Baza je ažurirana 28.04.2026. zaključno sa NN 25/26  EU 2024/2679

 



Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-60/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Jaklinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PANA Windows d.o.o. Čakovec, Zagrebačka 42, OIB: 75204891070, zastupan po MMR, dipl. iur. po prokuri, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 6 Pr-48/2017-88 od 18. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava kao osnovana žalba tužitelja pa se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 6 Pr-48/2017-

88 od 18. prosinca 2023:

a) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke na način da se nalaže tuženiku PANA Windows d.o.o. Čakovec, Zagrebačka 42, OIB: 75204891070, isplatiti tužitelju MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz već dosuđeni iznos od 930,44 EUR* / 7.010,40 kn i daljnji iznos od 902,06 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9.11.2016. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

b) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan do iznosa zatraženog u visini od 2.392,00 eura (dakle za iznos od 559,50 eura).

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki I. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 6 Pr-48/2017-88 od 18. prosinca 2023., na način da se tužitelju uz dosuđeni trošak postupka dosuđuje i daljnji trošak u iznosu od 373,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 187,50 eur, dok se za više zatraženi iznos po ovoj osnovi zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku PANA Windows d.o.o. Čakovec, Zagrebačka 42, OIB: 75204891070, platiti tužitelju MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 930,44 EUR* / 7.010,40 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9.11.2016. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 95,66 EUR* / 720,75 kn, također sa zakonskim ateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 18.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.“

2. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao radnika za naknadom neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.392,00 eura / 18.022,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9.11.2016. do isplate, koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu dana 14. ožujka 2016., a koju naknadu štete potražuje od tuženika kao svog poslodavca.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj u žalbi, suprotno tvrdnji žalitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu izvedenih dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a to nije osnovan taj žalbeni razlog.

8. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrde na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno je i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpuno i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju prihvaća ih i ovaj sud.

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj dana 14. ožujka 2016., kao radnik tuženika doživio ozljedu na radu prilikom obavljanja poslova na radnom mjestu stolara,

-da je do ozljede došlo prilikom rezanja lajsni na stolnoj kružnoj pili kada je došlo do kontakta lijeve šake tužitelja sa strojem kojom prilikom je isti zadobio ozljedu srednje i distalne falange 2. i 3. prsta lijeve šake,

-da je tuženik dana 18. l ožujka 2016., izvršio prijavu o ozljedi na radu za tužitelja,

- da iz Uvjerenja Kontrol biro d.o.o. Zagreb od 12.10.2009. (list br. 32) proizlazi da se isto odnosi na MM, da je raspoređen za stolara, da je zadovoljio na provjeri znanja i vještine osposobljenosti za rad na siguran način, prema programu osposobljavanja poslodavca.,

- da iz svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11.1.2016. Ustanove za zdravstvenu skrb Medikol Čakovec (list br. 37) proizlazi da se ista odnosi na MM, po zanimanju stolar, za stolarske poslove, da je zdravstveno sposoban uz ograničenje dizanja i nošenja tereta preko 15 kg, da je privremeno nesposoban, a provjeru zdravstvene sposobnosti najkasnije do 11.4.2016.,

- da iz iskaza svjedoka NM proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja tj. dana 14.3.2016. bio zaposlen kod tuženika, na mjestu brigadira, pa mu je poznato da je tog dana 14.3.2016. naredio striktno da tužitelj ne smije raditi na kružnoj pili. Tog dana ujutro kad se desio štetni događaj čuo je da radi ta kružna pila, otišao je pogledati i vidio je tužitelja da je počeo rezati lajsne na kružnoj pili. Odmah mu je rekao da to ne smije raditi na mašini, na što mu je on odgovorio da je na toj mašini radio prije. U vrijeme štetnog događaja imao je zabranu da radi na mašini. Nakon toga, kroz kraće vrijeme, tužitelj se porezao na kružnoj pili. Poslovođa gosp. PM rekao je striktno tužitelju da ne smije raditi na kružnoj pili, što je čuo kao i ostali radnici u pogonu jer je poslovođa dosta glasan. Izravnu naredbu daje gosp. PM tj. poslovođa koji njemu svaki dan naredi kako da rasporedi poslove, a štetnog dana tužitelj je trebao spajati iverice.,

-da iz iskaza svjedoka RM proizlazi da su dana prije štetnog događaja, on i NM bili zaduženi narezati ivericu kako bi je tužitelj mogao spajati. Znade da je tužitelj išao rezati na kružnu pilu lajsne, svojevoljno, a osobno je bio prisutan kad je poslovođa gosp. PM dao nalog brigadiru NM da se izreže iverica i da se iverica dade tužitelju radi spajanja. Nema saznanja da li je tužitelju bila dana pismena zabrana rada na kružnoj pili, a on i NM rezali su ivericu za tužitelja jer tužitelj nije smio raditi na kružnoj pili.

-da iz iskaza svjedoka OM, proizlazi da je zaposlen kod tuženika pet sati tjedno kao stručnjak zaštite na radu, pa i u vrijeme štetnog događaja. Poznato mu je da se tužitelj ozlijedio, a također mu je poznato da inače nije radio na tom radnom mjestu. Svi strojevi u proizvodnom pogonu bili su pregledani negdje mjesec dana prije štetnog događaja, znade strojeve slikati pa je tako slikao i kružnu pilu na kojoj se desio štetni događaj i vidljivo je na slici da je kružna pila imala zaštitu. Radnici se prilikom osposobljavanja za rad na siguran način upoznavaju s odredbom Zakona da mogu odbiti rad ako strojevi nisu ispravni, ako im prijeti neposredna opasnost za rad i život, ukoliko ne bi bile poduzete mjere zaštite na radu. Radnici su dužni odbiti rad i neispravnost prijaviti neposrednom rukovoditelju. Tužiteljevi poslovi su bili da spaja drvene dijelove prozora, a koji posao se obavlja u tom dijelu pogona, a nije mu posao bio da radi na kružnoj pili.

-da i z iskaza svjedoka TM, proizlazi da mu je poznato da je tužitelj ozlijedio prste na stolnoj kružnoj pili. On, kao i svjedok OM, rade kao ispitivači radne opreme za tvrtku Kontrol biro d.o.o. Pregledali su strojeve kod tuženika, pa tako i kružnu pilu na kojoj se desio štetni događaj i to mjesec dana prije samog štetnog događaja. Kružna pila bila je postavljena i smještena na ispravan način i posjedovala je sve zaštitne naprave (oklopi, štitnik za list pile). Ne može znati da li je na dan samog štetnog događaja na stroju bila postavljen štitnik. Nezaštićeno područje na kružnoj pili iznosi možda negdje 2 cm, ali ono ovisi o veličini komada drveta koje se pili odnosno obrađuje. Kružna pila u svom radu zahtjeva da radnik gura element obrade, u pravilu ako se radi na zakonom propisani način ne bi trebalo doći do povrede. Kad bi se zaštita stavila na rezni dio stroj ne bi mogao raditi jer je tako konstruiran.

-da iz iskaza svjedoka EM, proizlazi da je zaposlen kod gdje obavlja poslove voditelja proizvodnje u proizvodnom pogonu. Dan prije štetnog događaja dobili su nalog da izrade drvene police za arhivu. Konzultirao se s PM, te su oboje zaključili da bi bilo dobro da te police izradi tužitelj obzirom da je on prije radio na proizvodnji namještaja. Drugi radnici dobili su zadatak da za njega moraju izrezati, kompletno pripremiti, dok je tužitelj morao samo na te police zalijepiti rubnu traku i ništa drugo. Tužitelj je kroz čitavo vrijeme kad je radio kod tuženika radio lakše poslove, bio je duže na bolovanju, misli godinu dvije. Poslije povratka s bolovanja bio je upućen na liječnički pregled u Medikol. Bilo mu je poznato da tužitelj nije mogao raditi na stroju zbog svog zdravstvenog stanja, a iz medicinske dokumentacije od Medikola bilo je vidljivo da mu je bio zabranjen rad na stroju. Tužitelj nije smio raditi na kružnoj pili, a to je i znao da ne smije raditi na strojevima. Kad prolazi kroz pogon nikada ga nije vidio da radi na strojevima a niti na mjestima koji imaju doticaj sa strojevima. On je radio samo u završnoj fazi poslova, gdje se radi ručno, potrebne su samo ruke i škare. Svakodnevno se kod tuženika daju zaposlenicima radni nalozi i to im daje on u dogovoru s PM. PM radi na poslovima voditelja proizvodnje i montaže. Svako jutro obiđe sve radnike tj. cijelu proizvodnju, pregleda cijelu proizvodnju i daje pute radnicima što moraju raditi. Tužitelju je tog dana kad se desio štetni događaj radni nalog dao PM, a dan prije štetnog događaja tužitelj je dobio nalog da stavlja brtve na prozore, ne radi se o radu na stroju već o ručnom radu.

-da iz iskaza svjedoka PM, proizlazi da je zaposlen kod voditelj, i prije nego što se počelo raditi na stroju tj. kružnoj pili izričito je rekao da na tom stroju mogu raditi radnici i to NM, VM i CM, to je i čuo tužitelj MM, koji je stajao dva metara do njega, te je čuo i to da on može spajati samo dijelove koje navedeni radnici režu. Puno je razgovarao s tužiteljem, on mu je rekao da je bolestan. Znade da je nekoliko godina bio i na bolovanju, bilo mu ga je žao. Davali su mu najjednostavnije poslove koji postoje u firmi, osobno mu je rekao da ako ne može raditi da sjedne, odmori se, zapravo on je bio u privilegiranom položaju kod tuženika. Radio je jednostavne poslove i to stavljanje gume na prozorska krila.

-da se da se štetni događaja dogodio na način da je došlo do povrede tužitelja prilikom rada na formatnoj pili PAULONI, za koji rad je tužitelj bio kvalificiran i upoznat s opasnosti pri radu i potrebnim mjerama zaštite cirkulara na stroju obzirom da je KV stolar. Kritične zgode tužitelj je na predmetnom stroju iz veće daske (širine cca 7 cm i dužine cca 7 m) izrezivao letvice za kantiranje premda je bio svjestan da nedostaju elementi zaštite cirkulara (razdvojni klin i štitnik) kako to tužitelj iskazuje, pa je neposredni uzrok nesreće bio tzv. "povratni udar" do kojeg dolazi iza cirkulara kada nema tzv. razdvojnog klina, pa izradak dolazi u neposredni kontakt s pilom i njenim zupcima na već prorezanom mjestu, uslijed čega bude odbačen u vis i prema naprijed (u smjeru suprotnom od smjera kretanja izratka kroz cirkular). Prilikom "povratnog udara" pomakla se i lijeva ruka tužitelja kojom je pridržavao izradak, te je došao u kontakt s nezaštićenim cirkularom, prilikom čega su nastale povrede na prstima II i III lijeve ruke tužitelja, što sud utvrđuje iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Dražena Krištofića, SM i ZM, iz iskaza svjedoka NM, VM, OM, TM, EM, PM, IM, kao i iz iskaza tužitelja.

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Dražen Krištofić, specijalista kirurga,proizlazi da se je tužitelj stradao dana 14.6.2016. na radnom mjestu u proizvodnom pogonu drvne stolarije kada je prilikom rezanja drvenih lajsni na stolnoj kružnoj pili zadobio slijedeće tjelesne povrede razdorno-gnječne rane 2. i 3. prsta lijeve šake (kažiprst i srednjak). Klinički je jasna i nedvojbena povezanost samih zadobivenih povreda kod oštećenika s mehanizmom nastanka iste. Oštećenik se u cijelosti pridržavao svih uputa liječnika, te je redovito dolazio na kontrole, previjanja, provodio je fizikalne terapije, a cjelokupno liječenje oštećenika završeno je 5 mjeseci nakon povrede 15.8.2016.

-kod pretrpljenih fizičkih bolova navodi da je oštećenik neposredno nakon nesreće i dalje tijekom liječenja (previjanja rana, fizikalne terapije) pretrpio fizičke bolove i to bolove jakog intenziteta 1 dan, bolove srednjeg intenziteta 4 dana, bolove slabijeg intenziteta 15 dana. Bolove povremenog karaktera, a slabijeg intenziteta, trpi dalje što ulazi u duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.,

-kod duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti navodi da naprijed navedena povreda s anatomskim, kliničkim i funkcijskim ispadima predstavljaju kod oštećenika duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 3 %, trajno.

-kod duševne boli zbog naruženosti navodi da naprijed navedeni ožiljci kažiprsta i srednjaka lijeve šake i klinički ispad nemogućnosti potpunog formiranja lijeve šake predstavlja kod oštećenika laki stupanj naruženosti - kozmetski defekt.

-kod pretrpljenog strana navodi da je oštećenik neposredno nakon nesreće pretrpio primarni strah jakog stupnja u trajanju sat vremena do racionalizacije ukupne situacije. Sekundarni strah slabijeg stupnja trpio je tijekom 14 dana (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja).

-kod tuđe pomoći i njege druge osobe navodi da je oštećeniku nakon povrede 14.3.2016. bila potrebna pomoć i njega druge osobe tijekom 14 dana i to sat vremena dnevno. Pomoć mu je bila potrebna pri oblačenju, ličnoj higijeni, odlascima na kontrole liječniku.

-da je sudski vještak dr. Dražen Krištofić u očitovanju na nalaz i mišljenje danom u podnesku od 28.12.2022. ostajo u cijelosti kod nalaza medicinskog vještačenja od 15.3.2021, obzirom da je vještačenja učinio detaljno, vrlo precizno, po svim pravilima struke, te potpuno jasno medicinskim laicima i Sudu. Mišljenja je da je klinička procjena potpuno realna i vrlo precizna obzirom na intenzitet povreda koje je oštećenik JM zadobio.

- da je tuženik kao poslodavac nije u cijelosti odgovoran za nastalu štetu tužitelju, već da je tužitelj doprinio vlastitoj šteti u omjeru od 50%.

10. U ovoj fazi postupka sporna je odgovornost poslodavca za naknadu štete iz radne nesreće, a sporna je i visina naknade.

11. Kako se u konkretnom slučaju radi o ozlijedi na radu valja primijeniti odredbe članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 i 127/17 – dalje u tekstu: ZR) , i članka 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 18/14, 154/14, 98/18 i 96/18, dalje u tekstu ZZR koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na snazi te odredbe članka 19., 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

12. Prema odredbi članka 25. ZR-a poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom, po načeli objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. Odredbom članka 111. stavak 1. ZR-a određeno je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

13. Odredbom članka 1092. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženje sniženu naknadu s time da kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštečenikove radnje ili propusta sud će dosuditi i naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

14. Iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj ozlijedio svojom nepažnjom zanemarujući osnovna pravila zaštite na radu na način da je radio na predmetnom stroju koji rad obuhvaća poslove s posebnim uvjetima rada iako je znao da ne smije raditi na stroju što mu je rečeno od strane specijaliste medicine rada, a osim toga tužitelj kao izučen KV stolar, osposobljen za rad na strojevima za obradu drva, morao je znati da na stroju mora biti postavljena zaštita, i u tom slučaju ukoliko nije bilo zaštite na stroju, nije smio raditi na stroju, što nije učinio a što je nesporno utvrđeno u postupku.

15. Naime, s jedne strane poslodavac je trebao češćom kontrolom spriječiti samoinicijativno postupanje tužitelja obzirom na činjenicu da zbog zdravstvenog stanja isti nije u mogućnosti na siguran način raditi na formatnoj pili - stroju za rezanje drva zbog čega se ovaj ozlijedio.

16. Međutim, s druge strane tužitelj je propustio postupati sa nužnom pozornošću iako mu je bila poznata zabrana rukovanja predmetnim strojem, tim više što je tužitelj kao izučeni KV stolar, osposobljen za rad na strojevima za obradu drva morao znati da na stroju mora biti postavljena zaštita, zbog čega je očekivati eventualnu povredu što je u konačnici i dovelo.

16.1. Stoga je ovaj sud žalbene navode tužitelja o isključivoj odgovornosti tuženika odbio kao neosnovane i prihvatio stav prvostupanjskog suda o podijeljenoj odgovornosti, odnosno suodgovornosti od 50% smatrajući da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja sa 50% (članak 1092. ZOO-a), a poslodavac-tuženik sa 50%.

17. Odredbom članka 1100. stavak 1. propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti,sud ako nađe da to težina povreda u okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno od naknade neimovinske štete i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se pri odlučivanju visine novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povrede izazvane fizičkom boli, duševnom boli, straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome ne povede težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Odredbom članka 19. stavka 2. ZOO-a određeno je kako se o pravima osobnosti u smislu navedenog zakona pored ostalog podrazumijeva pravo na tjelesno i duševno zdravlje.

19. U postupku su saslušan liječnik vještak medicinske struke koji je taksativno naveo važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, točno i argumentirano se osvrnuo na bitne činjenice pružajući u vidu osnov za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjem i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete radi čega je njegovo mišljenje u cijelosti prihvatio.

20. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete, sud nema neki egzaktni i precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluke o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti i konkretnog slučaja, vodeći pri tome računa o tome da naknada treba biti pravična, da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane stisfakcije koja se dalje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročenjem neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda – preventivnih funkcija.

21. Imajući u vidu duljinu, intenzitet fizičkih bolova koje je pretrpio tužitelj, doživljeni strah, lokaciju i težinu ozljeda, popratne neugodnosti pri liječenju, životnu dob tužitelja, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade, kao i pravno shvaćanje zauzete sa druge sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, ovaj sud ocijenio da tužitelju pripada naknada po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u visini od 3.605,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. studenog 2016. do isplate. Međutim taj je iznos valjalo umanjiti za 50% s obzirom na suodgovornost tužitelja u vlastitoj šteti što daje ukupan iznos od 1.802,50 eura. Obzirom da je tužitelju po tom osnovu dosuđen iznos od 888,44 eura to je valjalo dijelom uvažiti žalbu tužitelja te uz dosuđeni iznos od 888,44 eura, dosuditi i daljnji iznos od 881,06 eura.

22. Prema odredbi članka 1095. stavak 5. ZOO-a tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u vezi a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. propisano je ako ozlijeđeni zbog nepotpune ili djelomične sposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajanja povećane, ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja, napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

23. Kako je tužitelju zbog pretrpljenih ozljeda bila potrebna pomoć treće osobe i to ona vanbolnička a ne medicinska, u trajanju od 14 dana po 1 sati dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, previjanje, odlasci na kontrole i slično.). Dakle ukupno 14 sati tuđe pomoći i njege gdje je cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege sud pravilno utvrdio u visini od 3,00 eura, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava uz umanjeni stupanj suodgovornosti od 50% pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 21,00 eura. s pripadajućom kamatom.

24. Slijedom navedenog valjalo je u smislu odredbe članka 368 stavak 1. i članka 373. ZPP-a prvostupanjsku presudu preinačiti pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.a). ove drugostupanjske presude.

24. Kako tužitelj nije u cijelosti uspio žalbenima razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužitelja dijelom valjao odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je tužitelj odbijen do zatraženog iznosa od 2.392,00 eura (dakle za iznos od 559,50 eura), temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a, čime je odlučeno kao u točki I.b) izreke ove drugostupanjske presude.

25. Kako je prvostupanjska presuda dijelom preinačena, to je trebalo na temelju odredbe članka 166. stavaka 2. u svezi s člankom 154. stavka 2. preinačiti odluku o troškovima postupka.

26. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a.

27. U svezi odluke prvostupanjskog suda o parničnom trošku kojom je u točki I. izreke presude odredio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 95,66 eura sa pripadajućom kamatom pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a za reći je slijedeće.

27.1. U konkretnom slučaju tužitelj prema postavljenom tužbenom zahtjevu nije uspio u cijelosti kako u osnovi, tako i ni visini. Naime njegov uspjeh je polovičan. Odredbom članka 154. stavak 4. ZPP-a, propisano je pored ostalog da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

27.2. Naime, navedena odredba članka 154. stavak 4. ZPP-a daje sudovima stanovitu diskreciju u pogledu donošenja odluke o parničnom trošku u slučajevima djelomičnog uspjeha, o čemu je i riječ u konkretnom slučaju.

28. Imajući u vidu približno podjednak uspjeh stranaka u postupku kako kvalitativni (s obzirom na osnov), tako i kvantitativni (s obzirom na visinu), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a, nije moguće izvesti drukčiji zaključak osim zaključka da svaka snosi svoje troškove postupka.

29. No, međutim kako tuženik ne osporava tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 95,66 eura, a kod činjenice da je tužitelj imao troškove vještačenja u iznosu od 373,29 eura, legitimno je očekivanje tužitelja da mu se u cijelosti obistini navedeni iznos u smislu odredbe članaka, obzirom da je potreban za vođenje postupka, to je valjalo tužitelju priznati i daljnji trošak trošak u iznosu od 373,29 eura.

30. Obzirom da nije nađeno da bi prvostupanjski sud počinio koju od povreda parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u svezi odredbe članka 381. ZPP-a, valjalo je žalbu tužitelja djelomično uvažiti i preinačiti pobijani dio rješenja te dosuditi daljnji iznos od 373,29 eura temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, i odlučiti kao u pod točkom II. izreke.

31. Budući je tužitelj dijelom uspio sa žalbom,to je valjalo imajući u vidu visinu predmeta spora koji se pobija (902,06 eura ) temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP u vezi s Tbr. 10. točka 5. Tarife priznati troškove drugostupanjskog postupka za sastavljanje žalbe u iznosu od 187,50 eura, dok je za više zatraženi iznos valjalo odbiti kao neosnovan.

18. S obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP odlučiti kao pod točkom III. izreke.

U Splitu, 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević

Broj odluke: Gž R-60/2024-5
Sud: Županijski sud u Splitu
Datum odluke: 30.10.2025.
Pravomoćnost: Pravomoćna odluka
Datum objave: 03.03.2026.
Upisnik: Gž R - Upisnik za drugostupanjske radne predmete
Vrsta odluke: Presuda
Prethodne odluke:
  • Pr-48/2017-88, Općinski sud u Čakovcu, 18.12.2023
Zakonsko kazalo:
  • Zakon o obveznim odnosima, NN 35/2005, 17.03.2005, čl. 1092.
  • Zakon o obveznim odnosima, NN 35/2005, 17.03.2005, čl. 1095.
  • Zakon o obveznim odnosima, NN 35/2005, 17.03.2005, čl. 1095. st. 5.
  • Zakon o obveznim odnosima, NN 35/2005, 17.03.2005, čl. 1100.
  • Zakon o obveznim odnosima, NN 35/2005, 17.03.2005, čl. 19.
  • Zakon o obveznim odnosima, NN 35/2005, 17.03.2005, čl. 19. st. 2.
  • Zakon o zaštiti na radu, NN 71/2014, 11.06.2014, čl. 25.
Izvor: https://odluke.sudovi.hr/Document/View?id=5e1dbca0-1e74-49a5-8eef-3978c776be2f