Broj: IR-129/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ZI zbog prekršaja iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega, podnijete protiv rješenja Općinskog suda u Požegi od 16. rujna 2025., broj: Pp-301/2025, u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega, preinačuje se prvostupanjsko rješenje u odluci o vraćanju privremeno oduzetog vozila na način da se privremeno oduzeto vozilo VW Passat registarske oznake [registarska oznaka] s pripadajućim ključem, broj šasije [broj šasije], prometna dozvola ser. br. [serijski broj] prema potvrdi o privremeno oduzetom predmetu PP Požega 1219121 od 28. ožujka 2025. trajno oduzima od okrivljenog Z Protića i postaje vlasništvo Republike Hrvatske.
Obrazloženje:
1. Rješenjem Općinskog suda u Požegi od 16. rujna 2025., broj: Pp-301/2025 na temelju članka 76. a Prekršajnog zakona u vezi članka 229. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vraćeno je vozilo VW Passat registarske oznake [registarska oznaka] s pripadajućim ključem i prometnom dozvolom privremeno oduzeto od okrivljenog ZI, vlasnici vozila SI.
2. Protiv rješenja tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava požeško-slavonska, Policijska postaja Požega je podnio žalbu zbog navedene odluke o vraćanju vozila s prijedlogom da se od osuđenog trajno oduzme predmetni automobil.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da istim nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud neopravdano okrivljeniku vratio vozilo s neprihvatljivim obrazloženjem precjenjujući potrebu obitelji da ima vozilo radi prevoženja djeteta, a podcijenio činjenicu da je okrivljenik višestruko kažnjavana osoba radi prometnih prekršaja.
6. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku po uputi ovog suda ponovno na okolnost upravljanja vozilom ispitao okrivljenika i prvi put vlasnicu vozila SI koja je okrivljenikova nevjenčana supruga, te je odluku o vraćanju vozila obrazložio navodima da nije sporno da bi vlasnici vozila bilo poznato da okrivljenik nema vozačku dozvolu i da se ona unatoč tome nije protivila da on uzima i vozi njezin automobil i prevozi maloljetnog unuka, ali da postoje specifične okolnosti zbog kojih oduzimanje vozila ne bi bilo razmjerno društvenoj opasnosti koje bi predstavljalo okrivljenikovo upravljanje vozilom. Sud smatra da su te specifične okolnosti potreba skrbi vlasnice vozila o mlt. ČI koji je privremeno smješten izvan obitelji, a SI mu je imenovana posebnim skrbnikom. Sud opravdava vlasnicu vozila njezinim (neutvrđenim u postupku) navodima da je nastojala osigurati druge osobe koje bi unuka vozile dok ona ne položi vozački ispit (koje nastojanje isto ničim nije utvrđeno).
6.1. Prvostupanjski sud smatra kako bi odluka o trajnom oduzimanju vozila bila nerazmjerna društvenoj opasnosti unatoč činjenici što okrivljenik povremeno upravlja vozilom i pri tom osim ovog čini i druge prekršaje, s obrazloženjem da okrivljenik iako formalno nije osposobljen za upravljanje vozilom ipak cijeli život upravlja vozilima čime je faktično stekao sposobnosti pa se samo zbog činjenice da nikada nije polagao vozački ispit ne može zaključiti da bi bio opasniji u prometu od primjerice vozača koji su položili vozački ispit, a upravljaju vozilom pod utjecajem alkohola.
6.2. Ovaj sud u potpunosti prihvaća sve navode žalitelja kojima ukazuje na neprihvatljivost ovakvog obrazloženja odluke jednog suda jer za navedeno ponašanje okrivljenika nema mjesta bilo kakvom relativiziranju zbog težine i opasnosti od činjenja navedenog prekršaja.
6.3. Osim što je nedopustivo da se „upravljanje raznim motornim vozilima cijeli život“ a prije stjecanja prava na upravljanje na bilo koji način opravdava, prvostupanjski sud netočno ukazuje povjerenje vozačkim sposobnostima okrivljenika, pa mu tako olakotnim umjesto otegotnim cijeni činjenicu da je vozilo koristio u svrhe skrbi o maloljetniku, zanemaruje podatke iz prekršajne evidencije iz koje proizlazi da je okrivljenik osim za navedeni prekršaj (članak 216. i 286. upravljanje prije stjecanja prava na upravljanje ) pravomoćno osuđen i zbog lakših prekršaja iz članka 163. stavka 8. i članka 47. stavka 3., te težih prekršaja iz članka 32. stavka 4.(nezaustavljanje na znak policije), članka 176. stavka 5. (odlazak s mjesta prometne nesreće), članka 244. stavka 7., članka 289. stavka 4. (upravljanje za vrijeme zabrane) i članka 282. stavka 9. (odbijanje da se podvrgne ispitivanju prisustva alkohola ili droga) Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Pri tome je jasno da se niti novčanom, niti kaznom zatvora nije moglo utjecati na okrivljenika da prekršaj upravljanja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, ne ponavlja.
6.4. Ovom sudu je neprihvatljivo ali nije čudno da osuđenik i njegova izvanbračna supruga relativiziraju osuđenikovu krivnju, smatraju da su njihove potrebe iznad propisa i zakona i da ne razumiju ili ih se ne tiče težina počinjenog prekršaja i dodatna težina svih okolnosti počinjenog prekršaja opravdanjem da im vozilo treba radi maloljetnikovih potreba. Osim toga neuvjerljivi su i navodi vlasnice vozila da plaća trećim osobama za prevoženje maloljetnika i to osobi kojoj ne zna prezime, ali sve to skupa ukazuje na činjenicu da postoji velika opasnost da će upravo navedenim vozilom okrivljenik ponoviti prekršaj, da ga vlasnica vozila u tom neće spriječiti i da je društvena opasnost od ovakvog njihovog ponašanja nerazmjerno veća od ustavnog prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva.
7. Slijedom navedenoga ovaj sud je na temelju od prvostupanjskog suda utvrđenih činjenica, nakon omogućavanja vlasnici vozila kao sudionici postupka da u njemu sudjeluje, prihvatio žalbu tužitelja i od okrivljenika trajno oduzeo vozilo, nadajući se da će se tom mjerom u dovoljnoj mjeri utjecati i na osuđenika da konačno položi vozački ispit i ishodi vozačku dozvolu i na vlasnicu vozila da u slučaju stjecanja vlasništva nad drugim vozilom više neće davati na upravljanje vozilo osobi koja na to nema pravo, jer i to je poseban prekršaj za koji bi mogla odgovarati.
8. Slijedom navedenog na temelju članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 30. listopada 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović
Davorko Kučan
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 5 otpravka : za spis, okrivljenika, vlasnicu vozila i tužitelja.
