju biti takve da se mogu ostvariti i sudskim putem. Zato, ako je jedna tražbina zastarjela u trenutku kad su se stekle pretpostavke za prijeboj, ona se ne može prebijati (članak 198. stavak 1. ZOO).
28. Također valja i navesti da je tuženik osporavao osnovanost (postojanje) utužene tražbine tužitelja, no unatoč tome je istaknuo prigovor prijeboja svoje protututražbine s takvom tražbinom tužitelja, a jedna od pretpostavki valjanog prijeboja je i uzajamnost (strane koje obavljaju prijeboj moraju uzajamno i izravno biti vjerovnik i dužnik).
29. Radi navedenog budući tuženik nije dokazao postojanje svih pretpostavki valjanog prijeboja pravilno za iznos protutražbine tuženika koju je stavio u prijeboj zahtjev tužitelja za isplatom nije odbijen jer u tom iznosu njegova tražbina nije prestala prijebojem.
30. Ovdje valja i navesti da je prvostupanjski sud o tuženikovom istaknutom (građanskopravnom) prigovoru prijeboja odlučio u izreci pobijane presude (na način da ga je odbio kao neosnovan) što nije mogao jer se ne radi o tužbenom ili protutužbenom zahtjevu o kojem bi se trebalo i moglo odlučiti u izreci presude (a niti o procesnopravnom prigovoru radi prijeboja), međutim to ne predstavlja neki žalbeni razlog na kojeg drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik u svezi toga ne iznosi nikakve žalbene prigovore.
31. Na žalbene navode tuženiku valja odgovoriti da nije postavio i procesnopravni prigovor radi prijeboja prema odredbi članka 333. ZPP, kojeg se inače može postaviti samo do zaključenja prethodnog postupka.
32. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 10. lipnja 2023. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.
33. Pri tome valja tuženiku navesti da je tužitelj tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev, a što nije preinaka tužbe (članak 191. ZPP) pa su sva elaboriranja da bi tužitelj podnio „novi zahtjev“ i o zastari „novo postavljenog“ tužbenog zahtjeva podnesenog nakon proteka zastarnog roka neosnovana.
34. Odluka o troškovima parničnog postupka dosuđenih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, ali je donesena djelomično pogrešnom primjenom materijalnog prava na što osnovano ukazuje tuženik.
35. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za sastav podneska od 14. svibnja 2024. dosudio nadoknadu troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 250,00 eura, jer iz sadržaja tog podneska proizlazi da je njime tužitelj konačno postavio zahtjev po visini po provedenom vještačenju i da se ne radi o obrazloženom podnesku pa tužitelju za sastav tog podneska pripada pravo na trošak prema Tbr. 8./4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. - dalje: Tarifa) od 25 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi ukupno 62,50 eura, radi čega je zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova postupka za iznos od 187,50 eura s dosuđenim zateznim kamatama na taj iznos valjalo odbiti kao neosnovan.
36. Tužitelju je dosuđena nadoknada troškova postupka za vještačenje u iznosu u kojem mu je i nastao, a tuženik prema stanju spisa nije bio pobijao rješenje prvostupanjskog suda kojim je bilo odlučeno o visini nagrade vještaku.
37. Odluka o nadoknadi ostalih troškova parničnog postupka dosuđenih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava i po visini i osnovi, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Odluka o zateznim kamatama se posebno ne osporava u žalbi.
38. Tužitelju nije dosuđena nadoknada troška nikakvih sudskih pristojbi pa su u tom pravcu žalbeni navodi neosnovani.
39. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I./1, a temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP kao u izreci presude ovog suda pod točkom I./2.
40. Tuženik je uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu i to samo u pogledu odluke o troškovima postupka pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe radi čega je odlučeno kao pod točkom
II. izreke presude ovog suda.
Sisku, 30. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek
