Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-140/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Iliji Franjiću, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 110, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 8037/2020-40 od 30. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8037/2020-40 od 30. prosinca 2024.

II. Odbijaju se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.124,90 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 308,44 eur od 16. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 308,44 eur od 16. prosinca 2020. do isplate ,

- na iznos od 297,83 eur od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 308,44 eur od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 308,44 eur od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 308,44 eur od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 310,43 eur od 16. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 320,90 eur od 16. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 333,73 eur od 16. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 333,73 eur od 16. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 333,73 eur od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 333,73 eur od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 333,73 eur od 16. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 353,64 eur od 16. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 353,76 eur od 16. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 353,76 eur od 16. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 353,76 eur od 16. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 353,76 eur od 16. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 353,76 eur od 16. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 360,83 eur od 16. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 360,83 eur od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 360,83 eur od 16. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 360,83 eur od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 360,83 eur od 16. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 360,83 eur od 16. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 378,87 eur od 16. rujna 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. 25/2013. i 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) s prijedlogom da se uvaži žalba i pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika predložio istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuju tužena u žalbi, suprotno tvrdnji žaliteljice pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, to nije osnovan taj žalbeni razlog.

7. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev, kao i tvrdnje kojima ih tužena pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka za plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40% (tzv. C8) za razdoblje od studenog 2019. do rujna 2024, obzirom da tužena Republika Hrvatska osporava pravo tužitelja na taj dodatak na plaću jer smatra da je isti preuranjen obzirom da je tužitelj podnio prigovor na zaključak Povjerenstva za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu Kataloga industrijskih certifikata, da pred nadležnim tijelom još nije odlučeno o postojanju ili nepostojanju prava tužitelja na dodatak za deficitarna zvanja i struke, da to Povjerenstvo nije utvrdilo da li za tužiteljevo radno mjesto pripada traženi dodatak.

9. Prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio slijedeće:

-da je tužitelj raspoređen na dužnost časnika za KIS (komunikacijsko informacijski sustav) Odsjek za informacijske sustave, ustrojbeno mjesto – A6 Odjela za KIS, Zapovjedništvo Hrvatskog ratnog zrakoplovstva;

- da mu za utuženo razdoblje nije isplaćen predmetni dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke, C8-40%;

- da mu je Povjerenstvo za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu Kataloga industrijskih certifikata (dalje: Povjerenstva) na ustrojbenim mjestima u Ministarstvu obrane i oružanim snagama Republike Hrvatske, svojim zapisnicima od 27. listopada 2023. i 1. prosinca 2023. odbilo zahtjev za ostvarivanje prava na dodatak za deficitarna zvanja i struke C8-40% jer da ne posjeduje industrijski certifikat već potvrdu o završenom tečaju-Internal Auditor ISO/IEC 27001:2013

COURSSE/Seminar za Interne Auditore ISO/IEC 27001:2013

- te da je tužitelj polazio i završio seminar "Information Security management system, Internal Auditor troingcours" te je stekao certifikat "Internal Auditor ISO/IEC 27001:2013".

12. I sada u žalbenom stadiju sporno je da li tužitelj ispunjava uvjete za ostvarenje prava na dodatak za plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40% tzv. C8 dodatak, a time da li u utuženom razdoblju ima pravo na traženu isplatu.

13. Odredbom članka 17. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19 i 87/19 – dalje: Pravilnik) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi raspoređenoj na ustrojbeno mjesto za obavljanje poslova admistriranja, projektiranja, programiranja, testiranja i implementacije te nadzora i upravljanja računalnih i mrežnih informacijskih sustava, a koja ima odgovarajući industrijski certifikat (CISCO, MICROSOFT, IBM, UNIX, LINUX, ISO 27000, ISACA, ITL i sl.) pripada dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40%.

14. Odredbom čl. 18.a Pravilnika propisano je da se dodaci na plaću za djelatne vojne osobe iz ovog Pravilnika utvrđuju za ustrojbena mjesta u knjigama ustroja oružanih snaga (st.1.). Prema st.2. te odredbe dodaci na plaću određuju se odlukom o rasporedu za ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojno stručne specijalnosti.

15. Tužitelj je zaposlen u Odsjeku za komunikacijske sustave odjela A6 za KIS, koji je nadležan za područja zemaljskih komunikacijskih sustava i zrakoplovnih radiokomunikacijskih sustava u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu (dalje: HRZ), a namijenjen je za planiranje, projektiranje, implementiranje upravljanje i nadzor komunikacijskim potencijalima, resursima i sustavima u potpori zadaća HRZ te provodi i druge zadatke i ima određene kvalifikacije što je sve naznačeno u opisu njegova radnog mjesta (list 37 i 39 spisa) to proizlazi da je ispunjen prvo navedeni uvjet iz čl. 17. Pravilnika.

16. Drugi uvjet, za kojeg tužena smatra da tužitelj ne posjeduje, odnosi se na odgovarajući certifikat po završnoj specijalističkoj edukaciji za "Internal Auditore ISO/IEC 27001:2013" (list 5 spisa) kojeg tužitelj ima.

16.1. Prema odredbi članka. 17. Pravilnika da se radi o odgovarajućem industrijskom certifikatu koji je potreban djelatnoj vojnoj osobi kako bi ona ostvarila pravo na dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke u iznosu od 40%, proizlazi: iz samog certifikata kojeg je izdalo odgovarajuće tijelo nakon što je tužitelj položio tečaj; iz Zapisnika Povjerenstva za utvrđivanje ustrojbenih mjesta i izradu Kataloga industrijskih certifikata na ustrojbenim mjestima u MO i OSRH od 11. studenog 2020. u kojem se Povjerenstvo očitovalo na prigovor tužitelja (i drugih vojnih osoba) i u kojem je navedeno da je u zaključku Povjerenstva od 9. lipnja 2020. dana preporuka za ostvarenje prava na dodatak odnosno preporučena je certifikacija na višoj razini tečaja "LEAD Auditor ISO/IEC 27001; da iz iskaza tužitelja i svjedoka DŠ proizlazi da se radi o odgovarajućem certifikatu potrebnim za ostvarenje prava na dodatak C8; da tuženik nije dokazao da bi predmetni certifikat bio neodgovarajući odnosno nije dokazao kakav je to certifikat tužitelj trebao posjedovati da bi ostvario traženi dodatak na plaću; da se i u Opisu radnog mjesta tužitelja može utvrditi da on obavlja poslove koji su opisani u čl. 17. Pravilnika i da se za njegovo radno mjesto traži kompetencije u planiranju, dizajnu, uspostavama u nadzoru i upravljanju IT Sustavu i uslugama (Industrijski certifikat ISO 2700, ISACA, Cisco, Microsoft, IBM, Umix, Linux i sl.).

17. Prema dopisu glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske, Središnjica za upravljanje osobljem od 28. rujna 2020. i izvatka iz ustroja HRZ proizlazi da je tužitelj raspoređen na ustrojbena mjesta A6 Odjel za KIS, Odsjeka za komunikacijske sustave – časnik za KIS počev od 1. studenog 2019. što znači da mu temeljem tog rasporeda i industrijskog certifikata, sukladno čl. 17. Pravilnika pripada predmetni dodatak.

18. Stav suda prvog stupnja da Povjerenstvo ne može delegirati navedene odredbe Pravilnika odnosno ne može odlučiti da tužitelj koji ispunjava sve uvjete iz čl. 17. Pravilnika ne može ostvariti pravo na dodatak, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Prema priloženoj Odluci o osnivanju povjerenstva jedna od njegovih zadaća je utvrđivanje ustrojbenih mjesta na kojima se može ostvarivati pravo na dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke u skladu s čl. 17. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Međutim kako je prema ustrojbenom mjestu na koji je tužitelj raspoređen predviđeno da on može ostvarivati pravo na dodatak na plaću za deficitarna zvanja i struke, to on prema Pravilniku ima pravo na dodatak na plaću od 40%.

21. Visina tužbenog zahtjeva odgovara izračunu kojeg je dostavila tužena i koji se žalbom ne osporava.

22. Odluka o troškovima postupka pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a u svezi Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje u tekstu: Tarifa).

22.1. U odnosu na iskazane žalbene razloge glede vrijednosti boda za istaći se slijedeće. Naime, Hrvatska odvjetnička komora je na temelju čl. 18. Zakona o odvjetništvu donijela izmjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, na sjednici 24. listopada 2022., tako da je članak 1. Tbr. 50. Tarife izmijenjen te glasi da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna. Navedena izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupila je na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, a ista je obavljena u Narodnim novinama broj 126/2022 od 28. listopada 2022.

22.2. Budući je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, 30. prosinca 2024. na snazi bila navedena izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema kojoj je vrijednost boda iznosila 15,00 kuna,/2,00 eura to je prvostupanjski sud pravilno tužitelju odmjerio trošak.

23. Budući nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjalo je odbiti i pobijanu presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. Zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166.st.1. u svezi s člankom 155.st.1. ZPP-a).

U Splitu, 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević