Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-624/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ljubici Vuković odvjetnici u Splitu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 7. ožujka 2024., poslovni broj: P-3202/2019-38, u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice, te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 7. ožujka 2024., poslovni broj: P-3202/2019- 38:

- potvrđuje pod točkom II izreke

u dijelu kojim je utvrđen ništetnim čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 3208604230 od 15. ožujka 2007. zaključenog između tužiteljice i tužene, a kojim je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, čl. 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 180.000,00 CHF i redovnu kamatu, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, čl.7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 9.701,46 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja,

u dijelu kojim je utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 3208604230 od 15. ožujka 2007. zaključenog između tužiteljice i tužene kojom je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. kao i u dijelu u kojem se obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora te čl. 7. st. 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate,

u dijelu kojim se nalaže tuženici isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose kako slijedi:

- na iznos od 33,44 € od 15.11.2007.

- na iznos od 22,80 € od 15.12.2007.

- na iznos od 51,06 € od 22.01.2008.

- na iznos od 38,29 € od 15.02.2008.

- na iznos od 97,42 € od 15.03.2008.

- na iznos od 93,50 € od 15.04.2008.

- na iznos od 71,27 € od 15.05.2008.

- na iznos od 79,65 € od 16.06.2008.

- na iznos od 79,04 € od 16.07.2008.

- na iznos od 71,70 € od 15.08.2008.

- na iznos od 71,45 € od 15.09.2008.

- na iznos od 96,69 € od 15.10.2008.

- na iznos od 98,38 € od 25.11.2008.

- na iznos od 90,22 € od 15.12.2008.

- na iznos od 149,07 € od 15.01.2009.

- na iznos od 149,68 € od 15.02.2009.

- na iznos od 129,91 € od 16.03.2009.

- na iznos od 134,45 € od 15.04.2009.

- na iznos od 135,36 € od 15.05.2009.

- na iznos od 127,55 € od 15.06.2009.

- na iznos od 128,48 € od 17.07.2009.

- na iznos od 155,52 € od 15.08.2009.

- na iznos od 164,19 € od 15.09.2009.

- na iznos od 154,56 € od 15.10.2009.

- na iznos od 160,78 € od 15.11.2009.

- na iznos od 159,79 € od 15.12.2009.

- na iznos od 176,58 € od 15.01.2010.

- na iznos od 187,37 € od 15.02.2010.

- na iznos od 185,02 € od 15.03.2010.

- na iznos od 197,32 € od 21.04.2010.

- na iznos od 195,72 € od 22.05.2010.

- na iznos od 201,95 € od 15.06.2010.

- na iznos od 221,78 € od 19.07.2010.

- na iznos od 223,75 € od 16.08.2010.

- na iznos od 270,54 € od 15.09.2010.

- na iznos od 243,29 € od 15.10.2010.

- na iznos od 249,59 € od 15.11.2010.

- na iznos od 237,99 € od 15.12.2010.

- na iznos od 240,52 € od 15.01.2011.

- na iznos od 230,49 € od 15.02.2011.

- na iznos od 236,55 € od 15.03.2011.

- na iznos od 236,87 € od 15.04.2011.

- na iznos od 255,40 € od 15.05.2011.

- na iznos od 294,77 € od 15.06.2011.

- na iznos od 339,58 € od 15.07.2011.

- na iznos od 367,23 € od 15.08.2011.

- na iznos od 291,70 € od 15.09.2011.

- na iznos od 266,28 € od 15.10.2011.

- na iznos od 267,99 € od 15.11.2011.

- na iznos od 271,50 € od 15.12.2011.

- na iznos od 293,42 € od 15.01.2012.

- na iznos od 300,01 € od 15.02.2012.

- na iznos od 292,83 € od 15.03.2012.

- na iznos od 294,60 € od 23.04.2012.

- na iznos od 295,27 € od 16.05.2012.

- na iznos od 299,87 € od 20.06.2012.

- na iznos od 294,36 € od 25.07.2012.

- na iznos od 288,98 € od 20.08.2012.

- na iznos od 276,81 € od 19.09.2012.

- na iznos od 294,70 € od 24.10.2012.

- na iznos od 299,11 € od 23.11.2012.

- na iznos od 276,91 € od 16.01.2013.

- na iznos od 343,37 € od 25.02.2013.

- na iznos od 340,39 € od 15.03.2013.

- na iznos od 347,54 € od 27.04.2013.

- na iznos od 347,54 € od 27.04.2013.

- na iznos od 332,64 € od 15.05.2013.

- na iznos od 328,68 € od 15.06.2013.

- na iznos od 331,04 € od 15.07.2013.

- na iznos od 333,64 € od 26.08.2013.

- na iznos od 343,99 € od 19.10.2013.

- na iznos od 346,07 € od 07.11.2013.

- na iznos od 353,75 € od 20.12.2013.

- na iznos od 354,59 € od 27.12.2013.

- na iznos od 348,48 € od 24.01.2014.

- na iznos od 166,52 € od 01.03.2014.

- na iznos od 160,74 € od 07.04.2014.

- na iznos od 161,50 € od 29.04.2014.

- na iznos od 157,95 € od 27.05.2014.

- na iznos od 159,14 € od 07.07.2014.

- na iznos od 169,02 € od 28.08.2014.

- na iznos od 166,06 € od 18.09.2014.

- na iznos od 174,07 € od 27.10.2014.

- na iznos od 177,41 € od 21.11.2014.

- na iznos od 175,35 € od 05.01.2015.

- na iznos od 177,81 € od 05.02.2015.

- na iznos od 177,81 € od 05.02.2015.

- na iznos od 177,81 € od 19.03.2015.

- na iznos od 177,81 € od 17.04.2015.

- na iznos od 177,81 € od 09.06.2015.

- na iznos od 177,81 € od 30.07.2015.

- na iznos od 177,81 € od 08.08.2015.

- na iznos od 177,81 € od 31.08.2015.

- na iznos od 177,81 € od 16.09.2015.

pa do 29. rujna 2015. i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, te od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

- preinačuje pod točkom II izreke i odbija zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 28.553,57 EUR i zateznih kamata na pojedine iznose od 30. rujna 2015. do isplate

- preinačuje pod točkom II izreke i odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate od 1. u mjesecu do dosuđenih datuma ovom odlukom za svaki pojedinačni novčani iznos

- preinačuje pod točkom II izreke i odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 8.263,85 EUR od 01.09.2015. do isplate

- preinačuje pod točkom III izreke i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana točka I izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I izreke odbijen je zahtjev za utvrđenjem da je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 3208604230, zaključenog između parničnih stranaka 15. ožujka 2007. u dijelu u kojem je ugovoreno odobrenje kredita u iznosu od 180.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Pod točkom II izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 1. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, potom čl. 2. u dijelu u kojem je ugovoreno da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti kredit i redovnu kamatu u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunate prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita i čl. 7. u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 9.701,46 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Pored toga, točkom II izreke sud je ništetnom i bez pravnog učinka utvrdio i nepoštenu ugovornu odredbu čl. 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te u dijelu u kojem se obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora, čl. 7. st. 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta / rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete /rate. Pod točkom II izreke tuženici je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 28.553,57 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose, dok joj je pod točkom III izreke naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 4.792,02 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Navedenu presudu u točkama II i III izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji je određen zahtjevom tužiteljice za utvrđenje ništetnosti čl. 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208604230 koji je sklopljen 15. ožujka 2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i za isplatu novčanog iznosa plaćenog tuženici temeljem ništetnih odredaba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i načina promjene kamatne stope te razlike glavnice u odnosu na utvrđenu glavnicu u postupku konverzije, ocjenu o djelomičnoj osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na činjeničnom utvrđenju da je temeljem Ugovora o kreditu tuženica kao kreditor stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita namjenski kredit u iznosu od 180.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (čl. 1. Ugovora o kreditu), s ugovorenom promjenjivom kamatom u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i temeljem Odluka o kamatnim stopama tuženice koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje (čl. 2. Ugovora o kreditu) i ugovorenim ispunjenjem kreditne obveze uz primjenu valutne klauzule u CHF (čl. 7. Ugovora o kreditu) te da je namjena kredita bila dovršenje kuće (čl. 6. Ugovora o kreditu). Sud je utvrdio i da je 29. siječnja 2016. između stranaka sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15.), konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (u daljnjem tekstu: Dodatak Ugovoru o kreditu). Prema daljnjem obrazloženju suda ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenje obveze primjenom valutne klauzule u CHF utvrđeno je ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. za koju je sud vezan u restitucijskoj parnici primjenom čl. 502.c ZPP, a da u konkretnom slučaju sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora nego su unaprijed pripremljene u tipskom obrascu ugovora te su tužiteljici ostale nerazumljive pa su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te su kao takve ništetne. U odnosu na prigovor zastare s obzirom na zauzeti stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju zastarni rok za restitucijski zahtjev teče od pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovornih odredaba, time da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO) te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.), a tužba u ovom predmetu je podnesena 10. lipnja 2019., to nije došlo do zastare tražbine jer petogodišnji zastarni rok nije protekao.

6. Iz nalaza vještaka sud utvrđuje kako je ukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita 20.289,72 EUR (ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije 6.272,29 EUR, a ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF 14.017,43 EUR). Pod pretpostavkom da se tužiteljici za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjala kamatna stopa u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu, odnosno da je za cijelo razdoblje otplate kredita vezanog uz valutu CHF u primjeni početni otplatni plan te da je u primjeni tečaj korišten prilikom isplate kredita preostala nedospjela glavnica tužiteljice na dan 29. siječnja 2016. bi bila manja za 8.263,85 EUR.

7. Na temelju iznijetog prvostupanjski sud zaključuje da su dijelovi odredaba čl. 1., čl. 2. i čl. 7. st. Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne odredbe, pa pozivom na utvrđenja u parnicama iz naprijed citiranih kolektivnih sporova sudi kao pod točkama I i II izreke pobijane presude time da odbija zahtjev za utvrđenje ništetnosti čl.1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno odobrenje kredita u iznosu od 180.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita navodeći da ovaj dio ugovora definira obvezu tuženice prema odredbi čl. 1021. ZOO, a ne obvezu tužiteljice kao potrošača i da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala njezinu ništetnost, odnosno da bi ova odredba u tom dijelu potrošača stavila u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora. Obrazlažući nadalje da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev primjenom čl. 323. ZOO s osnove povrata preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, nalaže tuženici isplatu iznosa od 28.553,57 EUR zajedno s zateznom kamatom na pojedine specificirane iznose od plaćanje pojedinih obroka do isplate. Za ova potraživanja sud je ocijenio da je tužiteljica dokazala da joj nisu vraćeni ni nakon izvršene konverzije sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem ZID ZPK/15 radi čega je obvezao tuženicu isplatiti ih tužiteljici sa zateznom kamatom. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pod točkom III izreke primjenom čl. 154. ZPP.

8. U žalbi tuženica prije svega ističe da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 19.a, b, c , d, i e Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. – dalje: ZID ZPK/15) odnosno da sud nije ocijenio razloge, učinke i posljedice konverzije, naglašavajući da je upravo tužiteljica prihvaćanjem sklapanja Dodatka ugovora sukladno odredbama čl. 19.e st. 5. ZID ZPK/15 prihvatila novu pravnu osnovu isplate kredita (s valutnom klauzulom u EUR-ima) koja je zamijenila raniju (s valutnom klauzulom u CHF), a istu je mogla i odbiti, dok tuženica nije imala ovlasti odlučivati, time da napominje da je konverzija izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera zakonodavca kojom su korisnici kredita koji su sklopili ugovor s valutnom klauzulom u CHF izjednačeni s korisnicima kredita koji su sklopili ugovor s valutnom klauzulom u EUR-ima. Nadalje, osporava primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ na ugovore o kreditu sklopljene prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, tvrdeći da u pogledu učinka sklapanja dodatka ugovora o kreditu (konverziji) valja primijeniti stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019, a neprimjenom tog stajališta ocjenjuje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 502.n ZPP. U odnosu na deklaratorni dio presude (točka I i II izreke) tuženica ocjenjuje da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ističući da se utvrđenja o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz kolektivnog spora odnose na apstraktnog potrošača te se ne mogu primjenjivati na konvertirane CHF kredite, pa tuženica osporava pravni interes tužiteljice za traženje deklaratorne zaštite. Tvrdi da dosuđeni iznosi iz točke II presude ne odgovaraju zbroju svih pojedinačnih iznosa dosuđenih tužiteljici u tim točkama izreke presude, pa da je presuda u tom dijelu proturječna sama sebi. Isto tako, osporava pravilnost odluke povodom prigovora zastare ističući da na pitanje početka tijeka i nastupa zastare ne bi trebalo utjecati vrijeme pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora za zaštitu prava. Nadalje, prigovara preinaci tužbe povećanjem pojedinačnih zahtjeva, ocjenjujući da je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 i st. 2. točka 12. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP. Tuženica osporava tužiteljici svojstvo prosječnog potrošača naglašavajući da ista nije saslušana, a izražava i stajalište da je ista sukladno čl. 502.c ZPP dužna dokazati da se utvrđenja iz kolektivnog spora odnose i na nju. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženica vidi u pogledu određivanja tijeka zateznih kamata, zaključujući da su se mogle suditi kamate tek od postavljanja zahtjeva ili preinake tužbe, odnosno da se trebala uzeti u obzir izvršena konverzija i da se ne može retroaktivno primjenjivati nepoštenje tuženice. Tuženica tvrdi da sud nije otklonio njezine prigovore protiv nalaza i mišljenja vještaka u pogledu visine tužbenog zahtjeva. U odnosu na tzv. „nedospjelu glavnicu“ ocjenjuje da su pogrešno primijenjena pravila ZOO o stjecaju bez osnove, a posebno naglašava da je pojam „nedospjele glavnice“ nejasan imajući u vidu odredbu čl. 19.c točka 8. ZID ZPK/15 kojim je utvrđen učinak konverzije, jer da u konkretnom slučaju nije došlo do prelaska imovine, jer „nedospjela glavnica“ nije ni bila plaćena te nema govora o smanjenju imovine tužiteljice, odnosno povećanju imovine tuženice. Konačno, obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 25. studenoga 2005. tuženica ističe da se na navedeni odnos primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača iz 2003., a ne kasniji na koje se poziva prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, a prigovara i primjeni čl. 502.c ZPP.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženica, s obzirom da presuda sadrži određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Nadalje, suprotno ocjeni tuženice, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP odnosno iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP jer nije odlučio o preinaci povišenjem tužbenog zahtjeva. Naime, prema sadržaju spisa tužiteljica je naknadno nakon provedenog financijskog vještačenja povisila tužbeni zahtjev te je prvostupanjski sud unatoč protivljenju tuženice, bez donošenja formalnog rješenja o preinaci tužbe, tek u obrazloženju presude obrazložio da je mogućnost preinake tužbenog zahtjeva omogućena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19.) od 12. srpnja 2019., kojim je u čl. 39. propisano da iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužiteljica može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, time da je čl. 117. st. 2. tog Zakona određeno da će se, među ostalim odredba čl. 39. Zakona primjenjivati i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije održano pripremno ročište ili je održano pripremno ročište, ali nije zaključen prethodni postupak (prethodni postupak je zaključen tek na ročištu održanom 30. studenoga 2021). Prema ocjeni ovoga suda okolnost da sud nakon postavljanja tužbenog zahtjeva sukladno dostavljenom nalazu vještaka nije raspravnim rješenjem dopustio preinaku već isto obrazlaže tek u presudi nema nikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dozvoljena posebna žalba, pa da je sud i donio raspravno rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe tuženica bi isto mogla pobijati tek žalbom na presudu, a osim toga tuženici je dostavljen i nalaz, kao i podnesak tužiteljice kojim preinačuje / usklađuje svoj tužbeni zahtjev sa nalazom vještaka, tuženica se očitovala na tako preinačeni tužbeni zahtjev i dostavljeni nalaz, pa joj je navedenim svakako omogućeno raspravljanje po istom. Uz navedeno ističe se da je i ovaj sud suglasan sa obrazloženjem suda prvog stupnja da je preinaka tužbenog zahtjeva nakon dostave nalaza vještaka kojim nalazom je tužiteljica tek doznala točan iznos koji je preplatila temeljem ništetnih odredbi Ugovora opravdana i dozvoljena u smislu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP. U tom smislu ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužiteljica u ovom slučaju zakonito uredila svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka za financije.

11. Kako iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopila kao potrošač u smislu čl. 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03), koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a nedvojbeno je proveden i postupak konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji uređuje prava i obveze vjerovnika i potrošača (čl. 19.a st. 1.) to su iz tog razloga u potpunosti promašeni razlozi kojima tuženica osporava tužiteljici status potrošača. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženica nije informirala tužiteljicu o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF niti o parametrima na temelju kojih ovisi promjena kamatne stope, da su ugovorne odredbe iz čl. 1., 2. i 7. formirane jednostrano od tuženice bile nerazumljive te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, pa je posljedično navedenom pravilan zaključak suda da je postupanje tuženice protivno čl. 81. st. 1. ZZP/03 i kao takvo ništetno primjenom čl. 87. st. 1. ZZP/03, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava usvojen zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijelova čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu pod točkom II izreke presude.

12. S tim u vezi valja ukazati da kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč potpunoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

13. Kako tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu u predugovornoj fazi nije predložila saslušanje svjedoka, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti spornih odredaba pravilno utemeljio na presudama iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa - i to na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i broj PŽ-Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. - s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da iste nemaju direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu.

14. Promašene su i tvrdnje tuženice kako sud nije saslušao tužiteljicu te je ignorirao navode i dokaze koje je ona stavila tvrdeći da je sredstva kredita tužiteljica iskoristila za dovršenje kuće koja joj služi za iznajmljivanje. Ovdje valja ukazati da je tužiteljica tijekom postupka predložila svoje saslušanje na okolnost da s bankom prije i tijekom sklapanja ugovornog odnosa nije pojedinačno pregovarala o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni kamatne stope, niti da joj je banka predočila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, odnosno da joj nije predočila sve informacije potrebne za informiranu odluku. Ovaj dokazni prijedlog sud je prihvatio prije zaključenja prethodnog postupka. Tuženica nije predlagala saslušanje tužiteljice na bilo koju okolnost, pa tako niti na okolnost ispitivanja statusa potrošača tužiteljice. U procesnoj situaciji kada jedna stranka predloži provođenje određenog dokaza, na određene okolnosti u konkretnom slučaju saslušanje tužiteljice u svrhu dokazivanja da nije bila u potpunosti informirana u predugovornoj fazi, druga strana ne može se osnovano oslanjati da će ovaj dokaz, od kojeg tužiteljica u svakom trenutku može odustati, biti proveden radi dokazivanja okolnosti na koje tuženica taj dokaz nije predložila. Kako je u konkretnom slučaju sud nakon provođenja drugih dokaza utvrdio da nije potrebno saslušati tužiteljicu na predloženu okolnost (informiranost prilikom stupanja u pravni odnos) i donio je odluku nakon utvrđenja da je predmet spora u dovoljnoj mjeri raspravljen temeljem čl. 220. st. 2. ZPP, to se tuženica, koja nije niti predlagala provođenje saslušanja tužiteljice ne može sada u žalbi valjano pozivati na okolnost da sud nije proveo sve dokaze.

15. Da je tužiteljica potrošač i prema ocjeni ovoga suda u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 jasno proizlazi iz ugovora o kreditu u kojem je kao korisnik kredita navedena tužiteljica kao fizička osoba. Stoga po ispravnom pravnom stavu prvostupanjskog suda tužiteljica nije ni trebala dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući da je njeno svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu. S druge strane dokaz- oglas o iznajmljivanju kuće sa Internet stranice nije u dovoljnoj mjeri učinio vjerojatnim tvrdnje tuženice da tužiteljica nije potrošač i da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, a da tužiteljica nije potrošač je teret dokazivanja na tuženici.

16. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti zahtjeva u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe iz čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu nakon što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu proizvode pravni učinak na tužiteljicu kao potrošača.

17. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom RH.

18. Nakon što je sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu tužiteljicu ne obvezuje ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice iz čl. 2. Ugovora o kreditu niti odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu s obzirom da su ove ugovorne odredbe izmijenjene na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR i ispunjenje kreditne obveze s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

19. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. Kako je u konkretnom slučaju konverzija nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to znači da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

20. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužiteljica platila tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje obveze koja se sada temelji na valjanom Dodatku Ugovora o kreditu, to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Dodatka postignut restitucijski učinak za tužiteljicu u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za potrošača imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

21. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužiteljica je restituirana s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da je iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njezinu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu (restitucijsko pravo je de facto konzumirano), pa stoga utuženi iznosi od 20.289,72 EUR nije u imovini tuženice bez pravne osnove, nego je u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužiteljice koja proizlazi iz valjane pravne osnove.

22. S obzirom da je način izračuna konverzije propisan čl. 19.c ZID ZPK/15 to niti iznos od 8.263,85 EUR, koji je vještakinja obračunala usporedbom neotplaćene glavnice prema početnom otplatnom planu uz valutnu klauzulu u CHF i neotplaćene glavnice utvrđene u postupku konverzije na dan 29. siječnja 2016., nije u imovini tuženice radi čega nisu ispunjene pretpostavke za isplatu navedenog iznosa temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO.

23. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Dodatak Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njezine obveze ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu (30. rujna 2015.). VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c stavka 1. točka 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

24. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od dana plaćanja do 29. rujna 2015. u skladu s nalazom vještakinje i postavljenim zahtjevom u kojem je tužiteljica zatražila zateznu kamatu na ukupni iznos od 20.289,72 EUR koji je plaćen u periodu od 01. studenog 2007. do 29. rujna 2015. Međutim, tužiteljica nema pravo na isplatu zatezne kamate na iznos od 8.263,85 EUR koji predstavlja razliku u glavnici utvrđen konverzijom u odnosu na glavnicu po početnom tečaju i otplatnom planu obračunatu u nalazu vještaka. Ovdje valja ukazati i na dio presude u kojem je tuženici naloženo da plati zateznu kamatu na iznos od 2.299,87 EUR od 1. lipnja 2012. i na iznos od 2.294,36 EUR od 1. srpnja 2012. koje iznose tužiteljica tužbom nije zahtijevala niti su isti sadržani u nalazu i mišljenju vještaka, a koji su u presudi naznačeni očitom omaškom u pisanju, koju je ovaj sud svojom odlukom ispravio, tim više jer niti sama tuženica nije izričito prigovarala ovom dijelu odluke prvostupanjskog suda.

25. U odnosu na navode tuženice da tužiteljica nije dokazala da bi upravo ona vršila uplate na ime otplate kredita valja odgovoriti da je tužiteljica izvršavala svoju ugovornu obvezu uplate mjesečnih anuiteta, a je li uplata izvršena osobno od strane tužiteljice ili pak neke treće osobe nije odlučno, jer su uplate izvršene na ime obveze tužiteljice za otplatu kredita. U konačnici, kada se uzme u obzir osnovno načelo obveznog prava da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovara za njeno ispunjenje, a tužiteljica je svoju ugovornu obvezu nesporno ispunjavala dok je tuženica sve uplate prihvatila na ime ispunjenja obveze tužiteljice, time je prema ispravnoj ocjeni suda prvog stupnja, dokazala svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

26. Konačno, u odnosu na tvrdnje da je prvostupanjski sud bio dužan uzeti u obzir tzv. negativnu razliku, valja ukazati da je tijekom ovog postupka prvostupanjski sud utvrdio da je ukupan iznos preplata tužiteljice po kreditu 21.770,17 EUR i da je ukupan iznos manje plaćenog uslijed pada kamatne stope i tečaja u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate 1.480,45 EUR (tzv. negativna razlika) te je tužbenim zahtjevom tužiteljica s ovog osnova potraživala 20.289,72 EUR i razliku u glavnici utvrđen konverzijom u odnosu na glavnicu po početnom tečaju i otplatnom planu obračunatu u nalazu vještaka od 8.263,85 EUR, uzimajući dakle u obzir tzv. negativne razlike na koje ukazuje tuženica.

27. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice, te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP djelomično potvrdio deklaratorni dio točke II izreke presude i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP djelomično potvrdio presudu pod točkom II izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja pa do 29. rujna 2015., dok je primjenom čl. 373. točka 3. ZPP djelomično preinačio presudu pod točki II izreke i odbio zahtjev za isplatu iznosa od 28.553,57 EUR i zatezne kamate na iznos od 8.263,85 EUR od 1. rujna 2015. do isplate te zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate, kao i zatezne kamate od 1. u mjesecu do dosuđenih datuma ovom odlukom za svaki mjesec.

28. S obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude ovaj sud je dužan odlučiti o troškovima parničnog postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP.

29. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti i za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice (djelomično točke II izreke), a tuženica s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice (djelomično točke II izreke) i za utvrđenje (točka I izreke) pa je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, u konkretnom predmetu valjalo je cijeniti i činjenicu da je obeštećenje potrošača nakon konverzije kredita podložno tumačenju sudova iz razloga što u trenutku podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. (pa i žalbenog odlučivanja) ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa o tom pravnom pitanju. Stoga tužba s restitucijskim zahtjevom za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u skladu s odredbama ZID ZPK/15 očito nije bila neosnovana niti lišena svakog izgleda za uspjeh pa bi u konkretnoj situaciji obvezivanjem na plaćanje troškova postupka tužiteljici bio nametnut znatan financijski teret koji nije spojiv s pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

30. Stoga je u okolnostima ovog predmeta valjalo prihvatiti žalbu tuženice, preinačiti presudu pod točkom III izreke primjenom čl. 380. točka 3. ZPP i temeljem čl. 154. st. 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

31. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka primjenjivi su i za troškove žalbenog postupka tuženice pa je stoga odbijen njezin zahtjev.

32. Nepobijana točka I izreke ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun