Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1930/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mauriciju Macanu, odvjetniku u Puli, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Pn-134/2020-52 od 5. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Pn-134/2020-52 od 5. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Pn-134/2020-52 od 5. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje Pn-134/2020-52 od 5. lipnja 2025.

Presudom je prvostupanjski sud presudio:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, dužan je isplatiti tužiteljici AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.650,00 EUR uz zakonsku zateznu kamatu koja teče po stopi zateznih kamata koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na taj iznos od 27.02.2020. pa do isplate, zajedno s prouzročenim parničnim troškom sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

Rješenjem je prvostupanjski sud u točki I. izreke utvrdio da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu u kojem se traži isplata iznosa od 1.464,41 eura sa zateznim kamatama na taj iznos. U točki II. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tužiteljici da plati tuženici po osnovu parničnog troška 49,48 eura. Konačno, u točki III. izreke prvostupanjski je sud odbio zahtjev tuženice za isplatom daljnjeg iznosa parničnog troška od 375,00 eura

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja u točki I. i II. izreke, tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu na način da u cijelosti prihvati zahtjev tužiteljice kao osnovan.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete (tuđe njege i pomoći) koju da trpi u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama koje da je zadobila u Poreču 28. kolovoza 2018. pokliznućem na centralnom gradskom trgu Trgu slobode.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tužiteljica u svojoj žalbi posebno ukazuju) jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a (na koju povredu tužiteljica u svojoj žalbi posebno ukazuju) jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da se predmetna nesreća dogodila 28. kolovoza 2018. u Poreču na centralnom gradskim trgom (Trgu slobode) u Poreču na način da je tužiteljica pala na mjestu gdje se nalaze ulegnute kamene ploče koje po sredini trga čine odvodni kanal, a kao posljedicu pada da je zadobila ozljedu gležanja lijeve noge,

- da je Trg slobode u Poreču centralni gradski trg koji je uknjižen kao vlasništvo Republike Hrvatske, ali kako se radi o javnoj gradskoj površini s njim upravlja Grad Poreč i održava ga putem svog Odjela za komunalni sustav, slijedom čega je tuženica pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari kao osiguratelj Grada Poreča,

- da je prvostupanjski sud uviđajem na licu mjesta i to neposrednim opažanjem utvrdio da je površina predmetnog trga ravna i popločana hrapavim pločama, a na sredini trga da je izveden jedan kanal ulegnutih ploča koji služi za odvodnju oborinskih voda,

- da je taj kanal uočljiv jer je tamnije boje od ostatka ploča kojima je trg popločan,

- da je trg održavan, kao i samo mjesto gdje se dogodila predmetna nesreća tako da nema oštećenja i drugih nedostataka,

- da je trg frekventno šetalište koje je održavano u stanju funkcionalne sposobnosti pri njegovom uobičajenom korištenju u normalnim okolnostima kakve su bile na dan nesreće (jutarnji sati, kraj kolovoza, sunčano vrijeme),

- da nitko od sudionika uviđaja nije naveo da bi mjesto nesreće na dan nesreće bilo drugačije od zatečenog stanja u trenutku uviđaja,

- da je u trenutku nesreće tužiteljica imala ljetnu obuću (sandale).

8. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio kako navodi tužiteljice da bi se radilo o opasnoj stvari nisu osnovani. Naime, ploče kojima je popločan trg su hrapave, a ne glatke i skliske kako to tvrdi tužiteljica. Nadalje, ulegnute ploče po sredini trga koje čine odvodni kanal su tamnije boje od ostatka trga tako da su uočljive. Sam trg je održavano frekventno šetalište te kao takav funkcionalan pri uobičajenom korištenju u normalnim okolnostima kakve su bile na dan nesreće, dakle u jutarnjim satima koncem kolovoza po sunčanom i suhom vremenu. Kako se ne radi o opasnoj stvari nema ni objektivne odgovornosti, već se u predmetnom slučaju radi o subjektivnoj odgovornosti. Međutim, prvostupanjski sud smatra da na strani grada nema subjektivne odgovornosti u smislu da bi trg tj. mjesto nesreće bilo loše izvedeno protivno glavnom projektu prilikom rekonstrukcije trga ili pak u smislu neodržavanja. Stoga je prvostupanjski sud zaključio kako u predmetnom slučaju nema odgovornosti osiguranika Grada Poreča za predmetnu nesreću.

9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

10. Žalbenim razlozima tužiteljice, koji se svode na osporavanje zaključka i razloga zbog kojih prvostupanjski sud smatra da na strani tužitelja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za naknadom štete, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

11. Odredbom članka 70. stavak 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine br. 52/18., dalje ZUDI), kao materijalnog prava važećeg u vrijeme predmetne nesreće, propisano je da nekretnine koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske i koje su se na dan 1. siječnja 2017. koristile kao škole, domovi zdravlja, bolnice i druge ustanove kojima su osnivači jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i koje se koriste u obrazovne i zdravstvene svrhe te groblja, mrtvačnice, spomenici, parkovi, trgovi, dječja igrališta, sportsko-rekreacijski objekti, sportska igrališta, društveni domovi, vatrogasni domovi, spomen-domovi, tržnice i javne stube temeljem ovoga Zakona upisat će se u vlasništvo jedinca lokalne ili područne (regionalne) samouprave na čijem području se nalaze odnosno u vlasništvo ustanove koja ih koristi ili njima upravlja i koja je vlasništvo nekretnine stekla temeljem posebnog propisa.

Odredbom članka 22. stavak 1. točka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18., 110/18., dalje ZOKG), kao materijalnog prava važeće u vrijeme nastanka predmetne štete, propisano je da su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, pored ostalog, održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima.

12. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se predmetna nesreća dogodila na Trgu slobode u Poreču kojim se svakodnevno kreću pješaci, nema dvojbe da u smislu citiranih odredbi ZOKG-a i ZUDI-a, postoji zakonska obveza osiguranika tuženika Grada Poreča za njegovo održavanje.

Središnji gradski trg sam po sebi ne predstavlja opasnu stvar pa osiguranik tuženice ne odgovara niti bi mogao odgovarati po načelu objektivne odgovornosti. Naime, da bi se radilo o objektivnoj odgovornosti u smislu odredbe članka 1045. stavak 3., 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO) potrebno je da se radi o stvari koja prema svojoj namjeni, karakteristikama, položaju, mjestu i načinu uporabe predstavlja povećanu opasnost od nastanka štete zbog čega u normalnim okolnostima pri uobičajenoj uporabi zahtijeva povećani oprez, pažnju ili potrebu nadgledanja.

Opasnu stvar ne mogu predstavljati niti kamene ploče kojima je trg popločan, jer kako je prvostupanjski sud utvrdio, ploče kojima je trg popločan su hrapave, a ne glatke i skliske kako to tvrdi tužiteljica. Nadalje, ulegnute ploče po sredini trga koje čine odvodni kanal su tamnije boje od ostatka trga tako da su uočljive. Stoga navodi tužiteljice da su ulegnute kamene ploče u sunčanim uvjetima opasna star jer prilikom hodanja da dolazi do optičke varke da je cijeli trg ravan, a zapravo nije, su u suprotnosti s utvrđenjem prvostupanjskog suda koji se temelji na neposrednom opažanju prilikom uviđaja. Osim toga, ti navodi tužiteljice nisu ničim dokazani. S obzirom na zakonsku obvezu održavanja trga osiguranik tuženika Grad Poreč odgovara po načelu krivnje u smislu odredbi članka 1045. stavak 1. i 2. ZOO-a i članka 1049. ZOO-a. Međutim, kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio predmetni trg i samo mjesto nesreće su održavani tako da na strani osiguranika tuženice nema propuštanja dužnosti održavanja trga i samog mjesta nesreće. Stoga su kamene ploče kojima je trg popločan u stanju koje omogućava nesmetano i sigurno kretanje ljudi – pješaka. Također kako je prvostupanjski sud utvrdio iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi postojali nedostatci u izvedbi samog trga i mjesta nesreće.

13. Slijedom svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u predmetnom slučaju radi o odgovornosti po osnovu krivnje te da na strani osiguranika tuženice nema krivnje za predmetnu nesreću zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgovornost za naknadu štete u smislu odredbi članka 1045. stavak 1. i 2. ZOO-a i članka 1049. ZOO-a.

14. Sukladno navedenom trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

15. Kako je tužiteljica podneskom od 23. svibnja 2024. konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog medicinskog vještačenja na način da je smanjila tužbeni zahtjev, čemu se tuženica nije protivila, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio djelomično povlačenje tužbe u dijelu u kojem se traži isplata iznosa od 1.464,41 eura sa zateznim kamatama na taj iznos u smislu odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a. Naime, pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“

16. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijanog rješenja, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 30. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović