Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-47/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Božene Perić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optužene ŠO zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optužene od 28. siječnja 2022. protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-311/2021 od 30. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optužene ŠO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-311/2021 od 30. studenog 2021. optužena ŠO proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz članka 149. stavak 1. te je temeljem članka 149. stavak 1. KZ/11 osuđena na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa s visinom jednog dnevnog dohotka u visini prosječnog dnevnog dohotka u iznosu od 237,40 kuna (dvijestotridesetsedamkunačetrdesetlipa, a što ukupno iznosi 7.122,00 kuna (sedamtisućastodvadesetdvijekune). Temeljem članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda tako da se novčana kazna na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem članka 42. stavak 6. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optužena ŠO dužna je platiti novčanu kaznu u roku od 5 (pet) mjeseci od dana pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude. Temeljem članka 43. stavak 1., 2. i 3. KZ/11, ako novčana kazna, u slučaju opoziva uvjetne osude, ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s dva sata rada. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro zamijeniti će se sukladno odredbi članka 55. stavak 3. KZ/11. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), optužena ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 s naslova paušala u iznosu od 300,00 kuna, kao i naknaditi privatnoj tužiteljici IO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 s naslova nužnih izdataka privatne tužiteljice, te nagrade i nužnih izdataka njezinog opunomoćenika u iznosu od 4.975,00 kuna (slovima: četiri tisuće devetsto sedamdeset pet kuna).
2. Protiv presude žalbu je podnijela optužena, po braniteljici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici u Bjelovaru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži njezinu žalbu, preinači pobijanu presudu na način da je oslobodi od krivnje a podredno da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Privatna tužiteljica IO je po punomoćnici Kristini Burcar, odvjetnici u Garešnici podnijela odgovor na žalbu optužene u kojem je predložila da se žalba optužene odbije kao neosnovana te naloži optuženoj da joj naknadi troškove žalbenog postupka.
4. Žalba optužene nije osnovana.
5. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optužena navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci ne daje obrazloženje na temelju kojih dokaza je nedvojbeno utvrdio da je počinila inkriminirano joj kazneno djelo, odnosno da pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, nasuprot ovakvim navodima optužene prvostupanjski sud je iznio razloge o odlučnim činjenicama koji su potpuni, uvjerljivi i jasni i koje prihvaća ovo vijeće pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
6. Nadalje, optužena ističe i da je prvostupanjski sud propustio na adekvatan način analizirati iskaze saslušanih svjedoka te obranu optužene dovesti u koleraciju s iskazima svjedoka.
7. Međutim, nasuprot ovakvih navoda optužene odredbom članka 459. stavak 5. ZKP/08 je propisano da će sud u obrazloženju presude samo navesti činjenice koje stranke nisu osporavale, izložit zbog kojih razloga je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza a što je prvostupanjski sud učinio navodeći koje su činjenice sporne, razloge iz kojih ih smatra dokazanim te iz kojih razloga je prihvatio iskaz privatne tužiteljice a nije prihvatio dio iskaza svjedoka FO koji je u proturječju s iskazima privatne tužiteljice i ostalih svjedoka te iz kojih razloga nije prihvatio obranu optužene (odlomci 6, 8, 12, 14 i 17 obrazloženja pobijane odluke).
8. Žaleći se s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optužena se u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja dajući svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju savjesne ocjene provedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje i optuženu osnovano proglasio krivom radi počinjenja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11.
9. Tako, optužena ističe da prvostupanjski sud bezuvjetno vjeruje privatnoj tužiteljici a njezin iskaz nije potvrđen niti jednim iskazom svjedoka dok je njezina obrana potvrđena iskazom svjedoka FO. Iz iskaza svjedoka KO proizlazi da mu je privatna tužiteljica ispričala da joj je optužena rekla da su se njih dvoje spetljali jer idu zajedno na posao. Međutim, optužena smatra da izraz spetljali može pretpostaviti puno toga, da on ne potvrđuje inkriminaciju, odnosno da je sud u dvojbi taj izraz trebao tumačiti u njezinu korist.
10. Nasuprot ovakvoj analizi dokaza po optuženoj prvostupanjski sud je s pravom prihvatio iskaz privatne tužiteljice jer je suglasan iskazima ispitanih svjedoka Š i DO te KO. I svjedok FO, sin optužene navodi da je čuo kako njegova majka, optužena govori privatnoj tužiteljici da se njezina vožnja s KO može smatrati kurvanjem, odnosno potvrđuje da je optužena obraćajući se privatnoj tužiteljici spomenula svjedoka KO i kurvanje a koje iskazivanje je FO prilagodio činjenici da je sin optužene i da ju želi zaštititi kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naposljetku, privatna tužiteljica se promašeno bavi značenjem pojma spetljali jer takav navod ne proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka. Naime, svjedok KO u svom iskazu navodi da ga je nazvala privatna tužiteljica i rekla da ju je optužena okrivila da je u vezi s njim, što je čula njegova supruga i što mu je ispričala i blagajnica u trgovini. Svjedok DO navodi da je dolaskom kući privatna tužiteljica nazvala KO te njemu i njegovoj supruzi ispričala što se dogodilo dok privatna tužiteljica u svom iskazu samo navodi da ja KO poslije čuo što se događalo.
11. Optužena u žalbi navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, no to ničim posebno ne obrazlaže. Stoga se u konkretnoj situaciji radi o tzv. posrednoj povredi, a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženu proglasio krivom zbog počinjenja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11.
12. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je preispitao i kaznu na koju je optužena osuđena radi počinjenja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11.
13. Prvostupanjski sud je optuženu osudio na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa s visinom jednog dnevnog iznosa od 237,40 kuna što ukupno iznosi 7.122,00 kuna te joj temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je novčana kazna na koju je optužena osuđena uz izricanje uvjetne osude s minimalnim rokom kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da će se takvom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženu da ubuduće ne čini kaznena djela, izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela i ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
14. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.
Sisak, 30. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić
