Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-112/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenika Addiko Bank dioničko društvo iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d. o. o. iz Zagreba, radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 50: Ovr- 2599/2020-5 od 27. studenoga 2020. godine, dana 30. listopada 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 50: Ovr-2599/2020-5 od 27. studenoga 2020. godine u točki I. izreke.
II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od 15. listopada 2020. godine za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, pri čemu iz cjeline obrazloženja, odnosno činjenice donošenja takve odluke, proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka.
2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna.
3. Zaključkom suda upućen je ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave-presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-188/2018 od 26. srpnja 2018. godine, iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona.
4. Protiv navedenog rješenja, u dijelu koji se odnosi na točku I. izreke, pravovremenu žalbu podnosi ovršenik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u nastavku teksta: OZ), te predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a uz žalbu prilaže sudsku odluku na koju se poziva u tom pravnom lijeku, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovršenik dana 15. listopada 2020. godine podnio tom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, kao i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koja se provodi po Financijskoj agenciji temeljem presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-188/2018-16 od 26. srpnja 2018. godine.
8. U vezi toga utvrđuje kako se navedeni prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (u nastavku teksta: Prijedlog) u bitnome temelji na tvrdnjama ovršenika da je pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalnoj službi u Valpovu u tijeku postupak u predmetu poslovni broj Ovr-230/20, u kojem ovrhovoditelj B2 Kapital d. o. o. predlaže ovrhu na novčanoj tražbini koju tužiteljica FFO ima prema ovdje ovršeniku na temelju presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-188/2018, te da je opravdano očekivati da će Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu donijeti rješenje o ovrsi kojim će odrediti pljenidbu i prijenos novčane tražbine tužiteljice prema ovdje ovršeniku kao ovršenikovu dužniku, odnosno cjelokupnog novčanog iznosa dosuđenog navedenom presudom poslovni broj P-188/2018, a naplata kojeg iznosa se zahtjeva i zahtjevom za izravnu naplatu, te da bi provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava, a prije pravomoćnog okončanja postupka Ovr-230/20, ovršeniku nastala teško nadoknadiva odnosno nenadoknadiva šteta u vidu dvostrukog namirenja iste tražbine, i to kako po predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu, tako i u postupku Općinskog suda u Osijeku, Stalne službi u Valpovu poslovni broj Ovr-230/20, koja bi se ogledala i u tome što bi u danom slučaju ovršenik bio prisiljen voditi posebnu parnicu na povrat i naknadu štete, u smislu odredbe članka 210. stavak 4. OZ-a, a s krajnje neizvjesnom mogućnosti naplate od ovdje ovrhovoditeljice, te da je upitno da li bi on u eventualnom protuovršnom ili drugom postupku bio u mogućnosti vratiti prenesena sredstava zajedno sa zateznim kamatama.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje da se ovrhovoditeljica usprotivila Prijedlogu, te je zatražila naknadu troškova.
10. Nastavno utvrđuje da je ovršenik podnio odgovarajući pravni lijek povodom zatražene izravne naplate, ali da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom predmetne ovrhe istome nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, niti da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje.
11. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je u predmetu Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Ovr-230/20 doneseno rješenje o ovrsi na prijedlog ovrhovoditelja B2 Kapital d. o. o. protiv ovršenice FFO, a da je ta ovršenica protiv tog rješenja o ovrsi izjavila žalbu, u povodu koje je upućena u parnicu.
12. Nadalje utvrđuje da ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim njegove tvrdnje da ovrhovoditeljica FF ne bi bila u mogućnosti istome naknaditi štetu u slučaju provedbe prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate (npr. da ista nema imovine i/ili prihoda, da su joj računi blokirani ili da su joj nekretnine opterećene založnim pravima i sl.), pa da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti naknadne naknade štete, niti je naveo okolnost koja bi upućivala na to da ovrhovoditeljica s obzirom na svoju imovinu i raspolaganje tom imovinom ne bi kasnije mogla naknaditi ovršeniku eventualno pretrpljenu štetu. Pri tome utvrđuje kako paušalno i puko navođenje ovršenika da bi provedbom protuovrhe ili posebnih parnica radi povrata i naknade štete imao krajnje neizvjesnu mogućnost naplate od ovrhovoditeljice samo po sebi ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista i nastala šteta, i to takva koja bi bila teško nadoknadiva, a da se u konkretnom slučaju postupak izravne naplate provodi temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke koja je donesena u zakonito provedenom postupku, te da stoga nema zapreke za provedbu tog postupka.
13. Stoga utvrđuje da u konkretnom slučaju za usvajanje Prijedloga nisu ispunjene sve kumulativno propisane pretpostavke iz odredbe članka 65. OZ-a, u vezi s odredbom članka 210. stavak 2. tog Zakona, pa odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.
14. Odluku sadržanu u točki II. izreke navedenog rješenja temelji na odredbi članka 14. stavak 4. OZ-a.
15. Primjenom odredbe članka 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s odredbom članka 210. stavak 2. OZ-a, odlučuje kao u izreci gornjeg zaključka.
16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješennja nije počinjena neka od tih povreda.
17. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje ovršenik, te se u svemu može ispitati.
18. Neosnovano ovršenik sadržajem žalbe ukazuje i na bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a, a to stoga jer isti u svojem podnesku od 06. studenoga 2020. godine (list 75 i 76 spisa), te prilozima dostavljenima uz taj podnesak nije ukazao na nikakve nove činjenice kojima bi učinio vjerojatnim svoje tvrdnje da bi provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti je u tom pogledu predložio neke nove dokaze, a upravo zbog tih razloga sud prvog stupnja je osnovano odbio predmetni Prijedlog.
19. Naime, ovršenik je u skladu s odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s odredbom članka 210. stavak 2. tog Zakona, trebao između ostalog učiniti vjerojatnim postojanje potonje navedenih pretpostavki za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, a što niti po stajalištu ovog suda nije učinio, u vezi čega pogrešno žalitelj navodi kako je prvostupanjski sud odbio Prijedlog zbog toga što isti nije dokazao da bi provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a to stoga jer je pobijana odluka utemeljena na pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja da ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi ukazivali na vjerojatnost njegovih navoda da ovrhovoditeljica FF ne bi bila u mogućnosti istome naknaditi štetu u slučaju provedbe prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, pa je u tom kontekstu neosnovano pozivanje žalitelja na sudsku praksu koju citira u žalbi, jer prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije postupio protivno toj praksi.
20. Iz navedenih razloga pravilno je odbijen Prijedlog, a posljedično tome i zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, jer za udovoljenje tom zahtjevu nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 14. stavak 5. OZ-a.
21. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi kojima ovršenik ponavlja svoje navode iz Prijedloga i podneska od 06. studenoga 2020. godine.
22. Stoga je žalbu ovršenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.
23. Budući da ovršenik nije uspio s žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Rijeci, 30. listopada 2025. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
